Bilo je i onih „opasnijih” igara zbog kojih bi znali dobiti batine ako bi predmete za igru odnijeli iz kuće. Dječaci i djevojčice igrali bi se zajedno dok djevojčice ne bi počele raditi ručnu rađu. Osim igara, narodna tradicija čuva i dječje pjesme i molitve.

Brojne su igre kojima su se djeca zabavljala. Laste se igralo tako da se dvoje djece uzmu za ruke, podignu ih i stoje razmaknuti. Ostali prolaze kroz taj prolaz i djeca koja stoje pjevaju:

Laste, prolaste, na Moravu dolaste.

Vaša gora zelena, a naša je uvela.

Ver, ver, kala-per.

Otvori, Jelena, vrata

da  prođe cijela vojska kroz goru zelenu.

Za svako dijete…

Školice se igralo tako da se na zemlji obilježi pravokutnik i podijeli na manje pravokutnike. Uzme se pločica i na jednoj nozi skakuće i šutira pločica od pravokutnika do pravokutnika, ali ne smije se stati na crtu niti se smije dvaput skočiti u jednom pravokutniku.

Slipice se igralo tako da se jednom igraču zavežu oči, odredi se prostor na kojemu drugi igrač trči, a on ih lovi i pogađa koga je ulovio. Kada pogodi ime, njemu skidaju maramu i vežu onome koga je ulovio.

Zaseka je igra gdje se zauzima zemlja za onoliko koliko se bačeni prut zabode u obalu. Tko prvi zauzme prostor pomičući svoj štapić, stavlja ostalim igračima zemlju na ramena da jedan po jedan nosi do određenoga mjesta, a ako mu zemlja ispadne, gađa ga tom zemljom u leđa.

Djevojčice su igrale igru mućak. Za nju im je bila potrebna maramica. Čučnule bi u krug, a jedna je oko njih hodala noseći maramicu sa zadaćom da je neprimjetno spusti iza nečijih leđa. Ako bi suigračica primijetila maramicu, ustala bi i nosila ju uokolo. Djevojčica koja je stavila maramicu iza leđa suigračice zauzela bi njezino mjesto. Ako djevojčica ne primijeti maramicu iza svojih leđa, ulazila bi u središte kruga i bila mućak.

Igru mjeriti uzle igrale su samo djevojčice čuvajući blago i pletući čarape. Da bi se zabavile, neka predloži: Ajmo se letiti.  A to znači koja će od njih brže isplesti određenu dužinu pređe, računajući od mjesta na kojemu je vezan čvor.

Dječja mašta iskazivala se u nedostatku igračaka. Tako je djeci za igru često dovoljna bila kutija šibica. Kutiju bi se stavilo na kraj stola i odbijalo udarcem palca. Ako padne na dio na kojemu je slika, igrač dobije 10 bodova; ako padne na stranu, dobije 100 bodova, a ako padne u visinu, 1000 bodova. Ako bi pala na dio na kojemu nema slike, igrač bi dobio 0 bodova.

Za igru trlje bilo je potrebno na jednom ravnom prostoru, najčešće na kartonu, nacrtati trlju. Na trlji se obilježe mjesta u koja igrači trebaju gurati kamenčiće ili neke druge predmete koje odrede za igru. Pobjednik je onaj tko prije popuni mjesta na trlji.

Škuljaka (piljaka) se igralo tako da se izabere pet okruglih kamenčića. Igrač bi najprije bacio jedan kamenčić uvis i hvatajući ga, uzimao jedan po jedan, zatim dva po dva, onda tri i na kraju sva četiri kamenčića sa zemlje. Ako bi igraču kamenčić ispao ili ga ne bi mogao uhvatiti, nastavljao je igrati drugi igrač.

Zabavljalo se i trčanjem u vrećama tako da natjecatelji  uđu nogama u vreću i zavežu je oko pojasa ili je drže rukama. Zatim se sa starta trči do cilja.

Popularna dječja igra bila je miš i maca. Djeca se uhvate u kolo, unutar kola je miš (jedno dijete), a izvan kola maca. Maca pita: „Šta to radiš, Mijo?”

Mijo odgovara: „Jedem kruva i sira.”

Maca:  „’Oćeš meni dat’?”

Mijo: „Ne dam.”

Maca počne trčat’ da uhvati miša, a djeca joj ne daju u kolo, a ako uspije ući u kolo, onda puste miša, a njoj ne daju izići.

Brojne su druge igre kojima su se djeca zabavljala: škrilje, lončića, džilanje, đirle,  kolopere, puljnaje, žmirke…

Kada bi se jako dimilo na ognjištu djeca bi pjevala da dim pođe u drugom smjeru, da ih ne peče za oči:

Tamo, dime, kara-dime,

tamo su ti vrata, tamo su ti oči

pri pečenoj ploči.

Tamo su ti rozi, pri pečenoj kozi!

Kada bi se nekome štucalo pjevali bi:

‘Ko me spominje,

pao s kobile,

najeo se drobine,

od mrtve kobile.

Plačljivoj djeci se pjevalo:

Revi, revi, magare,

sutra ćemo u bare

i u Banju Luku,

di se govna  vuku.

                                                                       ***

Zakla baba junicu,

dade plački guzicu

i još guzno crivo,

da mu nije krivo.

                                                                       ***

Zabal’, Bale, Baliću,

da’ ćemo te Daliću.

Zabal’, Bale, još,

da’ ćemo ti groš.

Gladeći dječju ruku, govorilo se:

Mujs, maca, di si bila?

U selu na prelu.

Šta si tamo radila?

Vino pila.

Jesi meni ostavila?

Jesam. U bakrici na polici. Miš dođe, prde, bakra puče, vino se proli, učini se šteta.

Pis, mace, eno gore lojke.

Dijete podigne oči i onda ga se lagano udari po ruci.

Njišući glavu djeteta među dlanovima, oponašajući sijanje brašna, izgovaralo se stihove:

Sij, bako, brašno.

Nemam, dide, na što.

Prodaj, dide, kobilicu,

kupi baki koprnicu.

Prodaj, dide, gaće,

kupi baki naćve.

Prodaj, dide, nita,

kupi baki sita.

Pa sij, pa sij, pa sij.

Dječje molitve zahvale

Djeca su na početku i na kraju dana izricala zahvalu Bogu. Njihove su molitve najčešće bile upućene anđelima:

Anđele moj dragi,

moj čuvaru blagi,

Tebi budi ‘fala

što me čuvaš mala.

Čuvaj me dok živim

da nikom ne skrivim.

Amen!

***

Anđele, čuvaru mili,

svojom snagom me zakrili,

prema Božjem obećanju,

čuvaj mene noću, danju,

osobito pak me brani

da mi dušu grij’ ne rani,

a kad s ovog svijeta pođem

sretno da u Nebo dođem,

da se ondje s tobom mogu

vijekom klanjat’ dragom Bogu.

O, Isuse, željo moja,

Tebe želi duša moja

kada  bude volja Tvoja,

Tebi Isuse duša moja.

Slatko Srce Marijino,

budi naše spasenje.

Isuse, Marijo i Josipe,

pomozite nam u smrtnoj borbi.

***

Moj anđele dragi, poslaniče Boga,

vjerni pratioče sveg života moga,

kad se duša moja digne put visina

da ugleda sretno Božjega Sina.

Kad pred vječnog Suca duša moja dođe,

da u miru Božjem u Nebesa pođe.

***

Anđele Čuvaru, koji si nas čuvao

ovaj dan današnji,

čuvaj nas i pazi i ovu noć noćašnju.

(ovo se moli navečer, a ujutro samo obrnuto)

***

Idem spati Boga zvati  i  Mariju Božju Mati.

Bog se diže na Nebesa,

Nebesa se rastvoriše,

anđeli se pokloniše.

Anđeli Gabrijeli, ja vas zovem u pomoć,

čuvajte me ovu noć,

da mi duša ne pogine,

da mi tilo upočine.

Križom se križam,

pod križ ligam,

križ me čuva s večeri do svita,

Bog i Gospa dovika.

                                                                       ***

Anđele lijepi moj,

uz postelju moju stoj.

Prijatelju premili,

ovu noć me čuvaj ti.

Evo spusti se tiha noć,

na počinak ja ću poć’.

Moja zadnja riječ neka bude:

Moj Isuse, laka tebi noć.

***

Anđele čuvaru,

o čuvaru moje duše,

što u lijepom nebu sjaš,

kano čisti blagi plamen

uz ton Božji prebivaš.

K zemlji letiš radi mene.

Dušu mi prosvjetljuješ,

prijateljem, tješiteljem,

bratom mojim postaješ!

***

Terezijo sveta,

ponizno Te molim,

kaži malom Isusu da ga puno volim.

***

Zrake sunca već se gase,

Stvoritelju, čuj nam glase.

Milostivo, Bože mili,

pogledaj nas i zakrili.

Neka bježe ružne slike,

grešne sanje svekolike.

Zlome duhu ne daj moći,

očuvaj nas u čistoći.

Tiha noć se evo spušta,

sad ću na počinak  poć’

Moja zadnja riječ nek’ bude:

Isuse moj, laku noć.

Pred svetištem na oltaru

bdije vječnog svjetla moć.

S anđelima šapćem tiho:

Isuse moj, laku noć.

Dulje ne smijem više bdjeti.

Na počinak moram poć’.

Moja zadnja riječ nek’ bude:

Isuse  moj,  laku noć.

Moj Isuse, daj me čekaj.

Sutra ću Ti opet doć’.

Podaj svojim blagoslovom

mojoj duši laku noć.

                                                                       ***

Tata, mama, laku noć.

Dite, Bog ti bio na pomoć.

Božja pomoć nam’ će doć’.

Anđeli će rad’ ti doć’.

Svaku noć oni će ti sjati,

slatki sanak spavati,

o Isusu sanjati.

Isus će me tješiti.

Ja ću ruke krilit’ svoje

da me Isus primi u krilo svoje,

da razveseli srce moje.

Isus će naći prijestolje svoje.

Dođi, Isuse, srce te moje zove.

da me očuvaš ove noći nove.

Kada zora zarudi,

Ti me, Isuse, probudi,

a kad osvane dan,

ljubavi mi svoje daj.

U vremenu zatvaranja u virtualni svijet dječje zabave pokazuju lijepe načine druženja, razvijanja mašte i sportskoga duha, a pučke vjerske molitve svjedoče o razvijanju religioznosti od najranije dobi. Svakodnevni život djece u prošlosti je podrazumijevao izvršavanje zadataka u domaćinstvu i ostavljao malo vremena za igru, ali je uvijek bio prožet dimenzijom zabave i duhovnosti.

Objava Igre i molitve svakodnevice pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.