U svome predavanju vlč. dr.sc. Marko Martić, župnik u Sibinju kod Sl. Broda je naglasio da se temom „O katoličkim grobljima”, a na čemu je i doktorirao, bavi već više godina. Ova tema ima jako puno veze sa svećeničkim i redovničkim životom, kako probuditi duhovna zvanja. Groblje je mjesto koje govori o našoj vjeri, o našem shvaćanju čovjeka, o našem shvaćanju prema svome vlastitom tijelu, o našoj nadi  u uskrsnuće i konačno o našem poimanju katoličke Crkve. Također se zaustavio na svim pozitivnim stvarima u našem poimanju i događaju smrti, ali i o sve većim strahovima i bježanju današnjeg čovjeka od smrti koja je neizbježna.

Kada, danas sutra netko prođe pokraj našeg groba, možda neće znati koliko smo napisali knjiga, kakvi smo bili ili kakvom smo se službom bavili, ali će barem izmoliti „Pokoj vječni” koji će nam biti najveći dar koji će nam tada trebati. Naše nas službe ne spašavaju, nego mogu biti put svetosti. I mi ćemo jednoga dana stati pred Krista kao oni koji trebaju njegovo milosrđe. Naše će tijelo biti položeno u svetu zemlju čekajući dan uskrsnuća. Zato čuvajući svetost naših groblja ne čuvamo samo uspomenu na one koji su nam bili prijatelji, nego čuvamo mjesto na kojem ćemo i mi počivati čekajući glas koji je na uskrsno jutro pobijedio smrt i koji će na kraju izgovoriti riječi: „Ja sam uskrsnuće i život, tko u mene vjeruje ako i umre živjet će!” Posljednju riječ nad čovjekom neće imati smrt, nego Uskrsli Gospodin!

Provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, nakon uvodnih pozdrava je naglasio da je okupljanje prilika da se zajedno stavimo pred Gospodina. Pozvani smo biti zajedno i biti s Kristom. Svijet je ispunjen svime i svačim. Dokle Gospodine? Dokle bolest, podjele, udaljavanje od Crkve, nedostatak zvanja? Sve trebamo iznijeti pred Gospodina i potražiti odgovor. Bog ima povjerenje u nas. Pravednik će od svoje vjere živjeti. Nas nosi Krist, jer sve drugo može oslabjeti. Živa vjera je ono najvažnije. Učenici nisu mogli pomoći bolesnom dječaku, pa pitaju Isusa zašto mu nismo mogli pomoći. Isus ne analizira okolnosti, nego im kaže: „Kad biste imali vjere!”

Crkva ne raste prozelitizmom, nego po vjernosti, na koji način živimo svoju vjeru. Najveća opasnost danas jest „umorno srce.” Ljudi danas traže ljude vjere. Sv. Franjo je savjetovao braći da propovijedaju uvijek, a to ne mora biti uvijek riječima. Sav naš život je propovijedanje. Vratimo se trenutku kada nas je Gospodin pozvao. Ako i nemamo mladenački zanos, imamo zrelu vjernost. „Pravednik će od svoje vjere živjeti! Ništa Vam neće biti nemoguće.” Njemu smo povjerovali i Gospodin ni danas ne prestaje hoditi s nama! I danas vodi svoju Crkvu.

Nakon sv. mise i zajedničkog fotografiranja, susret je nastavljen na zajedničkom ručku u Domu za starije i nemoćne „Sv. Majka Terezija”. Poslije ručka časne sestre i svećenici su posjetili korisnike doma, pozdravi li ih, porazgovarali s njima i otpjevali im nekoliko duhovnih i prigodnih pjesama.

Vjerujemo kako je susret već donio obilje Božji blagoslova i da će uroditi također i novim duhovnim zvanjima. Zahvaljujemo domaćinu, kao i svima koji su na bilo koji način pomogli u organizaciji Susret duhovnih zvanja doborskog i derventskog dekanata. Slijedeći susret je u Derventi, 11. rujna 2027. godine.

Objava Susret duhovnih zvanja pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.