Paul Tillich je negdje u dubini svoga bića rano naučio duboku istinu – nijedan čovjek ne posjeduje istinu i ljubav, a jedino što može učiniti jest služiti istini i ljubavi. Ljudi su samo sluge istine i ljubavi, a koliko im služe toliko ih imaju. Tillich je želio služiti istini, a istina mu je govorila da je nacistički sustav stroj za ubijanje koji se hrani nasiljem, antisemitizmom i zatvaranjem onih koji su drukčiji. Kao rektor Sveučilišta sȃm je stao u obranu svojih židovskih studenata koje su nacističke kolege provocirale i htjele izbaciti sa Sveučilišta. No, dogodilo se nešto suprotno što se prepričavalo u Njemačkoj: Tillich je izbacio nacističke studente! Otad mu nije samo profesorska karijera visjela o niti, već i njegov život. Oluja se sprema udariti na Tillichov život. Vrijeme istječe i obruč se steže… I ovu istinu je korisno reći i ne prešutjeti: Tillich je bio među prvim profesorima koji su se našli na listi protivnika režima i listi za odstrel. Dok se Tillich zbog rijetko viđene hrabrosti nalazio pred pitanjem života i smrti, velikoga njemačkog profesora i filozofa Martina Heideggera nitko nije dirao. Naprotiv, on će čak postati i rektor. No, upravo tada Bog upire prst providnosti u Tillicha. U tom razdoblju, na ljetnoj turneji po Njemačkoj, nalazio se Reinhold Niebuhr – veliki Tillichov prijatelj. Čuvši što se događa s Tillichom, Neibuhr mu nudi neočekivan prijedlog – kako bi ga spasio, poziva ga u SAD, poziva ga da bude gostujući profesor na Union Theological Seminaryju u New Yorku. Kocka je bačena! Tillich se ukrcava na brod s obitelji, pred njima je olujno nevrijeme i izazovni prelazak oceana. U tom oceanskom putovanju Tillich zapravo shvaća da je postao – emigrant! I otad se njegov život dijeli na dva dijela: njemačko i američko razdoblje.

Iako je vjerovao da će se brzo vratiti i da će nacisti ubrzo propasti, ostaje ipak u Americi do konca života (1933. – 1965.). To je sudbina svih emigranata, svi su vjerovali da će ostati samo kratko, a zapravo ostanu do smrti! I Tillich je morao poći istim putom: tko jednom izgubi svoju domovinu, nikad u potpunosti više ne pripada nijednom mjestu, ali upravo iz te boli rađa se dublji pogled na svijet i život te drukčije shvaćanje života, a to nikad neće shvatiti ljudi koji nisu napustili svoj dom. Morao je početi učiti engleski jezik od nule, u svojoj 46. godini života. I uspio je! Čak je i na tom jeziku napisao ogromno djelo Sustavnu teologiju. Ono što pojedini autori nisu mogli napisati na svome materinskom jeziku, on je napisao na stranom jeziku. Tillich je pomogao svim migrantima koji su dolazili u SAD osnovavši Fond pomoći da im pomogne pronaći posao i dom. Želio je pomoći migrantima da im počeci u stranoj zemlji budu lakši. Tillich je znao da je i Abraham bio emigrant, i Isus je morao u Egipat, i učenici napuštaju svoj dom te idu na kraj svijeta, pa i kršćanstvo je čak moralo s Pavlom emigrirati da osvoji svijet. Emigracija je Božje putovanje s ljudima, jer i Bog je bio emigrant. Zar Božje Utjelovljenje nije jedna vrsta „emigracije”, Bog „napušta” visine i postaje čovjekom. Ulazi u ljudsku egzistenciju.

Objava Paul Tillich i emigracija pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.