Sve je u skladu, i sijač i njegov hod, i uzvišeni pokret ruke što vješto sa zrnjem brazde popunja; on s mekoćom, lagano, u skladu svjetla i zraka, Sunca i Neba, svojom svetom težačkom rukom sigurnu budućnost naviješta. Svojom žuljevitom i punom šakom strasnu priču priča što ga to svake jeseni i svakog proljeća u polje tjera. Priča on priču, o prirodi, o punom i zdravom zrnu, o dozrelom žitu što prezrelo i nabreklo se isipa iz klasja, o seljaku, radniku, težaku; priča on vječnu priču o smrti i životu; o trudnoj zemlji što pod njegovim nogama stenje. Njegov je hod jači od zvuka orgulja, a srce mu je punije od klasa što ljetom dozrijeva.

Nema više Sijača, ni znoja s marljivog lica, ni stisnute šake. Zamelo ga vrijeme.!? Katkad se ipak susretne – živi dokaz u Kruhu, u Riječi – on postoji i svijetli poput zvijezde…

Tko u svom životu nije susreo Sijača, taj ne zna nit može znati što Sijač i njegovo zrno za buduću žetvu znači.

Objava Sijač i zrno pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.