Kroz svoju praksu primijetio je da se djeca automatski stanu osjećati krivom kad su u pitanju određene nesuglasice u obitelji ili djeci nejasni konflikti i sukobi odraslih. Da bi se izbjegli ovakvi nesporazumi, Juul smatra da je najbolje da kad roditelji pogriješe, preuzmu odgovornost za svoje pogreške, što oni često izbjegavaju činiti, misleći da će tako njihov ugled i autoritet u očima djeteta splasnuti. Upravo suprotno se događa kad roditelj prizna da je pogriješio i objasni to djetetu na razumljiv način, dijete će se osloboditi osjećaja krivnje i shvatiti da je u redu griješiti, da se iz grešaka uči, te da nitko nije savršen. Pitanje tko je kriv ne vodi nikamo i često stvara nepotreban pritisak na pojedinca ali i obitelj u cjelini.

Potrebe djece

Još jedan fenomen je sve češće prisutan u obitelji a to je pedagoška inverzija, odnosno stavljanje djece na pijedestal, uzdizanje njihove malenosti do neslućenih visina. Dijete se ne može nositi s takvom pozicijom jer je jednostavno nezrelo i nesigurno, a nije ni doraslo za takvo ophođenje. Odrasli kao da ne vide da su oni odrasli a djeca djeca. Stavljaju djeci veliki teret na leđa i traže od njih da u dobi od jedne do dvije godine starosti odlučuju što bi htjeli, željeli ili voljeli. Djeca ne razumiju pojmove i svrhu određenih predmeta, ona tek stasaju i nije im važno ono što je roditeljima važno. Ne žele stvari, žele roditelje a upravo se suprotno događa. I kada provode vrijeme s djecom, roditelji ih pretrpavaju igračkama i kojekakvim predmetima koji njima ama baš ništa ne znače. S djecom je potrebno provoditi što više vremena, razgovarati s njima, grliti ih, ljubiti, igrati se, šetati i smijati se. Njima je potrebna sigurnost odrasle osobe, zaštita, kako bi i sama razvila povjerenje i krenula u vlastita istraživanja. Ona ne razumiju određena značenja riječi ili pravila ponašanja i zato su tu odrasli da ih nježno upućuju, te kroz svakodnevne susrete i govore pokazuju primjerom. Odgajajući ih tako, jačaju njihovo samopouzdanje. Svojim vlastitim odnosom odrasli pokazuju djetetu što je poštovanje, obzir, pažnja, ljubav. Pružaju im priliku da sama otkrivaju svijet na sebi svojstven način i potiču ih na istraživanje. To će im biti prilika za radost pronalaženja i snalaženja u određenim situacijama i otkrivanje svojih talenata i mogućnosti. „Ne možemo svoju djecu učiniti sretnom – za to se moraju sama pobrinuti”, ističe Juul. Kanadski psiholog Jordan Peterson ističe: „Postoji jedno pravilo kojega sam se pokušavao pridržavati dok su mi djeca bila mala, a ono glasi: Ne čini umjesto djeteta ono što ono može napraviti samo.” Roditelji često ističu kako zbog ljubavi prema djetetu čine stvari za njega i umjesto njega kako bi ga poštedjeli muke. Tada oni zapravo podcjenjuju svoje dijete, nemaju povjerenja u njega i njegove sposobnosti, te ga zaštićuju umjesto da ga osnažuju. U starijoj pedagoškoj literaturi ovakva se pojava nazivala – majmunska ljubav.

Ugledajući se na odrasle i njihov međusobni odnos, djeca odrastaju i postaju (ne)sigurne osobe, postavljaju pitanja i očekuju odgovore. Ako roditelji umjesto vlastite prisutnosti postave neku drugu, zamjensku osobu, dijete će ostati zbunjeno tim odnosima i nastojat će se prilagoditi, ali ta prilagodba neće uvijek biti zadovoljavajuća ni za jednu stranu. Danas je česta slika djeteta koje bi hodalo, igralo se, šetalo dok odrasla osoba sjedi na klupi i gleda u mobitel. Kad dijete krene istraživati okolinu, odrasli dobacuje – stani, stani, evo ti telefon! I ono se vraća, a da nije sigurno zašto ne smije trčati i zašto mu odrasli nudi ekran. Ili u supermarketu u kojemu dijete znatiželjno razgledava police i prati sve te šarene artikle, majka, hodajući užurbano s popisom što treba kupiti, vraća dijete od godinu i pol do police sa sokovima i uporno traži da se dijete odluči koji sok želi – jabuku, naranču ili krušku. Dijete stoji i lupka ručicama po bocama soka, ali majka ponavlja ponudu i dijete konačno progovara, valjda oponašajući zvukove njezina glasa, jabuku. Ona nervozno ustaje i ide dalje uz komentar – eto i to smo riješili. Hoće li se dijete obradovati okusu soka od jabuke, tko zna, ali ono ionako nije tražilo taj sok, nego je ispunilo očekivanja i oponašajući riješilo zadatak.

Potrebe roditelja

Zašto je postalo tako komplicirano biti dijete a još teže biti roditelj?!? Zato što današnji roditelji „neprestano idu iznad svojih granica” pojašnjava Juul, iznad toga što roditeljska uloga jest. Lebde nad djecom, promatrajući ih stalno kako bi ispunili svaku njihovu želju, a onda se žale da djeca traže puno pozornosti. Međutim, Juul ističe da toliko pozornosti djeci uopće ne treba, što roditelji shvate tek kad posvijeste da njihovo dijete nikad ne dobije dovoljno i nikad neće biti potpuno zadovoljno. „To je većinom tako što djeca žele biti viđena, ali većinu su vremena zapravo samo promatrana”, kazuje Juul. Kao bumerang takve stalne usmjerenosti na dijete, vraća se nepoželjno ponašanje djeteta roditelju u trenutku kad on/a pokaže želju posvetiti se nekim svojim aktivnostima. Tada djeca počnu burno reagirati, ponašati se neuobičajeno, jer su već stekla ovisnost o stalnoj roditeljskoj pažnji. Juul pojašnjava „’ne’ mome djetetu znači da govorim ‘da’ sebi, svojim vlastitim potrebama. To nema nikakve veze s tim da mi odbijamo svoje dijete i da smo hladni prema njemu, već se radi isključivo da pazimo na vlastite potrebe. Radi se o tome da sam ja čovjek, ne samo otac ili majka, i da niti želim niti sam u stanju neprestano opsluživati svoje dijete.” Roditeljima je teško razumjeti ovu logiku, ali podsvjesno znaju o čemu autor kazuje, vjerojatno nakon besanih noći i vremena koje nedostaje, a dijete ne prestaje tražiti još.

Ukoliko odrasli ostanu ustrajni u ovoj prilagodbi, dijete će nakon nekoga vremena razumjeti da roditelji imaju svoje potrebe i da trebaju vrijeme samo za sebe. Ono, na kraju krajeva, nije ni tražilo sve vrijeme odraslih, ali su odrasli u novoj situaciji u kojoj su se našli, reagirali zaštitnički i s ljubavlju koja ih je na kraju odvela do krajnosti i nedjelotvornoga odnosa.

Dvogodišnja djeca nemaju pojma kako izgledaju odnosi među ljudima, ona samo znaju da imaju roditelje koji su tu za njih i koji im stalno posvećuju svoje vrijeme. U nekom trenutku roditelji trebaju početi proširivati svijet iskustva svoga djeteta. Međutim, poznat je primjer majki koje žele biti uvijek tu za svoju djecu. Njih Juul naziva opasnima za djecu jer „ni jedno dijete nikada neće moći nadoknaditi majci to što je za njega žrtvovala vlastiti život”. Trogodišnjaci žele zarobiti svoje majke na 24 sata dnevno. Ukoliko to dopuste, majke su izgubile bitku i postaju servisi usluga kojima nikad nema kraja. Stoga trebaju razgovarati s djecom i objasniti da i one imaju svoje potrebe koje valja ispuniti. Dijete će se osjećati frustrirano, počet će grditi majku ili se grčevito za nju hvatati. Juul navodi da pri ovom procesu treba ostati ustrajan jer jedino tako će svi članovi obitelji biti sretni i ispunjeni, barem jedan dio svoga vremena. Time će se i obiteljska atmosfera popraviti, a i dijete će osjetiti slobodu vlastite odgovornosti i kretanja kroz zadatke prilagođene njegovim mogućnostima i sklonostima. Poslije će se ti zadaci i odgovornosti povećati kako ono bude odrastalo i pokazivalo svoje prioritete.

Ovo valja imati na umu i zbog kasnijega šoka kad dijete ode od kuće a majka, uglavnom, ne zna što bi s vremenom te stane prigovarati da su je svi napustili i da nema smisla dalje živjeti. Time prigovara djeci zbog takve praznine, a zapravo je sama napravila izbor, svjesno ili nesvjesno. Zato je bolje na vrijeme posvijestiti ove činjenice da ne izrodimo ‘malog tiranina’ čije će ponašanje unijeti nemir i nesklad u obitelj. „Djeci je potrebno vodstvo. Ona su vrijedna uvažavanja, ali nisu ravnopravna. Potrebni su im roditelji koji će znati prepoznati njihovu individualnost. Roditelji koji barem donekle znaju što žele, koji ne inzistiraju na krutim pravilima koja je netko postavio, već postavljaju svoje osobne granice i djeci ih prikazuju na najbolji mogući način. Roditelji koji su iskreni prema sebi i svojoj djeci te oni koji su za sve što se događa u obitelji spremni preuzeti odgovornost”, upozorava Juul.

Objava Zamke roditeljstva pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Možda se može donekle usporediti, ali dijete i njegova sreća i ostvarenost puno su važniji od građevine. U početnom odgoju je tako, kao i u drugim bliskim međuljudskim relacijama, veoma važno, ako ne i najvažnije, neizostavljanje onih malih prvih jednostavnih koraka koji stvaraju dobru osnovu. Zbog užurbanosti modernoga vremena, zbog velikih izazova koji nude velika postignuća ovi mali jednostavni koraci su ugroženi pa je potrebno napominjati njihovu važnost. Nježnosti, podrška, puno provedenoga vremena roditelja sa svojim djetetom, odlučno ne tamo gdje dijete može ugroziti sebe ili drugoga mali su i važni koraci koji grade čvrst temelj od prvoga dana djetetova života. Jednako tako je i u odgoju i vjeri. Kod krštenja maloga djeteta roditelji i kumovi obećaju odgoj u kršćanskoj vjeri. Kako bi netko mogao odgajati u vjeri najprije treba biti vjernik i to ne samo po primljenim sakramentima i tradiciji nego po praksi i uvjerenju. Dječji posve iskren i direktan upit, s iskrenim znatiželjnim pogledom pomoći će i nama odraslima da otvoreno i iskreno potražimo i preispitamo prave vrijednosti koje nam naša kršćanska vjera nudi.

Pokušat ću kroz glavne svetkovine i blagdane koji su djeci bliski ponuditi nekoliko ideja koje mogu koristiti i roditelji, bake i djedovi u prilikama kada će s djecom pripremati ili proslavljati blagdane. Ovi jednostavni koračići su važni u ranom djetinjstvu kao temelj građevini. Provodeći vrijeme zajedno, osluškujući kako dijete razmišlja, razmišljajući zajedno, tražeći istinu o Bogu, gradit ćete jake temelje koji ostaju. Kako crkvena liturgijska godina počinje Božićem, počet ćemo od pripreme za Božić.

Došašće

Napravite zajedno adventski vjenčić. Važnije bi nam trebalo biti da djeca sudjeluju u izradi vjenčića nego da bude napravljen po posljednjoj modi. Predlažem da s djecom izradite nekoliko ukrasa za vjenčić npr. obojiti šišarke temperama i posuti šljokicama. Dok izrađujete vjenčić, možete zajedno pjevati Visom leteći. Možete razgovarati o simbolici vijenca: kako je u obliku kruga jer označava naš život koji ide ukrug svake godine, rastemo i sazrijevamo… Četiri svijeće na našem vjenčiću označavaju da za četiri nedjelje slavimo rođenje Isusa koji nam je donio toplinu i radost na ovaj svijet.

Sv. Nikola

Svako naše dijete dobit će neki dar pa je ovo prilika za razgovarati o tome kako se ono osjeća kada daruje nekoga. Razgovarajte o svetom Nikoli koji je bio plemenit i darežljiv, koji se znao brinuti za druge i volio pomagati ljudima u nevolji. Pokušajte se prisjetiti koje imamo ljude oko sebe sa sličnim osobinama i kako možemo od njih učiti.

Sv. Lucija

Zajedno s djetetom posijte pšenicu i brinite se da naraste. Dok sijete pšenicu, možete pjevati neku božićnu pjesmu. Svakom kršćanskom domu je ponos kada ima lijepu pšenicu za Božić. Pšenica mora uspjeti ako je sjeme dobro i ako je posijana s ljubavlju uz pjesmu i zajedništvo. Pročitajte zajedno neki tekst o značenju i simbolici božićne pšenice.

Božić

Osim zajedničke izrade jaslica, kićenja bora i izrade ukrasa za bor, uz Božić se možemo s djetetom prisjetiti njegova rođenja pregledavajući album s fotografijama. Na ovaj način se prisjećamo koliku radost je dijete donijelo obitelji i zajednici. Pogledajte zajedno neki katolički film ili crtani film (ovisno o dobi djeteta). Uzmite ilustriranu Bibliju u ruke i gledajući slike razgovarajte o Božiću.

Korizmeno vrijeme

U korizmi bi bilo lijepo zajedno ići na križni put. Posjetite crkvu kada je otvorena i zajedno s djetetom pažljivije pogledajte slike križnoga puta i razgovarajte o njima. Dijete će postaviti pitanja primjereno dobi. Predškolska djeca već mogu prihvatiti stvarnosti iz križnoga puta i učiti od njih: kada ljudi druge ponižavaju, suosjećaju, pomažu u najtežim trenutcima, izdaju prijatelja, ali i da se neki ljudi imaju prilike spasiti na času smrti ako su svim srcem iskreni.

Uskrs

S djecom ćete za Uskrs vjerojatno bojiti jaja. Dok to radite, govorite im o simbolici šarenih jaja. Možete pričati o tome kako je jaje poput Isusova groba zatvoreno i na prvi pogled se čini beživotno. Ali iz njega se rađa život: pile, pačić, dinosaur. Zato jaja bojimo veselim bojama da označimo kako znamo da Isus nije ostao mrtav, nego je otišao iz groba u vječni život kamo ćemo i mi ići i zato se radujemo Uskrsu. Zec je također simbol Uskrsa jer je živahan i brz kao i vijest o Isusovu uskrsnuću koja se širila jako brzo među apostolima, a zatim među svim kršćanima i nakon toga po cijelom svijetu.

Sv. Josip – Dan očeva

S djetetom napravite malo iznenađenje za tatu. Ujutro mu pripremite omiljeni doručak, stavite mu u džep lijepu poruku ili crtež, odvedite ga na piće. U večernjoj molitvi zahvalite za tatu i sjetite se svih njegovih dobrih osobina. Zajedno razgovarajte o svetom Josipu i njegovim dobrim osobinama te ih povežite s onima koje ima tata, a tata može razmisliti o tome kako još biti sličniji svetom Josipu.

Svibanj i listopad – Gospini mjeseci, Majčin dan i Velika Gospa

Tijekom ovih mjeseci potrudite se više puta zajedno s djetetom moliti Anđeo Gospodnji (ali ne dodavati druge molitve). Najbolje će biti ako to učinite u večernjim satima, pred spavanje. Možete malo istaknuti Gospinu sliku, na komodi recimo gdje su vam druge slike, ne prenapadno a opet da se vidi da je drukčije nego inače. Važno je da s djecom ne molite duge molitve jer oni nisu u stanju kao odrasli ostati dugo u razmatranju i molitvi pa će se nakon nekoliko minuta samo prisiljavati, dosađivati i čekati da prođe. Ako je molitva kratka, ako za nju imamo poseban stav, sjedimo pristojno, ne zavaljeno i podmotanih nogu, dijete će biti potaknuto da osjeti posebnost i važnost molitve. Izmolite zajedno deseticu krunice i neka dijete predmoli Zdravo Marije. Otiđite zajedno na hodočašće u Gospino svetište. Što se molitve u obitelji i djece tiče, uglavnom vrijedi pravilo manje je više. Međutim, to manje ne smije biti nikako. Tako bi mogla molitva djetetu biti slatka i potaknuti ga da o svojoj vjeri želi znati više.

Sv. Franjo, zaštitnik prirode – Dani kruha

Sveti Franjo je često bio okružen životinjama. I ne samo životinjama nego i cijelom prirodom koju je na poseban način volio i zahvaljivao Bogu za nju. Sva stvorenja koja je Bog stvorio nazivao je braćom i sestrama. Toliko ih je volio da je spjevao pjesmu cijelom stvorenom svijetu. Ako i ne živite na selu, potrudite se sudjelovati u nekoj od berbi plodova na seoskom imanju. Gradska djeca, kao i seoska, trebaju što više osjetiti radost Božje darežljivosti u plodovima kao i radost i poštovanje prema onima koji su se trudili uzgojiti te plodove.

Anđeli čuvari

Naučite dijete da moli jednu od poznatih molitva Anđele čuvaru. Neka vam bude zajednička večernja rutina prije nego zaspi dok su maleni, a poslije će to dijete činiti i samo.

Svi sveti – Dušni dan

S djecom treba ići na groblje. Kao i rođenje tako je i smrt sastavni dio života. Za zdrav razvoj s tim se odrasta. Djetetu će biti dragocjeno ako ga povedete na grobove vaših dragih pokojnika posebno u nekim svečanim okolnostima kao Svi sveti i Dušni dan te kada je blagoslov polja i kada idete posjetiti grobove tijekom godine. Sigurno će tada imati pitanja i u većini slučajeva će biti takva da ćete na njih znati odgovor. Sjetimo se sebe kada smo bili mali, razumjeli smo onoliko koliko je bilo u skladu s dobi i više od toga nam nije trebalo. Na sahrane se djeca također mogu voditi posebno ako vam je pokojnik u rodu ili član obitelji te ako dijete izražava želju da ide.

Prema istraživanjima, veću traumu i trajnu štetu u cjelovitom zdravom razvoju, dijete će doživjeti ako ga izostavimo od sudjelovanja u bitnom procesu žaljenja koje prolazi cijela obitelj. Ako se dijete želi uključiti, a mi ga odvajamo pokušavajući ga zaštititi, dijete će se osjećati zbunjeno i izostavljeno. Poznata britanska psihoterapeutkinja Julija Samuel kada govori o žalovanju za voljenom osobom kaže da će nam „prirodan proces tugovanja pomoći da ozdravimo, da budemo učinkoviti u životu i da pronađemo način da ga ponovno izgradimo. Na smrt moramo odgovoriti tako što ćemo evaluirati i pronaći novo normalno.” Ona također naglašava „ono što o smrti ne znaju, djeca će to izmisliti, a to što izmisle može biti mnogo strašnije od istine” (Samuel, 2021).

_________________

Literatura:

Alojzije Hoblaj, Teološko-kateheska ishodišta vjerskog odgoja u ranom djetinjstvu, Glas Koncila, Zagreb, 2006.

Brankica Blažević i s. Katarina Pišković, Njihovo je kraljevsko nebesko, KS, Zagreb, 2006.

Julija Samuel, Tuga koja iscjeljuje, Planetopija, Zagreb, 2021.

Objava Vjerski odgoj male djece kroz godinu pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Surogatsko majčinstvo – hrvatski bismo rekli „nadomjesno” – jest ono u kojem se jajna stanica surogatske majke oplodi spermom željenoga oca ili neke treće osobe koja se naziva donorom. Na taj način zamućeno je očinstvo, ali i majčinstvo: majka nije više ona žena koja je rodila dijete, kako to vrijedi od pamtivijeka, nego žena koja na to dijete ima neko pravo, moralno ili financijsko. Tako rođeno dijete roditeljica predaje po rođenju, u zamjenu za financijsku naknadu. Stvar je postala još kompliciranija otkad se u tijelo surogatske majke invitro može implantirati jajašce druge žene, koja će dijete preuzeti, ili treće, koja je donorica, ili se čak može usaditi već začeti embrij, tko zna čiji.

Surogatsko majčinstvo promiče se zadnjih godina sve više, ponajprije zbog sve veće neplodnosti koja pogađa mnoge parove. Neplodnost pogađa 8 – 12 % parova koji žele djecu, a to je gotovo 200 milijuna ljudi u svijetu. U razvijenim zemljama, zbog razloga koji nisu utvrđeni, ali pretpostavlja se da imaju veze s modernom prehranom i posvudašnjom tehnologijom, stope neplodnosti dosežu i do 30 % parova. Zbog toga godišnje 20 000 do 25 000 žena, često u pratnji svojih partnera, putuje u druge zemlje u potrazi za potpomognutom oplodnjom. Naime, u većini zemalja ta je praksa zabranjena, ali ima ljudi koji su spremni na sve da dođu do djeteta, pa se razvio surogatski turizam.

Zločin protiv djece

Surogatstvo je papa uvrstio među najveće prijetnje miru i ljudskom dostojanstvu, naglašavajući da život nerođenoga djeteta mora biti zaštićen, a ne „potlačen ili pretvoren u predmet trgovine”. Konferencija katoličkih biskupa SAD-a citirala je promptno Franjine riječi, ponavljajući da Katolička Crkva naučava da surogat majčinstvo „nije moralno dopušteno”. To je važno jer su Sjedinjene Američke Države, uz Kanadu, Grčku, Gruziju i Meksiko najpopularnije odredište odredišta za surogat majčinstvo. Do rata su to bile i Ukrajina, Bjelorusija i Rusija, gdje ionako nema nikakva zakona, a također i Izrael, gdje se posebna skrb vodi o poštivanju rađanja na sve moguće načine pa, nažalost, i na taj. Također, i druge nekad tolerantne zemlje za surogatstvo, poput Indije, Nepala i Tajlanda, zabranile su komercijalno surogat majčinstvo za one koji nisu njihovi državljani. Papa Franjo nije usamljen u svojim pozivima na sveopću zabranu roditeljstva putem surogat majčinstva, koje smatra praksom „vrijednom žaljenja” i teškim kršenjem dostojanstva žene i djeteta.

Na tragu tih tendencija Europski parlament je 6. listopada 2023. izglasao da se surogat majčinstvo ubraja u zločine trgovine ljudima. Glasanje je potaknulo zajedničko povjerenstvo za prava žena i građanske slobode, a osim surogat majčinstva, u svrhu reproduktivnoga iskorištavanja, kao trgovina ljudima obilježeni su i nezakonito posvajanje i prisilni brak. Međutim, 14. prosinca 2023. Europski parlament učinio je korak natrag, zahtijevajući da države članice EU-a priznaju roditeljstvo uspostavljeno u drugoj zemlji, što se odnosi i na surogat majčinstvo. Slijedeći to drugo glasanje, a ne ono prvo, pravobraniteljica za djecu Republike Hrvatske Helenca Pirnat Dragičević zatražila je da se u hrvatski pravni sustav uvrsti mogućnost da se legalizira surogatstvo – rodi li u inozemstvu nekom paru s hrvatskim državljanstvom neka žena dijete, i preda im ga za novčanu naknadu, oni bi po njezinu prijedlogu to dijete mogli u hrvatskim matičnim knjigama upisati kao svoje.

Grčka prevara

Kako to izgleda u praksi pokazalo se ljetos kad je u Grčkoj izbio veliki skandal oko klinike za neplodnost na Kreti, o kojem, recimo usput, hrvatski mediji nisu uopće izvijestili. Grčka je i inače raj za umjetnu oplodnju jer je ondje legalan odabir spola djeteta, jer tretmane za neplodnost mogu primati i žene do 54. godine i jer identitet donatora sperme i jajnih stanica ostaje trajno anoniman. Prošloga kolovoza je u luci Hania policija napravila raciju u nečemu što se zvalo Mediteranski institut za plodnost, a zapravo je bila farma za rađanje u kojoj je bilo zatečeno stotinu žena iz Ukrajine, Moldavije, Rumunjske i Gruzije. Posrednici koji su ih doveli na Kretu dobivali su 5000 eura za tu uslugu, a žene bi potom zatrudnjele i rađale djecu za strance, uglavnom iz Australije, gdje je komercijalno surogatstvo također zabranjeno. Zloupotrebe su ondje bile zastrašujuće: klinika je lagala strankinjama da će im izvaditi jajne stanice, i podvrgavali ih visoko invazivnim operacijama, iako su liječnici znali da ih je iz medicinskih razloga nemoguće ekstrahirati; sastavljali su fiktivne bračne ugovore kako bi pomogli neoženjenim muškarcima da dobiju dijete i krivotvorili dokumente o državljanstvu za surogate kojima su trgovali, kao i matične knjige rođenih i medicinske dokumente; strani parovi dobili bi dokumente koji su lažno tvrdili da je njihovo dijete posvojeno; na koncu, postoje dokazi da je nekim surogatima rečeno da im je transplantiran embrij klijenta, iako su ih zapravo oplodili inseminacijom, tako da su surogat majke rađale i potom davale vlastito dijete, a ne tuđe.

Razmaženi i bogati

To je stvarnost onoga što je Franjo nazvao „maternica za iznajmljivanje”. Ma koliko se praksa surogatstva reklamirala u medijima kao nešto humano, riječ je samo o još jednom obliku iskorištavanja siromašnih – ili čak iživljavanja bogatih. Paris Hilton, bogata i razmažena američka nasljednica, poznata samo po tome što je poznata, prošle je godine javnosti predstavila sina i kćer za čije je rođenje iznajmila (i platila) za sada nepoznatu ženu. „Moj život je bio tako javan”, izjavila je za časopis prikladno nazvan Vanity Fair (Sajam taštine). „Nisam željela da moj sin dođe na ovaj svijet s negativnom energijom. I stvarno sam sretna da sam to učinila na taj način, samo da bismo suprug i ja to proživjeli zajedno, bez upletanja vanjskog svijeta.” Da ljudi ne bi mislili da je luđakinja, opravdavala se traumama iz djetinjstva: „Jednostavno imam toliko PTSP-a od onoga kroz što sam prošla kao tinejdžerica”, rekla je u prosincu Paris Hilton za medije, nastavljajući: „Ako sam u liječničkoj ordinaciji, zbog injekcije ili čega drugog, doslovno ću imati napad panike i neću moći disati. Samo sam znala da to ne bi bilo zdravo ni za mene ni za bebu, jer raste unutar nekoga tko ima tako visoku anksioznost.”

Doduše, za to da siromašni rađaju djecu bogatima, ne trebate surogatstvo i laboratorije. Zapad se već naviknuo na udoban i komotan život bez djece, za čije održavanje uvoze radnike s juga i istoka, da obavljaju poslove koje mekušasti Europljanin ili Amerikanac s prezirom odbija. Sada se i Hrvatska našla u tom klupku, s mnoštvom Filipinaca, Nepalaca i Tajlanđana koji ondje čiste hotele, peku kruh i popravljaju zgrade nakon potresa. Zauzvrat dobiju slabu plaću, loš smještaj i još se moraju brinuti da ih neki rasisti ne napadnu na ulici. Bogati igru uvijek namjeste tako da oni dobiju, kao u surogatstvu: bijelci će dobiti čedo i obitelj, a tamnoputa roditeljica ček i postporođajnu depresiju.

Kinesko ludilo

No i taj pir ide kraju. Broj stanovnika u Kini pao je 2023. drugu godinu zaredom, i to za dva milijuna. Može se činiti malo za zemlju s 1,4 milijarde stanovnika, ali stvar je u tome da su se upropastili politikom jednoga djeteta. Na naplatu su došli svi oni prisilni abortusi jer su se u jednom naraštaju pretvorili u zemlju staraca koja neće moći zauzeti ono mjesto u svijetu koje su joj namijenili partijski vođe. Zato planiraju surogatsvo uzdići na industrijsku razinu s kloniranjem ljudi, čemu su se približili uspješnim kloniranjem majmuna, o čemu su nas upravo izvijestili. Dok LGBT aktivisti potiču surogatstvo kako bi došli do djece za svoj obiteljski život, i dok se papa „nada da će međunarodna zajednica nastojati posvuda zabraniti praksu surogatstva”, u Kini se već grade tvornice ljudi.

Ovaj članak je već objavljen u reviji Svjetlo riječi. Pretplatite se na digitalno i/ili tiskano izdanje revije.
Čitajte prvi i čitajte odmah!

Objava Tvornice ljudi pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Nepoželjni Zvuk slobode?

Ipak, usprkos „neisplativosti”, ignoriranju velikih producentskih kuća i kinematografa, dobrih, „malih”, plemenitih filmova ima i može ih se naći tamo gdje su ih „veliki” sakrili. Tako imamo film čiji budžet nije bio osobit a koji u kinima u Americi gledanošću poražava one koji ga putem različitih medija nastoje ocrniti i oblatiti. Možda upravo zato ovaj film ulazi u srca ljudi i poziva na pažnju. Govori o trgovini djecom, velikoj sramoti današnjega svijeta. Osjetljiva je to tema o kojoj se malo tko oglašava a kamoli filmovi snimaju. Jedan meksički redatelj usudio se progovoriti o ovoj pošasti i sad Amerika, ta „obećana zemlja”, ima film kojemu se nije nadala a koji je poziva na odgovornost i djelovanje. Sam naslov filma Zvuk slobode (Sound of Freedom) poziva na pažnju a napravljen je na osnovi istinitih događaja. Glavni lik, kojega uprizoruje glumac Jim Caviezel poznat po ulozi Isusa Krista u filmu Pasija Mela Gibsona, osmišljen je po stvarnom čovjeku i njegovu iskustvu, Timu Ballardu bivšem agentu CIA-e koji se bavi(o) otkrivanjem poslova trgovanja djecom, seksualnoga iskorištavanja djece ili izrabljivanja djece kao jeftine radne snage. Ovaj otac devetero djece pripada mormonskoj zajednici i, u dogovoru sa svojom suprugom, posvetio se pronalasku nestale djece i (raz)otkrivanju zločinaca kojih ima u svim slojevima društva a čije su žrtve upravo djeca od 5 do 8 godina. Danas se u svijetu sudi predatorima koji su ucjenjivali glumice ili glumce seksualnim uslugama, proziva se čak i one koje se dotad nije smjelo prozivati, ali kad se počelo govoriti o zlostavljanju najosjetljivijih i najranjivijih, nevinih duša koje su otrgnute iz sigurnosti obitelji da bi bile uvučene u pornografiju i zlo neviđeno, društvo okreće glavu i ne želi priznati poraz. Vodeći mediji u Americi, kao što su Guardian, CNN ili Washington Post ocrnjuju ovaj film i ismijavaju njegov sadržaj. Kako se može ismijavati nevolja nevinih i iznesene podatke koji pozivaju na uzbunu? Ovaj film očito predstavlja opasnost za one „odrasle” koji izrabljuju djecu i zlostavljajući ih pokazuju svoju moć i svu naopakost današnjega svijeta.

Roditeljska pažnja

Film je snimljen 2018. godine ali je bio u bunkeru jer je 20th Century Fox u međuvremenu spojen s Disney Filmom koji se više ni u tragovima ne bavi sadržajima koje je promicao putem animiranih filmova i koje su djeca, ali i odrasli, rado gledali. Sad je sve to samo daleko sjećanje, za koje polako počinjemo sumnjati i da se zbilo. Disney Film sada predstavlja neke nove sadržaje i (ne)karaktere koji ulijevaju jezu i koji djeci prenose poruke koje ih zbunjuju i nemaju poveznicu sa slikovnicama koje su čitali i sadržajima koji su njihovu maštu vodili daleko u snove. Lijepo je biti dijete i odrastati u sigurnosti vlastitoga doma vjerujući da je i stvarnost tako bajkovita kakve su priče i doživljaji omiljenih junaka. Međutim, Disney Film promiče nove pristupe u kojima ni Snjeguljica nije ista priča, a o patuljcima da i ne govorimo. Sve je izokrenuto! Ovdje je potrebna roditeljska pažnja i veliko povećalo koje će otkriti žalosne pretvorbe i pokušaje da se i obitelj i dom pretvore u kaljužu novonastalih nerealnosti sa stalnom opasnošću gubljenja naslijeđenih vrijednosti i dostojanstva čovjeka. „Takvo se umjetno ‘pravljenje čovjeka’ osvećuje na taj način što će u ravnoteži dječje duše doći do nesklada, a to uzrokuje pojavu pogrešnog načina ponašanja, neuravnoteženosti i duševnih oboljenja” upozorava Christa Meves u knjizi Manipulirana neumjerenost. I film Bella iz 2006. godine, koji se bavi pitanjem pobačaja i idejom udomljavanja djece koji je bio jako popularan kod potencijalnih posvojitelja i protivnika pobačaja, a dobio je i nagradu gledatelja na filmskom festivalu u Torontu, vrijedi pogledati, upravo zbog vrijednosti koje promiče. Oba ova filma potpisuje meksički redatelj Alejandro Monteverde koji se usudio prikazati teme koje se rijetki odluče snimiti a nasušna su potreba s obzirom na novopojave vremena u kojemu živimo.

Pored gore spomenutih filmova, za preporuku je i film snimljen 2000. godine, Pay it forward ili Pošalji dalje, a koji promiče ljudsku, toplu priču u kojoj jedan dječak mijenja perspektivu odraslih i čini da njihov život postaje ispunjeniji upravo zbog njihove uključenosti u pomaganje onima kojima je pomoć potrebna a na poticaj ovoga dječaka. Film je nastao po knjizi Catherine Ryan Hyde iz 1999., koja je proglašena najboljom knjigom za mlade u 2001. godini. Da bi djeca znala koju literaturu čitati i koje filmove gledati, potreban je poticaj odraslih. Meves ističe da se uz nezamjetljvo ali usmjereno i svjesno poticanje djeca i mladi mogu duševno zdravo razvijati u nemanipuliranoj slobodi.

I film Miracle club iz 2023. godine o putovanju u Lourdes s dobrom glumačkom ekipom govori o traženju i lutanju žena različite životne dobi koje se slučajnim okolnostima, ali ponukane životnim nedaćama, upute Gospi u Lourdes. Prošlost se razotkriva u novoj slici i one pronalaze hrabrost za oprostiti i krenuti dalje skupa sa svojim obiteljima. „Mnoge žene prihvaćaju bojni poklik za oslobođenjem od jarma obitelji i muža, a da uopće nisu imale prilike da na temelju vlastitog iskustva spoznaju svoje mogućnosti i granice”, primjećuje Meves.

Pažljivo birajmo!

Dakle, ako znamo što želimo gledati, kakve sadržaje ponuditi mladima, treba zanemariti napadne najave i uputiti se u „anonimnost” bogate ponude dobrih sadržaja koji će nas oplemeniti i potaknuti na akciju. Potražite samo neke od ovih filmova i otkrit ćete i druge sadržajno slične filmove o kojime ćete rijetko čuti u najavama u kinima ili drugim medijima koji su u službi promicanja nekih interesa čije se stvarne nakane teško mogu iščitati površnim viđenjem. Ideologizacija, stvaranje nadzbilje i zamagljene slike svijeta, uništavanje jezika i stvaranje „novogovora” te neprijateljstvo prema neistomišljenicima oslikavaju današnje vrijeme prožeto duhom liberalizma, upozorava Ryszard Legutko u knjizi Demon u demokraciji. Ovaj autor u današnjem vremenu prepoznaje sve znakove vremena njegova života u Poljskoj pod Sovjetskom upravom. „Socijalizam i liberalna demokracija pokazali su se kao sveobuhvatni sustavi koji svojim sljedbenicima propisuju kako trebaju misliti, što činiti, kako ocjenjivati događaje, o čemu sanjati i kakvim jezikom govoriti. Oba sustava imaju svoje pravovjerje i svoj uzor savršenog građanina.” Stoga oprez i mudrost u srca kako bi neprijatelj čovjeka ostao daleko. Da bismo stvorili kvalitetnu budućnost ignorirajući površni svijet tehnike, potrebno je „da naš život ponovno dovedemo u vezu s nadosobnim sadržajem i svrhom” kazuje Christa Meves.

Ovaj članak je već objavljen u reviji Svjetlo riječi. Pretplatite se na digitalno i/ili tiskano izdanje revije.
Čitajte prvi i čitajte odmah!

Objava Birati umjesto samo konzumirati pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Bogatstvo roditelja u Djetetu

Svaki Božić iznova vraća sjećanje na malo dijete i njegove roditelje, prezrene i odbačene. Nitko ih nije htio, nitko smještaj ponudio. Tek štalica uboga i magarčić u kutu. Ipak, zvijezda na nebu je vodila i svojom svjetlošću naviještala drukčiji dom, drukčije ljude. Promjene koje je ovo malo biće iz neugledne štalice unijelo u svijet nisu se više dale ignorirati, poreći. Novi svijet se budi, nastaje novo vrijeme i siromašni roditelji postaju bogati u svojem djetetu i svemu onome što će ono svijetu donijeti. Svaka sumnja otišla je s pojavom mudraca koji dijete gledaju s poniznošću mudrih ljudi, onih koji svoja srca pune zahvalnošću i sjetom, svjesni svojih nesavršenosti i slabosti, ispraznosti ljudske moći i veličine. Došli su izdaleka pokloniti se Onomu kojemu se doista treba klanjati. Prateći zvijezdu, stigli su na odredište jednim putom, a vratili se drugim putom izmijenjeni, srca puna iskrenoga kajanja i vjere u providnost. Dirnuti jednostavnošću viđenoga, skromnošću i ubogošću Onoga koji sve daje i sve posvećuje dajući svemu život, u svoja srca su utkali radost i nadu. „…Opravda se mudrost djelima svojim” (Mt 11,19).

Sjena zla koja se nadvila nad Betlehemom, uzrokovana strahom onih koji pogrešno razumiju i koji se uzdižu ljudskim snagama, koje zasljepljuju blaga ovozemna, nije bila dugoga vijeka. „Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu” (Mt 10,28). U danima koji su pred nama ne bojmo se, nego se radujmo jer Isus ponovno dolazi pozvati nas na spasenje, podsjetiti na potrebu naše bliskosti s njim i njegovim poslanjem. Nismo ostavljeni, napušteni, prezreni. Upravo suprotno, djeca smo Božja i to i jesmo. Stalno bismo trebali razmatrati ovu istinu i njome se voditi kad nas strahovi napadnu i brige okupiraju. „Budi dobar prema sebi”, budi sebi milosrdan, poziva Anselm Grün u svojoj knjizi o umijeću življenja i nastavlja: „Uči prihvaćati da nisi nikakav junak. Ne osakaćuj se svojim pogrješkama i slabostima.” Promatrajmo i osluškujmo. Zastanimo, odvrtimo svoj život i spoznajmo tko nas je vodio na putu, kad smo pali, tko nam je išao u susret, u čije smo ime ruke podizali, čemu se nadali. Iz čijega je boka potekla voda koja je oprala naša srca i naše osjećaje učinila dostupnima i toplima? Milosrđe kojim nas svaki dan iznova zaokuplja i unosi u posebno stanje radosnih susreta s drugima upravo je svjedočanstvo koje se ne smije zaboraviti i kojemu stalno trebamo hrliti u susret. „Vrijeme je da se oda sna prenemo” (Rim 13,11).

Učiti vjeru od djeteta Isusa

Dok imamo mlade ljude koji svakodnevno prepoznaju važnost življenja u Bogu, ne moramo se bojati. Upravo te istine prenose im hrabri ljudi koji se ne libe suprotstaviti svijetu i njegovoj zalutalosti i svakodnevnim posrtanjima. „Što osoba više živi sabrana u dubini duše, to je jače zračenje koje iz nje izlazi i privlači druge u njezin krug”, kazuje sveta Edith Stein. Oni koji vjeru naučavaju jednako su važni kao i oni koji upijaju njihove naputke i koji nastavljaju služiti i vjerovati da nas vrijeme kušnje dodatno potiče na djelovanje kroz snagu odricanja. Odricanja od ovosvjetovnih stalnih nasrtaja na nevine duše koje se, poput tek rođenih mačića, batrgaju u svijetu, tražeći put, polako otvarajući oči jer ih zasljepljuje blještavilo o koje im se može razbiti svaka nada. Klopka koja im je pripremljena nije tu da ih poštedi. Onaj koji ih mami zveckajući zlatom i srebrom, nudeći gozbe i šarene svirale, taj će ih strovaliti u bezdan iz koga je sam potekao. Vjeru učiti od djeteta Isusa važno je i potrebno. „U slavlju Božića radi se o novom početku”, upozorava Anselm Grün. Sveti Ivan Pavao II. poručuje: „Ne dajte se prevariti. Onaj tko vjeruje, pronašao je svjetionik koji omogućava siguran put. Onaj tko vjeruje poznaje pravac i može se orijentirati. Onaj tko vjeruje pogodio je pravi put i nikakva glupost nekog lažnog učitelja neće ga s njega uspjeti skrenuti.” Tko su oni koji svake godine skupa s djecom otkrivaju otajstvo Isusova rođenja? Upravo vjeroučitelji koji doista, svjesni odabira svoga poziva, žele živjeti i promicati vrijednosti koje su njima dali njihovi prvi učitelji vjere, roditelji, pa njihovi roditelji, potom crkva i njezini roditelji. Uvijek je tu jaka ruka Onoga koji nas jača i u kojemu jesmo. „Tko je majka moja i braća moja?” I okruži pogledom po onima koji su sjedjeli u krugu i kaže: „Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka” (Mk 3,33-35).

Povjerova Marija i ode u gorje u posjet Elizabeti i tamo joj Riječ Božja potvrdi ono što joj Anđeo navijesti. Ispunjena Duhom svetim kliče duša njena u Gospodinu, a Elizabeta tako snažno očitova svoju ispunjenost koju joj Bog darova usprkos sumnjama i strogim pogledima pa i podsmješljivosti okoline. On je onaj koji oživljuje i koji privlači i kad mi to ne želimo. Onaj koji našim životima upravlja i komu se prepuštamo kad ono ljudsko u nama ne želi, otima se i bježi. On je onaj kamen zaglavni za koji pripasujemo svoje grijehe teške poput ognja i razapinjemo svoja tjelesa koja nas guraju u propast. Nevinost onoga djetinjeg lišca koje se svake godine pojavljuje podsjećajući nas iznova tko smo i kamo idemo, tjera na suze i oboren pogled. Iznenadni susret drage osobe koju do jučer niste poznavali, ali koju osjećate svojom i želite ju bolje upoznati, utjecaj je koji nam dobrota Božje ljubavi udjeljuje i stalno nas iznenađuje svojim posredovanjem kad smo najmanje spremni i u trenucima kad takve mogućnosti više uopće nisu bile očekivane, pa ni željene. U vjeri rastemo, mičemo se i jesmo i u njoj otkrivamo skrivene bljeskove iz kojih nas Ljubav promatra i zove: Ne boj se, ja sam s tobom, imenom sam te zazvao.

Božićna bajka, kako mnogi vole nazivati ovo vrijeme u kojemu mi proživljavamo istinu, nipošto nije tek ispričani san nego je život, istinski i naš! Vjerujem da će i vjeroučitelji, s kojima sam se družila ovih dana, sa svom ljubavlju pripremiti one koje poučavaju dolasku Isusa, puni iščekivanja što će im njihovi maleni ili nešto veći polaznici pripremiti ove godine i na koje će ih misli i ideje potaknuti, osmijeh izazvati. Mlada srca doživljavaju svijet drukčije i njihov pristup je onaj koji su mudraci osjetili i otkrili i koji kao popudbinu nose svojim domovima iz kojih su se otisnuli na dalek ali izvjestan put, prateći zvijezdu Istine. „Dragi mladi, uzmite svoj život u svoje ruke i napravite od njega remek-djelo”, poziva Ivan Pavao II. Mudre glave su tu za (ruko)voditi ovom avanturom života koju mladi još uvijek ne doživljavaju ozbiljno jer nisu opterećeni brigama koje odrasli nose za njih a koje će oni kasnije preuzeti. Sve u svoje vrijeme, poput smokve koja donosi rod. Hoće li iz gorušičina zrna naglo izrasti drvo ili će se malo pomalo buditi pokoji listić pa žedno upijati rosu hoteći se vinuti u nebesa, ovisi o nama koji smo prošli i još prolazimo kušnjama svijeta, pognute glave, izranjanih koljena, ali sigurna srca. „Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?” (Lk 9,25)

Ovaj članak je već objavljen u reviji Svjetlo riječi. Pretplatite se na digitalno i/ili tiskano izdanje revije.
Čitajte prvi i čitajte odmah!

Objava Radujmo se! pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Bračna nečistoća

Nečistoća je moguća i među supružnicima. Štoviše, danas je toliko raširena da je mnogi i ne uočavaju, a svećenici se ustručavaju o njoj govoriti. Ona se pojavljuje u dva oblika zavisno od toga koji od dva spomenuta cilja braka napada.

Bračni čin je nečist ako je rukovođen požudom a ne ljubavlju. Treba pojasniti da je tjelesna privlačnost prirodna i dobra, no požuda je puno više od toga jer se drugoga tada gleda samo kao objekt i sredstvo za zadovoljenje svoga nagona. Nekontrolirana požuda je ona koja razara sve oko sebe. Sjetimo se samo kralja Davida kad je počinio preljub koji ga je onda doveo da bude podli ubojica. Zato sv. Pavao upozorava: „Ženidba neka bude u časti u sviju i postelja neokaljana! Jer bludnicima će i preljubnicima suditi Bog” (Heb 13,4). Na drugom mjestu dodatno pojašnjava: „Doista, ovo je volja Božja: vaše posvećenje – da se uzdržavate od bludnosti, da svatko od vas zna svoje tijelo posjedovati u svetosti i poštovanju, a ne u pohotnoj strasti kao pogani koji ne poznaju Boga” (1 Sol 4,3-5). Prava ljubav je, i na tjelesnoj razini, u darivanju koje želi usrećiti drugoga.

Bračni čin je nečist ako isključuje plodnost. „Djeca su, bez sumnje, najdragocjeniji dar braka i uvelike pridonose dobru samih roditelja” (GS 50). Kultura smrti čini da se to sve više zaboravlja i da se djeca doživljavaju kao teret, a plodnost kao kazna koju treba izbjeći. Papa Pavao VI. izričito kaže: „Crkva (…) uči da je potrebno da svaki bračni čin mora ostati po sebi usmjeren prema prenošenju ljudskog života.” (HV, 11). To se odnosi na svaki bračni čin i nisu predviđene iznimke. „Isključen je svaki zahvat kojemu je svrha ili put za svrhu to da se onemogući rađanje novoga života” (HV, 14). Dakle, svaki je oblik kontracepcije teški grijeh. Prva Božja zapovijed dana ljudima, gledano kronološki, jest: „Plodite se i množite i zemlju napunite” (Post 9,1). Ona je dana našim praroditeljima i opet ponovljena nakon potopa i nikad nije opozvana. „Svima neka bude očito da se ljudski život i dužnosti njegova prenošenja ne ograničuju samo na ovaj svijet niti se mogu samo po njemu mjeriti i shvatiti, nego da su uvijek u vezi s vječnim određenjem ljudi” (GS, 51). Preko velikodušnoga rađanja i odgoja djece raste ljubav, umire sebičnost, surađuje se s Bogom i postiže se svetost.

Ako se spolnost ne živi u skladu s Božjim zakonima, ona postaje rušilačka sila i pretvara se u idola. Posljedice bračne nečistoće vidljive su svuda oko nas u razrušenim ili nesretnim obiteljima i patnjama djece. Manje uočljive ali još strašnije posljedice su u pobačajima koji supružnike pretvaraju u ubojice, nekad i serijske.

Odgovorno roditeljstvo

Odgovorno roditeljstvo je neostvarivo „ako se iskreno ne njeguje krepost bračne čistoće” (GS, 51). Pavao VI. jasno je naglasio: „U odnosu prema urođenim nagonima i društvenim osjećajima, odgovorno roditeljstvo znači potrebno gospodovanje koje nad njima moraju vršiti razum i volja. U odnosu prema fizičkim, gospodarskim, psihološkim i društvenim uvjetima, odgovorno roditeljstvo ostvaruju oni koji razborito i velikodušno odluče imati veliku obitelj, ili oni koji zbog ozbiljnih razloga i s poštivanjem moralnih zakona odluče da privremeno ili čak na neodređeno vrijeme ne rode novo dijete” (HV, 10). „Ako, dakle, postoje opravdani razlozi da se porođaji učine rjeđima, razlozi koji potječu bilo iz tjelesnog ili duševnog stanja bračnih drugova, ili iz vanjskih okolnosti, Crkva uči da je tada dopušteno voditi brigu o prirodnim mijenama, koje su imanentne moćima rađanja, te imati ženidbeni odnošaj samo u neplodnim razdobljima, i na taj način tako regulirati broj porođaja da se ne povrijede moralna načela što smo ih upravo izložili” (HV, 16). Stoga ako nema „ozbiljnih” odnosno „opravdanih” razloga, kako traži Humane vitae, i kod prirodnoga reguliranja poroda ima se kontraceptivni pristup odnosno upada se u teški grijeh.

I u braku treba živjeti uzdržavanje od spolnih odnosa koje nekad zna potrajati i mjesecima, primjerice nakon poroda, a nekad i godinama kao u slučaju bolesti. To zna biti herojska žrtva jer se živi pod istim krovom i dijeli istu postelju. Ljudski to prihvaćamo kada se radi o materijalnim probicima, kao kod rada u inozemstvu, gdje razdvojenost traje mjesecima. No kada to treba učiniti zbog ljubavi, onda je mnogima to jednostavno neprihvatljivo. Tako više nije rijetkost susresti slučajeve razvoda braka zbog teške bolesti supružnika, odnosno nemogućnosti imanja spolnih odnosa u braku.

Jedinstvo tijela i duše

Supružnici su pozvani da budu jedno tijelo, što znači da se s tijelom bračnoga druga treba ophoditi jednako kao sa svojim vlastitim. Zato zapuštanje zdravlja i izgleda nije samo protivno ljubavi prema sebi nego i prema bračnom drugu. Jednako tako bračni čin može biti i dužnost jer „žena nije gospodar svoga tijela, nego muž; isto tako nije muž gospodar svoga tijela nego žena” (1 Kor 7,4). Zbog toga Pavao ozbiljno opominje bračne drugove: „Ne uskraćujte se jedno drugome, osim po dogovoru, povremeno, da se posvetite molitvi pa se opet združite da vas Sotona ne bi napastovao zbog vaše neizdržljivosti” (1 Kor 7,5). Neopravdano uskraćivanje pod raznim izgovorima, ucjena i trgovina spolnim odnosom ruše zajedništvo supružnika i otvara prostor za grijeh. Dužnost na bračni čin prestaje onda kad bračni drug to traži nepravedno (npr. onanistički ili na štetu zdravlja), neozbiljno i nerazumno odnosno kad teško zanemaruje svoje roditeljske dužnosti, ako je pijan ili drogiran, ako je počinio preljub ili kad je to protiv dostojanstva osobe.¹

Supružnici su pozvani također i da budu jedna duša odnosno da postignu i razvijaju duhovno jedinstvo što je puno zahtjevnije od tjelesnoga. Potrebno je razvijati stoga i nutarnju čistoću, kojoj se protivi virtualna nevjera i preljub, i emocionalnu čistoću, gdje se lakomisleno poigrava s osjećajima i srce se naveže na nekoga drugog. Zanemarivanjem čistoće bračni čin se banalizira čime su posebno oštećene žene. Lako je postići spolno sjedinjenje, ali puno teže je da supružnici u cijelosti daju dušu i srce jedno drugome. Još zahtjevnije je da se slažu duhovno, da su se pronašli u Bogu i dijele istu nadnaravnu ljubav. Takvo duhovno zajedništvo jače je od bilo kakve druge naravne ljudske povezanosti.

Gledano ljudski zahtjevi braka mogu izgledati nemogući, ali treba imati na umu da je brak sakrament te da stoga supružnici dobivaju posebnu pomoć od Boga da mogu mirno i radosno živjeti i ono što nadilazi njihove snage.

¹ Augusto Sarmiento, El Matrimonio Cristiano, Eunsa, Pamplona, 1997., 380-381.

Ovaj članak je već objavljen u reviji Svjetlo riječi. Pretplatite se na digitalno i/ili tiskano izdanje revije.
Čitajte prvi i čitajte odmah!

Objava Bračna čistoća pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Nepovjerenje u odrasle

Zlostavljana i zanemarivana djeca osjećaju se neželjeno i bezvrijedno te smatraju sebe odgovornima za svoje ponašanje. Ne krive roditelje za svoje postupke. Osjećaju se manje ugroženima ako odgovornost za svoje postupke prihvate sama, jer tako mogu kontrolirati situaciju. To im daje osjećaj važnosti. Zbog zanemarivanja ili pak mogućeg zlostavljanja od strane roditelja u ranom djetinjstvu svaku namjeru ili dobronamjerno ponašanje drugih, ova djeca vide kao još jedan način povređivanja, jer nisu uspjela razviti iskustva putem kojih bi razvila osjećaj sigurnosti, zaštite i povjerenja u odrasle. Stoga se često ponašaju agresivno doživljavajući druge kao neprijatelje. Djeci su potrebni bezuvjetna ljubav, sigurnost i pažnja roditelja u prvim godinama života. Potom se sve više osamostaljuju i ne ovise više toliko o roditeljima. Počinje im se razvijati volja koju s godinama sve više iskazuju. Kako odrastaju mijenja se i zadaća roditelja. Sada, osim ljubavi, pažnje i brige, potrebno je postaviti i granice radi discipliniranja djeteta, kako bi ga se putem odgoja vodilo kroz život.

Danas roditelji uglavnom pružaju djeci razumijevanje i ljubav, ali ne znaju kako im jasno postaviti granice, pokazujući za svako ponašanje djeteta, pa i ono problematično, bezgranično razumijevanje i povjerenje. Tako da roditelji često umanjuju i opravdaju agresivne ispade djeteta i neprihvatljivo ponašanje. Čineći tako, ne uspijevaju uputiti djecu da i ona trebaju razumijevati druge, drugu djecu, blisku rodbinu pa i same sebe. Takvim postupcima kao da djeci potvrđuju da su samo ona važna i da ne moraju druge poštivati niti cijeniti njihove napore. Ovakva djeca odrastaju u uvjerenju da su samo ona bitna i da samo njihove potrebe trebaju biti zadovoljene, bez obzira na žrtve drugih. Pri tome, iskorištavanje drugih, a prvenstveno roditelja, smatraju ispravnim postupkom kako bi njihove želje bile ispunjene, a ciljevi ostvareni. Zato se kasnije ne mogu priviknuti na pravila ponašanja u školi, a u adolescenciji se ova situacija dodatno pogoršava, jer nisu naviknuti poštivati autoritet. Znakovi nasilničkog ponašanja kojemu danas svjedočimo sve češ­će jesu neosjećajnost za patnje drugih, rješavanja problema nasilnim putem, loš školski uspjeh i negativan utjecaj na druge. Tu je još i konzumiranje droge, alkohola, snimanje nasilnog ponašanja prema drugima i objavljivanje na Facebooku, tučnjave, krađe i uništavanje imovine.

Odrediti jasne granice

Kako pomoći nesigurnom djetetu da ne postane nasilan adolescent? Fizičko kažnjavanje nije nikakvo rješenje. Dobar postupak je ukidanje privilegija za neželjena ponašanja i davanje prednosti za poželjno ponašanje. Pri tom treba voditi računa o dobi djeteta. Npr. ako pospremiš svoju sobu ići ćemo na koncert. Također je potrebno uspostaviti jasne granice, utvrditi pravila i očekivanja te odrediti posljedice njihova nepoštivanja kako bi ih se naučilo preuzeti odgovornost za vlastita ponašanja. Potrebno je izbjegavati okrivljavanje i osuđivanje te naučiti slušati dijete i čuti njegove potrebe. Također je uputno pregovarati i praviti kompromise u svrhu postizanja željenog ponašanja kroz stalno motrenje ponašanje djeteta i aktivnosti. Ponekad je korisno čuti i druge roditelje koji imaju slične probleme s djecom kako bi uvidjeli da nisu sami na svijetu. Iako se djeca ponašaju agresivno i nasilno ona zapravo dozivaju u pomoć, šalju poruku suprotnu svome ponašanju i nikako im se ne bi smjela uskratiti ljubav, razumijevanje i sigurnost. Sve što ponudimo djetetu u sličnim situacijama zapravo mu otkrivamo model ponašanja i učimo ga kako riješiti problem i kako se nositi s vlastitim emocijama. Dijete promatra roditelja, oponaša ga i reagira na isti način. Ako ne želimo vidjeti u lošem ponašanju djeteta svoju sliku, onda stalno moramo imati na umu da smo uzor drugima i da smo odgovorni za svoje postupke. Stoga je potrebno kontrolirati ljutnju i izražavati je konstruktivno, a ne u naletu emocija razbiti sve oko sebe. Time se i djetetu šalje jasna poruka što se očekuje od njega i kakve su posljedice nepoštivanja dogovora. Savjet je, dakle, ne usmjeravati se ljutnjom na dijete nego pokazati nezadovoljstvo njegovim postupkom i podsjećati ga na dio njegove odgovornosti. Stalno treba voditi računa o balansiranju između empatije, ljubavi i postavljenih granica.

Ovaj članak je već objavljen u reviji Svjetlo riječi. Pretplatite se na digitalno i/ili tiskano izdanje revije.
Čitajte prvi i čitajte odmah!

Objava Nasilničko ponašanje djece pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Potaknuta svakodnevnim radom s djecom koja imaju poteškoće u razvoju, želim se malo osvrnuti na njihov društveni status, te na činjenice kako mi (kao to društvo) možemo pomoći njima i njihovom duhovnom i fizičkom rastu kroz život.

Povjerenje roditelja

Da bi odgojni djelatnik (pomoćnik u nastavi) izvršio što bolje svoju misiju potrebno mu je povjerenje roditelja, koje se stječe već na upoznavanju – gdje pomoćnik treba imati stav slušača. Roditeljima je jako teško prihvatiti činjenicu da je baš njihovom djetetu nužna pomoć, zato odgajatelj treba biti apsolutna podrška. Osobno sam imala slučaj gdje je majka plakala jer nije mogla prihvatiti činjenicu zdravstvenog stanja vlastitog djeteta, postavljajući sebi i meni pitanja zašto je Bog upravo njezino dijete učinio takvim. Realno nemamo odgovor na to pitanje, ali znamo da su sva djeca blagoslov, a najveći su blagoslov su djeca sa posebnim potrebama i poteškoćama u razvoju. Kako se u narodu kaže: „Bog ti daje teret onoliko težak koliko imaš snažna ramena”. Katolička vjera nas priprema za bolji život u kojemu neće biti ni duhovne ni tjelesne patnje, a koji dolazi nakon ovozemaljskog prolaznog života. To možemo iščitati uspoređujući redak iz knjige proroka Izaije „I nijedan građanin neće reći: Bolestan sam!”(Iz 33,24) s retkom knjige Otkrivenja „Tada čuh jak glas što dolazi od prijestolja kako viče: ‘Evo stana Božjeg među ljudima! Bog će stanovati s njima: oni će biti njegov narod, i on će biti Bog s njima. I otrt će svaku suzu s očiju njihovih. Smrti više neće biti; ni žalosti ni jauka, ni muke neće više biti. Jer, prijašnje nestade.”(Otk 21, 3-5).

Utjecaj vršnjaka

Velika je uloga vršnjaka u socijalizaciji djeteta s poteškoćama u razvoju. Svjedoci smo činjenice da roditelji djeci nameću društvo koje ponajprije njima odgovara. Na žalost, djeca iz financijski imućnijih obitelji će se većinom družiti s djecom koja su istog statusa. Kada se grupiraju iz razreda skupine djece, izolirani ostaju oni koji imaju poteškoće. Socijalna kompetencija djeteta važno je razvojno područje koje zaslužuje punu pozornost svih pedagoških djelatnika. Ponajprije treba osvijestiti roditeljima da smo svi bez razlike djeca Božja, međusobno različiti, ali svi bitni. Raznim načinima se može probuditi savjest učenika da se međusobno druže i uvažavaju i to ne samo u školskim klupama, već i u izvanškolskom druženju i okruženju. Odgojitelj treba osigurati socijalno sigurniju sredinu kako bi dijete koje je uskraćeno steklo osjećaj povjerenja, tim činom dijete s poteškoćama stiče samopouzdanje, usavršuje sliku o sebi, te na taj način uspostavlja bolji odnos s vršnjacima. Često čitam iskustva roditelja djece s poteškoćama u razvoju gdje ističu da njihova djeca nisu pozvana na rođendane ili bilo kakve izvan nastavne aktivnosti od strane ostale djece. To se može promjeniti ukoliko savjesno odgajamo svoju vlastitu djecu i djecu s kojom radimo. Napominjem da izolirano dijete među vršnjacima pronalazi uzore i oponaša ih. Ukoliko doživi uspjeh u nekoj igri osnažuje svoje vlastite talente koji mogu ostvariti pomak u svladavanju određene poteškoće razvoja, te je zato jako bitno da ih vršnjaci uključuju u svoja druženja.  

Glazboterapija

Još od starina glazba je imala važnu ulogu u životu pojedinca do te mjere da je liječila. U praksi svog rada uključujem glazboterapiju. Jako je važno da dijete sudjeluje aktivno (svira, pjeva) ili pasivno (sluša). Glazba služi za opuštanje, razvoj motorike, stimulira razvoj komunikacijskih vještina, te razvoj koncentracije i pažnje. Postoje različiti modeli glazboterapija kojima je cilj potaknuti zadovoljstvo i opuštanje djeteta s poteškoćama. Glavni materijal može biti pjesma, ples ili sviranje. Kada radim s djecom ponajprije ih nastojim opustiti svirajući neku jednostavnu pjesmicu, potom ih potaknem da je nauče pjevati, nakon toga ih motiviram da sviraju. Štoviše, to ne budu izvrsni zvukovi, ali djeca su opuštena i nasmijana. Djeci s posebnim potrebama i poteškoćama u razvoju treba omogućiti bavljenje glazbom kako bi se umanjile njihove smetnje, te poboljšao osobni rast i razvoj.

Dodir i ljubav

„Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedni druge! Ako imadnete ljubavi jedni prema drugima, po tom će svi prepoznati da ste moji učenici.”(Ivan 13,34.)  Osoba koja radi s djecom mora konstantno imati  na umu ovu Isusovu zapovijed, prihvatiti učenika cjelovito i već na prvom susretu s učenikom iskazati da mu je istinski stalo da ga taj učenik prihvati. Postavlja se pitanje na koji način to izraziti?! Odgovor je vrlo jednostavan, dodirom. Dovoljno je uzeti učenikovu ruku i dodirivati je što duže. Dodir je bezvučni govor kojeg koristimo pri svakoj komunikaciji pružajući ljubav. Tom gestom pokazujete djetetu da već na prvom susretu osjećate ljubav prema njemu. Prema jednoj studiji, pacijente koje su medicinske sestre češće doticale i tapšale prije operacije, reagirale su daleko pozitivnije na operaciju (s manjim krvnim tlakom, manjom nervozom i uzbuđenjem) od pacijenata kojima se nije pružao dodir podrške. Također bih naglasila potrebu novorođenčeta za majčinim dodirom, ukoliko je nema dijete snosi ogromne posljedice.

Psihologica Tifany Field u svojim je radovima ispitivala hoće li djeca u inkubatoru u kojima se pokaže pažnja dodirom potvrditi značajniji napredak za razliku od djece koja neće imati taj vid pažnje. Podijelila je novorođenčad u dvije skupine po njih dvadeset. Djeci iz prve skupine svakodnevno se davala masaža, a druga skupina je dobivala uobičajenu redovitu njegu predviđenu za novorođenčad u inkubatoru (dakle bez dodatnih dodira). Djeca koju se masiralo u roku od deset dana  dobili su na težini 47% više nego djeca kojima nije pružana masaža. Masirana djeca su postala življa i aktivnija, te se prednost ostvarila i na motoričkom i kognitivnom razvoju.

Pitamo se: „Može li nedostatak ljubavi poremetiti normalan razvoj djeteta?”. Nažalost odgovor je: „Da”. Poznati američki psiholozi (John Bowlby i Rene Spitz) bavili su se proučavanjem djece s mentalnim poteškoćama koja su bila lišena emocija. Iako se djecu dobro hranilo i davala im se sva potrebna medicinska njega, ta djeca su jako zaostajala u razvoju u odnosu na svoje ostale vršnjake. To nam pokazuje da je fizički razvoj nedvojbeno ovisan o psihološkom iskustvu. Ovim činjenicama koje sam navela želim potaknuti sve učitelje, nastavnike, a posebno pomoćnike u nastavi da nam samo jedan mali srdačni dodir može pomoći u radu s djecom. Isusove riječi da dijelimo ljubav potvrđuju i mišljenja brojnih psihologa i upravo ta ljubav je put do zajedničkog cilja. Jednom prilikom sam doživjela agresivno ponašanje od strane jednog dječaka s kojim sam radila. U tom trenutku sam ga samo zagrlila i na taj način u potpunosti umirila. Nakon toga sam postala sigurna da je djeci s poteškoćama u razvoju najpotrebniji prijateljski pristup u kojemu oni osjećaju ljubav koja im se daje.

Zadatak kompletnog društva, roditelja, a posebno nas odgojnih djelatnika je da se djeci s poteškoćama u razvoju prilagodi program odgoja i obrazovanja. Cilj je pružiti emocionalnu podrška kako bi im pomogli u razvoju samostalnosti, te na taj način eliminiramo nepoželjno ponašanje, smanjujemo nesigurnost i potičemo njihov razvoj uopće. Sva djeca su samo djeca i treba im osigurati što radosnije i sretnije djetinjstvo s puno ljubavi.

(Tihomila Ćorluka)

Objava Angažman odgojnih djelatnika u obrazovanju djece s poteškoćama u razvoju pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

• Razvijte intimnu, osobnu vezu s Isusom, dopuštajući Mu da vam oprosti vašu prošlost, da razgovara s vama, da vas izliječi i vodi. Zatim, vjerujte Duhu Svetom u svemu. Vjerujte da će providjeti sve što trebate, uključujući financijsku pomoć.

• Sredite svoje prioritete: prvo Isus, na drugom mjestu vaša žena, djeca na trećem, vaš posao na četvrtom, itd. Razvijte tjedni raspored, praveći mjesta za kvalitetno vrijeme s Gospodinom, vašom ženom, svakim djetetom i obitelji kao cjelinom. Najvažnije muževljevo vrijeme u bilo kojem danu su prvih pet minuta kad se vrati kući s posla i ljubav i pažnja koju pokazuje ženi i djeci u to vrijeme. Sjetite se da je vaše ljudsko očinstvo ukorijenjeno u božanskom očinstvu svemogućeg Boga (usp. Ef 3,14-15; usp. KKC, 2214).

• Shvatite da ste vi „svećenik” u kući. Vaša je primarna odgovornost nadgledati TV i njegov utjecaj, internet i njegov utjecaj, kao i knjige i časopise koji ulaze u vaš dom. Morate se čvrsto oduprijeti svim zlim utjecajima, stalno moleći Božju snagu i vodstvo da vodi vašu obitelj da živi čisto, sveto i nenasilno. Esto vir! (Budite čovjek!). Otac ponajprije primjerom usađuje moralne kreposti u svojem domu. Steknite naviku blagoslivljanja svoje djece – i sami i sa svojom ženom – prije nego što odu spavati noću ili prije nego što ujutro napuste kuću.

• Budite upoznati s onim što vašu djecu o moralu uče u školi. Svi učitelji poučavaju „u vaše ime” budući da ste vi i vaša žena prvi edukatori vaše djece. Ako se u učionici poučavaju sporne stvari, morate imati čvrsti stav. Prvo mjesto učenja i prakticiranja kršćanskih vrijednosti je u obiteljskom domu  – vašem domu, kojeg vi nadgledate. Ovo je sjajna odgovornost dana vama (kao „glavi” vašeg kućanstva) i vašoj ženi (kao „srcu” vašeg kućanstva). Shvatite da vaše vodstvo treba biti oblikovano po vodstvu mudrog i razboritog kralja koji ljubi i vlada nad svojim kraljevstvom i njegovim stanovnicima. Vaše vodstvo ne smije biti ono gospodara koji vlada nad svojim robovima. Niste glava obitelji da bi bile zadovoljene vaše potrebe, nego radije da bi bile zadovoljene potrebe vaše obitelji. Vaše vodstvo nije u tome da vam služe, nego radije da vi služite. Vaše vodstvo se sastoji u požrtvovnoj ljubavi i služenju. Kao glava obitelji, pozvani ste na veliku odgovornost. Mnogo muževa i očeva žele vodstvo bez odgovornosti koju ono zahtijeva. Usudite se disciplinirati ljubavlju i vodstvom. Mudar i razborit kralj voli sve u njegovom kraljevstvu i želi ih vidjeti kako napreduju u punini ljepote i Istine. Želi ih sve dovesti punini Istine i napretka. Sam Isus Krist je glava njegove Crkve; On je kralj kraljeva i gospodar gospodara. Sv. Augustin naziva obitelj „domaćom Crkvom”. Vi ste „glava”, „kralj” i „gospodar” ove „domaće Crkve”: „Mjesto i zadaća oca u i za obitelj je jedinstveno važna i nezamjenjiva. Otkrivajući i ponovno živeći na zemlji samo Božje očinstvo (usp. Ef 3,14- 15), čovjek je pozvan osigurati harmoničan i ujednačen razvoj svih članova obitelji” (Papa Ivan Pavao II., Familiaris Consortio [Uloga kršćanske obitelji u suvremenom svijetu], 25).

• Molite sa svojom ženom i redovito. Pokušajte voditi jednostavan, ali iskreni duhovni dnevnik i podijelite ga s njom, čak i ako su vaši unosi samo kratke, inspirativne rečenice. Vjerujte da će Gospodin voditi, pročistiti i posvetiti vašu vezu s vašom ženom. Ona je „srce” doma. Poštujte ju kao takvu. Volite ju istom ljubavlju i naklonošću kojom Krist ljubi svoju Crkvu. Sjetite se da će se vaši sinovi kad narastu odnositi prema ženama onako kako su vidjeli da se vi odnosite prema vašoj ženi. Slično, vaše će kćeri naučiti od svog oca što očekivati od muškaraca u vezi.  Dijelite sa ženom njene terete, njene tuge i njene radosti. Molite Gospodina za snagu da ju ljubite istom ljubavlju i čistoćom kojom On ljubi svoju Nevjestu, Crkvu.

• Provodite kvalitetno vrijeme sa svakim djetetom. Imajte sa svakim djetetom jedinstven i osoban odnos. Moć očeve potvrđujuće ljubavi vrlo preplavljujuća i nešto zaista predivno. Djeca to trebaju. To im treba za njihov puni i ispravan razvoj. Neka svako dijete podijeli njegove ili njene ideje, osjećaje, strahove i probleme s vama. Učinite sve što je u vašoj moći kako bi osigurali da vam dijete može povjeriti bilo što. Povremeno podijelite sa svojom ženom vaše uvide o svakom djetetu. Disciplinirajte ih čvrstoćom i ljubavlju (opet, vaš model ovdje je onaj mudrog i razboritog kralja koji vlada stanovnicima svoga kraljevstva čvrsto, ali s velikom ljubavlju, a ne gospodara koji vlada nad svojim robovima).

• Posvetite svoj dom Presvetom srcu Isusovu. Postavite „molitveni kutak” u kući u sobi gdje se okuplja većina obitelji. U toj sobi bi trebao biti „mali oltar”.Postavite na taj stol Bibliju, svetačke životopise i Katekizam Katoličke Crkve. Na ili oko stola također postavite slike (kipove, ili ikone) Presvetog srca Isusova i Bezgrešnog srca Marijina. Svakodnevna obiteljska molitva krunice je moćna molitva. Ako su vaša djeca još mala, molite samo desetku krunice i/ili molite krunicu Božanskog milosrđa. Prekrasno, određeno vrijeme za dnevnu obiteljsku molitvu i duhovno čitanje (npr., u trajanju od 15 do 20 min) je svaku večer odmah nakon večere. Ovdje mogu biti uključena misna čitanja dana; kupite dnevni Rimski misal za ovo. Opet, sjetite se da ste vi kućni svećenik. Kao takav, pozvani ste biti pravi vođa. Odraslo dijete će se dobro sjećati ranog prakticiranja vjere u obitelji. Nikada neće zaboraviti. Otac mora biti prvi kršćan ski svjedok svojoj ženi i djeci. Ovo je u isto vrijeme dužnost i odgovornost. Također, potičite upotrebu blagoslovina kod članova obitelji. Sakramentali su „sveti znakovi koji imaju neku sličnost sa sakramentima i po kojima su duhovni učinci označeni i dobivaju se po molitvama Crkve” (KKC). Primjeri skaramentala uključuju znak križa, svetu vodu, članstvo u smeđem škapularu karmelske Gospe, religiozne medalje, blagoslove, hodočašća, procesije, postaje križnog puta, svete umjetnosti, krunice i čašćenje relikvija. Iako se sakramentali razlikuju od sedam sakramenata, još su vrlo važni u  životu kršćanina katolika. Također, potičite pohode Presvetom Sakramentu sa članovima obitelji, npr., kad obavljate poslove u gradu.

• Ne dajte da sportske i druge aktivnosti postanu važnije vama ili vašoj djeci od Krista i obitelji. Sport je danas postao lažni Bog u Americi – osobito u nedjelju – i prenaglašen. Zabavite se kod kuće. Radite nešto kao obitelj. Ovo zahtijeva kreativnost, maštu i često planiranje unaprijed. Za ovo tražite ženine prijedloge i one starije djece.

• Molite da svako od vaše djece može odgovoriti na poziv koji je svemogući Bog od vječnosti odabrao za njega ili nju. Nikad ne pitajte svoju djecu, „Što želiš biti?” Radije, pitajte svako dijete, „Na što misliš da te Bog poziva?” Pomozite im da raspoznaju životne staleže, bilo da je to biti samac, ženidba ili posvećeni vjerski život. Često razgovarajte o tome sa svojom djecom, posebno nakon što dosegnu dob od 15 godina.

• Osigurajte da članovi vaše obitelji često primaju sakramente. Sakramentu ispovijedi bi trebalo pristupiti barem jednom mjesečno i sakramentu euharistije barem jednom tjedno. Morate raditi na tome da u vašoj obitelji ne oslabi osjećaj za grijeh. Kao obitelj idite na nedjeljnu misu. Nemojte u tome popuštati vašim tinejdžerima. Ako popustite, ne ispunjavate svoj očinski poziv. Potičite članove vaše obitelji na veliku ljubav prema euharistiji. Molite redovito i predano. Učinite sve što je u vašoj moći (kao mudar i razborit kralj svojeg doma) da nedjelja zaista bude Dan Gospodnji i dan obiteljskog zajedništva; tj., dan molitve, opuštanja i odmora. Opet, ovo zahtijeva kreativnost, maštu i često planiranje unaprijed. Tražite mišljenje svoje žene i djece o ovome. Sjetite se, svaki dobar i cjeloviti odmor je uistinu „ponovno stvaranje” duše i tijela.

Molitva za našu obitelj

Nebeski Oče, najbolji i najmilosrdniji Oče, održi našu obitelj u svojoj ljubavi. Učini našu obitelj mjestom gdje u izobilju ima svetosti i ljubavi. Pomozi nam da budemo kao Isus u našim svakodnevnim dužnostima. Pomozi našoj obitelji da bude kao sveta nazaretska Obitelj Isusa, Marije i Josipa. Pomozi našoj obitelji da uči iz dobrog primjera onih obitelji koje su ti omilile svojim životom. Neka članovi naše obitelji nauče biti uvijek biti dobar primjer živeći u pravoj kršćanskoj vjeri, nadi i ljubavi. Pomozi našoj obitelji u nošenju sa bolima i patnjama kako je Isus činio. Pomozi članovima naše obitelji također u prevladavanju poteškoća i nošenju njihovih križeva. Pomozi da naš obiteljski život vodi Isusu Kristu, izvoru sve istine i sreće. To te molimo po Isusu Kristu, Tvome Sinu, koji živi i kraljuje s tobom u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

Obiteljska molitva našoj blagoslovljenoj Majci Mariji 

Sveta Marijo, Djevičanska Majko Božja, tražimo tvoju zaštitu i nazivamo te „Kraljicom obitelji”. O Blagoslovljena Majko, ti si bila začeta bez grijeha. Neka te svaka obitelj danas izabere kao model kućnog života, zajedno sa Sv. Josipom, tvojim ljubljenim, čistim i brižnim supružnikom. Po tvom bezgrešnom začeću, sačuvaj sve obitelji od svake katastrofe, od svakog nasilja i nesreće. O Sveta Djevice, blagoslovi i zaštiti sve obitelji, ojačaj ih u kušnjama i sačuvaj ih od svakog zla. Amen.

Objava 10 zapovijedi za supruga i oca pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Zato, dragi roditelji, ukoliko vaše dijete polazi prvi put u školu, pokušajte biti uz njega kako biste mu pomogli da se lakše snađe u novom i nepoznatom svijetu za njega jer će mu trebati vaša ljubav i podrška. Jutro započnite veselo i optimistično. Otpratite dijete do škole, slijedite upute učiteljice koja će vas dočekati. Za malene đake prvake bit će priređena priredba dobrodošlice, nakon toga djeca kreću na upoznavanje s učiteljicom, novim prijateljima i svojom učionicom. Pričekajte dijete i budite u blizini jer će neki možda i koju suzu pustiti. Nakon završenoga upoznavanja povedite dijete u šetnju, razgovarajte s njim o njegovim dojmovima i doživljajima, poklonite mu sitnicu kako biste mu taj dan učinili još posebnijim.

U razgovoru s djetetom dogovorite pravila i obveze koje mali đak dobiva polaskom u školu:

• neka dijete samo piše zadaću (uz vašu provjeru učinjenoga)
• neka dijete samo sprema stvari prema rasporedu (vi provjerite je li sve dobro složeno i je li sav pribor u pernici)
• neka djetetov odlazak u krevet ne bude nakon 21 sat (u tome budite dosljedni)
• uvedite dnevni ritam rada i odmora nakon škole.

Važno je da svaki dan provjerite što se radilo u školi, pohvalite svaki napredak. Dijete mora znati da je ono što radi u školi vama važno, ali nemojte biti strogi i prezahtjevni.

Važno je da dijete u prvim danima stekne radnu naviku, nekoj će djeci trebati više vremena za prilagođavanje na novi način rada i obveza koje ih čekaju svaki dan.

Budite strpljivi i uporni, ohrabrujte dijete, ono mora znati da ste uz njega u svakoj situaciji. Zajedno otkrivajte njegove talente i interese.

Draga djeco, ako ste već đaci, za vas je povratak u školu vjerojatno radost zbog ponovnoga susreta s prijateljima iz razreda, susreta s učiteljicom, razrednikom, nastavnicima…

Evo nekoliko savjeta koje možete iskoristiti pri organiziranju svoga vremena na početku nove školske godine:

• uredi prostor u kojem ćeš učiti
• zajedno s roditeljima nabavi pribor i školske knjige i bilježnice
• budi pozitivan u samom startu, fokusiraj se na pozitivne stvari kao što je druženje s prijateljima, sudjelovanje u omiljenim izvannastavnim aktivnostima ili nastavnim predmetima
• uči redovito jer ako ne učiš, gradivo se s vremenom nagomila i postaje sve teže i teže
• od prvoga dana redovito piši domaće zadaće te nakon toga ponovi što ste radili u školi i pripremi se za novi dan
• gradi dobre odnose sa svima u razredu
• potraži pomoć ukoliko ne uspiješ pratiti tempo u školi; a ako imaš neki problem, obrati se osobama u koje imaš povjerenje (roditelji, učiteljica, razrednik, nastavnik ili pedagog škole)
• organiziraj se – dan traje 24 sata i za to vrijeme stigneš završiti dnevne obveze, odmoriti se i naspavati se
• u zdravom tijelu, zdrav duh – ne zaboravi na fizičku aktivnost i kretanje na svježem zraku.

Ovaj članak je već objavljen u reviji Svjetlo riječi. Pretplatite se na digitalno i/ili tiskano izdanje revije.
Čitajte prvi i čitajte odmah!

Objava Ponovno u školi pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.