To je bio točan odgovor, ali Isus skreće pozornost svetom Petru na činjenicu da se ta njegova riječ ne temelji na njegovom ljudskom znanju, nego da je to objava nebeskog Oca, Božja objava. Nakon što je Bog Otac objavio istinu o svom Sinu svetom Petru, Isus također kaže Petru: „Ti si Petar – Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati!“

Ovu riječ smo čuli mnogo puta, ali to ne znači da smo je ispravno razumjeli. Istina, svi znamo da je Crkvu osnovao sam Isus, ali čini se da zaboravljamo da ju je osnovao na vjeri svetog Petra i da su je utemeljili i izgradili ograničeni ljudi, grešni ljudi.

Zaboravljamo da je Crkva istovremeno božanska i ljudska institucija. Istovremeno sveta, ali sastavljena od grešnih ljudi. Njezina svetost dolazi od Isusa Krista, koji joj je glava, dok su članovi Crkve grešnici, pročišćeni sakramentima krštenja i ispovijedi, te posvećeni sakramentima potvrde, pričesti i nekim drugim sredstvima posvećenja, poput sakramenata bolesničkog pomazanja, svetog reda i svete ženidbe, ali također i redovničkim zavjetima, molitvama, blagoslovima i raznim dobrim djelima.

Zbog toga, budući da smećemo s uma i zaboravljamo te činjenice, često puta se događa da ljudi, pa čak i sami vjernici, kritiziraju Crkvu, kao da nije tako dobra i sveta kao što bi morala biti, ako se želi zvati Kristovom Crkvom.

Istina je da bismo uvijek trebali biti bolji i svetiji, ali ne zaboravimo da su oni koji kritiziraju Crkvu i sami dio Crkve, njezini su članovi, a često ni sami nisu baš sveti. Njihove kritike obično su samo maska iza koje se skrivaju i pokušavaju se opravdati: zašto bih se ja borio za svetost i savršenstvo, kada ni Crkva (to jest, ni ostali članovi Crkve) nisu puno bolji od mene? – Ali to opravdanje ništa ne vrijedi pred Bogom, jer je Bog sva sredstva spasenja i posvećenja ostavio svojoj Crkvi, a izvan Crkve nema ni spasenja ni posvećenja.

Ima i onih, koji zbog slabosti koje vide u Crkvi, napuštaju Crkvu – zaboravljajući da se time odvajaju od mističnog Tijela Kristova. Postaju poput loze odsječene od trsa, koja nikada ne može donijeti plod, nego vene i suši se, a potom se spaljuje u vatri.

Takvi ljudi, koji kritiziraju Crkvu i napuštaju je, zaboravljaju drugi dio onoga što je Isus Krist rekao svetom Petru: „Tebi ću dati ključeve Kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima, a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.“ Zaboravljaju da je Isus tim riječima ustanovio sakrament svete ispovijedi, tj. sakrament našeg pomirenja s Bogom.

Krist je vrlo dobro znao da smo svi mi grešnici i da ćemo griješiti čak i nakon što se pomirimo s Bogom i nakon što postanemo djeca Božja i članovi Crkve – po sakramentu krštenja, i zbog toga je ustanovio sakrament pomirenja (ispovijedi), kako bismo mogli biti odriješeni čak i za onih grijeha koje počinimo nakon krštenja.

Ali, nažalost, danas ima mnogo ljudi koji su kršteni, ali se nikada ne ispovijedaju. Misle da je krštenje dovoljno. – Ali, nije dovoljno! Bilo bi dovoljno kad bismo bili postojani u dobru i kad bismo mogli ostati stalno bez ikakvog grijeha. Stoga, budući da nitko na svijetu nije savršen, svatko treba sakrament ispovijedi, kako bi mu Bog mogao oprostiti grijehe.

Samo pokajanje nije dovoljno. Nije dovoljno biti svjestan da Bog zna sve naše grijehe. Dužni smo ih ispovjediti svećeniku, predstavniku Crkve, koji ima ovlast da nas odrješiti od grijeha u ime Božje. Jer Krist je jasno rekao svetom Petru: „Što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebesima, a što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.“

Dakle, kome se grijesi ne oproste na zemlji, neće mu se oprostiti ni na nebu. A tko se pomiri s dragim Bogom po sakramentu ispovijedi, Bog i njega prepoznaje na nebu kao čistog od svakog grijeha.

U tom djelu nitko ne može zamijeniti Kristovu Crkvu. Samo je Crkvi Isus Krist dao tu ovlast. Stoga oni koji su napustili Katoličku Crkvu i Papu, kao nasljednika svetog Petra apostola, više nemaju sakrament ispovijedi. Nijedna protestantska crkva nema ispovijed (osim nekih anglikanskih zajednica). Protestanti često daju „javne ispovijedi“ na radiju i televiziji, iz psihoterapeutskih razloga – ali na taj način se ne mogu pomiriti s Bogom, grijesi im nisu oprošteni, jer se s Bogom možemo pomiriti samo po sakramentu pomirenja, u kojem nas svećenik, u ime Boga i Crkve, odrješuje svih naših grijeha.

Isto vrijedi i za sve ostale sakramente, koji su također Božje djelo za spasenje i posvećenje čovjeka. Tko prezire sakramente Crkve, prezire Boga, prezire vlastito spasenje i gubi svoju dušu. Moramo biti mnogo ozbiljniji u tom pogledu!

Neka nam Bog, po zagovoru Blažene Djevice Marije, svetog Petra i svih svetaca, udijeli tu milost, da uvijek budemo vjerni Isusu Kristu, našem Spasitelju, i njegovoj svetoj Crkvi, izvan koje nema spasenja. Amen.

Objava 21. nedjelja kroz godinu: Što vi kažete, tko sam ja? pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.