Rijeke milosti započele su teći u ovom mjestu 1541. Te godine Meksikom je harala velika epidemija u kojoj su mnogi izgubili život. Mladi urođenik po imenu Juan Diego Bernardino, obraćenik na katoličku vjeru i poslužitelj kod oltara u franjevačkom samostanu, zaputio se na obalu obližnje rijeke kako bi svojim bolesnim ukućanima donio vode za koju se vjerovalo da posjeduje ljekovita svojstva. Na vrhu brežuljka ukazala mu se predivna Gospođa i upitala ga: „Bog te blagoslovio, moj sine, kamo si krenuo?” Nakon što je odgovorio da je krenuo na vodu, Gospođa mu je rekla: „Pažljivo me slušaj. Dat ću ti drugu vodu koja će izliječiti ne samo tvoju obitelj nego sve koji je budu pili, jer moje srce uvijek je blisko malenima i ne može podnijeti ako im ne udijeli zdravlje.” Nakon tih riječi nepoznata Gospođa povela je Juana nizbrdo do borova gaja gdje se nalazio izvor vode. Rekla mu je da će ozdraviti svi oni koji popiju makar jednu kap s ovoga izvora. Nadalje, nagovijestila mu je da će među borovima koji su okruživali izvor pronaći njezin lik kojega treba prenijeti u franjevačku crkvu sv. Lovre na obližnjem brijegu. Kada je Gospođa nestala, priprosti mladić žurno je zahvatio vodu s izvora kako bi svojima odnio potrebni lijek od kojega će čudesno ozdraviti. Zatim se zaputio braći franjevcima i ispričao im sve što se dogodilo. Budući da su dobro poznavali mladića, povjerovali su u njegove riječi te iste večeri uputili se zajedno s njime do izvora. Nisu ni slutili da će se obistiniti sve što im je ispričao Juan Diego. U trenutku njihova dolaska do izvora okolna borova šuma bila je obasjana zrakama zalazećega sunca. Sva stabla bila su kao u plamenu, ali ipak jedno veliko stablo plamtjelo je najviše od svih. Kada su ga rasjekli sjekirama, u njemu su pronašli kip Djevice Marije izrađen od ocote, vrste bora koji raste u tom kraju. Uzbuđeni i radosni zbog čudesnoga znaka odmah su izradili nosiljku od borovih grana i cvijeća na koju su postavili pronađeni kip te ga, kao što je Marija i zahtijevala, u procesiji prenijeli do crkve sv. Lovre.

Ovo neobično svetište prvi je opisao 1588. Diego Muñoz Camargo, povjesničar iz Tlaxcale. Gospin kip zaogrnut dugom zlatnom tunikom i plavim ogrtačem središnji je dio svetišta. Nekolika puta godišnje organiziraju se svečane procesije u kojima se nosi Gospin lik. Sve do današnjega dana vjernici dolaze na čudesni izvor – danas je to bunar, noseći vodu bolesnima. A brojni natpisi zahvale Djevici Mariji, kao što je to slučaj u svim Gospinim svetištima diljem svijeta, svjedoče o tolikim čudesnim iscjeljenjima koja su se dogodila.

Crkva svetišta u Ocotlánu uzdignuta je 1746. na čast bazilike te je tako postala jedna od crkava s vratima koja papa otvara svakih 25 godina, a papa Benedikt XIV. udijelio je apostolske oproste i privilegije vjernicima koji časte Gospu od Ocotlána. Svake godine u mjesecu veljači, noseći svoju Kraljicu na ramenima u svečanoj procesiji, vjernici nastavljaju neprekidnu tradiciju svojih predaka prisjećajući se Marijina ukazanja. Svetište je smješteno na brežuljku s kojega se vidi cijeli grad Tlaxcala. Zabilježeno je da su petorica papa od 18. do 20. stoljeća štovali Gospu od Ocotlána: papa Klement XII., Benedikt XIV., Pio VI., sv. Pio X. i Pio XII.

Objava Gospa od Ocotlána: Ljekovita voda Djevice Marije pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Dok ovo pišem u mislima se vraćam u predivni krajolik na sjeveru Italije nedaleko od grada Tridenta, gdje se nalazi još jedno od tolikih milosnih mjesta razasutih diljem svijeta koje je svojim dolaskom počastila Blažena Djevica Marija. Radi se o svetištu Madonna di Pinè u mjestašcu Montagnaga. Ovdje se 14. svibnja 1729. godine Prečista Djevica prvi put ukazala pastirici koja se zvala Dominika Targa. Nakon toga uslijedila su još četiri ukazanja.

Marija, ponizna i skromna službenica Gospodnja, kao i nebrojeno puta ranijih i kasnijih stoljeća, pohodila je zemaljsku dolinu ukazujući se jednostavnoj i siromašnoj djevojci koja je bila uz svoje stado. Stoka koju je čuvala djevojka, prije no što će se Marija ukazati, odjednom je postala uznemirena panično bježeći na sve strane. Domenika koja je toga časa molila svetu krunicu preplašeno je počela vikati: „Isuse, Marijo, pomozite mi!” Čim je izgovorila ove riječi, pred njom se pojavila prelijepa Gospođa odjevena u snježno bijelu haljinu te upitala: „Kćeri moja, što radiš!” Kada je djevojka uzvratila da moli krunicu, Gospođa ju je pohvalila. Nakon što je djevojka otkrila nepoznatoj Gospođi da ima veliku želju poći u Gospino svetište Caravaggio, Ona joj je uzvratila: „Poslušaj me. Ne idi u Caravaggio. Umjesto toga na svetkovinu Marijina uznesenja pođi u crkvu sv. Ane u Montagnagi, jer ondje će biti izložena slika Gospe od Caravaggia. Klekni na prvu stepenicu ispred oltara i vidjet ćeš prekrasnu stvar.” Djevojka je izrazila svoju sumnju da će joj roditelji toga dana dozvoliti da dođe u crkvu sv. Ane. Prije nego što je nestala lijepa Gospođa je uzvratila: „Ne boj se, ja ću biti tamo!”

Spomenutoga dana, na svetkovinu Uznesenja Marijina, djevojka je bez protivljenja roditelja došla u crkvu. Kada je u vrijeme pjevanja litanija Svih svetih odjeknuo zaziv Kraljice mučenika, Dominika je drugi put vidjela Djevicu Mariju s djetetom Isusom u naručju i svetom krunicom u desnoj ruci. Od djevojke je Marija zatražila da objavi Njezino ukazanje svim nazočnim vjernicima. Kada je Dominika to učinila mnogi su izrazili sumnju u vjerodostojnost njezinih riječi, posebno crkveni dostojanstvenici.

Treće ukazanje dogodilo se 8. rujna. Nakon procesije Djevica Marija se djevojci ukazala s Djetetom u rukama, u pratnji sv. Jakova, sv. Ane i sv. Josipa. Ovoga puta Dijete je plakalo i krvarilo. Presveta Djevica je blagoslovila sliku koja je naslikana i stavljena na oltar nakon drugoga ukazanja. U trenutku Marijina dolaska Dominika je tri puta uzviknula: „Blažena Djevica je ovdje!” Nakon blagoslova slike Djevica Marija je rekla da će na ovome mjestu uslišavati molitve svojih štovatelja. Zatim je pokazala rane na malom Isusu i pojasnila da su im uzrok ljudski grijesi. Sve je pozvala na molitvu za obraćenje grešnika. Četvrto ukazanje bilo je samo dva dana poslije kada se Djevica ukazala Dominiki da je utješi zbog sumnji u istinitost ukazanja. Zadnje ukazanje bilo je 26. svibnja 1730. Nakon što je vidjelica u više navrata, bez ikakvih proturječja, svjedočila pred crkvenim sudom ukazanja su i službeno priznata od biskupijskih vlasti.

Objava Nepresušna majčinska ljubav pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.