Don Gobbi je više puta boravio u Hrvatskoj gdje je od Majke Božje primio razne poruke koje nam mogu pomoći da bolje shvatimo u kakvom se stanju nalazimo i što se od nas očekuje.

Kraljica mira

Dana 19. lipnja 1982. godine, Gospa se u Splitu obraća svima koji su se odazvali njezinu pozivu i kaže da je od njih sastavila „svoju četu” s kojom ulazi „u zaključne trenutke bitke”.[2] Ovim se svima daje na znanje da se nalazimo u prijelomnim vremenima. Hrvati nisu posebno spomenuti, ali su uključeni po odazivu kao dionici Gospine čete.

U drugoj poruci danoj u Zagrebu 14. studenoga 1984. Gospa prvi put izrijekom spominje hrvatski narod. Odaje nam priznanje zbog onoga što smo pretrpjeli i očituje svoju blizinu: „U zemlji ste gdje moji sinovi trpe i nose teret nebrojenih patnja; u ovoj zemlji kojoj toliko prijeti moj i vaš Protivnik, ali koju Ja toliko ljubim i štitim.”[3] Ukazuje da je naša domovina posebno teško poprište borbe dobra i zla, odnosno da se nalazimo na prvoj liniji bojišnice gdje smo izloženi velikim patnjama i prijetnjama Sotone. No u isto vrijeme nismo prepušteni sami sebi, već je Gospa na našoj strani i pruža nam posebnu zaštitu i ljubav.

Potom kaže: „Ja sam Kraljica mira. Nikada kao danas čovječanstvo nije bilo ugroženije opasnošću rata i neizmjernog razaranja. Gledajte na mene kao na Onu koja ima od Boga zadatak da donese mir svijetu. Zato vas pozivam da molite za mir s jednom trajnom, pouzdanom i uvijek sa mnom obavljanom molitvom. Osobito molite svetu krunicu. Tako ćete moći postići od Gospodina veliku milost promjene srdaca da bi se svi otvorili osjećajima ljubavi i dobrote. Tako će mir ući u srce ljudi, a zatim se proširiti u obitelji, narode i u čitav svijet.”[4] Majka Božja se predstavlja pod istim imenom kao i u ukazanjima u Međugorju – Kraljica mira – i upozorava na prijetnju svjetskoga rata koji se može otkloniti molitvom, posebno krunice, u zajedništvu s njom.

U nastavku iste poruke stoji: „Da bih vam dala siguran znak svoje majčinske nazočnosti i da bih vam pružila radost i ohrabrenje usred tolikih vaših boli, Ja sam sama izabrala ovu zemlju da se ukažem na nov, dulji i izvanredniji način.”[5] Marija objašnjava da je izabrala hrvatsku zemlju za svoja ukazanja, jedinstvena po dužini trajanja i načinu odvijanja. Razlog je što je vidjela velike patnje hrvatskoga naroda, koje su tada bile uzrokovane bezbožnom ideologijom komunizma i velikosrpskom vladavinom, i hoće mu dati „siguran znak” da ga ona nije napustila, već majčinski stoji uz njega kao što je svojedobno stajala pod križem svoga Sina bodreći ga tako da ne klone duhom i donoseći mu radost. Ukazanja u Međugorju su dakle znak Marijine ljubavi darovan Hrvatima. Ova poruka je izričita potvrda ukazanja u Međugorju kako po imenu Gospinu tako i po opisu načina tamošnjega ukazanja. No ovo je ujedno i priznanje Hrvatima što su, unatoč svim protivštinama, ostali vjerni Kristu. Do svjetskoga rata, hvala Bogu, nije došlo i to možemo zahvaliti onima koji su se odazvali Gospinu pozivu na molitvu. No nakon ni deset godina dogodio se rat u tadašnjoj Jugoslaviji u kojem su upravo Hrvati bili najveće žrtve. Možda je to Bog dopustio jer je znao da mi imamo još dovoljno vjere da to možemo iznijeti za razliku od zapadne Europe koja to ne bi mogla. Marija je uz to mogla te naše patnje prikazati svome Sinu kao zadovoljštinu za grijehe čovječanstva kako bi tako spriječila svjetski rat.

Majka domovine

U trećoj poruci danoj u Zagrebu 27. listopada 1988. godine Gospa kaže: „Kolike milosti izviru iz mog Bezgrješnog Srca za vas, za cijeli moj Pokret, za vašu domovinu koja prolazi časove patnje i tegobe i toliko treba pomoć svoje nebeske Majke.”[6] Marija nam ukazuje da zna kroz koje muke prolazimo i koliko nam je potrebna njezina majčinska pomoć i zato nam otkriva da primamo od nje velike milosti. Kako je tada postojala sam Jugoslavija, moglo bi se zaključiti da Gospa misli na nju ali ona bi tada govorila o državi, što bi bilo jednoznačno, a ne o „vašoj domovini” što je sintagma koju koristi u Zagrebu, prijestolnici tadašnje Republike Hrvatske i upućuje je Hrvatima katolicima koji svojom domovinom smatraju jedino Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.

I nastavlja sa snažnom porukom: „Ja sam Majka i Kraljica vaše domovine.”[7] Ovdje se Marija sama naziva Majkom „vaše domovine”, odnosno budući da se prvenstveno obraća Hrvatima, to znači hrvatske domovine. Tako otkriva da nije samo Majka svakoga od nas ponaosob ili zajedno nego da njezino majčinstvo pokriva cijelu našu zemlju. Izgleda neobično da se Gospino majčinstvo može definirati i teritorijalno, no kada razmotrimo da je jedan od osnovnih odrednica nacije zemlja koju nastanjuje dotični narod, onda postaje shvatljivo da Marija u svojoj skrbi za nas, svoju djecu, svoje majčinstvo proteže i na našu domovinu bez koje ne bismo postojali kao narod. Štoviše, kako u Bogu nema slučaja nego svakome narodu udjeljuje i određenu zemlju za obitavanje tako je i Hrvatima dana baš ova zemlja u kojoj žive vjekovima. U tome nas je mogla kod svoga Sina zagovarati i za nas posredovati upravo Majka Božja, a svijest i zahvalnost za to je vjerojatno i razlog zašto je bitni dio našega nacionalnog identiteta upravo marijanska pobožnost.

Kraljica Hrvatske

Marija se u ovoj poruci ujedno naziva i Kraljicom hrvatske domovine. To ne isključuje uvriježeni naslov pod kojim je častimo kao Kraljicu Hrvata nego ga dapače i osnažuje ukazujući da ona vlada ne samo nad svojim vjernicima nego i našom zemljom.[8] To je povlastica koju vjerojatno možemo zahvaliti našim precima koji su upravo vojujući pod njezinim stijegom svoju domovinu, uz velike žrtve i stradavanja, obranili. Ujedno su tako, svojom krvlju i junaštvom, stoljećima štitili kršćanstvo od najezde islama i komunističkoga bezboštva zasluženo stekavši naslov predziđe kršćanstva. Po svome uznesenju na nebo, Marija je postala kraljica i neba i zemlje jer je Majka vječnoga kralja Isusa Krista. Katolička Crkva slavi blagdan Blažene Djevice Marije Kraljice 22. kolovoza priznajući je tako moćnom zagovornicom kod Boga. Aleksa Benigar tumači: „Marijino kraljevsko dostojanstvo ima isti temelj i iste oznake Kristova božanskoga kraljevskoga dostojanstva. Ona ovisi o njemu i iz njega ima svoj opstanak, jer je u Božjem predodređenju s njime združena.”[9] Hrvati su je tako tijekom svoje burne povijesti zvali „fidelissima advocata Croatiae” (najvjernija odvjetnica Hrvatske). No ujedno su je častili i kao kraljicu svoje zemlje. Godine 1944., u teškim danima Drugoga svjetskoga rata, fra Ante Jadrijević bilježi: „I hrvatski narod proživljava strašne dane, možda gore nego ikoji drugi narod. Svugdje se lije krv, a popaljene kuće i uništeni domovi opažaju se svaki dan sve više. Zato ako itko, mi trebamo poslušati glas svoje Majke i zaštitnice koji nam Ona upravlja iz Fatime. Ta mi smo Marijino kraljevstvo, a ona je naša Majka, kako ju je nazvao zadnji kralj hrvatske krvi Nikola Iločki: Majka kraljevstva, Mater regni.”[10] Neki narodi su Mariju i službeno proglasili kraljicom svoje domovine. Kraljicom Poljske proglašena je već 1656., a na traženje poljskih biskupa od 1923. ustanovljen je i blagdan Marije Kraljice Poljske.[11]

[1] Oscar Cantoni, „Apertura del processo per la causa di beatificazione e canonizzazione del Servo di Dio Sac. STEFANO GOBBI”, Diocesi di Como, 1. svibnja 2024., na: https://www.diocesidicomo.it/wd-document/apertura-del-processo-per-la-causa-di-beatificazione-e-canonizzazione-del-servo-di-dio-sac-stefano-gobbi/, (22. prosinca 2025.).

[2] Svećenicima Marijinim predragim sinovima, Svećenički marijanski pokret, Zagreb, 1998., 252-253.

[3] Ibidem, 314.

[4] Ibidem, 314.

[5] Ibidem, 314.

[6] Ibidem, 435-436. Hrvatski prijevod koristi izraz zemlja koji je pogrešan jer u talijanskom izvorniku stoji „patria” što znači domovina. (Ai Sacerdoti figli prediletti della Madonna, Movimento Sacerdotale Mariano, Milano, 2007.²⁶, 365).

[7] Svećenicima Marijinim predragim sinovima, 436.

[8] Detaljnije o Gospi kraljici Hrvata vidi: Josip Mužić, Gospa i Hrvati. Pučka pobožnost, vjera Božjih ugodnika i čuda, Split, Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja – Zaklada Vigilare, Split, 2020., 260-264.

[9] Aleksa Benigar, Mudrost križa (Staurosofia). Franjevačke duhovne vježbe, Brat Franjo, Zagreb, 1994., 227.

[10] Ante Jadrijević, „Predgovor”, u: Ljudevit-Marija Grignon de Montfort, Prava pobožnost prema Majci Božjoj, Naklada Svetišta Majke Božje Lurdske, Zagreb, 1944., 4.

[11] Vidi detaljnije: Josip Mužić, Gospin vitez Ivan Pavao II. Hrvatima brat, Zaklada Vigilare, Zagreb, 2021., 81-84.

Objava „Plava knjiga” o Hrvatima (I.) pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.