Susret je započeo euharistijskim slavljem u sarajevskoj katedrali Srca Isusova koje je predvodio nadbiskup metropolit vrhbosanski mons. Tomo Vukšić u zajedništvu s kardinalom Vinkom Puljićem, nadbiskupom vrhbosanskim u miru, vojnim ordinarijem u Bosni i Hercegovini mons. Mirom Relotom, OFM te uz koncelebraciju brojnih svećenika među kojima su bili provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić i generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić.

Liturgijsko pjevanje animirali su svi nazočni svaćenici uz orguljarsku pratnju vlč. Marka Stanušića.

Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Vukšić podsjetio je na evanđeoski prizor uskrsloga Krista koji učenicima dolazi usred njihova straha te im daruje mir.

“Draga braćo svećenici, zahvalni smo uskrslom Gospodinu Isusu što svojim dolaskom među učenike nalazi načina kako ih ohrabriti, otvoriti zaključana vrata zbog njihovih strahova i darovati im mir. Hvala mu što među svoje učenike ponovno dolazi također svaki put kad se vrši Euharistijsko slavlje, što se ukazuje pod prilikama kruha i vina i spreman je otvoriti vrata duša, zatvorena grijehom i strahovima, i osloboditi ih istim pozdravom: Mir vama!“, kazao je nadbiskup Tomo te pozvao okupljene da mole da Krist „ključem svoga milosrđa“ otvori njihove duše kako bi u njima ojačao njegov mir.

U prigodnoj propovijedi nadbiskup Vukšić je srdačno pozdravio okupljene svećenike zahvalivši im za dolazak i sudjelovanje na Saboru, ali i za njihovo svakodnevno služenje i svjedočenje narodu Božjemu. Polazeći od naviještenih biblijskih čitanja, osobito odlomka iz Evanđelja po Ivanu (Iv 3,16-21), istaknuo je temeljnu istinu kršćanske vjere: „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni“, naglasivši kako je upravo ljubav Božja razlog utjelovljenja Sina Božjega.

„Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu“, podsjetio je nadbiskup, pojasnivši kako je program Kristova djelovanja, a time i svećeničke službe, usmjeren na spasenje svijeta. Naglasio je da se to spasenje ostvaruje vjerom u Sina Božjega te življenjem istine i dobra, pri čemu vjera u „Svjetlost koja je došla na svijet“ i činjenje djela koja nisu zla predstavljaju temeljna pravila kršćanskog života.

Govoreći o odnosu svjetla i tame, istaknuo je kako se u moralnom smislu razlikuju oni koji žive u svjetlosti od onih koji se opredjeljuju za tamu, dodavši kako je riječ o trajnoj stvarnosti čovjekova života i svijeta.

U drugom dijelu propovijedi, osvrćući se na odlomak iz Djela apostolskih (Dj 5,17-26), nadbiskup Vukšić istaknuo je primjer apostola koji, unatoč progonima, ostaju vjerni svom poslanju. „Poruka je nama prezbiterima: Ako je Isusov apostol i njegov svećenik, po naravi svoje službe, ‘drugi Krist’ u svijetu, također kušnje križa i nerazumijevanje okoline su barem ponekad sastavni dio i njihova poslanja“, kazao je, dodavši kako svećenik treba ostati vjeran Božjoj volji i u izazovima.

Ukazao je i na dvoličnost predstavnika vlasti koji mijenjaju ponašanje prema apostolima ovisno o okolnostima, nasuprot postojanosti apostola, iz čega proizlazi pouka o važnosti duhovne slobode i neovisnosti u naviještanju Evanđelja.

Zaključno je istaknuo kako je temeljna poruka Kristova poslanja „da se svijet spasi“, naglasivši da je to ujedno sadržaj i svrha djelovanja Crkve i svakog svećenika. „Budući da je Bog toliko ljubio svijet, također svećenik, koji je ‘drugi Krist’, treba ljubiti svijet i zemlju, njihove sinove i kćeri, prostore, ljepote, rane, izazove i muke“, poručio je nadbiskup, potaknuvši svećenike da ne osuđuju svijet, nego da ga, slijedeći Kristov primjer, strpljivo i milosrdno prosvjetljuju.

Radni dio Sabora nastavljen je u dvorani Svećeničkog doma Vrhbosanske nadbiskupije. Na samom početku pozdravne riječi uputili su nadbiskup Vukšić i provincijal fra Zdravko Dadić.

Pozdravljajući okupljene, nadbiskup Vukšić izrazio je radost zbog zajedništva i susreta te zahvalnost za doprinos svećenika životu Crkve: „Draga braćo, još jednom najsrdačniji pozdrav svima koji ste došli. Radujemo se vašemu dolasku, radujemo se molitvi koju smo obavili i vašim doprinosima koje ćemo čuti nakon izlaganja. S molitvom da dragi Bog blagoslovi ovo naše okupljanje i sa zahvalnošću, kao što sam u katedrali kazao, za sve one doprinose, sudjelovanja i molitve koje su naša braća, a i mi mnogi možda i od početka do danas, dali i darovali na ovim našim susretima.“

U kontekstu jubileja istaknuo je i obljetnicu povezanu sa svetim Franjom: „Ovo je prigoda, s obzirom da se nalazimo u jubilarnoj godini od smrti svetoga Franje, da braći fratrima najsrdačnije čestitamo osam stotina godina i da Bog da svi do jednog po uzoru svetoga Franje postali sveti i nasljedovali Kristov primjer. Ne mora baš u obliku rana, ali u obliku svetosti neka bude.“ Zahvalio je pritom franjevcima za njihov doprinos: „Neka sve to traje s Božjim blagoslovom, naravno uz veliku zahvalu za doprinos u pastoralnom djelovanju i uopće ustrojstvu naše nadbiskupije.“ Na kraju je zahvalio i predavačima te sudionicima: „Naravno, zahvaljujem i predavačima koji će nam se danas obratiti svojim izlaganjima, prosvijetliti nas svojim idejama i naravno svima koji će poslije toga, u mjeru koji to bude moguće i bude bilo vremena, iznijeti svoja zapažanja.“

Riječi pozdrava uputio je i provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić istaknuvši važnost zajedništva i nadahnuća svetim Franjom: „Preuzvišeni nadbiskupe Tomo, uzoriti kardinale Vinko, dragi biskupe fra Miro, dragi generalni vikaru Slađo, draga braćo svećenici, ja vas lijepo i od srca pozdravljam. Ja sam htio, zapravo dok vas sve pozdravljam, skrenuti pozornost da je ovo jubilejska godina svetoga Franje, pa je dobra prigoda da u vašim promišljanjima imate pred sobom lik svetoga Franje, čovjeka koji je neizmjerno ljubio Krista, koji je neizmjerno ljubio svakog čovjeka i sva stvorenja.“

Naglasio je i aktualnost franjevačke poruke: „To je ono što je zapravo u ovom trenutku u svijetu u kojem se mi nalazimo možda i najvažnije, da smo međusobno braća, i evo želim da se upravo u našoj Vrhbosanskoj nadbiskupiji osjeti  to zajedništvo.“ Ujedno je podsjetio na događaje vezane uz jubilej: „Skrećem pozornost da je samostanska crkva u Gučoj Gori proglašena posebnom crkvom u ovoj jubilejskoj godini. Završetak jubilejske godine svetog Franje će također biti u Gučoj Gori na svetog Franju.“ Pozvao je svećenike na sudjelovanje: „Govorim zato što bi bilo dobro da svi oni koji mogu taj dan odvojiti, da dođu u Guču Goru da zajednički proslavimo tu jubilejsku godinu na završetku. A misu će predvoditi naš nadbiskup, to je onda prigoda za još jedan ovakav svećenički ‘sabor’ u ovoj godini.“ Na kraju je sudionicima poželio plodonosan rad: „Ja vam želim uspješan rad na ovom svećeničkom Saboru.“

U nastavku radnog dijela Sabora o temi „Izjave i odluke Prve sinode Vrhbosanske nadbiskupije“ izlagao je doc. dr. Ljubo Zadrić koji je teološki predstavio sadržaj sinodskog dokumenta naglasivši da njegova jasnoća proizlazi iz trostruke službe Crkve – navjestiteljske, posvetiteljske i upraviteljske – utemeljene na Kristovoj proročkoj, svećeničkoj i kraljevskoj službi. Istaknuo je kako dokument polazi od gesla „Sve obnoviti u Kristu“ te od vjere cjelokupnog Božjeg naroda, naglašavajući zajedničku odgovornost svih vjernika u poslanju Crkve.

Govoreći o prvom dijelu dokumenta, posvećenom službi naviještanja,  vlč. Zadrić je istaknuo da je temelj crkvenog života i djelovanja navještaj Isusa Krista, pri čemu vjera i evangelizacija ne mogu biti shvaćene kao osobni projekt, nego kao sudjelovanje u zajedništvu koje vjeruje, svjedoči i ispovijeda. Posebno je naglasio važnost zajedništva i suodgovornosti, pastoralne brige za obitelj, katehetske formacije te nužnost prisutnosti Crkve u digitalnom prostoru, upozorivši na potrebu odgovornog i pripravljenog djelovanja u javnosti.

U izlaganju o službi posvećivanja i upravljanja istaknuo je središnje mjesto euharistije i sakramenata u životu Crkve kao i važnost župe kao temeljne zajednice vjernika. Ukazao je i na izazove s kojima se nadbiskupija suočava, osobito u pogledu demografskih promjena i potrebe restrukturiranja župa, naglasivši kako je nužan zajednički i odgovoran pristup u organiziranju pastoralne skrbi. Zaključno je upozorio da sinodski Dokument, iako bogat poticajima i smjernicama, traži konkretno zauzimanje svih – biskupa, svećenika i laika – kako bi predložene inicijative zaživjele u praksi.

U nastavku izlaganja o sinodskom dokumentu, njegov pravni vid predstavio je izv. prof. dr. Ilija Marković istaknuvši da „pravna snaga sinodskih odluka ne izvire iz glasovanja u sinodskoj dvorani, nego iz pastirskoga autoriteta biskupa i čina službenoga proglašenja“, podsjetivši kako je Sinoda, nakon dvanaestogodišnjeg hoda od savjetodavnog procesa postala dio krajevnoga prava koje je stupilo na snagu na svetkovinu Rođenja Gospodnjega 2025. godine. Naglasio je da dokument integrira pravne norme u teološko-pastoralni okvir slijedeći trostruku službu Crkve – naviještanja, posvećivanja i upravljanja – te da „dok ‘izjave’ donose doktrinarno čitanje i promišljanje stvarnosti mjesne Crkve, ‘odluke’ usmjeravaju vjerničku i kleričku praksu prema autentičnijem crkvenom djelovanju“, uvijek imajući za cilj „ostvarenje vrhovnoga zakona Crkve – spasenje duša (salus animarum)“.

Govoreći o konkretnim pravnim odredbama, istaknuo je kako dokument razlikuje stroge pravne norme, programatske smjernice i pastoralne poticaje, pri čemu formulacije poput „Neka se…“ ili „Poziva se…“ ne umanjuju njihovu obvezatnost, nego ih smještaju u širi pastoralni kontekst. U području službe naviještanja naglašena je obveza trajne formacije svećenika, zabrana neprimjerenog svjetovnog angažmana te potreba pravnog uređenja odnosa s redovničkim zajednicama i odgovornog djelovanja u digitalnom prostoru. U službi posvećivanja izdvojio je normiranje sakramentalne prakse – od obvezne priprave za sakramente, preko liturgijskog dostojanstva ženidbe, do zaštite euharistijske žrtve – istaknuvši kako se „crkvena praksa jasno razgraničuje od neovlaštenih i pastoralno upitnih oblika djelovanja“. U dijelu o upravljanju naglasio je obvezu osnivanja nadbiskupijskog Ureda za pastoral, uvođenje financijske discipline te jasnije vrednovanje i uključivanje vjernika laika u crkvene službe.

Zaključno je poručio da dokument predstavlja „dovršen i cjelovit okvir krajevnoga prava“, ali i trajni pastoralni poziv, naglasivši kako „formalno poznavanje normi tek je polazište“, dok će se njegova prava snaga očitovati tek u konkretnoj primjeni u životu nadbiskupije, „u autentičnome slavljenju otajstava, razboritome upravljanju župom i radosnome uzajamnom služenju klerika, Bogu posvećenih osoba i vjernika laika“.

Pastoralni vidik sinodskog dokumenta predstavio je dr. sc. Ante Vrhovac istaknuvši da je riječ o „sredstvu i putokazu u ostvarivanju pastoralnog djelovanja Vrhbosanske nadbiskupije i vlastitog poslanja svakog njezinog vjernika“, pri čemu pastoral ne promatra prvenstveno kao program, nego kao darivanje života. „Pristupam riječi pastoral kao davanju života, a ne programa. Isus Krist reče za sebe da je pastir dobri koji daje život za svoje ovce, i to život u izobilju“, kazao je dodajući da svako pastoralno djelovanje mora biti usmjereno na konkretne osobe i njihovo sudjelovanje u životu Crkve.

Govoreći o adresatima pastorala, istaknuo je da sinodski dokument obuhvaća čitav narod Božji – laike, posvećene osobe i prezbitere – s posebnim naglaskom na obitelji, mlade, starije i bolesne, kao i na različite društvene skupine i osobe na rubovima. Naglasio je potrebu jačanja pastorala zvanja te većeg uključivanja laika u život Crkve kao i važnost usklađenog djelovanja redovničkih zajednica s nadbiskupijskim programima. Posebno je izdvojio trajnu formaciju svećenika istaknuvši da ona „pomaže uvijek iznova otkrivati vlastiti identitet, jačati vjernost službi, produbljivati smisao poziva te usavršavati pastoralnu ljubav“.

U nastavku je naglasio temeljna obilježja pastorala koja proizlaze iz dokumenta, ističući „pedagogiju praćenja, tj. strpljive i zauzete blizine kroz prisutnost pastira u raznim razdobljima i situacijama života vjernika“ kao i potrebu aktivnog uključivanja laika kao „punopravnih nositelja pastoralnog djelovanja“. Time se, kako je rekao, ostvaruje prijelaz s „servisnog“ na evangelizacijski pastoral koji potiče osobni susret s Kristom i zajedništvo. Zaključno je podsjetio da, unatoč mogućim nedostatcima, dokument ostaje vrijedan putokaz,jer „ako Bog može sa svakim od nas kao nedostatnim oruđem u svojim rukama ipak djelovati, onda i mi možemo i s ovim dokumentom, iako nedostatnim, ipak davati drugima Kristov život“.

U završnom dijelu uslijedilo je izlaganje vlč. Josipa Markovića na temu „Digitalizacija župne administracije“ u kojem je predstavio konkretan projekt digitalne transformacije administrativnog rada u župama. Naglasio je kako digitalizaciju ne treba promatrati kao tehnološki izazov, nego kao sredstvo koje olakšava svakodnevni pastoralni i administrativni rad, ističući da se desetljećima rad temeljio na knjigama, bilježnicama i ručnom vođenju evidencija.

U tom kontekstu predstavio je gotovo dovršenu aplikaciju zamišljenu za primjenu na razini cijele Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine. Sustav bi obuhvaćao vođenje matica u digitalnom obliku, izdavanje potvrda, evidenciju sakramenata, upravljanje matičnim podacima obitelji i pojedinaca te financijsko poslovanje, osobito u zahtjevnijim razdobljima pastoralne godine.

Istaknuo je kako je cilj aplikacije rasteretiti svećenike i unaprijediti preglednost i učinkovitost rada, počevši od jednostavnih zadataka poput čitljivosti dokumenata, čime bi se izbjegle poteškoće koje nastaju pri tumačenju rukom pisanih zapisa, a u konačnici omogućilo suvremenije i sustavnije upravljanje župnom administracijom.

Nakon izlaganja uslijedila je rasprava u kojoj su sudionici iznijeli svoja promišljanja i iskustva.

Program je moderirao mons. Slađan Ćosić, a susret je zaključen zajedničkim ručkom u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu.

Objava Održan XXXII. Sabor svećenika Vrhbosanske nadbiskupije pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Na početku zasjedanja biskupi su se najprije osvrnuli na provedbu zaključaka s prošlog redovitog zasjedanja. Potom su saslušali i izviješća predsjednika pojedinih Vijeća, Komisija i Odbora BK BiH o njihovom radu, Tajništva, Katoličke tiskovne agencije, Misijske središnjice i Papinskih misijskih djela. Zahvaljuju svim članovima vijeća na njihovu doprinosu i radu za dobro Crkve, ali i šire društvene zajednice u BiH. Posebno su zahvalili mons. Luki Tunjiću na njegovu desetogodišnjem djelovanju u službi nacionalnog ravnatelja Papinskih misijskih dijela u BiH.

Razmotren je način reguliranja djelovanja karizmatskih pokreta i pojedinaca na području BK BiH. Razgovaralo se i o izmjenama Statuta Caritasa BiH. Saslušana su i izvješća predstavnika BK BiH sa susreta na kojima su sudjelovali tijekom prethodnog razdoblja.

Biskupi izražavaju zabrinutost zbog istupa i odluka pojedinaca i određenih institucija kojima se samo jedan narod prikazuje isključivo kao žrtva, bez spremnosti na suočavanje s vlastitom odgovornošću, jer takav pristup produbljuje nepovjerenje i onemogućuje istinski dijalog i proces pomirenja među narodima u BiH. Stoga u ovoj izbornoj godini pozivaju sve sudionike društvenih i političkih procesa, posebice one koji sudjeluju u vlasti i donose odluke, da se suzdrže od teških riječi i uvreda te da poštuju pojedinačna i kolektivna prava svakog čovjeka, svih konstitutivnih naroda i manjinskih skupina.

Potrebno je iz izbornog procesa otkloniti mogućnost nepravde, nadglasavanja, manipulacija i dominacije, ističu biskupi. Još jednom ponavljaju da je dijalog jedini moralno prihvatljiv način koji izabrani predstavnici moraju slijediti u pregovorima radi pronalaženja rješenja.

Vojni ordinarij u BiH mons. Miro Relota izabran je za predsjednika Vijeća za ekumenizam i dijalog među religijama i kulturama te Vijeća za liturgiju.

Biskupi pozivaju i potiču sve mlade, dušobrižnike i vjeroučitelje na susret Hrvatske katoličke mladeži u Požegi.

Mostar, 21. ožujka 2026.

Tajništvo BK BiH

Objava Priopćenje s 95. redovitog zasjedanja Biskupske konferencije BiH pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Dekret je pročitao kancelar Vrhbosanske nadbiskupije preč. Mladen Kalfić tijekom misnog slavlja u spomenutoj crkvi u povodu susreta svećenika Gučogorskog arhiđakonata. „Ova jubilarna godina namijenjena je posebno članovima svih franjevačkih obitelji, kao i svima koji se pridržavaju Pravila sv. Franje ili se nadahnjuju njegovom duhovnošću, te svim vjernicima koji posjete u obliku hodočašća bilo koju franjevačku samostansku crkvu ili bogoslužno mjesto posvećeno sv. Franji u bilo kojem dijelu svijeta. U skladu s tim, u dogovoru s mnogopoštovanim provincijalom Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravkom Dadićem, ovime odlučujem da franjevačka samostanska crkva sv. Franje Asiškog u Gučoj Gori bude posebna jubilarna crkva za sve vjernike, svećenike, redovnike i redovnice u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Ovu odluku donosim također u spomen na 170. obljetnicu početka gradnje samostanske crkve u Gučoj Gori u kojoj ćemo, ako Bog da, kao nadbiskupijska zajednica na blagdan sv. Franje, u nedjelju 4. listopada 2026., slaviti svečanu svetu misu“, navedeno je u proglasu uz zaključak: „U ovoj Godini sv. Franje molimo da bi svaki član franjevačkih obitelji, svaki svećenik i vjernik kršćanin na području Vrhbosanske nadbiskupije, po primjeru Sveca iz Asiza, i sam postao uzor svetosti života i postojan svjedok mira.“

Guča Gora naselje je smješteno na obroncima Vlašića, 9 km sjeveroistočno od Travnika. Franjevci su tu samostan podigli još u 14. stoljeću, ali je on dolaskom Osmanlija srušen. Sadašnja crkva i samostan građeni su od 1856. do 1857. i do sada su više puta obnavljani. U veljači 1945. partizani su zapalili obje zgrade, a sličnu sudbinu doživjeli su i u posljednjem ratu kada su crkva i samostan devastirani te demolirani. Samostan je u lipnju 1993. okupirala Armija BiH i od njega napravila zapovjedno mjesto za ratne operacije 1993.-1994. U sjećanju žitelja Lašvanske doline ostale su slike demoliranja crkve kojega su napravili pripadnici odreda El-mudžahid.

Danas župa broji oko 600 vjernika.

Objava Crkva u Gučoj Gori proglašena jubilarnom pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Na početku 28. zajedničkog zasjedanja dviju biskupskih konferencija, nakon zaziva Duha Svetoga i molitve Trećega časa, pozdravnu riječ uputili su predsjednici biskupskih konferencija, apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup Francis Assisi Chullikatt te domaćin susreta, banjolučki biskup Željko Majić, prenosi KTA.

U kontekstu predstojećih izbora u Bosni i Hercegovini, predviđenih u listopadu ove godine, izražena je nada da će konačno zavladati pravda i poštivanje ljudskih prava svakog čovjeka te da će prestati zlouporaba loših izbornih zakona i ponižavanje dostojanstva u obliku preglasavanja onih kojima, zbog demografskih razloga, na raznim razinama vlasti nije osigurano pravo birati vlastite predstavnike.

U radnom dijelu zasjedanja podneseno je izvješće o radu Vijeća HBK-a i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu. Uz izvješće koje je podnio vlč. Tomislav Markić, ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, predstavljeni su i određeni izazovi u pronalaženju novih dušobrižnika za hrvatsku inozemnu pastvu, kao i migracije hrvatskih vjernika unutar različitih zemalja Europske unije. Budući da se tijekom 2026. godine navršava 60. obljetnica Ravnateljstva dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, 80 godina hrvatskoga dušobrižništva u Njemačkoj i Austriji te 100 godina od osnutka Hrvatske franjevačke kustodije Svete Obitelji za SAD i Kanadu, najavljeno je obilježavanje tih obljetnica svečanom sjednicom Vijeća HBK-a i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu koja će se održati 13. travnja 2026. u Zagrebu.

U nastavku sjednice varaždinski biskup Bože Radoš, predsjedatelj Biskupske komisije za Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu, izvijestio je o službenom pohodu Zavodu u siječnju 2026. godine. U Zavodu trenutno borave 24 svećenika studenta koji studiraju na različitim crkvenim učilištima u Rimu.

Mons. Bože Radoš, predsjednik Hrvatskog Caritasa, predstavio je korizmenu akciju Hrvatskog Caritasa Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini, čiji je središnji događaj ove godine bilo euharistijsko slavlje na Treću korizmenu nedjelju, 8. ožujka, u crkvi sv. Nikole Tavelića u Župi sv. Mihovila Arkanđela u Tomislavgradu.

Uslijedilo je izvješće krčkog biskupa Ivice Petanjka, predsjednika Komisije HBK-a i BK BiH za hrvatski martirologij, o dosadašnjim postignućima u radu Komisije, kao i izvješće porečkog i pulskog biskupa Ivana Štironje, predsjednika Vijeća HBK-a za misije, o djelovanju Ravnateljstva Papinskih misijskih djela.

Biskup Petar Palić, mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski i Ivan Ćurić, pomoćni biskup đakovačko-osječki, predstavili su okupljenim biskupima tekst dokumenta Ratio nationalis o svećeničkoj formaciji, istaknuvši kako je riječ o dokumentu koji na kvalitetan i ozbiljan način pridonosi promišljanju svećeničke formacije, uvažavajući posebnosti koje obilježavaju crkveni i društveni kontekst dviju konferencija.

Nadalje, nadbiskup Zdenko Križić, splitsko-makarski nadbiskup metropolit i zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško, predstavili su okupljenim biskupima dosadašnji rad na hrvatskom prijevodu Misala.

Posebnu pozornost biskupi su posvetili i pitanju reguliranja javnih nastupa voditelja karizmatskih skupina i voditelja duhovnih vježbi.

Okupljenim biskupima je predstavljen program Nacionalnog susreta hrvatske katoličke mladeži, koji će se održati 2. i 3. svibnja u Požegi, kao i Nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, koji će se održati 19. i 20. rujna u Osijeku i Aljmašu, navodi se u priopćenju tajništva BK BiH i HBK.

Objava Priopćenje s XXVIII. zajedničkog zasjedanja BK BiH i HBK-a pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Primopredaja ureda Vojnog ordinarijata, koji se nalazi u Ministarstvu obrane Bosne i Hercegovine, obavljena je u ponedjeljak 16. veljače 2026. između dosadašnjeg apostolskog upravitelja vrhbosanskog nadbiskupa mons. Tome Vukšića i novoga vojnog biskupa.

U srijedu 18. veljače 2026. u Rezidenciji vrhbosanskoga nadbiskupa izvršena je i primopredaja crkvenog arhiva te pripadajućeg inventara Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini

Objava Nadbiskup Vukšić i biskup Relota obavili primopredaju pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Mons. Miro Relota je drugi vojni ordinarij u BiH od njegova utemeljenja 2011. godine i na tom mjestu je naslijedio sadašnjeg vrhbosanskog nadbiskupa. Na slavlju je sudjelovalo 27 biskupa, provincijali i svećenici iz BiH, Hrvatske, Italije, Austrije, Slovenije, Makedonije, Srbije, Crne Gore, Albanije i Slovačke, redovnice, djelatnici Oružanih snaga i Ministarstva obrane BiH, obitelj i prijatelji biskupa Relote te brojni vjernici.

Svečana procesija prema katedrali Presvetoga Srca Isusova krenula je iz Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa. U njoj su sudjelovali svi svećenici, biskupi i nadbiskupi, kao i predstavnici Ministarstva obrane i Oružanih snaga BiH.

Na početku misnog slavlja nadbiskup Vukšić pozdravio je sve prisutne, kardinala Puljića, apostolskog nuncija nadbiskupa Francisa Assisija Chullikatta, nadbiskupe, biskupe, provincijale i svećenike iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije, Srbije, Crne Gore, Makedonije, Italije, Austrije, Albanije i Slovačke. „Pozdravljam i dragu rodbinu i prijatelje mons. Mire, vjernike iz Busovače gdje je on rođen, predstavnike drugih vjerskih zajednica i državnih vlasti, posebice Ministarstva obrane i Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, te predstavnike diplomatskoga zbora i snaga NATO-a i EUFOR-a. Radujemo se vašemu dolasku.

Dragi mons. Miro, došli smo s tobom sudjelovati u molitvi i posvjedočiti, da ti želimo biti podrška u tvom budućem služenju narodu milosrdnoga Gospodina. Njega molimo, da nas sve nastavi podržavati u onomu što smo činili dobro i da nam oprosti slabosti, kako bismo mogli biti na slavu Boga i dobro svih njegovih stvorenja,“ kazao je u uvodnom obraćanju vrhbosanski nadbiskup te je iskazao sućut za stradale ovog tjedna u prometnoj nesreći u glavnom gradu BiH.

Prvo čitanje je pročitao general bojnik Tomo Kolenda, psalam je otpjevao Siniša Markanović, dok je drugo čitanje pročitala satnica Tea Papić. Evanđelje je proglasio fra Robert Bašić.

Nakon naviještenih liturgijskih čitanja uslijedilo je uvodni dio ređenja, predstavljanje izabranika te je nuncij Chulikatt pročitao Apostolski nalog pape Lava XIV. o imenovanju mons. Mire Relote za vojnog biskupa u BiH.

Pratitelji mons. Mire Relote, koje izabire sam ređenik, bili su fra Petar Karajica, ravnatelj Kruha sv. Ante i don Žarko Relota, predstojnik ureda Zadarske nadbiskupije za pastoral obitelji i župnik rođenja BDM u Privlaci.

Budi uzor vjernicima u riječi, vladanju i ljubavi

Na početku propovijedi biskup zareditelj nadbiskup Vukšić je kazao: „Radujemo se što je naša pokrajinska Crkva dobila novoga biskupa, koji će danas, po primanju svetoga reda biti pridružen dugom nizu nasljednika apostolâ, koje je Isus poslao da kroza sva vremena u narodu Božjemu nastavljaju djelo Krista, vječnoga Pastira naroda Božjega.“ Potom se propovjednik zadržao na tumačenju liturgijskih čitanja tog dana.

„Red biskupa je u Crkvi naslijedio kolegij apostola u učiteljstvu i pastirskoj upravi. Štoviše, u biskupskom redu, čijem podjeljivanju ćemo svjedočiti, apostolski zbor neprestano traje (usp. CD 4). Pri tomu, služba apostolstva uvijek je jednaka: Navješćivati ljudima da je Bog s njima i da im je blizu kraljevstvo Božje. To znači da čovjek treba rasti u onomu što je već dobro, da mu je žurno potrebno obraćenje od lošega i primjena Božjih pravila, kako bi u svom životu prispio ‘do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove’ (Ef 4,13),“ kazao je vrhbosanski nadbiskup.

Dodao je da je biskup poslan biti svjedok nade primjerom vlastitoga života čvrsto ukorijenjenog u Bogu i potpuno predanoga službi Crkvi. „Pri tomu on zna, da je Kristovo evanđelje iznad svake službe u Crkvi. Ono svima njima ravna i svaku usmjerava. U tu svrhu, zadaća biskupa je navješćivati cjelovito evanđelje, odnosno izlagati čitav misterij Krista i vječno blaženstvo, i pozivati ljude da žive u skladu s pravilima evanđelja. Istovremeno, njihovo je poslanje svojim životom pokazivati i riječima tumačiti volju Božju, da treba poštivati svaku ljudsku osobu i njezinu slobodu, pogotovo čovjekov život, obitelj, njezino jedinstvo i čvrstoću, rađanje i odgoj djece; da svatko treba aktivno doprinositi zajednici i izgrađivati društvenu slogu; da se ljudima mora osigurati uvjete za dostojan život, pravedno vrednovati rad, omogućiti odmor te podržavati prosvjetu, umjetnost i tehnička dostignuća; isto tako, ovisno o okolnostima, liječiti siromaštvo i osmišljavati blagostanje.“

Mons. Vukšić je rekao da svjedočenje nade ima mnogo područja, sredstava i načina. „A u vremenu kad se množe pojedinci i sustavi što neodgovornim ponašanjem i teškim riječima kradu nadu ljudima, siju strah, izbjegavaju dijalog, ne potiču gospodarski razvitak, ili kad otežavaju poštivanje prava čovjeka i naroda, kad većinska skupina zlorabi zakon protiv dostojanstva manjinske zajednice te se, zbog svega toga, odgađa izgradnja pravednoga društva, mora se u ime Božje dobrim primjerom pokazivati što je volja Božja i kako bi trebalo biti te radi toga i javno podizati glas. To je jedna od moralnih obveza svih crkvenih službenika, a posebice biskupa i dio je njegova poslanja.“

Naglasio je da kršćanski navjestitelj svoju službu vrši radi slave Boga i poštivanja čovjeka. „Dapače, ta uloga svjetionika, posebice u razdobljima moralnoga mraka, poseban je Božji blagoslov i privilegij navjestitelja evanđelja koji ga, dok trpi za Božju stvar, pretvara u svjedoka nade za ljude.“

Vrhbosanski nadbiskup kazao je da je služba vojnoga biskupa obilježena potrebom izravne suradnje s odgovornima u državnim ustanovama, osobito radi izgradnje i jačanja pravednoga mira. „Taj mir nikako nije samo odsutnost sukoba, nego je autentičan i djelotvoran ako je, nadahnut i vođen pravilima Božjeg mira, utemeljen na uzajamnom oprostu i pomirenju, društvenoj pravdi i solidarnosti te na dobrim odnosima među ljudima, narodima i državama. I upravo u skladu s tim poslanjem, naš novi biskup za geslo svoje službe izabrao je riječi: Sluga Božjega mira koje su inspirirane molitvom svetoga Franje Asiškog. Taj mir je Božji dar i zadatak povjeren da ga šire koji žive evanđelje s poniznošću, krotkošću i u duhu bratstva. Geslo tako sažima duhovni i pastoralni program te poručuje, da je biskupska služba usmjerena na izgradnju mira, pomirenja i jedinstva među ljudima.

Na kraju, riječima apostola Pavla, koje je uputio svetom biskupu Timoteju (usp. 1 Tim 4,12-16), želimo ti, dragi Miro, Božji blagoslov da u budućem služenju budeš uzor u riječi, vladanju, ljubavi, vjeri i čistoći. Njeguj milosni dar koji ti je dan polaganjem ruku prisutne braće biskupa“, kazao je na kraju propovijedi mons. Vukšić.

Potom je uslijedio nastavak obreda biskupskog ređenja kojeg je predvodio nadbiskup Vukšić: obećanja izbornika, litanijska prošnja, polaganje ruku biskupa zareditelja, suzareditelja i ostalih prisutnih biskupa, posvetna molitva ređenja te mazanje glave i predaja evanđelistara i znamenja.

Nakon toga se katedralom prolomio dugotrajni pljesak, a prisutni biskupi su biskupu Miri uputili cjelov mira čime se nadasve ističe jedinstvo Katoličke crkve.

Nuncij mons. Chullikatt: „Blista biskupsko geslo koje ste izabrali – Sluga Božjeg mira“

Na kraju misnog slavlja svoje pozdravne riječi su uputili apostolski nuncij mons. Francis A. Chullikatt, u ime biskupa mons. Dražen Kutleša, nadbiskup metropolit zagrebački i predsjednik HBK; u ime provincije, redovnika i redovnica fra Zdravko Dadić, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene; u ime klera Vojnog ordinarijata mons. Željko Čuturić, generalni vikar Vojnog ordinarijata u BiH te u ime Ministarstva obrane Slaven Galić, zamjenik ministra obrane BiH.

Apostolski nuncij mons. Francis A. Chullikatt je u svom pozdravu zahvalio bivšem vojnom biskupu te je istaknuo: „Poziv na biskupsku službu, a osobito na služenje povjereno Vojnom ordinariju, smješta se u osjetljiv ljudski i povijesni kontekst koji traži razlučivanje, blizinu i jasno svjedočanstvo Evanđelja, ondje gdje su u pitanju dostojanstvo osobe i nastojanje oko mira. U tom obzoru osobitom snagom blista biskupsko geslo koje ste izabrali: Servus Dei Pacis – Sluga Božjeg mira.

Biti sluga mira znači preuzeti zahtjevno i nadasve suvremeno poslanje: naviještati i graditi mir koji se ne nameće, nego predlaže; mir koji nastaje iz nutarnjeg obraćenja, dozrijeva u istini i stvara pomirenje. Prisutnost Crkve uz one koji su pozvani jamčiti sigurnost snažno podsjeća da se istinski mir ne temelji na suprotstavljanju, nego na pravdi i pravednosti, prosvijetljenima moralnom savješću, osjećajem etičke odgovornosti i poštovanjem nepovredivoga dostojanstva svake osobe,“ kazao je, između ostaloga, apostolski nuncij u BiH.

Mons. Kutleša: Pastirska vlast je nerazdvojiva od darivanja samoga sebe

U svom obraćanju mons. Kutleša je kazao da „današnji čin nadilazi osobni trenutak i biografiju jednog čovjeka. On je duboko crkveni događaj.

Zagrebački nadbiskup je istaknuo: „Biskup nije samoprozvani vođa, ni neovisni djelatnik, nego čovjek Crkve, poslan od Crkve i za Crkvu. Kao vojni ordinarij Vi niste pozvani stajati izvan stvarnosti svijeta kojemu ste poslani, nego biti pastir usred njega, među vojnicima i njihovim obiteljima. U prostorima vojne službe, odgovornosti, ranjivosti i moralnih dilema Vaše poslanje bit će trajno i prisutno, ne kao prolazna riječ, nego kao pastirska prisutnost i blizina. Ta blizina traži duboku ukorijenjenost u evanđelju i trajnu budnost duha.“

„Biskup koji prestane učiti, koji se zadovolji površnošću i ponavljanjem, polako prestaje biti pastir. Pastirska služba traži trajno produbljivanje, kako intelektualno, duhovno i ljudsko. Ona istodobno traži i jasno razlučivanje bitnoga. Opasnost svake odgovorne službe jest raspršenost. Mnoštvo obveza, zahtjeva i očekivanja može zasjeniti ono što je središnje u biskupskoj službi. No biskup je pozvan čuvati ono presudno: evanđelje, sakramente, savjest čovjeka i nepovredivo dostojanstvo osobe.“

Na kraju je mons. Kutleša rekao: „U ime braće biskupa obećavam Vam bratsku blizinu i molitvu, a Vi osnaženi Duhom Svetim hrabro kročite putem koji Vam je povjeren na spasenje Vaše osobno i onih kojima ste poslani.“ Dodao je da mons. Reloti u ime biskupa daruje križ s hrvatskim pleterom, lanac i prsten. „Križ neka vas uvijek podsjeća da je pastirska vlast nerazdvojiva od darivanja samoga sebe. Lanac neka bude znak Vaše trajne povezanosti s Kristom i njegovom Crkvom kojoj ste služitelj, a ne gospodar. Prsten nosite kao znak vjernosti zaručnici Kristovoj kojoj se bez pridržaja darujte. Neka Vas ovi znakovi prate u svakodnevnici Vaše službe i budu tihi, ali snažni podsjetnik komu pripadate i komu služite.“

Provincijal Dadić: „Neka te u svemu vodi Krist, Knez mira“

Provincijal Dadić je u svom govoru posebno istaknuo da je to biskupsko ređenje fra Mire za vojnog biskupa u BiH za Provinciju Bosnu Srebrenu poseban znak Božje blizine i povjerenja Crkve. „Iz bratstva Bosne Srebrene, koje stoljećima dijeli sudbinu ovoga naroda i ovih prostora, Gospodin danas šalje jednoga brata u novu i zahtjevnu službu Crkvi i društvu. Dragi brate Miro, u franjevačkom si Redu učio hoditi putem poniznosti, blizine čovjeku i služenja miru. Vjerujemo da ćeš upravo u tomu duhu vršiti svoje biskupsko poslanje – među vojnicima i svima koji su pozvani čuvati mir, često u teškim i osjetljivim okolnostima. Neka te u svemu vodi Krist, Knez mira, a franjevački pozdrav ‘Mir i dobro’ neka bude pečat tvoga služenja, kao što i tvoje geslo poručuje; Servus Dei Pacis! Ovaj svijet treba ljude koji će biti; Sluge Božjeg mira! U ime Provincije zahvalio je Svetom Ocu na povjerenju iskazanom subratu, svima onima koji su ovaj dan pratili molitvom i djelom te pripadnicima Oružanih snaga i sigurnosnih službi BiH. Riječi zahvale je uputio i bivšem vojnom biskupu mons. Vukšiću.

„Dragi brate fra Miro, Bosna Srebrena ostaje uz tebe. Pratit ćemo te molitvom i bratskom blizinom, da u svome poslanju uvijek ostaneš čovjek evanđelja, brat među ljudima i pastir otvorena srca“, kazao je provincijal Dadić.

Mons. Čuturić: Veliko polje pastirskog rada

Mons. Željko Čuturić je u ime svih djelatnika u Vojnom ordinarijatu i svih vojnih kapelana OS BiH u svom obraćanju zahvalio prvom vojnom biskupu u BiH i vrhbosanskom nadbiskupu mons. Vukšiću na punih 15 godina vođenja Vojne biskupije. Potom je kazao, u osvrtu na izjavu jedne vjernice u Zagrebu poslije tamošnjeg, nedavnog, biskupskog ređenja: „Biskupe Miro, Vaš budući rad u složenim institucijama kao što su MO i OS BiH, nažalost, tražit će od Vas da ponekad budete i ‘birokrata’, ali s druge strane pružit će Vam veliko polje pastirskog rada s povjerenim Vam vjernicima u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama BiH. Neka Vas u Vašem budućem radu prati Božji blagoslov i zagovor sv. Franje“, kazao je mons. Čuturić.

Zamjenik ministra obrane Slaven Galić: Znak nade, duhovne snage i pouzdan oslonac

U svom govoru zamjenik ministra obrane Slaven Galić je kazao da se s ponosom prisjeća službe mons. Tome Vukšića te je dodao: „Fra Miro, neka Vaš rad bude znak prisutnosti Božje pažnje, poticaj na dobro i inspiracija svima koji traže smjernice, podršku i ohrabrenje u svakodnevnom životu. Neka nam ovo slavlje biskupskog ređenja bude spomen-čin, ali i ohrabrenje. Ohrabrenje da i u suvremenom dobu, unatoč nemirima i nejasnoćama, ostanemo postojani u vjeri, povezani u zajedništvu i odgovorni u služenju. Neka nam na tom putu biskupska služba mons. Relote bude znak nade, duhovne snage i pouzdan oslonac svima kojima je povjeren.“

Mons. Relota: „Svoju biskupsku službu želim živjeti kao služenje – u poniznosti, blizini svakom čovjeku i vjernosti Evanđelju“

Na kraju pozdravnih govora okupljenim se obratio i vojni ordinarij mons. Miro Relota: „S dubokom zahvalnošću i poniznošću srca stojim pred vama u ovom svetom prostoru sarajevske katedrale, svjestan veličine dara koji mi je danas povjeren i odgovornosti službe na koju me Gospodin poziva. Posebno pozdravljam pripadnike vojske – vaše prisustvo danas duboko me veseli, jer služba koju primam ima posebno poslanje među vama: biti pastir, duhovni oslonac i pratilac onima koji su pozvani služiti miru i sigurnosti našega naroda.

Potom je uputio riječi zahvale počevši od pape Lava XIV. do svih prisutnih na današnjem slavlju. „Draga braćo i sestre, svoju biskupsku službu želim živjeti kao služenje – u poniznosti, blizini svakom čovjeku i vjernosti Evanđelju. Posebno ću nastojati biti blizu pripadnicima Oružanih snaga, pružajući im duhovnu podršku, ohrabrenje i molitvu u njihovoj časnoj službi za mir i sigurnost. Molim vas: pratite me svojom molitvom, kako bih, oslonjen na Božju milost, bio dobar pastir povjerenom mi stadu. Na kraju, još jednom – hvala svima vama koji ste danas ovdje. Neka nas sve prati zagovor Blažene Djevice Marije, svetoga Franje Asiškoga, blaženog Alojzije Stepinca i blaženog Jakova iz Bitetta, a Gospodin neka dovrši u nama djelo koje je započeo.“

Nakon završnih govora otpjevan je himan Tebe Boga hvalimo, dok je novozaređeni biskup, u pratnji biskupa suzareditelja, prolazio katedralom i svima udijelio blagoslov. Poslije završnog blagoslova okupljeni su još jednim pljeskom ispratili mons. Relotu i sve ostale biskupe.

Ceremonijar misnog slavlja je bio vlč. Ivan Rako. Asistirali su bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i bogoslovi Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Liturgijsko pjevanje je animirao Zbor Magnificat pod dirigentskim ravnjanjem mr. art. fra Emanuela Josića. Solisti su bili Jovana Pavlović, Veronika Kolak, Zana Staniškovska, Siniša Markanović, Josip Katavić i Edi Ćefo. Na orguljama je svirao Marko Spajić, trube Benjamin Drijenčić i Edita Strnad.

Zajednički ručak za sve goste priređen je u franjevačkom centru na Nedžarićima.

Misno slavlje su izravno prenosili Radiotelevizija Herceg-Bosna, Laudato TV, Radio Mir Međugorje, Radio Marije BiH te pojedine lokalne radio i televizijske postaje.

Objava Mons. Miro Relota zaređen za vojnog ordinarija u BiH pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Kako je istaknuo, biskupi BiH zahvalni su što je tim sporazumom okončano nasilje i razaranje, ali smatraju da je njegovim provođenjem stvoreno mnogo novih nepravdi koje i danas opterećuju društvo.

Zasjedanje BK BiH održava se u prostorijama Nadbiskupske rezidencije u Sarajevu pod predsjedanjem nadbiskupa Vukšića, uz sudjelovanje biskupa iz BiH te delegata Hrvatske i Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda.

Podsjetio je da su biskupi BiH još 1995. godine upozoravali na “proturječja i pogubne nesigurnosti” Daytonskog sporazuma te izrazili sumnju da se na njegovim temeljima može uspostaviti pravedan mir.

Vukšić je istaknuo da se tijekom trideset godina primjene Sporazuma brojne nepravde nisu ispravile, a nove su nastale, što je posebno pogodilo katoličko stanovništvo. Naveo je kako se broj katolika u BiH od 1991. godine smanjio za oko 58 posto – s 760.000 na oko 320.000 vjernika, pri čemu je situacija najteža u Republici Srpskoj.

Nepravde nakon Daytona, kazao je nadbiskup Vukšić, očitovale su se najviše na račun opstanka najmalobrojnijega naroda, i to u pravilima koja ravnaju izborima i omogućuju da drugi biraju njihove predstavnike, u drugim nepravednim zakonima, u neprovođenju međunarodnog Ugovora sa Svetom Stolicom, omogućavanju nadglasavanja i manipulacija, u rušenju zakonitih ustanova i izabranih predstavnika naroda, u zakonu o javnim medijima, u zapostavljanju hrvatskoga jezika i tako dalje.

„Tako se postupno Hrvate, od konstitutivnoga naroda, nedopustivo i neprihvatljivo, pokušava pretvoriti u nacionalnu manjinu“, istaknuo je dodavši da je Katolička crkva govorila tada, ali i danas jer „Crkva je uvijek bila i ostat će u koaliciji s moralom i etikom i u opoziciji prema nepravdama. I u tomu se nikada neće umoriti“.

Biskupi su još jednom pozvali na poštovanje ljudskih i nacionalnih prava svih građana i na uspostavu pravednog i trajnog mira u zemlji.

Objava Nadbiskup Vukšić: Dayton je zaustavio rat, ali nije donio pravedan mir pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Misno slavlje na Bobovcu, koji se nalazi na području župe Kraljeva Sutjeska, predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić. Koncelebriralo je 20-ak svećenika, među kojima su bili generalni vikari: Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić, Vojnoga ordinarijata u BiH mons. Željko Čuturić i Vojnog ordinarijatu Republike Hrvatske mons. Ilija Jakovljević.

Sudjelovalo je mnoštvo vjernika koji su u potpunosti ispunili bobovački plato, došavši do njega u procesiji moleći cijelim putom. Među nazočnima bili su i predstavnici političkoga života Hrvata u BiH: predsjednik Hrvatskog narodnog sabora Dragan Čović i predsjednica Federacije BiH Lidija Bradara te zamjenik ministra obrane BiH Slaven Galić i zamjenik načelnika Zajedničkog stožera OS BiH general-bojnik Tomo Kolenda.

Hodočasnički prolaz

Na početku homilije, koju je naslovio „Svi putovi prema nebeskoj Domovini vode isključivo kroz odgovornost za zemaljsku“, nadbiskup je, pozdravivši hodočasnike, pojasnio kako se nebeska Domovina stječe izgrađujući zemaljsku, jer vrata nebeske Domovine čovjeku otvara samo njegovo odgovorno djelovanje za zemaljsku i briga za sva Božja stvorenja u njoj, posebice za druge ljude.

„Posvema smo svjesni, da je ljudski život na zemlji razdoblje hodočasničkoga prolaza kroz zemaljsku domovinu i da završava izlaskom. Jasno nam je da ‘nemamo ovdje trajna grada, nego onaj budući tražimo’ (Heb 13,14). Zajedno sa svim drugim ljudima mi smo tako stranci i pridošlice na zemlji (usp. Heb 11,13). Stoga kao vjernici čeznemo za boljom domovinom, to jest nebeskom (usp. Heb 11,16). Pri tomu, zemaljska domovina, njezini ljudi i druga Božja stvorenja su mjesta ispita i dokaza koliko iskreno i predano čeznemo za nebeskom domovinom jer, osim ispovijedanja vjere u Krista Spasitelja, vjerujemo također da je drugi čovjek put Crkve te da je isti čovjek mjesto i način našega spasa. Zato je ovo vrijeme doba našega spasa. Naši gradovi i sela su jedina mjesta u kojima to možemo ostvariti. A ljudi, koje susrećemo, su jedina prilika koja nam je dana. Kad ona prođe, drugu prigodu jednostavno više ne možemo dobiti“, kazao je propovjednik, naglasivši kako je izgradnja zemaljskoga grada moralna obveza svih njegovih stanovnika.

Trostruka razina

Nadbiskup je nadalje podsjetio kako kršćanski nauk tumači da voljeti drugoga znači željeti njegovo dobro i zaista raditi za to, kao i za zajednicu kojoj se pripada. „Tako se zauzimanje kršćanskoga vjernika za dobro, radost, slogu i napredak događa na trostrukoj razini, koju bi se moglo nazvati ja-neki-svi, i ni jednu od tih razina ne smije se zaboraviti ili isključiti. Naime, cijeli čovjekov život odvija se na individualnoj razini pojedine osobe, na razini jednoga dijela kao što je obitelj ili neke druge grupe, na primjer etničke, i na razini cijele društvene zajednice. Stoga je željeti opće dobro i truditi se oko njega obveza. A zalagati se za opće dobro znači doprinositi za druge i istovremeno koristite se tim doprinosima za svoje individualno dobro. Istina je da čovjek ljubi drugoga tim više što više radi za opće dobro. Stoga kršćanin ima moralnu obvezu djelovati u tom smislu i nikako ne može biti oslobođen od te obveze”, potaknuo je.

Nadalje, mons. Vukšić tumačio je kako zajedničko dobro obuhvaća skup uvjeta društvenoga života, koji skupinama i pojedincima omogućuju potpunije i lakše doći do vlastitoga savršenstva te poručio kako je da bi se to dobro ostvarilo, potrebno troje: poštivanje i promicanje temeljnih prava svake ljudske osobe; blagostanje ili razvitak duhovnih i vremenitih društvenih dobara koja su dostupna svima; mir i sigurnost cijele zajednice i njezinih članova.

Odgovornost obnašatelja vlasti

Uz to, propovjednik je pojasnio kako katolički nauk uči i da poštivanje svake ljudske osobe vodi tome da u drugomu promatramo svoj drugi ja, što uključuje poštivanje temeljnih prava, koja proistječu iz nutarnjega dostojanstva osobe. Pri tomu, dodao je, najveću odgovornost imaju oni koji obnašaju javnu vlast.

„Osim djelovanja na osobnoj razini i aktivnoga doprinosa zajednici i društvu, molitva kršćana je poseban oblik njihove odgovornosti i izraz sudjelovanja u društvenom životu. Njihova molitva za društvo i cijelu domovinu, za sve ljude koji u njoj žive, njihov je prepoznatljiv znak, sobna iskaznica, odgovor na Božji poziv, legitimacija pred ljudima i njihov specifičan doprinos. To su činili od početka, privatno i javno, i uvijek će to raditi”, zaključio je nadbiksup Tomo te za kraj pozvao hodočasnike da izgovore najstariju poznatu molitvu Crkve za sve koji u Domovini žive ili u njoj obnašaju vlast, a koju je još u I. stoljeću napisao papa Klement I.

„Gospodine, daj (onima koji obnašaju vlast) zdravlja, mira, sloge, ustrajnosti, da mogu bez zapreke izvršavati vlast, koja im je povjerena. Ti, Gospodine, nebeski kralju vjekova, daješ ljudskoj djeci slavu, čast i moć na zemlji. Stoga, Gospodine, upravljaj njihovim odlukama, da čine što je dobro i što se tebi sviđa te tako uzmognu pobožno, mirno i blago izvršavati vlast koju si im ti povjerio da budu dostojni tvoga milosrđa.“

Svetu euharistiju animirao je crkveni zboru župe Vareš.

Prigodno darivanje

Na kraju euharistijskog slavlja, mons. Čuturić zahvalio je nazočnima, a posebice pripadnicima Oružanih snaga BiH iz Druge pješačke bojne Pete pješačke brigade Kiseljak, koji već dugi niz godina sudjeluju u organizaciji i logističkoj potpori kako bi se dostojanstveno mogla slaviti sveta misa te na kraju tradicionalno za sve sudionike pripraviti objed, vojnički grah.

Nakon toga su djelatnici Granične policije BiH uručili prigodan dar nadbiskupu Vukšiću. Također, a i što je tradicija Molitvenoga dana na kraljevskom Bobovcu, zamjenik ravnatelja KPZ Zenica Ivica Dujmović darivao je sliku mons. Jakovljeviću, a zapovjednik straže KPZ Zenica darivao je crkveni zbor župe Vareš. Budući da zamjenik ravnatelja Dujmović odlazi u mirovinu, njegovi su ga djelatnici darivali za sve urađeno.

I, na kraju, vjernički je puk, predvođen nadbiskupom Tomom, tradicionalno izmolio Molitvu za domovinu.

Inicijativa kardinala Puljića

Molitveni dan za Domovinu Vrhbosanske nadbiskupije i hodočašće na Bobovac katolika pripadnika Ministarstva obrane, Oružanih i redarstvenih snaga BiH tradicionalno se upriličuje u subotu najbližu nadnevku preminuća pretposljednje bosanske kraljice Katarine Kosača-Kotromanić koja je umrla 1478. u Rimu.

Inicijativu za Molitveni dan na Bobovcu pokrenuo je 2002. tadašnji nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u znak sjećanja na dan smrti kraljice Katarine s ciljem ujedinjenja u molitvi za osobne potrebe, za vlastiti narod i domovinu Bosnu i Hercegovinu, ali i za sve ljude i narode koji u njoj žive. Tako od 2002. vjernici Vrhbosanske nadbiskupije hodočaste na Bobovac, a dvije godine poslije pridružili su im se i pripadnici Oružanih i redarstvenih snaga BiH.

Povijesni podaci kazuju da je Bobovac bio najznačajniji i najbolje utvrđeni grad u srednjovjekovnoj Bosni, podignut na stijeni južnih padina planinskog masiva Dragovskih i Mijakovskih poljica jugozapadno od Vareša. Nalazio se nedaleko od sela Mijakovići i Dragovići, u općini Vareš. Grad su Osmanlije osvojile 21. svibnja 1463. te su u njemu imale posade sve do 1626. kada je napušten jer više nije imao strateški značaj

Objava Nadbiskup Vukšić na Bobovcu: Kao vjernici težimo boljoj Domovini – nebeskoj pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Svečanu misu predvodio je veliki kancelar KBF-a, nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH Tomo Vukšić uz koncelebraciju svećenika – profesora na KBF-u i odgojitelja bogoslovne zajednice te drugih misnika i uz sudjelovanje bogoslova, studenata i studentica na KBF-u, redovnica i drugih vjernika.

Sve nazočne na početku je pozdravio dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu izv. prof. dr. sc. Mario Bernadić koji je primijetio kako je mudra bila odluka da se za zaštitnika ove akademske ustanove izabere upravo sv. Luka koji je, kako je kazao, uspješno zagovara i čuva već 135 godina i kroz pet različitih država.

Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Vukšić potaknuo je nazočne da mole Božji blagoslov za uspješan nastavak funkcioniranja Fakulteta. „Sveti Luka, koji je svojim propovijedanjem i svojim spisima širio istinu o kraljevstvu Božjemu, vrlo je sretno pogođen – što je i dekan na početku kazao – kao zaštitnik našeg Fakulteta. Propovijedanje, odnosno misionarsko djelovanje i spisi, dva su načina na koje Crkva od početka širi istinu o Kristu Gospodinu, Spasitelju svijeta“, kazao je nadbiskup Tomo potaknuvši sve da se u svojim službama nadahnjuju primjerom sv. Luke i tako doprinose širenju Kraljevstva nebeskoga.

U propovijedi je nadbiskup Vukšić pozvao okupljene studente, nastavnike i sve ostale djelatnike da upute zahvalu Gospodinu Bogu za blagoslove kojima je pratio njihov rad kroz proteklu akademsku godinu.

Osvrnuo se potom na pročitani odlomak iz Lukina evanđelja (10,1-9) u kojemu je Isus prekorio svoje učenike jer su se htjeli svetiti seljanima koji prema njemu nisu bili prijateljski raspoloženi. Kazao je da je Isus tom prigodom svoje učenike poučio o teškim zahtjevima apostolskoga poziva i nelagodama koje bi mogli doživjeti zbog nasljedovanja njegova primjera. Svoj govor – podsjetio je nadbiskup Vukšić – Isus je zaključio riječima: „Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje” (Lk 9,62).

Progovorio je potom i o izvještaju sv. Luke prema kojemu je Isus odredio još jednu skupinu od sedamdesetdva učenika i poslao ih po dvojicu pred sobom u gradove i sela u koje je kanio doći. „Iz ovog odlomka, koji je sastavni dio opisa Isusova puta na Kalvariju, jasno proizlazi da je njegova osnovna oznaka misionarsko poslanje učenika. Odnosno da su samo oni koji se uspiju odvojiti od dosadašnjih interesa, zemaljskih vrednota i običnih navezanosti, posvema u stanju naviještati istinu Božjega kraljevanja“, naglasio je nadbiskup Tomo pojasnivši da je iz zapisa sv. Luke jasno kako se Isusovo djelo svjedočenja i naviještanja Božje ljubavi nastavlja i ostvaruje posredstvom i djelovanjem njegovih učenika.

„Sedamdesetdvojica učenika iz današnjeg odlomka jesu vezani za određeno povijesno vrijeme i kraj, ali su također naznaka svih radnika na njivi Gospodinovoj što ih On šalje, u kasnijem razdoblju što se naziva Crkva, koju se ovdje razumije kao zajednicu u službi misionarskoga poslanja i djelovanja“, istaknuo je vrhbosanski nadbiskup te naglasio da će upravo posredstvom ove vrste Isusovih učenika „Crkva stići do svih krajeva, ljudi i vremena i svoju puninu doseći u eshatološkom ubiranju, prikupljanju i vrednovanju plodova“.

Podsjetivši da je sedamdesetdvojicu Isus ovlastio da svakoj kući, u koju uđu, navijeste mir i da svima kazuju kako im se približilo kraljevstvo Božje, pojasnio je da misionarsko djelovanje ne označuje početak kraljevanja Božjega, već da kraljevanje Božje potiče Isusova učenika da ga osobno prihvati. „To jest, kraljevstvo Božje potiče i misionara, koji ga naviješta, da ga prihvati i u životu ostvaruje. Tako dokraja autentično misionizira onaj tko se trudi sam biti misioniziran. Na pravi način obraća druge tko želi biti osobno obraćen. Odnosno, od pravog Isusova učenika se očekuje da bude ‘evangelizirani evangelizator’“, ističe nadbiskup Vukšić.

Kazavši kako svako vrijeme i svako društvo sa svojim okolnostima predstavljaju prigode u koja su Isusovi učenici poslani i u koja trebaju doći da naviještaju i svjedoče, istaknuo je da su stoga akademski obrazovani članovi naroda Božjega, kao i oni koji su na putu takva odgoja i izobrazbe, „ne samo vrlo važan dio tog Isusova plana, nego se od njih s pravom očekuje više“.

Na kraju je pozvao sve – profesore, odgojitelje, svećeničke kandidate triju bogoslovija (nadbiskupijske, franjevačke, neokatekumenske) i studente laike – da se nadahnjuju primjerom te zagovaraju kod sv. Luke. „Budite jedni prema drugima otvoreni i uključivi, strpljivi i puni razumijevanja, također zato što dolazite iz različitih naroda, jezika, rasa, kontinenata i kultura. I po toj širini vi ste u ovom gradu vidljiv znak katoličke širine i univerzalnosti. Sve vas srdačno pozdravljam i svima se radujem“, kazao je u zaključku nadbiskup Vukšić.

Nakon misnog slavlja uslijedio je svečani akademski čin koji je započeo studentskom himnom „Gaudeamus igitur“ koju je otpjevao Zbor bogoslova Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa pod ravnanjem profesora vlč. dr. sc. Ivana Rake.

Uvodnu riječ uputio je dekan Bernadić koji je pozdravio sve nazočne među kojima su bili predstavnici akademske zajednice i civilnih vlasti.

Osvrćući se na rad KBF-a u protekloj akademskoj godini, podsjetio je da je Fakultet u studenom protekle godine bio domaćini međunarodnog znanstvenog simpozija „Odgovornost za stvoreni svijet“, zatim Europske radionice za suočavanje s nasilnom prošlosti Bosne i Hercegovine, kao i Europske ljetne škole međureligijskih studija i izgradnje mira. Pored toga, KBF je organizirao nekoliko međunarodnih znanstvenih simpozija, te i jedan domaći u suradnji s Pravoslavnim bogoslovnim fakultetom „Sveti Vasilije Ostroški“. U izdanju KBF-a ove godine objavljena su dva naslova. Prof. Dubravko Turalja je u svojstvu urednika obradio vrlo vrijedno djelo „Sovićeva gramatika hebrejskog jezika“, a prof. Drago Župarić, inače suradnik KBF-a, objavio je „Duhovna teologija: razumijevanje i praksa“. Pritom je istaknuo je da su profesori s KBF-a objavljivali knjige i u izdanju drugih izdavačkih kuća. Znanstveni časopis „Vrhbosnensia“ izlazio je redovito, kako je i predviđeno. Također, zabilježene su i mobilnosti studenta i nastavnog osoblja u okviru Erasmus programa. Fakultet je uspješno nastavio s realizacijom više ključnih projekata među kojima su projekt unošenja bibliotečke građe u sustav COBISS uz pomoć Renovabisa koji, kako je kazao, ulazi u svoju završnu fazu. Također, uspješno je realiziran projekt stipendiranja studenata KBF-a preko Američke biskupske konferencije. Najavio je i da su od svibnja ove godine krenuli pregovori i s Franjevačkom provincijom Bosnom Srebrenom o pridruživanju njihovovih studenta i profesora KBF-u. Zahvalio je tom prigodom i svim našim dobročiniteljima i partnerima.

Veliki kancelar KBF-a nadbiskup Vukšić uputio je srdačan pozdrav svima nazočnima te potaknuo na zahvalu Gospodinu Bogu za sve blagoslove koje pruža kroz njihov rad.

Izrazio je radost zbog Božjeg dara prisutnosti na ovom skupu uzvanika raznih službi, bilo iz društveno-političkog života ili akademske zajednice, osobito s Islamskog i Pravoslavnog fakulteta, te je kazao da „samo kroz zajedničku suradnju, ne samo na ovom fakultetu, nego na bilo kojemu drugom, možemo biti na uslugu i za dobro svih naših studenta i svih zaposlenika“. Osobito je pozdravio provincijala Dadića te se osvrnuo na novonastali oblik međusobne suradnje između Vrhbosanske nadbiskupije i Provincije Bosne Srebrene čiji su bogoslovi ove godine upisali prvu godinu studija. „Našoj generaciji je providnost predvidjela da započnemo novu stranicu ove krajevne Crkve, pa želimo to raditi na najkorisniji način Božjoj stvari u ovome svijetu, na korist Nadbiskupiji i na korist Provinciji, iznad svega, na korist svih članova Nadbiskupije, svih članova Provincije i svih onih kojima će ovaj Fakultet biti na uslugu“, kazao je nadbiskup Vukšić.

Nakon što je uputio srdačan pozdrav svima, provincijal Dadić progovorio je o „ozračju zajedništva“ spomenuvši kako su ove godine, po prvi puta u novijoj povijesti, bogoslovi Provincije Bosne Srebrene upisali akademsku godinu sa studentima KBF-a.

„Taj korak za nas ima osobitu važnost, ne samo kao čin integracije u zajednički crkveno-odgojno obrazovni prostor, nego i kao znak naše otvorenosti i spremnosti na suradnju na opće dobro Crkve u Bosni i Hercegovini“, kazao je provincijal Dadić te izrazio iskrenu zahvalnost vodstvu KBF-a, Rektoratu Sveučilišta, Vrhbosanskoj nadbiskupiji kao i svima koji su poduprli ovu prijelomnu odluku.

Pozdravni govor uputio je i županijski premijer Nihad Uk, a potom je uslijedio čin ispraćaja u mirovinu dugogodišnjeg profesora i prvog dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta prof. dr. sc. Pave Jurišića. O njemu je tom prigodom progovorio prodekan na KBF-u prof. dr. Darko Tomašević, a zahvalnicu mu je uručio dekan Bernadić. U svom oproštajnom govoru mons. Jurišić zahvalio je kolegama na lijepom ispraćaju te zaželio da Gospodin svojim blagoslovom prati i ovu ustanovu i njen rad.

Uslijedio je svečani čin promocije studenata koji su nakon petogodišnjeg integriranog filozofsko-teološkog studija stekli zvanje magistar teologije. Tijekom akademske godine 2024./2025. trojica studenata su uspješno priveli kraju integrirani filozofsko-teološki studij: Marko Ljubić, Miroslav Petrić i Dario Adžić. Zamolbu za podjelu diploma izrekao je magistar Adžić, a obećanja sve trojice magistara primio je i pročitao tekst proglašenja magistrima teologije prodekan izv. prof. dr. sc. vlč. Oliver Jurišić. Svoje diplome magistri su preuzeli iz ruku i uz čestitku dekana Bernadića.

Dekan Bernadić također je dodijelio priznanje studentici Nikolini Jukić za najbolji ostvareni uspjeh u prethodnoj akademskoj godini s prosjekom 9,64, koja ovu nagradu preuzima četvrti put zaredom.

Nagrada za najbolji pisani rad u protekloj akademskoj godini „Mjesto pneumatologije u teologiji Josepha Ratzingera“, koji je napisao pod vodstvom izv. prof. dr. Hrvoja Kalema, dodijeljena je magistru Adžiću.

Nagrade za nenastavno osoblje primili su: Sanja Bajkuša, Josip Večerko i Bernard Vasilj.

Zahvalnice za doprinos vezan uz integraciju bogoslova Provincije Bosne Srebrene u akademski krug KBF-a uručene su provincijalu Dadiću i nadbiskupu Vukšiću.

Proslava Dana Fakulteta završila je zajedničkim fotografiranjem te prigodnim domjenkom u prostorijama KBF-a

Objava Proslavljen Dan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Hodočašće, kao pobožno, individualno ili zajedničko pohađanje u mjesta Isusova zemaljskog života, u druga sveta mjesta ili svetišta, jedinstveno je iskustvo koje je vlastito samo čovjeku. Prigoda je to za predano traženje Boga i susret s Njim u ozračju slavlja svete mise, u zadobivanju oprosta pristupanjem sakramentu pomirenja u jubilejskim crkvama, u molitvi i zahvaljivanju. Uz to, jamac je za pronalazak nove snage za življenje i svjedočenje vjere i izvor trajne nade u Božju pomoć u najrazličitijim životnim nevoljama i teškoćama.

S takvim osjećajima, jedan dio vjernika Vrhbosanske nadbiskupije sudjelovat će u Nacionalnom hodočašću u Rim od 6. do 11. listopada 2025., koje se organizira na poziv svih hrvatskih biskupa u prigodi Redovnog jubileja godine 2025. što ga je proglasio papa Franjo bulom Spes non confundit.

U samom gradu Rimu, uz posjete četiriju bazilika i sudjelovanje u općoj audijenciji s papom Lavom XIV., predviđena su tri euharistijska slavlja, a bit će također moguće razgledati neke rimske znamenitosti. U gradu Padovi, posjetit ćete svetište sv. Leopolda B. Mandića i baziliku sv. Antuna Padovanskog, u kojoj će biti slavljena sveta misa. U povratku, zajedno s drugim našim vjernicima sudjelovat ćete u XX. hodočašću u Mariju Bistricu.

Vas koji sudjelujete u ovom jubilejskom hodočašću pozivam da posebnu pozornost posvetite svojoj duhovnoj pripravi, a svećenike da vam osiguraju mogućnost za pojedinačnu ispovijed. Sve druge vjernike pozivam da vas prate svojom molitvom kako bi ova Sveta godina doista bila snažno iskustvo milosti, vjere i nade za cijelu našu nadbiskupijsku zajednicu, koja ima prigodu osjetiti se dijelom velike zajednice vjernika – Crkve.

Neka cijelo naše jubilejsko hodočašće prati zagovor i zaštita Blažene Djevice Marije, naše Majke koja je »znak sigurne nade i utjehe« (LG 68). Od nje naučimo da je Krist naš Put i posljednji cilj našega zemaljskog hodočašća.

Uz pozdrav i blagoslov u Gospodinu!

Program hodočašća vjernika Vrhbosanske nadbiskupije

6./7. 10. 2025. (PONEDJELJAK/UTORAK) BiH – RIM

Hodočasnici iz Vrhbosanske nadbiskupije, njih 212, bit će raspoređeni u tri autobusa koji će kretati sljedećim redoslijedom:

13:00 Prozor – Lepenica (vjernici iz Fojnice, Kreševa i Kiseljaka) – Sarajevo (Stup) – Zenica – Žepče

13:30 Travnik (polazak iz sjemeništa za župe Travnik, Dolac, Podkraj, Ovčarevo) – Nova Bila – Vitez

13:30 Novi Travnik – Busovača – hodočasnici iz Vareša i Kaknja će se pridružiti u Zenici

15:00 Tuzla (bit će organiziran mini bus za vjernike iz tuzlanskoj kraja, Brčkog, Orašja i Odžaka koji će ih prevesti do župe sv. Ante Gornja Močila Sijekovac)

Predviđeno je da svi autobusi do 19:00 dođu u župu sv. Ante Gornja Močila/Sijekovac gdje će biti slavljena sv. misa na početku hodočašća koju će predslaviti generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić.

Poslije mise uslijedit će nastavak vožnje autobusima kroz Hrvatsku, Sloveniju i Italiju do Rima. Po dolasku, razgledavanje bazilike sv. Petra, te zajednička sv. misa u 18:00 sati u sklopu Nacionalnog hodočašća Hrvata u Rim. Po završetku svete mise, ukrcaj u autobuse i smještaj u hotelima/gostinjcima. Večera, noćenje.

8. 10. 2025. (SRIJEDA) RIM – VATIKAN

Doručak. Audijencija s Papom. Sveta misa u crkvi Ara Coeli u 14:00. Slijedi nastavak razgledanja antičkog Rima: Piazza Navona, Panteon, Fontana di Trevi, Piazza Venezia, Forum Romanum, crkva sv. Jeronima… Povratak u hotele za večeru, noćenje.

09. 10. 2025. (ČETVRTAK) RIM

Doručak. Poslije doručka razgled bazilike Santa Maria Maggiore i sv. Ivana Lateranskog, te posjet Svetim stubama i Koloseumu. Slobodno vrijeme za ručak. Zajednička sv. misa u bazilici sv. Pavla izvan zidina u 16:00 sati. Povratak u hotel, večera, noćenje.

10. 10. 2025. (PETAK) RIM – PADOVA – LIDO DI JESOLO

Doručak. Poslije doručka, nastavak putovanja do Padove. Po dolasku, razgledanje svetišta sv. Leopolda Mandića i sv. Justine. Sveta misa u bazilici sv. Ante Padovanskog i razgledanje svetišta. Slobodno vrijeme za ručak. Nastavak putovanja do Lido di Jesolo. Smještaj u hotelima, večera, noćenje.

11. 10. 2025. (SUBOTA) LIDO DI JESOLO – MARIJA BISTRICA – BiH

Doručak paketi. Nastavak putovanja u 04:00 sata prema hrvatskom nacionalnom svetištu u Mariji Bistrici. Sveta misa u 11:00 sati. Slobodno vrijeme za ručak i nastavak putovanja prema Bosni i Hercegovini. Uz usputna zaustavljanja za odmor, dolazak kasno uvečer.

Za organizaciju cijelog hodočašća zadužena je agencija G-tour iz Međugorja te će oni ponuditi sve potrebite informacije koje se mogu dobiti pozivom na brojeve: +387 36 650-126 ili +387 36 650-127 te na e-mail: info@gtour-medjugorje.com.

Kao duhovno vodstvo i vodiči s hodočasnicima će poći četvorica svećenika Vrhbosanske nadbiskupije: vlč. Ljubo Zadrić, vlč. Ante Vrhovac, vlč. Branko Jurić i vlč. Fabijan Štedul.

(KTA)

Objava Okružnica nadbiskupa Vukšića i program hodočašća u Rim pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.