Carl Gustav Jung i priča o licu

fra Goran Azinović — Fri, 17 Apr 2026 05:27:46 +0000

Nedavno sam posjetio grob Carla Gustava Junga i zapalio svijeću. A nakon toga posjetio sam i njegov dom, u kojem i danas žive njegovi potomci, naime, jedan dio kuće služi kao otvoreni muzej za posjetitelje. Ovaj veliki švicarski psiholog i psihijatar dao je da mu se na vratima njegove kuće u Küsnachtu u Švicarskoj ureže ova rečenica na latinskom jeziku: Vocatus atque non vocatus Deus aderit. U prijevodu na hrvatski ta rečenica glasi: Pozvan ili ne, Bog će uvijek biti prisutan. Jung je duboko vjerovao da je Bogu nemoguće zabraniti da bude prisutan; bez obzira na čovjekovu udaljenost i odmicanje, Bog je uvijek tu. A zašto je Jung baš te riječi ugravirao na ulazna vrata svoje kuće? Ta kuća smještena tik uz Ciriško jezero nije bila samo njegov dom već i mjesto gdje je primao pacijente iz cijeloga svijeta. Ta kuća ujedno je postala i mjesto Jungove prakse i liječenja ljudi. Želio je da njegove pacijente odmah na ulazu dočeka ohrabrenje. Jung je itekako bio svjestan činjenice da mnogi i česti neurotični poremećaji kod ljudi imaju korijene u duhovnoj praznini ili pogrešnoj slici o Bogu u ljudskoj psihi pa svoje duboko iskustvo iz prakse potkrepljuje riječima: „Među svim mojim pacijentima u drugoj polovici života nije bilo nijednog čiji problem u konačnici nije bio religiozan.” Jung je bio mišljenja da svećenici kroz svoj rad i zauzimanje mogu uvelike pomoći mnogim njegovim pacijentima. Upravo su svećenici i osposobljeni pomoći, posebno kroz sakrament ispovijedi, duhovno vodstvo te brigu za konkretnoga čovjeka, ali njihov govor ne smije biti prožet moralom bez milosti i vjerom bez osobnoga iskustva. Jung je svojedobno izjavio zanimljivu rečenicu: „Kad bi svećenici radili predano svoj posao, više od polovice ljudi sa psihijatrije mogli bi biti otpušteni i živjeti u miru.”

Jung je najbolju praksu stekao na svome prvom radnom mjestu – u Psihijatrijskoj klinici Burghölzli, gdje je s radom počeo 1900. godine i radio sve do 1909. godine. To je jedna od najuglednijih psihijatrijskih ustanova u svijetu, koja se danas jednostavno zove PUK. U tome ogromnom kompleksu ponad Züricha danas rade i hrvatski liječnici. Jung je poslije nastavio raditi u vlastitom domu gdje je živio sa suprugom Emmom i petero djece. Iako nije imao problema s primanjem pacijenata u vlastitom domu, mora se priznati da Jungovi pacijenti nisu bili opasni ni nasilni ljudi; većinom je primao bogate pacijente koji su dolazili iz Sjedinjenih Američkih Država, ali i Švicarske. Čak nedaleko od kuće u Küsnachtu nalazio se još do nedavno i hotel gdje su odsjedali Jungovi pacijenti. Kuća, koja je ujedno postala mala klinika, zbilja izgleda prekrasno. Jung je ondje imao svoju radnu sobu, koja je često bila u mraku. Osim što je primao pacijente, Švicarac je ondje i stvarao svoja djela.

Za razliku od Sigmunda Freuda, Jung nije imao kauč u klinici, već dvije stolice. Tu se krije i glavna razlika njihova razilaženja, koliko god to čudno zvučalo. Pacijent bi kod Freuda ležao izlažući svoj monolog, a kod Junga isti bi sjedio na stolici. Tijekom razgovora Jung bi promatrao pacijenta, posebno gestikulaciju lica. Jung je toliko bio blizu pacijenta da bi se njihova koljena čak i sudarala. Važno mu je bilo vidjeti lice, posebno promjene na licu dok razgovaraju o određenim temama iz života. Želio je vidjeti što dotiče pacijenta.

Jung je veoma volio i priče. One su bile bitan dio njegova rada i prakse. Švicarac je duboko vjerovao da se istina o čovjeku može lako otkriti kroz simbole i naraciju. Jung je također jako volio i biblijske priče, u njima je vidio arhetipske slike duše. Dojmljiva je biblijska priča o borbi Jakova s Bogom (usp. Post 32). Jung u toj priči vidi čovjekovu nutarnju borbu s Bogom: Jakov je ranjen i on šepa nakon toga susreta. Jung zaključuje da čovjek ne može rasti bez rane. Ranjenost je prilika za rast. Jung je tražio od roditeljȃ da svojoj djeci često čitaju biblijske priče, jer će u njima pronaći odgovore na brojna životna pitanja. Život je satkan u priči, a priča je lijek za čovjekovu dušu, za njegovu psihu.

Objava Carl Gustav Jung i priča o licu pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Arhiva pripovjedanje - Svjetlo riječi

Carl Gustav Jung i priča o licu