Franjo Saleški smatra da svečano polaganje zavjeta siromaštva, kao što to čine redovnici, može pomoći i laicima da lakše napreduju na putu svetosti. On daje nekoliko praktičnih savjeta o nenavezanosti i siromaštvu duhom onima koji ne žive u nekoj redovničkoj zajednici. Kako možemo znati da stvarno imamo duh siromaštva ili samo mislimo da ga posjedujemo? Prije svega, Franjo smatra da je bogatstvo po sebi vrijednost ako je stečeno na pošten način. Bogataš ima pravo i povećavati svoje bogatstvo ako radi pošteno. Važno je da bogataš novac ne drži „u svom srcu”, nego u novčaniku ili banci. Ipak, moramo biti svjesni da bogatstvo može lako dovesti do pohlepe i gramzljivosti. Pohlepa i škrtost dovode do grijeha idolopoklonstva, koji vodi u pakao (usp. Kol 3,5; Ef 5,3-6). Kako možemo provjeriti je li naše srce slobodno od pohlepe i gramzljivosti? Ako dugo, žarko i nespokojno želimo steći ono što nemamo, onda je to znak da nam je srce zatrovano pohlepom. Franjo navodi još jedan pokazatelj o našem odnosu prema bogatstvu. Naime, naše reakcije na gubitak imovine pokazuju gdje je naše srce. Ako zapadnemo u tugu i očaj kad izgubimo novac, to je očit znak da smo navezani na njega. Kao vjernici moramo biti svjesni da mi nismo vlasnici bogatstva koje posjedujemo, nego nam ga je Bog povjerio da se njime služimo po Božjim pravilima. Pravilno služenje novcem u Duhu Svetom uključuje i „darežljivo dijeljenje” potrebnima (usp. Rim 12,8). To znači da dio svoga novca trebamo dati Gospodinu (za evangelizaciju) i bližnjima u potrebi. Zanimljivo, oni koji obilno pomažu bližnjima, imaju veći financijski blagoslov. Ipak, istinska nenavezanost na novac najbolje se pokazuje kada netko iznenada izgubi svoje bogatstvo. Ako i u tim kriznim situacijama sačuva nutarnji mir i stabilnost, onda je stvarno slobodan te može rasti u poniznosti i svetosti. Isto tako, ako se ne žalimo i ne gunđamo kad smo materijalno siromašni, onda je to znak da posjedujemo istinski „duh siromaštva” i da u nama nema „nezasitne želje”.

Na koncu, istaknimo da Biblija naučava da grijeh ne dolazi od posjedovanja novca („srebra”), nego od „ljubav prema novcu”. Štoviše, „srebroljublje” je ne samo grešno i zlo nego je ono „korijen svih zala” (usp. 1Tim 6,9-10). Istinsko zadovoljstvo nije posljedica bogatstva ni siromaštva. Ono dolazi iz povjerenja u Božju providnost i vlast nad okolnostima života. Poput Pavla, koji je znao i oskudijevati i obilovati (usp. Fil 4,12) i mi se potpuno oslonimo za svoga Oca nebeskoga koji se uvijek brine za nas i koji nam je uvijek potreban, i onda kada imamo puno i onda kada imamo malo novca. Upravo ta sloboda, ta nenavezanost i pouzdanje oslobađa prostor Bogu da uđe dublje u naše srce i naše živote.

Objava Nenavezanost na novac i posjede pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.