U svom obraćanju biskup Palić istaknuo je važnost budnosti i nade u životu svećenika podsjećajući kako je današnji čovjek okružen mnoštvom informacija, špekulacija i površnih komentara. Upravo zato, naglasio je, pastiri su pozvani biti “pažljivi, razboriti i odgovorni nositelji istine i mira”. “Mi nismo oni koji su pozvani širiti strah, paniku ili predrasude, nego razlučivati, provjeravati, štititi dostojanstvo, pravdu i istinu”, poručio je biskup te dodao da budnost pastira nije samo budnost srca pred Bogom, nego i budnost uma pred stvarnošću, odgovornost prema zajednici i osjetljivost na istinu i suosjećanje. Svećenike je potaknuo da u vremenu došašća, dok razmišljaju o Riječi koja se utjelovila, svaku svoju izgovorenu riječ – u propovijedi, razgovorima i komentarima – oblikuju s promišljenošću, usklađenošću s evanđeljem te u duhu molitve i razlučivanja. “Neka svako vaše svjedočanstvo bude plod želje za istinskom dobrobiti čovjeka i cijele zajednice”, istaknuo je biskup Palić.

Središnje razmatranje na temu “Budnost pastira – svećenik kao čuvar nade u došašću” održao je fra Damir Pavić, OFM. Fra Damir je na početku svoga izlaganja naglasio kako je nada središnji dio svećeničkoga puta te da se u srcu svakoga čovjeka neprestano vodi borba protiv obeshrabrenja, osjećaja nemoći i uvjerenja da se ništa ne može promijeniti. Upravo zato, naglasio je, svećenik može biti čuvar nade samo ako ne dopusti da se u njemu ugasi čežnja za vlastitim posvećenjem. “Poziv na svetost za svećenika nije savjet, nego imperativ života”, istaknuo je fra Damir, pozivajući svećenike da se iz dana u dan trude oko autentične svetosti koja izvire iz Božje volje. Naglasio je kako je propovijedanje najprivilegiraniji način na koji svećenik učvršćuje nadu u srcima vjernika, te da riječi izgovorene u propovijedi trebaju biti jasne, jednostavne i prožete Kristom, a ne “vatromet” lijepih izraza. Podsjetio je na riječi svetaca i crkvenih naučitelja koji su učili da se “kruh Božje riječi lomi na male komade”, kako bi ga mogli blagovati svi vjernici. “Najvažnije pravilo dobrog propovijedanja jest žarko voljeti Isusa”, poručio je.
Fra Damir je sa svećenicima podijelio i osobno iskustvo iz Krakova, u kojem ga je pogled jedne pobožne žene podsjetio na dostojanstvo i obvezu njegova svećeničkog poziva. Time je naglasio koliko je važno da svećenik uvijek bude svjestan tko je i kome pripada, jer samo tako može donijeti blagoslov i ohrabrenje ljudima koje susreće.

Nakon stanke uslijedilo je pokorničko bogoslužje i prigoda za svetu ispovijed u katedralnoj kripti, a program je nastavljen euharistijskim klanjanjem

Objava Adventska duhovna obnova za svećenike u Mostaru pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Draga braćo svećenici i redovnici,
Poštovane sestre redovnice,
Draga braćo i sestre!

U očekivanju novoga nasljednika apostola Petra kojemu će Providnost Božja, po svojoj milosti i izboru kardinala, povjeriti službu da utvrđuje braću u vjeri (usp. Lk 22,32), objavljujemo ove upute za ponašanje kroz vrijeme dok čekamo njegov izbor i za dan kad će izbor biti objavljen.

• Od početka konklava do trenutka objave izbora novoga Pape, neka se u svim svetim Misama u molitvu vjernika uvrsti posebni zaziv za izbor Petrova nasljednika, a na kraju Mise neka se s vjernicima moli molitva koju vam dostavljamo u prilogu.
• Kad u Vatikanu bude oglašen izbor novoga Pape uobičajenim znakovima (bijeli dim i zvono Bazilike sv. Petra), neka se u znak radosti oglase zvona na svim crkvama u našim biskupijama, po mogućnosti u trajanju od petnaest minuta.
• Od trenutka objave imena novoga Pape, kao što je svima poznato, njegovo se ime spominje u euharistijskoj molitvi.
• U nedjelju koja bude uslijedila neposredno nakon izbora, neka svećenici u svetim Misama Božjem narodu predstave novoizabranoga Papu i progovore o značenju papinske službe za Crkvu, potičući vjernike na obnovu odanosti i vjernosti Petrovu nasljedniku.

Po zagovoru apostola Petra, na sve vas zazivamo Božji blagoslov i srdačno vas u Gospodinu pozdravljamo.

Na blagdan apostola Filipa i Jakova, 3. svibnja 2025.

Tomo Vukšić, vrhbosanski nadbiskup
i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata

Petar Palić, mostarsko-duvanjski biskup
apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski

Željko Majić, banjolučki biskup

Objava Upute Biskupske konferencije BiH uz izbor novoga pape pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

1. Božić je jedan od najvećih blagdana u kršćanskom kalendaru i vjerojatno najželjenije iščekivan. Razlog toj radosti leži i u činjenici iščekivanja i nadanja. Djeca čekaju i žive u nadi da vide hoće li dobiti darove koje su tražili. Za većinu odraslih to će biti prilika uživati u slobodnom vremenu, posjetu obitelji i prijateljima i u obiteljskom zajedništvu. Čak i oni koji nisu kršćani ili su samo „prigodni“ kršćani, pronaći će, također, razlog za slavlje.

Mediji su posljednjih dana i godina ispunjeni vijestima, slikama i izvješćima o ratu u Svetoj Zemlji i Ukrajini, dolasku migranata, nestabilnoj gospodarskoj situaciji, što predstavlja vrlo stvarne izazove za mnoge ljude u našim biskupijama, našoj zemlji i uopće u svijetu. Ovim brojnim izrazima nasilja i izazova treba, također, dodati i ugroženost nerođenog života, kao i nedovoljno poštivanje ljudskog dostojanstva na kraju života.

Gledano ljudskim očima, svijet je trenutno mračno mjesto, pa bi se netko mogao razumno zapitati: ‘Što se ima slaviti?’

2. Za kršćane je Isusovo rođenje, Božji dolazak na zemlju, nedvojbeno činjenica na kojoj treba biti neizmjerno zahvalan. U Matejevu evanđelju čitamo: „Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel, što znači: S nama Bog.“ (Mt 1, 23)

Stvarnost Božjega utjelovljenja kršćanima pruža utjehu i budi nadu, kao i Kristovo obećanje da će uvijek biti s nama, “do svršetka svijeta”. (Mt 28,20)

Božić slavimo jer je Bog uslišao vapaj svakog ranjivog srca koje čezne za otkupljenjem. Božić postoji jer je Marija u dubokoj poslušnosti prihvatila Božju volju usred stvarnog svijeta u turobnoj neizvjesnosti. Božić slavimo jer je u tišini noći u skromnim jaslama Bog prihvatio našu ljudskost u Isusu iz Nazareta i učinio taj ljudski krik svojim, rječito nas uvjeravajući da slušamo njegovo obećanje da će ostati s nama na putu prema pomirenju u odnosima, po nadi u ponovno vraćenom dostojanstvu i punini života.

3. Stoga su i naše božićne liturgije prožete „svjetlom“ i „nadom“. Bogu ćemo upućivati molitvu da „svjetlo Božje utjelovljene Riječi odsijeva i u našem životu“ i posvješćivati sebi da je Bog, da rastjera tamu naše noći, poslao svoga Sina, prvorođenca prije svakog stvorenja, svjetlo svijeta.

Svjetlo je utješno i umirujuće. Vodi nas pravim putem. Prosvjetljuje nas i pomaže nam da jasnije vidimo. Često je u mraku teško vidjeti ono dobro što se oko nas čini. Ali to se dobro događa svakodnevno: u našim župama, našim obiteljima, školama i bolnicama, na radnim mjestima, dobrotvornim ustanovama i drugim zajednicama. Svi smo blagoslovljeni tom velikodušnošću duha.

4. Upravo ta svjetlost koja je sâm Krist i koja dolazi od Krista i koja nadahnjuje u dobru mnoga srca, obasjava naše živote i budi u nama nadu. Kršćanska nada nije puki optimizam.

Papa Franjo u Buli proglašenja redovnog Jubileja 2025. godine podsjeća: „Duh Sveti je, naime, taj koji svojom trajnom prisutnošću u Crkvi putnici širi svjetlo nade u vjernicima: On ga održava poput goruće baklje koja se nikada ne gasi kako bi davao potporu i snagu našemu životu. Naime, kršćanska nada ne vara i ne razočarava, jer se temelji na sigurnosti da nas ništa i nitko nikada ne može rastaviti od Božje ljubavi… Zato se ta nada ne slama pred teškoćama: ona se temelji na vjeri i hrani ljubavlju, te nam tako omogućuje ići naprijed kroz život.“ (Franjo, Spes non confundit, 3.)

5. Braćo i sestre!

I ovoga Božića zahvalimo za Božje utjelovljenje na zemlji. Molimo da svi dođemo Kristu, svjetlu svijeta. Molimo da njegovo svjetlo učvrsti našu nadu, osvijetli put u bolju budućnost i prosvijetli ljude diljem svijeta. Molimo da svi ljudi, u svojim domovima i župama,  u ratom razorenim mjestima, gdje god ima boli, tjeskobe i nemira, spoznaju i dožive Kristov mir, najveći dar kojem se svatko od nas može nadati ovog i svakog Božića.

Svima vama i vašim obiteljima, kao i svim ljudima dobre volje želimo božićnu radost i sretnu novu godinu ispunjenu novim blagoslovima Božje dobrote.

Sarajevo – Mostar – Banja Luka, Božić 2024. godine

✠ Tomo Vukšić,
vrhbosanski nadbiskup i metropolit,
apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata

✠ Petar Palić
mostarsko-duvanjski biskup,
apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski

✠ Željko Majić
banjolučki biskup

(KTA BKBiH)

Objava Božićna poruka biskupa BK BiH pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Dolazak nekoliko stotina vjernika na Zidine svjedoči koliko ovo mjesto predstavlja i dalje utočište katoličke vjere, mira i zagovora Svetoga Franje. Osjeća se na ovom svetom mjestu koliko je blagdan Rane svetog Franje blizak ljudima i koliko i su i sami ustrajni u očuvanju Zidina kao svetog mjesta bez obzira na sve patnje i kušnje koje su kroz povijest pretrpjeli. Franjevački samostan koji je nekada postojao na Zidinama, a koji je porušen prije 500 godina, okupljao je ljude koji su u njemu pronalazili utjehu i nadu.

Rane svetoga Franje, blagdan koji se proslavlja na Zidinama, označava događaj koji se zbio prije točno 800 godina, a koji franjevačka obitelj širom svijeta obilježava kao poseban jubilej.

Sveti Bonaventura je napisao o Franjinom životu da jednoga jutra dok je Sveti Franjo molio na obronku gore za blagdan Uzvišenja svetoga križa, ugledao je ukazanje Serafa kako silazi s nebeskih visina. Seraf je imao šest svjetlećih vatrenih krila, brzo je letio  i lebdio u zraku, blizu Božjeg čovjeka. Franjo je vidio, ne samo da ima krila, nego je i bio razapet. Prvo je bio šokiran, a onda je osjećao i bol i radost u svom srcu. Kada se ukazanje udaljilo, nakon nebeskog intimnog dijaloga, serafski je žar rasplamsao njegov duh iznutra i obilježio njegovo tijelo izvana likom raspetoga Krista, kao da je vatreni sjaj na njemu udario pečat. Odmah su se na rukama i nogama pojavili tragovi i činilo se da mu je desna strana probodena kopljem, a na njoj se pojavila crvena rana. Iz nje je često tekla sveta krv.

Upravo danas, kaže biskup Petar Palić, razmišljamo o posebnosti Franjina života koje stoljećima sve zaokuplja, a posebice njegovu duhovnu obitelj. Što se to zaista dogodilo u Franjinom životu?

„Križ je pratio Franjin život od samoga početka. Nakon što ga je Raspeti Krist u crkvici Svetog Damjana pozvao da obnovi njegovu crkvu, Franjo je bio dirnut do srži. Od toga časa srce mu je bilo ranjeno i kao da se rasplinulo na spomen muke Gospodnje. Dakle, sve dok je živio, Franjo je nosio stigme u svom srcu jer je obnova ovih stigmi na njegovu tijelu to učinila očiglednim. Ono što se Franji dogodilo na blagdan Svetoga Križa, pred kraj njegova života, imalo je dugačak uvod“, kaže biskup Palić i dodaje da je i Franjo želio biti siromašan jer je vidio bespomoćnog Krista u svojim rukama.

„Otkrio je oskvrnjenog Krista u svojoj crkvi koja je u njegovim očima i u očima mnogih suvremenika izgledala kao da je izdala evanđelje. Ono što je Franjo uvijek želio-slijediti raspetoga Krista, sada je u sebi osjećao u jednom suprotnom osjećaju. S jedne strane – radost zbog objave i s druge strane duboku bol zbog muke Gospodinove. Bol je tako duboka da ga je raspalila žarom iznutra, a izvana obilježila Kristovim stigmama“, predočava biskup Palić.

„Franjin put je jedinstven. Za njega je primanje stigmi značilo kraj životnog puta na kojem je dosljedno slijedio Gospodina patnika. I ono što je Franjo duboko proživio u sebi, to se odražavalo izvana na njegovu tijelu. Tako se nešto ne može učiniti niti napraviti, tako nešto se ne mora i ne može oponašati. To su za Franju bile mistične milosti, osobnog nasljedovanja Krista. Svima nama mora biti jasno da primanje stigmi nije neko samoozljeđivanje ili samo destruktivna mistika patnje, kao da patnja ima svrhu i smisao sama po sebi. Toga nema. Da smo tako shvatili, krivo bismo shvatili svetog Franju. Za Franju se ovdje nije radilo o veličanju patnje nego o sagledavanju Kristove patnje u svijetu, koja mu je osobno bila toliko bliska da ju je osjetio iz prve ruke.“

Također, približava biskup Palić kroz svoju propovijed, stigme se ne mogu izazvati, a primiti stigme značilo je mističnu milost. Franjine rane su otvorene, ali nisu smrtonosne. Te rane se ne liječe nego ostaju i to je važna karakteristika stigmi odnosno rana.

„To je podsjetnik na mnoge otvorene rane u ovom svijetu koje se jednostavno ne žele ili ne mogu zatvoriti. U našim osobnim životima postoje rane i ozljede koje nosimo sa sobom kao teret kojeg bismo se željeli riješiti. U životima naroda postoje neprestani ratovi, s traumatiziranim generacijama koje nastavljaju ponavljati sukobe tako da se čini kao da se to nikada neće završiti. Ali tu su također i rane čitavog našeg stvorenja koje ne znamo kako bi ih ljudski rod ikada mogao izliječiti“, naglasio je biskup Petar Palić iz čijih riječi je svaki čovjek danas mogao shvatiti da nam upravo Franjin život, Franjine rane mogu biti ogled naših životnih patnji.

Posebnost i radost proslave blagdana Rane svetog Franje krasi ova 800- ta obljetnica od ovog događaja, ističe gvardijan Franjevačkog samostana u Dubravama fra Niko Josić ne skrivajući radost što je na veoma radostan i veličanstven način proslavljen upravo na Zidinama i što je biskup Petar Palić baš na ovom mjestu poslao veoma simbolične poruke, kako bi čovjek trebao gledati i prihvatiti patnju ovog svijeta.

„Ovdje je patnja kao odraz prihvaćanja života i nakane dragog Boga koji ima sa svakim čovjekom na ovom svijetu. U tome se vidi ta odlučnost našeg utemeljitelja franjevačkog reda, u životu Svetog Franje Asiškog. Njegovo pravilo, koje je on dao manjoj braći, njegovim nasljedovateljima,  jeste da život manje braće počinje sada u evanđelju. Ta radosna Kristova vijest modulira naš ljudski i vjernički život s odrazom franjevačkog pogleda na čovjeka i na cijeli  svijet“, rekao je gvardijan Franjevačkog samostana u Dubravama fra Niko Josić.

Otvorene rane su stalna briga koju kao društvo svakodnevno osjećamo. Zato smo danas svi jako opterećeni i nismo mirni, ne možemo s mirom i prekriženih ruku promatrati patnju brata čovjeka u svijetu. Rane su uvijek neugodan podsjetnik na mnoge neotkupljene ljude u svijetu koji vape za ozdravljenjem.

Zidine, kao jedno povijesno mjesto ponovno nas podsjećaju kako se ljudi uvijek vraćaju svojoj vjeri  i svojim franjevcima. Život je ovdje ljude još prije mnogo stoljeća naučio da je život križ, a da su rane naših života put do vječnosti.

(Ivana Pirić i Maja Nikolić)

Objava Proslava blagdana Rana sv. Franje na Zidinama u G. Skakavi pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Ovaj Obiteljski dan u BiH održan je pod geslom „Obitelj u susret Jubileju 2025.“

Zahvaljujući PRO TV, Radiju Mariji Bosne i Hercegovine te Kupreškom Radiju brojni vjernici duhom i molitvom ujedinili su sa sudionicima Misnog slavlja u Kupresu. 

Oko oltara bili su brojni ministranti te dvojica bogoslova Đakovačko-osječke nadbiskupije, a ceremonijama je ravnao kupreški župni vikar vlč. Jadranko Kurt.

Liturgijsko pjevanje animirao je zbor iz župe sv. Ivana Krstitelja Lug-Brankovići pokraj Žepča pod ravnanjem gospođe Jelice Filipović te uz orguljsku pratnju i solo nastup njezine kćerke Anđele.     

Tijekom Svete mise biskup Palić krstio je malog Antu pa je tako nastavljena tradicija da svakog Obiteljskog dana svih ovih godina bude ili vjenčanje ili krštenje ili i jedno i drugo tijekom svečanog Euharistijsko slavlja.

„Radosni smo i ponosni što u našoj crkvi sv. Obitelji na kupreškoj visoravni slavimo 7. Obiteljski dan BK BiH. Sve vas i sve one koji su s nama zahvaljujući radio i tv postajama, najiskrenije pozdravljam – dobrodošli“, kazao je župnik vlč. Tomislav Mlakić prije početka Svete mise.

Pozdravio je nadbiskupa Vukšića i biskupa Palića, i zahvalio im što „svojom nazočnošću svjedoče blizinu i brigu mjesne Crkve za obitelji i pokazuju da Crkva želi hoditi zajedno s obiteljima i dijeliti njihove i radosti i tuge“. „Kako jednom prigodom reče papa Franjo: Bog je povjerio zemlju savezu muškarca i žene. Ako oni ne uspiju svijet će postati suh, u njemu više neće više biti osjećaja, a nebo nade će se zamračiti. Želimo i molimo uspjeh našim obiteljima i neka se nikada ne zamrači nebo nade nad hrvatskom i katoličkom obitelji u Bosni i Hercegovini. Pozdravljam svu braću svećenike na čelu s generalnim vikarom naše nadbiskupije mons. Slađanom Ćosićem i generalnim tajnikom BK BiH mons. Ivom Tomaševićem – hvala vam što ste ova dva dana bili na raspolaganju vjernicima za sakrament pomirenja“, kazao je župnik Tomislav te pozdravio: povjerenika za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Antu Vrhovca, župnika susjedne župe Suho Polje fra Niku Petonjića, nadbiskupova tajnika vlč. Marina Babića i salezijanca don Mislava Alerića čiji roditelji potječu iz župe Kupres. „Pozdrav i svima vama dragi vjernici koji ste se ovoga jutra uspeli na kuprešku visoravan a posebno bračnim drugovima koji će pod  ovom Svetom misom obnoviti svoja bračna obećanja – od 20 obitelji spomenut ću samo dida Antu i bake Anđu Čičak koji slave 70. obljetnicu zajedništva – neka dragi Bog i dalje svakodnevno blagoslivlja vaše zajedništvo“, rekao je vlč. Mlakić.

Na početku prigodne propovijedi biskup Palić je podsjetio da je „za područje Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine danas slave i obilježavamo Obiteljski dan“ te da se, osim ovog Euharistijskoga zajedništva  u župi sv. Obitelji na Kupresu, u  župnim zajednicama u biskupijama u BiH također, na poseban način moli za obitelji. Podsjetio je da je toga dana ujedno svjetski dan baka, djedova i starijih osoba te pozvao da i njih uključe u svoje molitve.

Odgovarajući na pitanje, što je obitelj, biskup Petar je kazao da se djeca rađaju potpuno bespomoćna i pripremaju se za život u društvu oko dva desetljeća. „Trajanje ovog obrazovnog puta je zbog jedinstvenih sposobnosti učenja i razmišljanja ljudskih bića. Sociološki gledano, obitelj je prije svega skupina ljudi koja pripada zajedno, biološkom vezom, brakom ili slobodnim izborom. To je skupina ljudi koji žive zajedno pod jednim krovom ili raštrkani po cijelom svijetu, s dvjema osobama ili stotinu. Ako pitamo ljude što im obitelj znači, onda bismo odgovor mogli dati pomoću pojmova koje povezujemo s obitelji: odgovornost, ljubav, povjerenje, podrška, sigurnost. S druge strane, puno se boli, nasilja i mržnje događa posebno u obiteljima… Obitelj je naša sudbina. Biblija priča priču o čovječanstvu od početka kao obiteljsku priču. Narodi su jedni drugima kao sestre i braća. I kao u svim obiteljima, bilo je i ima nevjerojatnih izazova unutar i među narodima“, kazao je biskup Palić te protumačio nedjeljna misna čitanja.

„Sveti Pavao zajednicu u Efezu, zajednicu i obitelj kršćana koje povezuje vjera u Isusa Krista, poziva na dostojno življenje poziva. Prvi naš poziv je biti čovjek i po tome smo članovi svojih obitelji: drugi poziv je biti kršćanin, kad po krštenju postajemo članovi jedne veće obitelji – Crkve, a zatim smo pozvani živjeti dostojno ono što smo u svome životu prepoznali kao put ostvarenja svoje osobnosti i svoga života. Pavao sve poziva na ljubav i mir, dva temelja na kojima bi, također, trebala počivati svaka obitelj. Ljubav kao spremnost na žrtvu i služenje i mir kao plod nutarnjega sklada i sklada u odnosu prema Bogu i čovjeku… Nitko nije pošteđen svega onoga što život sa sobom nosi. Ali od svih se traži da naučimo živjeti dostojanstveno i skladno u odnosu s prirodom, sa samim sobom, s drugima, s Bogom. A to se najprije uči u obitelji. Stoga su roditelji nezamjenjivi u odgoju. Ni najbolje ponuđeno obrazovanje, ni sve kurikulne reforme najsposobnijih znanstvenika to ne mogu nadoknaditi. Nove generacije roditelja vrlo su nesigurne. Zato je najvažniji dar za roditelje koji im treba pružiti i društvo i Crkva: sigurnost, poticaj i ohrabrenje!“, proučio je biskup Petar.

„Kao pojedinci i kao obitelji trebamo se okupljati s njim jer on želi da imamo dovoljno i da ne trpimo nedostatak. Nitko ne smije biti izgubljen, nego su svi, baš svi pozvani k njemu. A duhovna hrana koju od njega primamo ne bi trebala ostati s nama: trebamo je sijati, prenositi dalje, jer je još uvijek ima dovoljno, a ima i onih koji su gladni vjere, mira, povjerenja, ohrabrenja, gladni Krista. Kršćani su s pravom bili osjetljivi i kritični na nedavno izrugivanje i ponižavanje kršćanstva na otvaranju Olimpijskih igara u Parizu. Međutim, i to je znak. S jedne strane da je današnji čovjek gladan za Kristom i svim vrjednotama koje danas ne prolazi u okolnostima života. S druge strane, poziv je to svim kršćanima na iskreno, autentično i svjedočko življenje našeg kršćanskog opredjeljenja“, kazao je biskup Palić aludirajući na izrugivanje scene posljednje večere. „Krist nam dopušta da pronađemo sebe kada imamo vjere u Njega. Vjerom se približavamo Bogu i možemo ga iskusiti. Kad vjerujemo, otkrivamo Božji rukopis u našim životima. Isus Krist je kruh koji je sišao s neba i on daje smisao našem životu. Ako ga slijedimo u zajedništvu, lomljenju kruha i u molitvi (usp. Dj 2,42), onda ga nalazimo i postajemo Njegovi živi svjedoci“, poručio je biskup Petar u svojoj propovijedi.

Nakon popričesne molitve biskup Petar izmolio je blagoslovnu molitvu nad svim okupljenim obiteljima.

Potom je nadbiskup Vukšić podijelio pisane blagoslove za jedanaest obitelji koje su proslavile 25. obljetnicu braka iz župa: Kupres, Podmilačje, Grabovica, Mostar, Gradina te sedam obitelji koje su obilježile pedeset ljeta zajedništva iz župa Kupres, Podmilačje, Blagaj-Buna, Mostar i Tomislavgrad. Bračni par Zdravko i Ana Pandža iz Mostara primili su od nadbiskupa Tome pisani blagoslov za dijamantni jubilej (60), a Ante i Anđa Čičak iz župe Kupres za sedam desetljeća bračnog zajedništva.

Prije završnog misnog blagoslova svi zajedno izmolili su Molitvu Jubileja 2025., koju je sastavio papa Franjo, i Ispovijest vjere Hrvata katolika

Molitva Jubileja

Oče, koji si na nebesima,
daj da vjera koju si nam darovao
u svome Sinu Isusu Kristu, našemu bratu,
i plamen ljubavi,
izlivene u naša srca po Duhu Svetom,
obnove u nama blaženu nadu
u dolazak tvoga Kraljevstva.
Učini da nas tvoja milost preobrazi
da budemo brižni njegovatelji evanđeoskoga sjemena
koje će čovječanstvu i svemu stvorenomu podariti rast,
dok puni pouzdanja
iščekujemo novo nebo i novu zemlju
i da se, nakon pobjede nad silama zla,
zauvijek očituje tvoja slava.
Udijeli, molimo, da milost Jubileja
živi u nama, hodočasnicima nade,
čežnju za nebeskim dobrima,
te na cijeli svijet izlije
radost i mir našega Otkupitelja.
Tebi, vječno blagoslovljeni Bože,
slava i hvala u sve vijeke vjekova.
Amen

Ispovijest vjere Hrvata katolika

Čvrsto vjerujem u Boga Oca i Sina i Duha Svetoga.
Životom želim potvrditi svoj krsni savez s Bogom
i tako obnoviti svoj pradjedovski zavjet vjere
u Isusa Krista i vjernost Katoličkoj Crkvi.
Svoju odluku polažem u bezgrešno Srce
presvete Bogorodice Marije.
Amen.

Objava Održan VII. Obiteljski dan u BiH pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Na početku svete mise nazočne je pozdravio mons. Palić napomenuvši kako su danu njihova biskupijskog zajedništva pridružili obilježavanje ovogodišnjeg Svjetskog dana društvenih komunikacija za područje Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine. „Dok danas slavimo Dan Trebinjsko-mrkanske biskupije i blagdan sv. Mihovila arkanđela, molimo i njegov zagovor. Riječ anđeo, od grčke riječi angelos, znači glasnik. Anđeli su glasnici Božje riječi, glasnici Božje poruke, stoga danas svoju molitvu upućujemo Gospodinu za sve djelatnike obavijesnih sredstava da im istina bude na srcu i da njihove riječi i slova, fotografije i život budu u službi izgradnje mira, pravednosti, tolerancije, praštanja i međusobnog poštovanja”, kazao je, među ostalim, mons. Palić.

U prigodnoj propovijedi vrhbosanski nadbiskup osvrnuo se na Papinu poruku za svjetski dan medija u kojoj se ističe kako treba slušati čista srca kako bi se moglo govoriti slijedeći istinu u ljubavi te kako se ne treba bojati razglašavati istinu „makar ona katkad bila i neugodna”.

„Govori se srcem kada onaj, tko nas čita ili sluša, može razumjeti naše sudioništvo u njegovim radostima i strahovima, nadama i patnjama. Tko tako govori, voli drugoga, stalo mu je do njega, štiti ga i ne narušava njegovu slobodu. Ovo vrijedi za djelatnike na polju informacija, ali je također odgovornost svih, posebice onih koji su izabrani obnašati javne službe, jer svi smo pozvani tražiti i govoriti istinu i činiti to umilno i s ljubavlju“, kazao je mons. Vukšić osvrćući se zatim na pisanje sv. Franje Saleškog, zaštitnika novinara i njegovo pravilo: „Dovoljno je dobro voljeti da bi se dobro govorilo”. „To pravilo pokazuje, da se komunikaciju ne smije svesti samo na umijeće ili na neku vrstu strategije, nego ona treba biti ogledalo duše, vidljiva površina oku nevidljive jezgre ljubavi“, pojasnio je ističući ponovno Papin poziv kako je „žurno potrebno afirmirati komunikaciju u kojoj neće biti nikakva neprijateljstva i koja će biti u službi pomirenja i mira među ljudima i narodima”.

Propovjednik je zatim govorio o drugoj prigodi za ovo slavlje – proslava blagdana Mihovila arkanđela, a na kraju je zazvao Božji blagoslov, po zagovoru sv. Mihovila, na Trebinjsku biskupiju i sve njezine župne zajednice, njezina biskupa, svećenike i vjernike, grad i njegove stanovnike.

Na kraju misnog slavlja nazočnima se obratio župnik don Ante koji je zahvalio mons. Vukšiću, biskupu Petru kao i provincijalu fra Jozi, vjernicima koji su pristigli iz brojnih župa Trebinjsko-mrkanske biskupije, te predstavnicima civilne vlasti i sestrama franjevkama koje su sve pripremile za ovu proslavu.

Liturgijsko slavlje svojim pjevanjem animirao je Akademski zbor Pro musica i komorni simfonijski orkestar Pro musica sa solistima: Anita Ljubić, Mia Anić te Daniel i Tomislav Filipović, a pod ravnanjem don Dragana Filipovića koji je i skladao misu u čast Sv. Ivanu Krstitelju. Uživo je ovu sv. misu bilo moguće pratiti putem radio valova i YouTube naloga Radio Marije BiH.

Objava Obilježen 57. svjetski dan sredstava društvenih komunikacija pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Homiliju je izrekao mostarsko-duvanjski biskup i trebinjsko-mrkanski apostolski upravitelj mons. Petar Palić. Na početku homilije kazao je da je došao u Beograd iz zahvalnosti Bogu za život, svećeničko i redovničko služenje fra Benedikta, te posebice jer mu je on držao duhovne vježbe prije biskupskoga ređenja.

„Dragi fra Benedikte, put od 60 svećeničkih godina je iza Vas, a ispred Vas je ono što je izbrojano u Božjim očima. Kad čovjek misli i razmišlja, onda postane zahvalan. Proživljeno vrijeme od 60 godina zadivljeno je Božjom prisutnošću u  mijenama vremena. Čovjek ostaje isti, makar nakon šest, odnosno osam desetljeća više nije isti. A godišnjica stavlja na vidjelo ono što u tom trenutku jesmo. Nije to neki zapis o postignućima, već o spremnosti da se povjeruje Božjem pozivu, da se nasljeduje Isus i odgovori pozivu evanđelja. Fra Benedikt je skoro cijeloga svojeg svećeničkog života povezan s poučavanjem i odgojem. Ne bi mogao biti autentičan ni kao svećenik, ni kao redovnik, ni kao odgojitelj, ni kao profesor da se najprije sam nije dao podučavati od Gospodina i Njegove riječi u školi evanđelja“, kazao je biskup Palić.

Osvrćući se na naviješteno Evanđelje (Mt 5, 13 – 16), kazao je da je Isus apostole pozvao da svojim načinom života iz dana u dan budu okus u svim bljutavostima svijeta i da nose svjetlo u raznim tminama koje ga obavijaju. „Ako je tko poslan u ovom svijetu biti sol i svjetlost, učiti druge i sam vršiti Božje zapovijedi, onda je to svećenik. Sa svećeništvom je slično kao i s krštenjem: Bog čini prvi korak. On nas prihvaća, On nam daje svoju milost, On nas čini novim ljudima prije negoli smo sami mogli odgovoriti, i prije negoli smo sami mogli nešto učiniti. Od tada tajna povijest našega života nije ništa drugo nego rasti onako kako nam je On pripravio u svojoj ljubavi. Biti svećenik znači započeti nešto što će do smrti uvijek bivati veće od nas, naših mjera i predodžbi. I sada mi koji smo svećenici nakon svih ovih godina osjećamo kako ponekad zaostajemo za onim što od nas ova služba traži, i kako mnogo puta ova služba nadilazi naša ljudska ograničenja“, kazao je mons. Palić.

Rekavši da je fra Benedikt za svećenika zaređen 1963. godine i da su mu 60 godina službe, osobni život i vjernička povijest u bogatoj crkvenoj povijesti isprepleteni s događajima Drugoga vatikanskog sabora, s euforijama i razočaranjem, s vremenima rasta i sazrijevanja, čekanja i iščekivanja, podsjetio je kako je svatko tko je u to vrijeme bio zaređen otišao je s porukom „aggiornamenta“, posadašnjenja – nositi vjeru danas, razumjeti znakove vremena i tumačiti ih u svjetlu Evanđelja, biti kritičan u smislu razlikovanja duhova, što više vodi životu u slobodi.

„Papa Franjo je u Misi posvete ulja 2014. godine rekao: ‚Gospodin nas je pomazao uljem radosti, a to nas pomazanje poziva da primimo ovaj veliki dar, vedrinu, svećeničku radost i učinimo taj dar svojim. U našoj svećeničkoj radosti nalazim tri važne značajke: radost koja nas pomazuje, ne premazuje i čini bezobrazno licemjernima, glamuroznima i samozadovoljnima, te vječna radost i ona misionarska radost koja zrači i privlači svakoga. Dragi fra Benedikte, danas zahvaljujemo Bogu za snagu koja Vam nije ponestala, za milost bez koje ne biste mogli slijediti Krista i raditi za njegovo kraljevstvo. Želimo zahvaliti i Vama za radost s kojom ste živjeli svoje svećeništvo i redovništvo, radost kojom ste vršili sve svoje službe, a to činite i danas. Poznato nam je iz Vašega života da su životne okolnosti ponekad bile takve da nije bilo previše razloga za radost. Vi ste i u takvim okolnostima znali da razlog radosti i zahvalnosti leži u Isusu, koji Vas je pozvao i poslao i koga ste odlučili slijediti i posvetiti mu život redovničkim zavjetima. Ova obljetnica je trenutak da Vam kažemo hvala što ste ustrajno živjeli svećenički i redovnički život. Hvala Vam u ime svih koje ste susretali u svojem životu i kojima ste kao svećenik nešto dali, učvrstili vjeru, pružili znanje, poticali na dublje poznavanje otajstava vjere, odgajali na putu prema svećeništvu, tješili, slavili liturgije, ponekad samo tiho bili nazočni i borili se za odgovore iz vjere. Možete biti ponosni na ono što ste postigli kroz svoju predanost Božjem kraljevstvu, djelujući na koristan i plodan način“, zaključio je biskup Palić.

Na koncu mise, fra Benedikt je izrekao osobnu zahvalu. „Zahvaljujem dragomu Bogu od koga je svaki dobri dar, koji mi je dao život i bio pouzdan vodič u svim trenutcima života. Bog me je izdašno pomagao, vazda, iznenada i čudesno, kako u vrijeme odrastanja i školovanja, tako i kasnije u vrijeme odgojnoga i poglavarskoga služenja. On mi je bio čvrst oslonac i najbolji pedagog u svim životnim teškoćama i iskušenjima. On me je uvijek iznova obasjavao svojim božanskim svjetlom i svojom snagom. Osjetio sam da vidi i razumije da su mi i tegobni trenuci životnoga puta bili uistinu spasonosni. U svim teškoćama života me je jako dobro vodio. Zato: Slava Tebi, Bože, slava Tebi!“

Zahvalio je potom i roditeljima, braći i sestrama, svojoj brojnoj rodbini i dobročiniteljima, prijateljima svećenicima, odgojiteljima i profesorima u franjevačkom sjemeništu i klasičnoj gimnaziji u Visokom, novicijatu u Kraljevoj Sutjesci, na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, te na rimskim učilištima Antonianumu, Angelianumu, Papinskom istočnom institutu i Russicumu.

„Hvala upravi moje Franjevačke provincije Bosne Srebrene za povjerenje, razumijevanje i podršku u mojem 44 godine dugom radu u Sarajevu i ovdje u Beogradu“, kazao je jubilarac na kraju, zahvalivši i vjernicima i gostima na svetoj misi.

Misu su suslavili svećenici franjevci iz slavljenikove provincije, te svećenici Beogradske nadbiskupije i oni pristigli iz drugih krajeva.

Fra Benedikt Vujica rođen je 20. veljače 1936. u Brestovskomu kod Kiseljaka, gdje je završio osnovnu školu. Franjevačku klasičnu gimnaziju završio je u Visokom, a filozofsko-teološki studij u Sarajevu i Rimu. Studij liturgike završio je na Papinskom liturgijskom institutu pri Papinskom ateneju Anselmianum na kojem je doktorirao 1971. godine. Za svećenika je zaređen 1963. godine, a od 1968. predavao je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Od 2012. godine je na službi gvardijana u Samostanu sv. Ante u Beogradu.

Objava Fra Benedikt Vujica proslavio dijamantni jubilej misništva pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.