Nakon svečanog dočeka, susreta s pripravnicima i ispita njihova znanja iz vjeronauka, uslijedilo je misno slavlje u kojem su s nadbiskupom Vukšićem koncelebrirali: domaći župnik fra Josip Jukić, župnik iz Osove fra Željko Brkić i župni vikar fra Miroslav Batarilo.

Na početku misnoga slavlja mons. Vukšić pozdravio je krizmanike i nazočne vjernike koji su došli da uveličaju misno slavlje. Nakon naviještenoga evanđelja pripravnike je predstavio župnik fra Josip.

U prigodnoj propovijedi nadbiskup Tomo potaknuo je krizmanike da u svom životu budu nasljedovatelji Isusova života. Osvrćući se na pročitani odlomak evanđelja koji prepričava Isusovu prispodobu o Sijaču i sjemenu, ohrabrio ih je da nastoje svoje živote i savjesti pripraviti kao „plodno tlo“ za riječ Božju, te tako donositi „rod“ u vlastitu životu u odnosu prema drugima, obogaćujući svoju obitelj, cijelu župu, a time i cijeli svijet.

Na kraju misnog slavlja župnik fra Josip zahvalio je nadbiskupu Tomi za dolazak i predvođenje misnoga slavlja, a potom je nadbiskupu zahvalu uputilo i troje krizmanika.

Misno slavlje pjevanjem je animirao župni zbor.

Poslije mise uslijedilo je zajedničko fotografiranje i slavlje po obiteljima krizmanika, prenosi Katolička Tiskovna Agencija.

Objava U Novom Šeheru sakrament svete potvrde primilo 52 krizmanika pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Iz povijesti župe

Godine 1854. odijeljena je od župe Osova samostalna kapelanija Ponijevo i prema matičnim knjigama ta godina se uzima kao godina nastanka ove kapelanije koja je kasnije od 15. prosinca 1872. godine dobila status župe i u tom svojstvu svoje sjedište 1894./1895. prenijela u Novi Šeher. Od tada i nosi ovo ime o čemu svjedoče pisani dokumenti Historični opis zemljah i župskih zgrada župah na Kustodiju Kreševskog Samostana spadajućih i Imovnik.

Kapelaniju Ponijevo činila su sljedeća sela: Adže, Beše, Bijeli Klanci, Čusto Brdo, Gajić, Galovac, Goleši, Grabovci, Ljubatovići, Matina, Novi Šeher, Pire, Ponievo, Ozimice, Trupina i Tujnica. U vrijeme osnivanja kapelanija je imala 169 domaćinstava, tj. 1178 katolika, a tijekom sljedećih godina broj katolika se povećavao. Fra Filip Bošnjaković je izgradio župnu kuću s kamenim podrumom te drvenim prizemljem koje je zapravo bila kapela i prvim katom kao župnim stanom, ali župna crkva na Ponijevu nije nikada sagrađena. U listopadu 1894. godine župa je premještena u Novi Šeher. Početkom 20-ih godina 20. stoljeća došlo je do gradnje crkve u Novom Šeheru, a najzaslužniji za gradnju župne crkve bio je fra Blaž Pordušić koji je 13 godina bio župnik.

U tom vremenu veličina crkve bila je prihvatljiva, a kasnije je zbog svoje trošnosti i potrebe obnove te nemogućnosti da primi sve veći broj vjernika bila proširena krajem 60-ih godina 20. st. i to je oblik crkve koji je ostao do danas. Nakon što je završena vanjska obnova crkve, počela je obnova župne kuće 70-ih godina 20. st. koja je i proširena. Nakon obnove župne kuće, točnije 80-ih, počele su se graditi dvije kapele-crkve: jedna u Ozimici, a druga na Dubravi. U Domovinskom ratu srpska vojska je srušila kapelu na Dubravi. Crkva u Novom Šeheru rat je dočekala u oronulom i dotrajalom stanju tako da se razmišljalo što učiniti: graditi novu crkvu ili uraditi temeljitu obnovu već postojeće crkve. Tadašnji se župnik fra Vinko Ćuro odlučio za obnovu i krenuo na posao. Projekt je izradio zagrebački arhitekt Florijan Škunca i crkva je temeljito obnovljena i iznutra i izvana. Crkva je umjetnički obogaćena sa 17 vitraja kao postaje križnoga puta akademskoga slikara Vladimira Blažanovića. Četrnaest vitraja urađeni su kao postaje križnoga puta, a na tri su prikazani Uskrsnuće, Simboli evanđelja i Višeslavova krstionica. Završetkom unutarnjega uređenja krenulo se na uređenje okoliša. Ispred župne crkve postavljena je skulptura Sv. Franjo s vukom što je rad slovenskog akademskoga kipara Jakova Brdara.

U crkvi je za vrijeme župnika fra Ivice Karatovića postavljena i oltarna slika – mozaik Sv. Ilija, zaštitnika župe, koju je izradio akademski slikar iz Travnika Anto Mamuša. Za vrijeme župnika fra Josipa Tomasa u crkvi je urađena freska Blažene Djevice Marije – rad akademskoga slikara Mladena Ivešića, kip sv. Ante Padovanskog akademskoga kipara Joakima Gregova, postavljen novi tabernakul u bronci, podno grijanje i ispovjedaonica, a u potpunosti je obnovljena i područna kapela u Ozimici.

Župa danas

Župa danas ima 2500 vjernika koji su raspoređeni u 900 obitelji. Čine je sljedeća sela: Adže, Beše, Dubrave, Galovac, Grabovica, Ljubatovići, Matina, Mladoševica, Ozimica, Ponijevo, Strupina, Pire i Novi Šeher. U župi djeluju tri svećenika fratra: fra Josip Jukić, župnik te dva kapelana fra Vinko Ćuro i fra Miroslav Batarilo. Milosrdnica s. Mirjam Ramljak vodi crkveno pjevanje i vjeronauk za prvopričesnike.

U novije vrijeme ugrađen je razglas u župnoj crkvi i u filijalnoj crkvi u Ozimici te su postavljene nove klupe u župnoj crkvi u Novom Šeheru. Nove klupe, koje je izradio domaći majstor stolar Slavko Kljajić, upotpunile su unutrašnjost crkve.

Od osnivanja župe u Novom Šeheru prisutan je duh sv. Franje Asiškog preko njegove braće, franjevaca Bosne Srebrene. Utkan je taj duh u svim naraštajima i prenosio se s koljena na koljeno, s generacije na generaciju. Tijekom postojanja župe organizirano se radilo s djecom i mladima. U posljednje se vrijeme nije puno radilo s Framom, no s početkom nove školske godine počinje rad Frame Novi Šeher. Trenutno Frama broji 104 framaša. Frama ima svoje susrete subotom u 18 h, na kojima se okupi 80 framaša. Svaki susret je tematski, a susreti su izrazito posjećeni i mladi zbilja uživaju u takvoj sredini i svaki put ih je sve više i više.

Mladi su naučili kroz životopis sv. Franje i način na koji je Franjo živio svoju mladost sa željom za slavom i posjedovanjem što je to što čovjeka može učiniti sretnim. To nije ništa izvanjsko, ništa javno, nego unutarnji mir i punina zadovoljstva usklađujući vjeru u Boga s čovjekom i svim stvorenjima. Upravo to oduševljava i šeherske framaše. Samostalno su pokrenuli framaški zbor koji broji 25 članova, a vježbaju nakon Frame. Rad s mladima vidljiv je i kroz sportske aktivnosti. Mladi iz Novog Šehera osvojili su prvi put malonogometnu katoličku ligu u Sarajevu i plasirali se na završno natjecanje u Petrinju. Mladi su osjetili da su dobili nešto svoje i da su i oni važan kotačić u funkcioniranju župe.

Posjećenost svetih misa je velika. Ljudi se nakon mise vide, porazgovaraju i svoje druženje nastave uz čašicu razgovora u obližnjim kafićima. Župljani su vjernici koji redovito posjećuju svete mise nedjeljom, a poneki i radnim danima. Mise su u župi u 8 i 11 sati u župnoj crkvi te u filijalnoj crkvi u Ozimici u 9 i 18 sati, a mladom nedjeljom slavi se sveta misa u 13 sati na zavjetnom mjestu Goleše koje se nalazi u selu Pire.

Na svetim misama djeca i framaši – njih 30 – sudjeluju kao ministranti te čitači, a tu je i pjevački zbor. Na ranoj misi u 8 sati zbor čine djeca u pratnji Katarine Perković na klaviru, a na pučkoj misi u 11 sati sudjeluje zbor koji čine odrasle osobe u pratnji Agate Perković na klaviru. Župa osim glavnoga patrona sv. Ilije proroka, 20. srpnja, ima i svoj drugi patron koji je slavi na Malu Gospu, 8. rujna.

Jednom godišnje Kulturno-umjetničko društvo Gromovnik organizira besplatni tečaj izvornoga kola, šargije i violine i odaziv je doista velik te dolaze i mladi iz drugih župa. Tečaj izvornoga kola i šargije vodi Marica Filipović, a violine Ivica Tomić. Nedjeljom uoči svetkovine sv. Ilije, patrona župe, održava se Šeersko prelo koje je već postalo tradicija. Prvo prelo je održano 2000. godine i održava se svake godine. Ljudi ove župe vole se sresti i zapjevati izvornu pjesmu uz šargiju i violinu, a sam kraj je bogat talentiranim sviračima i pjevačima, napominje župnik koji je i sam polaznik tečaja šargije. 

Jedan od najvećih problema s kojim se bori općina Žepče, ali i ova župa, jest stalno odlaženje mlađih osoba u inozemstvo zbog bolje budućnosti i boljih prilika za posao što je u ovoj sredini, nažalost, slabije moguće zbog neriješene političke situacije u BiH koja ne daje ljudima sigurnost i perspektivu. Prije rata u potragu za poslom bi odlazili samo muževi, a žene bi s djecom ostajale u kući i brinule za kuću te odgoj i školovanje djece. Danas je situacija drukčija jer odmah ide čitava obitelj, rijetko koja žena želi ostati u obiteljskoj kući s djecom i živjeti odvojenim životom. Teritorijalno župa obuhvaća i Osnovnu školu „Fra Grga Martić” iz Ozimice koja ima svoju područnu školu na Ponijevu. Nakon završetka osnovne škole učenici odlaze u Žepče u srednju školu nakon koje se većina odlučuje na studij. Najčešća mjesta u koja odlaze na studij su: Osijek, Zagreb, Mostar, Tuzla ili Sarajevo. Oni koji završe trogodišnje srednje škole ili ostaju raditi u rodnom mjestu ili odlaze u inozemstvo u potrazi za poslom. I ovdje su traženi zanati, ali nisu dobro plaćeni. Mladi koji završe studij nemaju odmah posao i trebaju dugo čekati kad će se i gdje zaposliti pa se često i oni odlučuju na odlazak u inozemstvo ili ostaju u gradu u kojem su i završili studij. Svi koji bi otišli negdje izvan rodnoga mjesta, župe vraćaju se obično nekoliko puta godišnje. Najčešće dolaze za Božić, Uskrs, Ilinu, Veliku Gospu te za Svi sveti. Kad dođu u svoj rodni kraj, željni su druženja, zabave, razgovora i sve svoje slobodno vrijeme provedu u takvim okruženjima kako bi nadomjestili ono što nemaju u drugim zemljama. Od Iline do Velike Gospe u našoj župi boravi oko 500 naših ljudi koji su tijekom godine u inozemstvu. Iako se nalaze daleko do šeherskoga kraja, svojim prilozima itekako pomažu svojoj župi.

(Matea Jurčević)

Ovaj članak je već objavljen u reviji Svjetlo riječi. Pretplatite se na digitalno i/ili tiskano izdanje revije.
Čitajte prvi i čitajte odmah!

Objava Župa sv. Ilije proroka – Novi Šeher: župa dobrih, vrijednih i ponosnih ljudi pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Misno slavlje uzveličao je mješoviti župni zbor župe Novi Šeher. Bilo je nazočno veliko mnoštvo vjernika iz župe i susjedni župa žepačkog dekanata kojemu i pripada ova župa. Sve je na početku pozdravio domaćin župnik fra Josip Jukić, sve nazočne svećenike, redovnike, župljane, pristigle vjernike iz drugih župa i nazočne goste, fra Janka Ćuru vikara provincije, fra Vinka Sičaju ekonoma provincije i definitora, pater Slavka Sliškovića provincijala hrvatske Dominikanske provincije, u ime svoje i župni vikara: Vinka Ćure, OFM Miroslava Batarilo, OFM. Hodočasnike iz Stari Jankovaca i druge goste. Vrijeme je bilo dosta vruće ali opet je bilo lijepo i svečano. Za patron se pripremalo i trodnevnicom, a misa uočnica treći dan trodnevnice po tradiciji bila je, kao i svake godine u Ponijevu gdje je započeo osnutak župe. Misu u Ponijevu na uočnici predslavio je fra Julijan Madžar, vikar samostana Rama-Šćit. Iz Ponijeva poslije sv. mise uputili su se u procesiji prema župnoj crkvi, kao i uvijek do sada, put je trajao oko 35 minuta uz moljenje krunice i pjevajući crkvene pjesme. 

U propovijedi provincijal na glavnoj sv. misi fra Zdravko je naglasio: ” O Iliji nije ništa napisano niti ijedne riječi, o njemu se puno govorilo i govori. Ilija je bio čovjek molitve, znamo ga kao glasnoga gromoglasnika. Ilija pokazuje da možemo biti pogošćeni, kao što je on pogošćen kod žene udovice, ali ne po cijenu svoje vjere. Vjera ne smije biti ucijenjena. Mi znamo uklanjat križ iz naših domova, institucija jer nama ili nekome drugome smeta. Ilija iščekuje Božji glas što će mu Bog reći. Čovjek iščekuje što će mu Bog reći. Iliji je važno bilo da sunarodnjacima, poganima kaže tko je pravi Bog. Mi želimo danas i trebamo odgovoriti tko je moj Bog. Svijet u kojem živimo kao da Boga želi izgurati jer mu smeta. Čovjek želi nečim drugim zamijeniti Boga. Nekima je Bog novac, trbuh, velimo Bog je onaj koji upravlja dobrima i kome smo mi podložni. Ne smijemo se pokloniti nikomu i ničemu tko nije naš Bog. Mi isto se borimo za slobodu a tu istu slobodu može dati samo Bog a ne čovjek. Ilija očekuje Boga, ali u bučnim stvarnostima Boga nema, već u blagome lahoru dolazi Bog. Ne u buci i jurnjavi svijeta već u poniznosti i skromnosti”, završio je provincijal Dadić.

Župa Novi Šeher nastala je odvajanjem od župe Osova davne 1854. godine i od tada vodi svoje matične knjige. Neko je vrijeme od te godine opstala kao samostalna kapelanije. Župa se prvotno nazivala Ponijevo, jer je župno središte bilo u selu Ponijevu nedaleko do današnjeg sjedišta. Sjedište župe je 1896. preneseno u Novi Šeher i tada je župa dobila novo, sadašnje ime. Godine 1854. u Ponijevu je podignuta župna kuća, koju je donji dio koristio kao kapelu za bogoslužje, budući da još nije bilo crkve. Nakon prijenosa župnog sjedišta u N. Šeher, počele su pripreme za izgradnju crkve. Ta se zamisao nije brzo ostvarila još četvrt stoljeća bogoslužje se držalo u skromnoj drvenoj crkvici. Tek 1925. godine završena je izgradnja župne crkve u N. Šeheru, koja je 1960-tih godina znatno proširena. Po projektu dip. ing. arh. Florijana Škunce temeljito je obnovljena  1998-2001. godine. U selu Ozimica nalazi se filijalna crkva, izgrađena po planu ing. fra B. Borića 1983. godine. Druga filijalna crkva izgrađena je u Dubravi 1990. godine i treća filijalna crkva nalazi se u selu Perkovići. U župi postoji i 10-ak kapelica od kojih su neke i drvene. Župa je po popisu iz 1991. godine imala 5.900 vjernika a sada ima  2500 vjernika u oko 900 obitelji. U Prvom Svjetskom ratu stradalo je 7 osoba, u Drugom Svjetskom ratu 129 osoba i u Domovinskim ratu 63 osobe. Crkveni objekti u zadnjem ratu nisu oštećeni. Župa je dala 21 svećenika i redovnika i 30 redovnica. Može se reći da je mortalitet veći od nataliteta. U župi je živa organizacija mladih Frama koja broji 107 članova, koja je u stalnome porastu. Župu tvore naselja: Pire, Novi Šeher, Adže, Beše, Dubrava, Galovac, Grabovica, Ljubatovići, Ozimica, Ponijevo i Strupina. 

Nadati se je da će mladi učiniti bolju budućnost župe.

(Radio Marija BiH)

Objava Proslavljen blagdan sv. Ilije u Novom Šeheru pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.