Do sada je napisao 55 kazališnih tekstova, 2 scenarija za televizijske filmove, 3 libreta za mjuzikle te je objavio 10 romana, 2 zbirke kratkih priča, 1 pjesničku zbirku i 10 knjiga za djecu i mlade.

U ranim proznim tekstovima opisuje život u hrvatskoj provinciji, oslikavajući male ljude, svojevrsne antijunake, koji zadržavaju pozitivan odnos prema životu, čak i kada se suoče s nepravdom i s velikim teškoćama. Kao četrdesetogodišnjak počinje ispisivati psihološko-egzistencijalne romane inspirirane Biblijom na način da biblijske junake približava senzibilitetu suvremenih čitatelja, tako da ga rado čitaju i vjernici i ateisti, pronalazeći u tim romanima univerzalne humane poruke.

Miro Gavran je dobitnik tridesetak prestižnih književnih i kazališnih nagrada u Hrvatskoj i inozemstvu, njegovi kazališni i prozni tekstovi uvršteni su u brojne antologije i hrestomatije u zemlji i inozemstvu, a njegovo djelo se proučava na sveučilištima diljem svijeta. 

U listopadu 2021. godine dobio je Nagradu za životno djelo „Josip i Ivan Kozarac”, a u studenome iste godine izabran je za predsjednika Matice hrvatske.

Poštovani g. Gavran, prije godinu dana izabrani ste za predsjednika Matice hrvatske koja je ove godine obilježila 190. obljetnicu. Uz naše iskrene čestitke, zanima nas kakve su perspektive Matice hrvatske i na što biste Vi htjeli staviti naglasak tijekom svoga predsjedničkog mandata?

U svome programu naglasak sam stavio na pomlađivanje članstva, veću otvorenost prema javnosti, bolje umrežavanje naših ogranaka kojih je čak 127 do sada, uvođenje tribine „Sučeljavanja u Matici hrvatskoj” na kojoj tematiziramo sva bitna pitanja društvenog, kulturnog, znanstvenog i političkog života, a tu je važan moment i pokretanje „Festivala knjige u Matici hrvatskoj” koji se dogodio u rujnu i na kome smo uspjeli u 4 dana održati čak 39 promocija i naravno tu je jača veza s gospodarstvom i našim donatorima i podupirateljima, pa izrada nacrta Zakona o hrvatskom jeziku i još puno toga.

Matica Hrvatska u Bosni i Hercegovini

Matica hrvatska ima vrlo razgranatu djelatnost koja se ne svodi samo na izdavanje časopisa i knjiga nego i na djelovanje i osnivanje svojih ogranaka u Hrvatskoj, BiH i po čitavom svijetu. Kakva je sveukupna slika djelovanja tih ogranaka: jeste li zadovoljni njome?

Za mene su ogranci važniji od zagrebačke središnjice. Imamo 102 ogranka u Hrvatskoj, 16 ogranaka u Bosni i Hercegovini i još 9 ogranaka od Beča do Vankuvera. Većina ogranaka radi sjajno… Oni u manjim mjestima često su i jedini pokretači kulturnog života… Ali naravno, bilo je i ogranaka koji su se proteklih godina uspavali, pa smo im sada pomogli da se probude i revitaliziraju. Kada sve to promotrim, doista sam iznimno zadovoljan.

Kakav je odnos Matice hrvatske prema Hrvatima u BiH: kako se on očituje na kulturnoj i društveno-političkoj razini?

Otkako je ova uprava preuzela vođenje Matice hrvatske, Hrvati u BiH su naš prioritet. Netom nakon Izborne skupštine prvi moj posjet nekom ogranku bio je posjet Ogranku Matice hrvatske u Mostaru na koji smo pozvali predsjednike svih drugih ogranaka u BiH. Osnovali smo dva nova ogranka: u Vitezu i na Kupresu, te se javno zauzeli za bolji položaj Hrvata u BiH… Ogranci iz BiH su sudjelovali na našim događanjima u Zagrebu i Hrvatskoj, a mi iz zagrebačke središnjice smo sudjelovali na većem broju događanja u ograncima u BiH.

Svestrana ste ličnost hrvatske književne scene i ujedno najizvođeniji i najprevođeniji hrvatski pisac te jedan od rijetkih autora koji su već za svoga života primili velik broj uglednih nagrada i prestižnih priznanja. U kojoj mjeri nove obaveze u Matici hrvatskoj utječu na Vaš daljnji umjetnički rad?

Izborna skupština je bila 6. studenoga 2021. i od tada sve do početka ljeta nisam se mogao baviti pisanjem, nego sam svu energiju posvetio aktivnostima Matice hrvatske…ali početkom ljeta književnik u meni je ponovno došao na svoje tako da sam ljeto proveo u ispisivanju prve verzije novoga romana. Ovakva funkcija, ako je čovjek želi obavljati odgovorno i posvećeno, traži cijelog čovjeka, ali se nadam da će zimski i ljetni praznici ipak pripadati piscu.

Vrijeme u kojem živimo

Živimo u vrlo burnim vremenima koja se po svojim dubokim promjenama (društveno-političkim, financijskim, kulturnim, religijskim) mogu nazvati i povijesnim. Kako biste ocijenili naš civilizacijski trenutak?

Već viđeno. U proteklom dvadesetom stoljeću imali smo dva svjetska rata i jedan lokalni u Europi, ali u proteklim desetljećima bilo je izobilje tzv. lokalnih ratova na kugli zemaljskoj (od Vijetnama i prvog rata u Afganistanu do Libije i Sirije…pa do desetak izrazito krvavih ratova po Africi) samo smo mi Europljani sada fascinirani užasima koji se događaju u Ukrajini zato jer je to u našem dvorištu. Trenutak je ružan i tužan, ali nije beznadan. Mene samo iznenađuje da gotovo nitko ne poziva na pregovore i primirje. Sve te žrtve i materijalna razaranja su nepotrebni i završit će se s time tek nakon što se za nekim pregovaračkim stolom potpiše mirovni sporazum… Ne vjerujem da ovaj rat može završiti porazom jedne strane, s time su suglasni i mnogi političari, vojni analitičari i geo-stratezi… Ako je to tako, što se čeka s mirovnim pregovorima? Zašto ljudi nepotrebno ginu? Jedino je sveti otac papa višekratno pozivao na prekid rata i na pregovore.

Kakav je položaj kršćanstva u ovim prijelomnim vremenima? Kako, kao pisac koji crpi nadahnuće i iz izvora kršćanske duhovnosti, gledate na procese koji se odvijaju kako u svijetu tako i u kršćanstvu i na koji bi to način moglo utjecati na budućnost kršćanskih umjetnika?

Sve je teže biti kršćaninom u Europi, ali je opet to neusporedivo lakše nego u nekim drugim dijelovima svijeta, pa bi bilo neukusno da se žalimo. Tko želi prakticirati svoju vjeru u Europi, to danas može lakše činiti nego što je to bilo u nekim nedavnim vremenima u socijalističkim zemljama. Vremena su izazovna, a na nama je da se odlučimo što želimo afirmirati svojim životom i svojim postupcima.

Književnost kao katalizator humanosti

Jedna od dominantnih tema Vašega pisanja su međuljudski odnosi i duhovna traženja kroz koja Vaši likovi prolaze. Vaša djela nose snažne i pozitivne poruke što mnogo govori o svijesti koju imate o publici kojoj pišete: kroz svoj rad ne stvarate samo priče koje su same sebi svrha, nego želite i poučiti. Koja bi bila uloga kršćanskih umjetnika u obrani kršćanskih vrijednosti u suvremenom svijetu i na koji bi se to način moglo izvesti? Na koji bi način to mogli uraditi i ostali kršćani? 

Svaka dobra knjiga mora nositi humanu poruku, ako želi živjeti u čitatelju i nakon što dođe do zadnje stranice. Dobra književnost je uvijek poučna, ali na suptilan, neosjetan način. Sretan sam što sam u nekim svojim knjigama progovorio o sumnji i vjeri, o duhovnim traženjima i životnim iskušenjima. Želim da moji tekstovi čovjeku donesu uvjerljiv prikaz naše egzistencije ali i da mu donesu i svojevrsnu katarzu. Želja mi je da moje knjige koje crpe nadahnuće u Bibliji, kao i one koje su nadahnute svakodnevnicom budu uvjerljiva književnost koja će se dojmiti i vjernika i ateista. A svako od nas vjernika u svome svakodnevnom životu i u svome radu može posvjedočiti kršćanske i humane principe. Za liječnika se njegov kršćanski pristup najbolje može ogledati u njegovu odnosu prema pacijentu, u učitelja u odnosu prema učeniku, u zatvorskog čuvara u odnosu prema zatvorenikom. 

Ritam današnjega čovjeka je ubrzan, ljudi su sve više pod stresom, a opterećeni osobnim i svjetskim krizama teško pronalaze vrijeme za odlazak u kazalište. A i kada odu, češće se vrate još opterećeniji i zabrinutiji nego što su bili. Što se dogodilo s katarzom koju je kazalište nekada obećavalo gledatelju?

Eh, da, dobro pitanje, a moglo bi se formulirati i ovako: što se to dogodilo s kazalištem i filmom, da se vrlo često po izlasku iz teatra ili iz kina osjećamo lošije nego prije ulaska u te objekte. Nažalost, neki kazališni i filmski stvaratelji su uvjereni da nas naturalističkim scenama i prikazima dehumanizirane stvarnosti dovode do kvalitetnog umjetničkog čina…nažalost, postižu suprotan efekt i često rastjeruju publiku. Srećom još uvijek nastaju dobre predstave i dobri filmovi, samo su često skriveni od glavne struje i medijske galame.

Smatrate li da su umjetnost i duhovnost prirodno povezane ili je to veza koju svaki autor pojedinačno bira njegovati?

Najbolja razdoblja u povijesti umjetnosti bila su kada su estetika i etika hodale svijetom ruku pod ruku…a ako im se još pridruži i profinjena duhovnost to je dobitna kombinacija… I naravno, svaki autor bira što će afirmirati.

Duhovna ste osoba i praktični vjernik. Koja bi bila Vaša preporuka za pronalazak duhovnoga mira kojem svi težimo u ovom današnjem posebno nemirnom svijetu? Možemo li ga pronaći i u nekom od Vaših djela koja se oslanjaju na biblijske predloške?

Nadam se da moji romani nadahnuti Biblijom „Krstitelj” i „Poncije Pilat” mogu zagrijati srce vjernicima, baš kao i romani „Zaboravljeni sin” i „Nekoliko ptica i jedno nebo”…a ove godine u proljeće sam objavio i knjigu-poemu na stotinjak stranica „Obrana Jeruzalema” koja donosi u sebi preispitivanje ovog trenutka iz perspektive suvremenog „proročkog glasa”.

A meni u pronalaženju duhovnog mira pomaže kršćanska meditacija: svakoga dana pročitam ono kratko čitanje iz Novog zavjeta i zatvorim oči na dvadesetak minuta…a povremeno volim čitati i poslanice svetog Pavla…i to me odmah obnovi i ispuni, a svakodnevni problemi mi se nakon toga čine manjima.

Ovaj članak je već objavljen u reviji Svjetlo riječi. Pretplatite se na digitalno i/ili tiskano izdanje revije.
Čitajte prvi i čitajte odmah!

Objava Miro Gavran: Djelovanje u izazovnim vremenima pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.