Uz koncelebraciju ekonoma Vrhbosanske nadbiskupije preč. Vladimira Pranjića, gvardijana franjevačkog samostana u Visokom fra Franje Radmana, sutješkog vikara dr. fra Danimira Pezera te sutješkog gvardijana i župnika Fra Bone Tomića.

Na početku misnog slavlja nazočne je pozdravio sutješki gvardijan fra Bono Tomić, poželjevši dobrodošlicu svima u ime krizmanika, njihovih roditelja  i kumova. Od ukupno četvero krizmanike njih troje dolaze iz župne ekspoziture Visoko, dok je četvrti krizmanik iz sutješke župe.

Nakon prigodnog pozdrava krizmanika te misnih čitanja, mons. Slađan Ćosić je u svojoj propovijedi naglasio značenje i važnost sakramenta potvrde kojim postajemo svjedoci vjere. U svim našim životnim poteškoćama najbitnije je ostati do kraja vjeran Bogu, istakao je mons. Ćosić.

Poslije podjele sakramenta potvrde i pričesti vjernika, krizmanici su zahvalili mons. Ćosića na udijeljenom sakramentu kršćanske zrelosti te uručili prigodan buket cvijeća, a sutješki gvardijan fra Bono Tomić uručio je tradicionalnu rukotvorinu vezeni „Sutješki križ”.

Objava Četvero krizmanika u župi Kraljeva Sutjeska pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Sabor je započeo Euharistijskim slavljem koje je u sjemenišnoj crkvi sv. Ćirila i Metodija predvodio nadbiskup Vukšić u zajedništvu s kardinalom Puljićem i uz koncelebraciju nazočnih svećenika.

Na početku Mise rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa preč. Zdenko Spajić pozdravio je nadbiskupa Vukšića, kardinala Puljića, generalnog vikara Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađana Ćosića kao i sve ostale nazočne misnike.

Nadbiskup Vukšić pozdravio je sve nazočne te izrazio radost da su se danas ponovno sabrali na Euharistijskom slavlju i to u veoma velikom broju primijetivši da to predstavlja jedan „vrlo lijepi izraz međusvećeničke solidarnosti“ i svećeničke molitve i brige za ovu partikularnu Crkvu. Također se osvrnuo na potrebu obnove crkve u kojoj se sabor održavao „Ova crkva očito treba obnovu kao što i naše duše trebaju obnovu. Ponekad nešto žbuke ‘otpadne’ i u našim srcima, i u našim savjestima… u našim životima, pa je potrebno Božje milosrđe, jedna ‘mistrija’, da to lijepo zatvori“, kazao je nadbiskup Vukšić izrazivši uvjerenje da će u budućnosti biti i obnovljeno cijelo sjemenišno zdanje kako bi sjemenišna crkva „zasjala u svoj svojoj ljepoti“.

Izrazivši radost zbog ovog godišnjeg svećeničkog okupljanja, nadbiskup Vukšić u prigodnoj propovijedi osvrnuo se na misni evanđeoski odlomak koji je dio Isusova razgovoru s Nikodemom, „pobožnim i uglednim Židovom farizejske sljedbe, članom Velikoga vijeća i učitelja Mojsijeva zakona, koji se zanimao za Isusov nauk i djelovanje“ te je ukazao okupljenim svećenicima na pouke koje oni danas mogu i trebaju primijeniti u svom dušobrižničkom radu s ljudima. Kazao je da je, prije svega, Nikodem bio čovjek koji je tražio Boga, te da svoje izbore, očito, nije donosio „odjednom i naglo“ nego „postupno i sazrijevajući“. Dodao je da je Nikodem bio „neumoran i uporan u traganju za istinom i tražio ju je gdje je smatrao da će naći pravi odgovor na svoja pitanja i nedoumice“, a da je Isus bio „vrlo strpljiv s njime i s njegovom duševnom potrebom da u laganom procesu napreduje u svojim uvjerenjima i raste u svojoj vjeri“.

Citirajući prvu rečenicu pročitanog odlomka iz Ivanova evanđelja „Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni” (Iv 3,16), nadbiskup Tomo rekao je da glavna poruka ovih riječi da je Bog „vrlo ljubio svijet!“ te da ga i danas „jednako snažno ljubi“. Iako ljudi – istaknuo je pastir Crkve vrhbosanske – najčešće vole ono za čim osjećaju potrebu, ono što žele imati, što im koristi i što im čini dobro, Bog, naprotiv, nema potrebu za ničim. „On je punina dobroga i ne ljubi iz koristi. Bog ljubi ne radi svoga dobra nego radi dobra drugoga. Bog je darivanje sāmo. Dapače, daruje sebe. Svoga Jedinorođenca! Tako je govorio Isus“, kazao je mons. Vukšić.

Na kraju je pastir Crkve vrhbosanske svim svećenicima zahvalio za njihovo služenje; za svaki susret u kojemu su kao „drugi Krist“ strpljivi sa svojim vjernicima i drugim ljudima, koji im se obraćaju; što znaju čekati da „milost Božja u njima dovrši dobro djelo obraćenja i posvećenja“ te pozvao da uvijek zahvaljuju što su „izabrani naviještati i poslani svjedočiti istinu da Bog toliko ljubi čovjeka da je dao svoga Sina Jedinorođenca radi toga da nitko ne propadne nego da svi imaju život vječni“.

Na početku radnog dijela u dvorani Svećeničkog doma vrhbosanske nadbiskupije sve je još jednom pozdravio nadbiskup Vukšić ističući da ga istinski raduje nastavak godišnjih svećeničkih susreta započetih još ratne 1995. godine u Franjevačkom samostanu u Visokom. Poželio je da se svećenici vrate svojim kućama duhovno obogaćeni zajedništvom na Misnom slavlju te svakovrsno obogaćeni međusobnim susretima i sudjelovanjem u radnom dijelu susreta. Najstariji definitor Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Drago Pranješ prenio je pozdrave u ime odsutnog provincijala fra Zdravka Dadića i Uprave te poželio svima Božji blagoslov, uspjeh, sreću i radost.

Moderator radnog dijela susreta mons. Slađan Ćosić podsjetio je da se ovaj susret redovito održava u drugu srijedu nakon Uskrsa pa takve susrete redovito nazivaju emaus prema evanđeoskoj zgodi koja opisuje dvojicu učenika na putu u selo Emaus nedaleko od Jeruzalema kojima se pridružio uskrsli Krist i kojega su prepoznali u lomljenju kruha. Također je kazao da će ovaj susret u određenom smislu biti i nastavak susreta u četiri arhiđakonata Vrhbosanske nadbiskupije.

Prigodno predavanje o upravljanju vremenitim dobrima Crkve održao je docent na Katedri kanonskog prava Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Sarajevu i župnik u Ilijašu vlč. Ilija Marković. Govorio je o suradnju župnika s članovima župnog pastoralnog i župnog ekonomskog vijeća. Također je podsjetio i da su pojedine crkve u Vrhbosanskoj nadbiskupiji proglašene nacionalnim spomenicima kulture BiH pa je, osim s upravom nadbiskupije, potrebno voditi računa o odredbama mjerodavnog državnog povjerenstva. Na kraju je zaključio da vremenita dobra Crkve moraju prvotno služiti pastoralnom i evangelizacijskom poslanju Crkve kao i da to može biti jedan od načina za doprinos pastoralnom obraćenju župne zajednice i ispunjenju njezine osnovne svrhe „donositi evanđelje naviještanjem vjere i slavljenjem sakramenata“.

Mons. Ćosić je izvijestio o susretima u četiri arhiđakonata Vrhbosanske nadbiskupije pod vodstvom nadbiskupa Tome Vukšića i uz sudjelovanje njegovih suradnika u Nadbiskupskom ordinarijatu vrhbosanskom održanim u ožujku 2023.: toliškog arhiđakonata održanog u Tolisi 1. ožujka, plehanskog arhiđakonata na Plehanu 2. ožujka, fojničkog arhiđakonata 3. ožujka u Kreševu i gučogoranskog arhiđakonata 8. ožujka u Travniku. Zahvalio je domaćinima i glasnogovorniku Vrhbosanske nadbiskupije za medijsko praćenje spomenutih susreta te je iskoristio priliku i da zamoli svećenike da u većem broju sudjeluju na Misi posvete ulja podsjećajući da je ona vidljivi znak zajedništva s nadbiskupom i prigoda za obnovu svećeničkih obećanja.

Svoja izvješća dali su i ekonom i kancelar Vrhbosanske nadbiskupije preč. Vladimir Pranjić i preč. Mladen Kalfić, a susret je završen zajedničkim druženjem u blagovaoni Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa.

Objava Održan 29. Sabor svećenika Vrhbosanske nadbiskupije pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.