Surogatsko majčinstvo – hrvatski bismo rekli „nadomjesno” – jest ono u kojem se jajna stanica surogatske majke oplodi spermom željenoga oca ili neke treće osobe koja se naziva donorom. Na taj način zamućeno je očinstvo, ali i majčinstvo: majka nije više ona žena koja je rodila dijete, kako to vrijedi od pamtivijeka, nego žena koja na to dijete ima neko pravo, moralno ili financijsko. Tako rođeno dijete roditeljica predaje po rođenju, u zamjenu za financijsku naknadu. Stvar je postala još kompliciranija otkad se u tijelo surogatske majke invitro može implantirati jajašce druge žene, koja će dijete preuzeti, ili treće, koja je donorica, ili se čak može usaditi već začeti embrij, tko zna čiji.

Surogatsko majčinstvo promiče se zadnjih godina sve više, ponajprije zbog sve veće neplodnosti koja pogađa mnoge parove. Neplodnost pogađa 8 – 12 % parova koji žele djecu, a to je gotovo 200 milijuna ljudi u svijetu. U razvijenim zemljama, zbog razloga koji nisu utvrđeni, ali pretpostavlja se da imaju veze s modernom prehranom i posvudašnjom tehnologijom, stope neplodnosti dosežu i do 30 % parova. Zbog toga godišnje 20 000 do 25 000 žena, često u pratnji svojih partnera, putuje u druge zemlje u potrazi za potpomognutom oplodnjom. Naime, u većini zemalja ta je praksa zabranjena, ali ima ljudi koji su spremni na sve da dođu do djeteta, pa se razvio surogatski turizam.

Zločin protiv djece

Surogatstvo je papa uvrstio među najveće prijetnje miru i ljudskom dostojanstvu, naglašavajući da život nerođenoga djeteta mora biti zaštićen, a ne „potlačen ili pretvoren u predmet trgovine”. Konferencija katoličkih biskupa SAD-a citirala je promptno Franjine riječi, ponavljajući da Katolička Crkva naučava da surogat majčinstvo „nije moralno dopušteno”. To je važno jer su Sjedinjene Američke Države, uz Kanadu, Grčku, Gruziju i Meksiko najpopularnije odredište odredišta za surogat majčinstvo. Do rata su to bile i Ukrajina, Bjelorusija i Rusija, gdje ionako nema nikakva zakona, a također i Izrael, gdje se posebna skrb vodi o poštivanju rađanja na sve moguće načine pa, nažalost, i na taj. Također, i druge nekad tolerantne zemlje za surogatstvo, poput Indije, Nepala i Tajlanda, zabranile su komercijalno surogat majčinstvo za one koji nisu njihovi državljani. Papa Franjo nije usamljen u svojim pozivima na sveopću zabranu roditeljstva putem surogat majčinstva, koje smatra praksom „vrijednom žaljenja” i teškim kršenjem dostojanstva žene i djeteta.

Na tragu tih tendencija Europski parlament je 6. listopada 2023. izglasao da se surogat majčinstvo ubraja u zločine trgovine ljudima. Glasanje je potaknulo zajedničko povjerenstvo za prava žena i građanske slobode, a osim surogat majčinstva, u svrhu reproduktivnoga iskorištavanja, kao trgovina ljudima obilježeni su i nezakonito posvajanje i prisilni brak. Međutim, 14. prosinca 2023. Europski parlament učinio je korak natrag, zahtijevajući da države članice EU-a priznaju roditeljstvo uspostavljeno u drugoj zemlji, što se odnosi i na surogat majčinstvo. Slijedeći to drugo glasanje, a ne ono prvo, pravobraniteljica za djecu Republike Hrvatske Helenca Pirnat Dragičević zatražila je da se u hrvatski pravni sustav uvrsti mogućnost da se legalizira surogatstvo – rodi li u inozemstvu nekom paru s hrvatskim državljanstvom neka žena dijete, i preda im ga za novčanu naknadu, oni bi po njezinu prijedlogu to dijete mogli u hrvatskim matičnim knjigama upisati kao svoje.

Grčka prevara

Kako to izgleda u praksi pokazalo se ljetos kad je u Grčkoj izbio veliki skandal oko klinike za neplodnost na Kreti, o kojem, recimo usput, hrvatski mediji nisu uopće izvijestili. Grčka je i inače raj za umjetnu oplodnju jer je ondje legalan odabir spola djeteta, jer tretmane za neplodnost mogu primati i žene do 54. godine i jer identitet donatora sperme i jajnih stanica ostaje trajno anoniman. Prošloga kolovoza je u luci Hania policija napravila raciju u nečemu što se zvalo Mediteranski institut za plodnost, a zapravo je bila farma za rađanje u kojoj je bilo zatečeno stotinu žena iz Ukrajine, Moldavije, Rumunjske i Gruzije. Posrednici koji su ih doveli na Kretu dobivali su 5000 eura za tu uslugu, a žene bi potom zatrudnjele i rađale djecu za strance, uglavnom iz Australije, gdje je komercijalno surogatstvo također zabranjeno. Zloupotrebe su ondje bile zastrašujuće: klinika je lagala strankinjama da će im izvaditi jajne stanice, i podvrgavali ih visoko invazivnim operacijama, iako su liječnici znali da ih je iz medicinskih razloga nemoguće ekstrahirati; sastavljali su fiktivne bračne ugovore kako bi pomogli neoženjenim muškarcima da dobiju dijete i krivotvorili dokumente o državljanstvu za surogate kojima su trgovali, kao i matične knjige rođenih i medicinske dokumente; strani parovi dobili bi dokumente koji su lažno tvrdili da je njihovo dijete posvojeno; na koncu, postoje dokazi da je nekim surogatima rečeno da im je transplantiran embrij klijenta, iako su ih zapravo oplodili inseminacijom, tako da su surogat majke rađale i potom davale vlastito dijete, a ne tuđe.

Razmaženi i bogati

To je stvarnost onoga što je Franjo nazvao „maternica za iznajmljivanje”. Ma koliko se praksa surogatstva reklamirala u medijima kao nešto humano, riječ je samo o još jednom obliku iskorištavanja siromašnih – ili čak iživljavanja bogatih. Paris Hilton, bogata i razmažena američka nasljednica, poznata samo po tome što je poznata, prošle je godine javnosti predstavila sina i kćer za čije je rođenje iznajmila (i platila) za sada nepoznatu ženu. „Moj život je bio tako javan”, izjavila je za časopis prikladno nazvan Vanity Fair (Sajam taštine). „Nisam željela da moj sin dođe na ovaj svijet s negativnom energijom. I stvarno sam sretna da sam to učinila na taj način, samo da bismo suprug i ja to proživjeli zajedno, bez upletanja vanjskog svijeta.” Da ljudi ne bi mislili da je luđakinja, opravdavala se traumama iz djetinjstva: „Jednostavno imam toliko PTSP-a od onoga kroz što sam prošla kao tinejdžerica”, rekla je u prosincu Paris Hilton za medije, nastavljajući: „Ako sam u liječničkoj ordinaciji, zbog injekcije ili čega drugog, doslovno ću imati napad panike i neću moći disati. Samo sam znala da to ne bi bilo zdravo ni za mene ni za bebu, jer raste unutar nekoga tko ima tako visoku anksioznost.”

Doduše, za to da siromašni rađaju djecu bogatima, ne trebate surogatstvo i laboratorije. Zapad se već naviknuo na udoban i komotan život bez djece, za čije održavanje uvoze radnike s juga i istoka, da obavljaju poslove koje mekušasti Europljanin ili Amerikanac s prezirom odbija. Sada se i Hrvatska našla u tom klupku, s mnoštvom Filipinaca, Nepalaca i Tajlanđana koji ondje čiste hotele, peku kruh i popravljaju zgrade nakon potresa. Zauzvrat dobiju slabu plaću, loš smještaj i još se moraju brinuti da ih neki rasisti ne napadnu na ulici. Bogati igru uvijek namjeste tako da oni dobiju, kao u surogatstvu: bijelci će dobiti čedo i obitelj, a tamnoputa roditeljica ček i postporođajnu depresiju.

Kinesko ludilo

No i taj pir ide kraju. Broj stanovnika u Kini pao je 2023. drugu godinu zaredom, i to za dva milijuna. Može se činiti malo za zemlju s 1,4 milijarde stanovnika, ali stvar je u tome da su se upropastili politikom jednoga djeteta. Na naplatu su došli svi oni prisilni abortusi jer su se u jednom naraštaju pretvorili u zemlju staraca koja neće moći zauzeti ono mjesto u svijetu koje su joj namijenili partijski vođe. Zato planiraju surogatsvo uzdići na industrijsku razinu s kloniranjem ljudi, čemu su se približili uspješnim kloniranjem majmuna, o čemu su nas upravo izvijestili. Dok LGBT aktivisti potiču surogatstvo kako bi došli do djece za svoj obiteljski život, i dok se papa „nada da će međunarodna zajednica nastojati posvuda zabraniti praksu surogatstva”, u Kini se već grade tvornice ljudi.

Ovaj članak je već objavljen u reviji Svjetlo riječi. Pretplatite se na digitalno i/ili tiskano izdanje revije.
Čitajte prvi i čitajte odmah!

Objava Tvornice ljudi pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Jedna za drugim slijede imena mojih roditelja, svih onih koji su im prethodili, imena moga brata i sestara, moje obitelji. Imena moje supruge, djece, unučadi, snaha i zeta. Imena mojih prijatelja – i onih s kojima dijelim život, i onih koji su otišli pred nama, i onih s kojima sam se prestao susretati, a s kojima sam u nekim danima dijelio dragocjenost života. Imena onih koji su me uvodili u svijet Duha, onih koji u tom neizrecivom svijetu idu preda mnom, idu uz mene.

U meni su živa i imena onih koje sam samo nekoliko puta, pa i samo jednom, susreo. I imena onih s kojima me povezuje tek neki posredan dodir. Naravno, i imena onih čiji su se tragovi upisali u moju dušu, čiji pogledi iz tko zna kojih vremena i svjetova bdiju u meni, jeka čijih glasova mi razgovijetno zbori.

Spominjem se i onih kojima ni imena ne znam a s kojima sam nedugo ili prije mnogo godina podijelio tek neki naoko usputan trenutak. Žive su u meni okolnosti – pa i samo bljesak, katkada snažan, katkada blag – tih trenutaka koji ne prestaju napajati moju dušu. Spominjem se i onih koje sam samo u prolazu vidio kako žive, kako proživljavaju svoju radost ili bol, kako se jedni prema drugima odnose.

Ne izostavljam ni imena onih koji su me na različite načine povrijedili, čak se trudili nauditi mi, jer je i iz toga, zasigurno Božjom voljom, njegovom zauzetošću, za mene, za moj život, proizišao blagoslov koji me je na nov način ohrabrio, na nov način uputio, poveo me putovima koje nisam ni slutio, a koji su danas sav moj poznati svijet, dom koji nalazim kamo god krenuo.

Svi oni donosili su svoje obilje – ili i samo poneku mrvu, zasigurno dragocjenu – u središte moga bića, koje doživljavam svojim srcem, u čemu prepoznajem Božju ljubav.

Kako da im ne zahvalim, kako da ih ne blagoslovim, kako da ih Bogu čitavim srcem uvijek iznova ne preporučim?

Te drage litanije imenā, litanije zahvalnosti i blagoslova, krijepe me neizrecivo, potiču na raspoloživost životu, onom kojem me Bog svojom ljubavlju usmjerava. Onom izvan kojega mi ne bi bilo moguće na životni način ga susresti.

Ovaj članak je već objavljen u reviji Svjetlo riječi. Pretplatite se na digitalno i/ili tiskano izdanje revije.
Čitajte prvi i čitajte odmah!

Objava Litanije imenā pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.