PORUKA SVETOG OCA LAVA XIV.
ZA 5. SVJETSKI DAN DJEDOVA I BAKA I STARIJIH OSOBA
27. srpnja 2025.
„Blago čovjeku koji nije izgubio nadu“ (usp. Sir 14, 2)

Draga braćo i sestre!

Jubilej koji slavimo pomaže nam otkriti da je nada uvijek, u svakom životnom dobu, izvor radosti. Kad je, k tome, iskovana u vatri dugog života, postaje izvorom punog blaženstva.

Sveto pismo nam stavlja pred oči više primjera muškaraca i žena starije dobi koje Gospodin uključuje u svoje planove spasenja. Sjetimo se Abrahama i Sare kojima je, jer su bili već u poodmakloj dobi, bilo teško povjerovati Božjem obećanju da će dobiti dijete. Nemogućnost da imaju djecu kao da im je uskratila nadu u budućnost.

Ništa drugačija nije ni reakcija Zaharije na rođenja Ivana Krstitelja: „Po čemu ću ja to razaznati? Ta star sam i žena mi poodmakle dobi“ (Lk 1, 18). Kao da godine, neplodnost i onemoćalost gase nade u život i plodnost za sve te muškarce i žene. I pitanje koje Nikodem postavlja Isusu, kada Učitelj govori o „novom rođenju“, također se čini čisto retoričkim: „Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?“ (Iv 3, 4). Pa ipak, kad god se odgovor čini samorazumljivim, Gospodin iznenađuje svoje sugovornike zahvatom spasenja.

Starije osobe – znakovi nade

U Bibliji Bog više puta pokazuje svoju providnost obraćajući se osobama poodmakle dobi. To nije slučaj samo s Abrahamom, Sarom, Zaharijom i Elizabetom, već i s Mojsijem, koji je bio pozvan osloboditi svoj narod kada mu je bilo već osamdeset godina (usp. Izl 7, 7). Tim izborima On nas uči da je u njegovim očima starost vrijeme blagoslova i milosti, te da su starije osobe za njega prvi svjedoci nade. „Što je to starost?“, pita se u vezi s tim sveti Augustin te dodaje: „Bog ti ovako odgovara: To je doba u kojem te snage trebaju napustiti da se u tebi nastani moja snaga, da možeš reći zajedno s apostolom: ‘Jer kad sam slab, onda sam jak’!“ (Super Ps. 70, 11). Činjenica da je broj starijih osoba danas u porastu postaje za nas je, dakle, znak vremena koji smo pozvani prepoznati, kako bismo ispravno tumačili povijesni trenutak u kojoj živimo.

Život Crkve i svijeta može se razumjeti samo u svjetlu nizanja naraštaja, a prihvaćanje starije osobe pomaže nam shvatiti da povijest ne završava u sadašnjosti niti se iscrpljuje u površnim susretima i fragmentiranim odnosima, već se proteže prema budućnosti. U Knjizi Postanka nalazimo dirljivu zgodu u kojoj Jakov, već u godinama, blagoslivlja svoje unuke, Josipove sinove: njegove ih riječi potiču da s nadom gledaju u budućnost, kao u vrijeme Božjih obećanja (usp. Post 48, 8-20). Ako je, dakle, istina da krhkost starijih osoba treba snagu mladih, isto je tako istina da neiskustvo mladih treba svjedočanstvo starijih kako bi se budućnost mudro gradilo. Koliko su nam samo često naši bake i djedovi bili primjer vjere i pobožnosti, građanskih vrlina i društvenog zalaganja, sjećanja i ustrajnosti u kušnjama! Nikada nećemo odgovoriti s dovoljnom zahvalnošću i dosljednošću na tu dragocjenu ostavštinu, koje su nam oni s nadom i ljubavlju prenijeli!

Znakovi nade za starije osobe

Jubilej je, od svojih biblijskih početaka, bio vrijeme oslobođenja: robove se puštalo na slobodu, dugove se opraštalo, a zemlju vraćalo njezinim izvornim vlasnicima. Bilo je to vrijeme obnove društvenog poretka koji je Bog htio, u kojem se dokidalo nejednakosti i ugnjetavanja koji su se nagomilali tijekom dugih godina. Isus obnavlja te događaje oslobođenja kad u sinagogi u Nazaretu naviješta blagovijest siromasima, vraćanje vida slijepima, oslobađanje zarobljenika i puštanje potlačenih na slobodu (usp. Lk 4, 16-21).

Gledajući starije osobe iz te perspektive Jubileja i mi smo pozvani zajedno s njima iskusiti oslobođenje, posebno od usamljenosti i napuštenosti. Ova godina je milosni trenutak da se to dogodi: Božja vjernost njegovim obećanjima uči nas da starost nosi sa sobom blagoslov, autentičnu evanđeosku radost koja zahtijeva od nas da srušimo zidove ravnodušnosti iza kojih su starije osobe često zatvorene. Naša društva, posvuda u svijetu, prečesto se navikavaju da njihov tako važan i bogat dio bude marginaliziran i zaboravljen.

U tim okolnostima potrebna je promjena koja će zorno pokazati prihvaćanje odgovornosti cijele Crkve. Svaka župa, udruga i crkvena skupina pozvani su odigrati istaknutu ulogu u „revoluciji“ zahvalnosti i brige, koju će se provoditi čestim posjećivanjem starijih osoba, stvaranjem mrežâ podrške i molitve za njih i s njima, uspostavljajući odnose koji mogu dati nadu i dostojanstvo onima koji se osjećaju zaboravljenima. Kršćanska nas nada uvijek potiče da se odvažimo na nešto veće, da imamo velike planove i da se ne zadovoljimo stanjem kakvo je. U ovom slučaju to znači raditi na promjeni kojom će se starijim osobama vratiti poštivanje i ljubav.

Zato je papa Franjo htio da se Svjetski dan baka i djedova i starijih osoba slavi u prvom redu susretanjem s onima koji su sami. Iz istog razloga je odlučeno da će oni koji ove godine ne mogu hodočastiti u Rim „moći dobiti jubilarni oprost ako izdvoje određeno vrijeme za posjet […] usamljenim starijim osobama […] kao da hodočaste Kristu koji je prisutan u njima, (usp. Mt 25, 34-36)“ (Apostolska pokorničarna, Norme o udjeljivanju jubilejskog oprosta, III). Posjet starijoj osobi prilika je za susret s Isusom, koji nas oslobađa od ravnodušnosti i usamljenosti.

Starije osobe imaju razloga za nadu

U Knjizi Sirahovoj kaže se da su blaženi oni koji nisu izgubili nadu (usp. 14, 2), stavljajući do znanja da u našim životima – posebno ako su dugi – može biti mnogo razloga da se prije osvrćemo na ono što je iza nas, nego na ono što je pred nama. Ipak, kako je papa Franjo napisao tijekom svog posljednjeg boravka u bolnici, „naše je tijelo slabo, ali i usprkos tome ništa nas ne može spriječiti da ljubimo, molimo, darujemo sebe, da jedni za druge budemo, u vjeri, svijetli znakovi nade“ (Angelus, 16. ožujka 2025.). Imamo slobodu koju nam nikakva teškoća ne može oduzeti: slobodu da volimo i molimo. Svi možemo, uvijek, voljeti i moliti.

Dobro koje želimo nama dragim osobama – suprugu ili supruzi s kojim smo proveli veći dio života, djeci, unucima koji ispunjavaju naše dane radošću – ne blijedi kako nas snage napuštaju. Štoviše, često je upravo njihova ljubav ta koja budi našu snagu, donoseći nam nadu i utjehu.

Ti znakovi vitalnosti ljubavi, koji imaju izvor u samom Bogu, daju nam hrabrost i podsjećaju nas da „ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja“ (2 Kor 4, 16). Stoga, posebno u starosti, sve se usrdnije uzdajmo u Gospodina. Svakodnevno se obnavljajmo susretom s njim u molitvi i na svetoj misi. Prenosimo s ljubavlju vjeru koju smo živjeli tolike godine u obiteljima i svakodnevnim susretima: hvalimo uvijek Gospodina za njegovu dobrohotnost, njegujmo jedinstvo s našim dragima i otvorimo svoja srca onima koji su daleko, a posebno onima koji su u potrebi. Bit ćemo tako znakovi nade u svakom životnom dobu.

Iz Vatikana, 26. lipnja 2025.

PAPA LAV XIV.

(IKA)

Objava Papina poruka za 5. Svjetski dan djedova i baka i starijih osoba pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Sve su to znali vjernici iz njegove sadašnje misije i željeli su mu prirediti iznenađenje. Organizirali su se, obavijestili vjernike iz njegovih prijašnjih zajednica Singen, St. Gallen kao i svih 5 kantona sadašnje misije te je odaziv bio neočekivano velik. Autima i autobusom pristizali su vjernici sa svih strana. Stiglo je njegovih šestero braće i sestara: Stipe, Mira, Vice, Rade i Šimica. Jela i pića je bilo toliko puno pripremljeno i donešeno da se moglo nahraniti i nekoliko tisuća osoba, iako se računa da je na ovoj proslavi bilo skoro tisuću ljudi. Župska crkva grada Vispa bila je dupkom puna. Pjevao je misijski zbor iz misije St. Gallen, iz zajednice Jona-Raperswil. Svojim autobusom ih je doveo Andrija Zelić sa pomoćnikom Antom Garić.

Nakon misnog slavlja, uz dojmljivu molitvu i pobožnost krenula je povorka naroda u najveću hokej dvoranu grada Vispa, čija je momčad ove godine osvojila švicarsko prvenstvo u hokeju na ledu. Neumorni i dragi upravitelj dvorane Elmar Fuhrer, hrvatski zet, ustupio je prostorije i organizirao da svi imaju mjesta. Angažirana, planetarno sposobna i organizatorica vrhunskih sposobnosti Kata Čančar pobrinula se za tajnost pripreme i da danas ima svega dovoljno. Toliko je sve bilo na nivou da su svi nazočni oduševljeni. Kroz program je vodio Marko Božić, vješti moderator, koji je iz povijesti fra Vladina života iznio jako puno znanih i neznanih pojedinosti. Redali su se govornici: lokalni župnik Wenetz, fra Vladini kolege svećenici Edi i Emanuel a videolinkom čestitali su mu provincijal fra Jozo Grbeš, subraća fra Antonio Šakota (kojega je fra Vlado krstio), ali i u ulozi koordinatora sa švicarskom Crkvom te prof. dr. fra Iko Skoko te veliki fra Vladin prijatelj  prof. dr. Božo Skoko. Čitane su čestitke, nebrojeni darovi uručivani, stisak ruke i zagrljaji spajali su sve nazočne sa svojim omiljenim svećenikom. Uz Hrvate-katolike fra Vlado vodi i četiri švicarske župe koje su ujedinjene zajedno sa svoja četiri kolege. Na mjestima za to izloženo je svih fra Vladinih deset (knjiga) koje su mnogi vjernici kupili.

I dok ovu vijest šaljemo u javnost, mi kao vjernici smo toliko sretni kada osjetimo toliku ljubav koja se gaji prema svećeniku, koji nesebično pokriva teritorij od nekoliko stotina kilometara, a nije ni tako mlad. U zadnjim godinama primjećujemo da nam je na sv. misi 50 posto mladih. I njegova je to zasluga. Uz pisanje knjiga i nadahnute propovijedi radosna povezanost svećenika i vjernika je vidljiva iz „aviona“. Hvala Bogu da ga imamo, a u čestitkama i govorima je bilo naglašeno izrečeno: nemoj od nas ići još godine mnoge. No, čovjek snuje a Bog određuje. Na koncu velika i neizmjerna zahvala ide svima koji su fizički sudjelovali u ovoj svečanosti. Ima jako puno imena i osoba no svi žele ostati ne spomenuti.

(K.Č)

Objava Fra Vladimir Ereš proslavio tri jubileja: 45. svećeništva, 70. rođendan i 20 godina službe u HKM Wallis-Lausanne pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Zemljopisni položaj i nastanak župe Traunreut

Župa danas broji oko 6000 vjernika i smještena je u jugoistočnom dijelu gornje Bavarske. Obuhvaća dijelove dviju biskupija, München-Freising i Passau. Najveći dio župe nalazi se na teritoriju biskupije München-Freising. Sjeverni dio zahvaća dio biskupije Passau. U tom dijelu nalazi se veliko Gospino svetište – Altötting. Nedaleko je i rodno mjesto pape Benedikta XVI. – Marktl am Inn. Tu je smješten i stari dvorac Burghausen, najduži dvorac u Europi – 1046 m. Cijelo ovo područje jedno je od najljepših u Njemačkoj. Njegove prirodne ljepote tijekom cijele godine privlače mnoštvo posjetitelja.

U prošlom stoljeću u dva navrata u većem broju dolaze u ove predjele hrvatski vjernici. Domovinska Crkva brinula se za njih i ovdje im stvarala uvjete za vjerski život. Slala im je svećenike iz domovine i podržavala osnivanje novih misija. U tom ozračju nastala je i Hrvatska katolička misija Traunreut. Od 2014. misija se službeno zove Hrvatska katolička župa Traunreut, koja je 2015. svečano posvećena sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću. Tada je blagoslovljen i kip sv. Leopolda s njegovim moćima. Dio kosti toga hrvatskoga sveca župi je darovao kotorski biskup mons. Ilija Janjić. Hrvatska katolička župa Traunreut ove godine slavi 50 godina postojanja.

Dolazak hrvatskih vjernika u Bavarsku odvijao se u dva vala. Pred kraj Drugoga svjetskog rata i u neposrednom poratnom razdoblju dolaze u Bavarsku prvi put u većem broju pripadnici hrvatskoga naroda. Dolaze kao ratni prognanici i izbjeglice.

Drugi veliki dolazak hrvatskih vjernika u Bavarsku započinje šezdesetih godina a vrhunac dostiže početkom sedamdesetih godina kada dolaze uglavnom kao radnici. Godine 1998. sklopljeno je prijateljstvo gradova između grada Virovitice i grada Traunreuta.

Zbog duhovnih potreba hrvatskih vjernika, koje su na području minhenske nadbiskupije svakim danom bivale sve veće, godine 1973. naddušobrižnički ured iz Frankfurta upućuje molbu minhenskoj nadbiskupiji za osnivanje novih misija. Tada je zatraženo i osnivanje Hrvatske katoličke misije u Traunreutu.

Zbog duhovnih potreba hrvatskih vjernika, koje su na području minhenske nadbiskupije svakim danom bivale sve veće, godine 1973. naddušobrižnički ured iz Frankfurta upućuje molbu minhenskoj nadbiskupiji za osnivanje novih misija

Dokumentom ordinarijata nadbiskupije München-Freising od 12. rujna 1973. utemeljena je „Hrvatska katolička misija Traunreut”. Grad Traunreut izabran je za sjedište misije jer je u njemu živio najveći broj hrvatskih vjernika. Prvim voditeljem HKM Traunreut imenovan je fra Berislav Nikić. Fra Berislava je 1975. godine naslijedio vlč. Anton Mrakovčić, svećenik Krčke biskupije. Nakon odlaska vlč. Antona, službu voditelja HKM Traunreut je 1991. preuzeo njegov subrat iz Krčke biskupije, vlč. Mladen Mrakovčić, a za voditelja misije 2000. dolazi fra Mogomir Kikić, član Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Fra Mogomira je 2014. naslijedio fra Pavo Filipović, a od 2015. do danas misiju vodi fra Vislav Krijan.

HKŽ Traunreut danas obuhvaća šest dekanata. Položaj župe na granici s Austrijom i njezina relativna blizina domovini ima za posljedicu odlazak velikoga broj vjernika za vrijeme Božića, Uskrsa, Duhova i drugih blagdana u domovinu, kada u Bavarskoj nema nastave u školama. S druge strane, ta blizina je povećala dolazak naših ljudi u ove krajeve otkako je Republika Hrvatska postala članica Europske unije, tj. otkako hrvatski državljani mogu bez prethodnih dozvola tražiti posao u Njemačkoj.

Misna slavlja i druge pastoralne aktivnosti

Hrvatska katolička župa Traunreut je u usporedbi sa znatno većim župama s kojima graniči, Salzburg u Austriji te Rosenheim, München i Freising u Bavarskoj, relativno mala župa gledano po broju vjernika. Međutim, površinom i udaljenošću četiri filijale u kojima se redovito slave svete mise, ona je itekako zahtjevna. Mise se na hrvatskom jeziku subotom i nedjeljom redovito slave na pet mjesta. Nedjeljom u župnoj crkvi Presvetoga Otkupitelja u Traunreutu, u župnoj crkvi Marijina Uznesenja u Grassau, u župnoj crkvi sv. Zenona u Bad Reichenhallu i u župnoj crkvi sv. Ruperta u Freilassingu. Subotom se misa služi u župnoj crkvi Naše Drage Gospe u Burghausenu. Dodatna poteškoća je činjenica da hrvatska zajednica, iako brojna i s puno mladih i djece, u svim tim gradovima tj. župama ima status „gosta”. To znači da termine za mise, ispovijedi i druge pastoralne aktivnosti treba uskladiti s lokalnom njemačkom župnom zajednicom, a ona, iako malobrojnija i uglavnom sastavljena od starijih vjernika, gotovo uvijek ima prednost. Unatoč tome, treba istaknuti da je suradnja i redoviti kontakti s mjesnim njemačkim župnicima vrlo dobra. U tom duhu se nekoliko puta godišnje upriliči zajedničko misno slavlje s lokalnom njemačkom župnom zajednicom, npr. uz svetkovinu Tijelova ili druge prigodne svečanosti.

Župa je prostorije u kojima i sada djeluje dobila krajem 2001. To su prostorije u Kantstr. 12 u Traunreutu koje se nalaze u prizemlju stambene zgrade i kao takve ne zadovoljavaju u potpunosti današnje potrebe župne zajednice. Postoji jedna veća prostorija u kojoj se odvijaju gotovo sve aktivnosti. Kapelica i druge pokrajnje prostorije su male. U kapelici se vjernici rado sastaju na krunicu i misna slavlja (srijedom), na križni put (u korizmeno vrijeme), na svibanjske i listopadske pobožnosti, na pobožnost trinaest utoraka sv. Anti i na druga prigodna liturgijska slavlja. U vremenu došašća i korizme redovito se organiziraju ispovijedi za sve vjernike uz sudjelovanje svećenika iz drugih hrvatskih župa Bavarske i susjedne Austrije.

Na području župe postoji i organizirana Hrvatska dopunska škola i to u Traunreutu, Burghausenu i Mühldorfu. Hrvatsku djecu okupljaju i poučavaju o hrvatskoj povijesti i kulturi te gramatici i pravopisu dvije hrvatske učiteljice

U sklopu pastoralne djelatnosti prioritet svakako ima dijeljenje sakramenata, tj. slavljenje mise u središnjici i po filijalama, zatim podjeljivanje sakramenta krštenja, ženidbe i bolesničkoga pomazanja. U župi se svake godine organizira prva pričest, obično za sve prvopričesnike u središnjici u Traunreutu, ali katkada, ovisno o broju djece, i u nekoj od filijala. Sakrament potvrde se u župi na hrvatskome jeziku organizira svake druge godine. Za tu prigodu su iz domovina bili pozivani i dolazili hrvatski biskupi, 2016. vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, 2018. pomoćni biskup banjolučki fra Marko Semren, a 2020. je zbog proglašene pandemije, i uz dopuštenje mjesnoga ordinarija iz Münchena, sv. potvrdu za 22 krizmanika podijelio župnik fra Vislav.

Značajnu ulogu u kreiranju pastoralnoga života župe ima i župno pastoralno vijeće koje se u zadnjem sazivu na mandat od četiri godine sastoji od 24 člana. Vijeće se sastaje na redovite sjednice svaka dva do tri mjeseca te stvara pastoralni plan i program kojim se promiče aktivnije okupljanje svih članova župne zajednice i njihov angažman u svakodnevnom životu župe. Župa izdaje mjesečni „Liturgijsko-pastoralni listić” u kojem su aktualne informacije o misnim slavljima i svim drugim župnim aktivnostima.

Ostale aktivnosti u sklopu župe

Veliku ulogu u organiziranju misnih i drugih slavlja u župi, posebno liturgijskoga pjevanja, ima dugogodišnji pastoralni suradnik, gospodin Josip Vrdoljak. On, naime, svojim pjevanjem i sviranjem gitare i drugih instrumenata, glazbeno obogaćuje i osmišljava sva slavlja. Pri tome okuplja i druge nadarene članove zajednice, tako da svaka filijala ima grupu mladih koji skupa s njime sviraju i pjevaju. U okviru župe djeluje i tamburaška skupina mladih koji se u misiji sastaju na probe, a nastupaju na gotovo svim župnim slavljima kao što je patron župe, martinjska i pokladna zabava, Sv. Nikola i druga slavlja. U župi djeluje i folklorna grupa koja probe održava u misiji, a također nastupa na župnim feštama. Na području župe postoji i organizirana Hrvatska dopunska škola i to u Traunreutu, Burghausenu i Mühldorfu. Hrvatsku djecu okupljaju i poučavaju o hrvatskoj povijesti i kulturi te gramatici i pravopisu dvije hrvatske učiteljice. One djeluju pod pokroviteljstvom Republike Hrvatske, a nastavu jednom tjedno održavaju u mjesnim školama uz koordinaciju središnjice iz Münchena. Hrvatska katolička župa Traunreut svake godine za svoje vjernike organizira i jedno od većih hodočašća u poznata svetišta širom svijeta. Tako je, prije nekoliko godina kao odredište bila Sveta zemlja, zatim Gospino svetište u Lourdesu, a ove godine se za blagdan Duhova hodočastilo u svetište Fatimu u Portugal.

Godina jubileja HKŽ Traunreut

Hrvatska katolička župa Traunreut ove godine obilježava veliki jubilej – 50 godina svoga postojanja. Obljetnica župne zajednice slavljena je u subotu 8. srpnja svečanim euharistijskim slavljem u župnoj crkvi u Traunreutu. Misno slavlje predvodio je krčki biskup mons. Ivica Petanjak, uz sudjelovanje nacionalnoga ravnatelja Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. vlč. Tomislava Markića, delegata za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivice Komadine, provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravka Dadića,  mons. Alexandra Hofmanna, voditelja odjela za strane misije u biskupiji München te drugih svećenika iz domovine i Njemačke, posebno bivših voditelja ove župe. Nakon mise održana je svečana akademija u gradskoj dvorani uz raznoliki program. Prisustvovali su brojni uzvanici koji su na različite načine bili, ili su sada vezani uz ovu župu. Program su svojim nastupom obogatili grupe odraslih i mladih iz svake filijalne zajednice, a goste je nakon toga zabavljao poznati tamburaški sastav „Eventum Band” iz Stuttgarta. Dan nakon jubilarnoga slavlja, tj. u nedjelju 9. srpnja, također u župnoj crkvi u Traunreutu, biskup Petanjak podijelio je sakrament potvrde za 50-ak krizmanika ove župe.

Naša hrvatska katolička župa, kao i mnoge druge diljem svijeta, okuplja katolike hrvatskoga naroda njegujući zajedništvo svih oblika. Čuvajući hrvatsku duhovnu, kulturnu i nacionalnu samosvijest i ujedno otvorenost za druge i drukčije, ova zajednica je u vremenu svoga pedesetogodišnjega hoda postala prepoznatljiva ne samo u gradu Traunreutu gdje joj je sjedište nego i u svim okolnim gradovima gdje se redovito slave sv. mise. Pedeset godina života i rada naše župe govore o pedesetogodišnjoj ustrajnosti, u kršćanskom životu, nas hrvatskih vjernika – katolika na ovom području Bavarske. Bog, u čije ime sve činimo, jest izvor te ustrajnosti. Stoga Njemu neka i bude najveća hvala i zahvala za 50 godina postojanja ove zajednice.

(fra Vislav Krijan)

Objava HKM Traunreut: Pedesetogodišnja ustrajnost u kršćanskom životu pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Misnom slavlju prisustvovali su i ministrica poljoprivrede u Vladi Slobodne Države Bavarske gđa Michaela Kaniber, generalni konzul Republike Hrvatske u Münchenu g. Vladimir Duvnjak i generalni konzul Bosne i Hercegovine u Münchenu g. Dragan Bagarić. Misnom slavlju prisustvovalo je i Kulturno umjetničko društvo „Virovitica” iz Virovitice te župna folklorna skupina.

Oca biskupa i sve prisutne na misnom slavlju na početku je pozdravio župnik fra Vislav Krijan, dok je mons. Petanjak u uvodnoj riječi uputio čestitku povodom 50 godina župe.

„Kada u našim životima slavimo obljetnice, onda kažemo da je slavlje 50 godina zlatni jubilej. U toj prigodi moramo biti radosni” – ovim je riječima mons. Petanjak započeo propovijed. „Svaki jubilej je vraćanje na početke. Čovjek uvijek počinje nešto novo s oduševljenjem, zanosom, očekivanjima. Sigurno da je bilo puno radosti, možda se dogodilo bolje, ali i lošije od onoga što se očekivalo. Kako god bilo, 50 godina je dugi vijek i u taj životni period je puno moglo stati zajedničkog života. (…) U jubilarnoj godini se traži i oprost, jer se po praštanju uvodi ravnoteža u međuljudskim odnosima, koji su često zbog grijeha, pohlepe, nadmetanja, neuravonoteženosti uništili naše odnose. Okrenuli smo leđa jedni drugima. Oproštenjem se dovode stvari da budu na svome mjestu. Ovo je također i godina zahvale i zato je dostojno slaviti ovaj jubilej euharistijom”, kazao je biskup u svojoj propovijedi, koju je zaključio riječima: „Nemojte zaboraviti korijene odakle ste ponikli, gdje ste se rodili. Što je čovjek stariji, to je sentimentalnije vezan za svoju zemlju, za svoje početke. Stoga ne smijemo zaboraviti svoju majku domovinu koja nas je iznjedrila. Ne smijete zaboraviti ni ovu sadašnju, novu domovinu u kojoj jeste. Budite zahvalni i dobri građani ove zemlje koja vam je dala kruh i blagostanje.”

Zahvalnu riječ na kraju je uputio župnik fra Vislav Krijan. Misno slavlje uveličala je župna skupina pjevačica, pjevača i svirača pod vodstvom pastoralnog suradnika g. Josipa Vrdoljaka, a na kraju je jednu pjesmu izveo i KUD „Virovitica”.

Nakon misnog slavlja proslava je nastavljena u obližnjoj gradskoj dvorani. Čestitku za 50. obljetnicu župe uz prigodnu riječ uputili su nakon pozdrava župnik fra Vislav, bivši voditelji župe mons. Mladen Mrakovčić, fra Mogomir Kikić i fra Pavo Filipović, ministrica gđa Michaela Kaniber, nacionalni ravnatelj dr. vlč. Tomislav Markić, gradonačelnik Traunreuta g. Hans-Peter Dangschat, domaći njemački župnik vlč. Thomas Tauchert, delegat vlč. Ivica Komadina, generalni konzul Republike Hrvatske g. Vladimir Duvnjak, generalni konzul Bosne i Hercegovine g. Dragan Bagarić, mons. dr. Alexander Hofmann, provincijal fra Zdravko Dadić i na kraju mons. Ivica Petanjak.

U slavlju je sudjelovao i dekan Dekanata Baumburg dr. Florian Schomers, te župnik rumunjske pravoslavne zajednice u Traunreutu Konstantin Bartok i župnik evangeličke crkve u Traunreutu Stefan Hradetzky i brojni drugi.

U programu slavlja, kojeg su moderirali Marija Blažević i Dejan Prijić, našli su se brojni izvođači iz župe te gosti iz Hrvatske, dok je u zabavnom dijelu programa nastupio tamburaški sastav „Eventum Band”.

(Tekst i foto: Adolf Polegubić)

Objava Proslavljena 50. obljetnica HKŽ Traunreut pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Za jubilej 50 godina župe Donja Tramošnica, župljani su se pripremali devetnicom i trodnevnicom. Prvi dan, provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić naglasio je važnost slavlja jubileja i potrebu obnove i budućnosti koja je pred nama. Drugi dan, župnik u Gornjoj Dubici fra Jozo Puškarić posvjedočio je važnost novoga imena i ime koje je sv. Ivan Krstitelj primio već prije svoga rođenja: „Ivan mu je ime, što znači ‘Bog je milosrdan’ ili ‘Bog se smilovao svome narodu’, stoga je potrebno da i mi budemo milosrdni i blagi te da nikoga je osuđujemo, nego da se molimo za obraćenje i mir.” Treći dan, župnik u Orašju fra Bono Kovačević lijepim je riječima predstavio sv. Ivana kao navjestitelja Isusa Krista i onoga koji spaja staro i novo. On radosno naviješta Spasitelja svijeta, a nas poziva na obraćenje te da povjerujemo u Istinu, u Krista. Svoje razmišljanje fra Bono je potkrijepio i s nekoliko prelijepih primjera. Pjevanje i sviranje pod svetom misom uočnicom predvodili su tamburaši iz Tolise na čelu s nastavnikom Željkom Klasićem.

Misnom slavlju 24. lipnja, na sam blagdan sv. Ivana Krstitelja, prethodila je svečana procesija. Poslije kratkih uvodnih riječi i pozdrava, nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. dr. Tomo Vukšić započeo je misno slavlje. Nadbiskup je u prigodnoj propovijedi na poseban način izrazio važnost i značenje jubileja, a prigodnim riječima je pozdravio i čestitao mons. dr. Mati Zovkiću 60 godina misništva. Pod svetom misom je također Tin Kovačević primio sakrament Sv. potvrde.

Zbor Mirjam, pod ravnanjem sestre Kate Rukavina, uveličao je misno slavlje, a Bogu su svi vjernici zajedno zahvalili pjesmom Te Deum. Nakon svečanog misnog slavlja, darova i zahvala, slavlje je nastavljeno zajedničkim ručkom u crkvenom dvorištu.

Objava Proslava patrona i 50. jubilej župe Donja Tramošnica pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.