Ovom prilikom, fra Zdravko Dadić, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene, prisutne je podsjetio na to što fra Anđelko znači Provinciji i svim ljudima čije živote je obilježio:

Fra Anđelko Barun odložio je svoj hodočasnički habit i zaodjenuo se, kako vjerujemo, u svjetlo onih koji su do kraja izgorjeli za ono što su ljubili.

U ovim trenucima, kao i uvijek u ovakvim prigodama, kao provincijal, osjećam posebnu težinu, ali i posebnu povlasticu.

Težinu — jer se opraštamo od čovjeka koji je našu provinciju godinama nosio na svojim plećima.

Povlasticu — jer imam čast govoriti o bratu čiji je život sam po sebi bio jedna lijepa propovijed puna poruka.

„Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda.“ (Iv 15, 5)

Fra Anđelko je znao gdje su mu korijeni, i oni po rođenju u Ljubunčiću i oni po krštenju u Kristu. Nije bio čovjek koji život živi površno. Cijeli život je „kopao“ — i u doslovnom i u prenesenom smislu. Kao ekonom provincije, duboko je ulazio u bilance i upravljao materijalnim dobrima s mudrošću domaćina koji zna da ništa nije njegovo, a za sve je odgovoran. Kao kroničar i autor knjige „Povijest provincije Bosne Srebrene“, uz to je istraživao arhive, zastarjele rukopise i skoro zaboravljena imena fratara koji su živjeli i umrli bez zemaljske slave, ali u punini vjere. Fra Anđelkove knjige nisu bile tek akademska vježba, već čin zahvalnosti. One su dar mnogim do sad i budućim naraštajima braće koji će jednom i za njega — baš kao što mi činimo danas — zapaliti svijeću i zapitati se: tko je bio taj fratar?

Mi ga danas ubrajamo i stavljamo uz bok značajnijih fratara naše provincije.

A i provincija je fra Anđelku iskazivala veliko povjerenje, i to ne jednom i ne slučajno. Bio je ekonom provincije, definitor, meštar novaka i bogoslova, gvardijan i župnik. Svaka od tih službi zahtijevala je od čovjeka posebne vrline: kao ekonom pouzdanost i staloženost; kao član uprave mudrost i odmjerenost; kao odgojitelj strpljenje i toplinu, a posebno kao gvardijan, jer ta služba zahtijeva sposobnost da istodobno budeš i otac i brat. Ono što me kod fra Anđelka uvijek iznova zadivilo jest to što službe nije prikupljao kao trofeje, nego ih je prihvaćao kao netko tko zna da se u zajednici ne sjedi skrštenih ruku.

Sveti je Franjo rekao: „Neka nijedan brat ne bude ministar, to jest sluga, ako nije voljan biti sluga.” Fra Anđelko je u svojim službama bio sluga u najplemenitijem smislu te riječi.

Posebno se želim osvrnuti na njegovu službu odgojitelja – osobe koja je formirala tolike ljude, pa i mene samoga. Provincija mu je povjeravala ono najdragocjenije – mladu braću u formaciji, u usmjeravanju na Franjin i Kristov put. Odgojiti fratra ne znači samo naučiti ga pravilima, nego još više pokazati mu što znači živjeti slobodno i odgovorno. Fra Anđelko je to svjedočio – ne potpunim savršenstvom, ali sigurno autentično što jedino uvjerljivo progovara mladima. U našoj provinciji ima mnogo braće koja fra Anđelku duguju ono neizmjerno: jedan pogled, razgovor, strpljenje u trenutku krize ili riječ izgovorenu u pravi čas.

Sjeme je posijano, a plod ostaje.

Danas se fra Anđelko vraća Bogu kojemu je služio. Vraća se ispunjenih ruku — ne novcem, slavom ili moći — već danima provedenim u vjeri, s braćom koju je odgajao, stranicama koje je ispisao, misama koje je slavio, ispovijedima koje je strpljivo slušao i molitvama koje je izgovarao u skrovitosti.

Mi ne znamo što je sve Bog vidio u njegovu životu, ali znamo ovo: čovjek koji se toliko godina posvećivao zajednici, koji je čuvao spomen na pokojnu braću i brinuo se za živu braću, nije ovim svijetom prošao uzalud.

Sveti Pavao piše: „Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao.“ (2 Tim 4, 7). Ove riječi, braćo, nisu samo Pavlove; danas su one i fra Anđelkove. Provincija gubi brata, ali dobiva zagovornika i nadahnuće mladima koji traže put životnog ostvarenja. Dok molimo za nova zvanja, ovi su trenutci prigoda da o njima i govorimo.

Fra Anđelko, hvala ti, za toliko plodnih godina, za svaku službu, za svaku ispisanu stranicu i za svaku molitvu. A mi koji ostajemo, napose braća franjevci, zapitajmo se: što ćemo mi ostaviti provinciji, Crkvi i svome narodu? Što ćemo ostaviti braći koja dolaze nakon nas?

Objava Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Tijekom susreta provincijal je s ministrom razgovarao o suradnji između hrvatske Vlade i Provincije te o pomoći koju Republika Hrvatska pruža projektima koje vode franjevci Bosne Srebrene, ali i drugim načinima potpore hrvatskom katoličkom narodu u Bosni i Hercegovini. Sugovornici su se složili da će se ta suradnja nastaviti i u budućnosti. 

Provincijal je na rastanku gostu uručio i prigodni dar – knjigu Bolnica s pečatom, u kojoj je opisana povijest ratne bolnice u Novoj Biloj koju su pokrenuli franjevci Bosne Srebrene kako bi ublažili patnje hrvatskoga naroda u Središnjoj Bosni.

Objava Provincijal Bosne Srebrene u posjet primio ministra vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Dekret je pročitao kancelar Vrhbosanske nadbiskupije preč. Mladen Kalfić tijekom misnog slavlja u spomenutoj crkvi u povodu susreta svećenika Gučogorskog arhiđakonata. „Ova jubilarna godina namijenjena je posebno članovima svih franjevačkih obitelji, kao i svima koji se pridržavaju Pravila sv. Franje ili se nadahnjuju njegovom duhovnošću, te svim vjernicima koji posjete u obliku hodočašća bilo koju franjevačku samostansku crkvu ili bogoslužno mjesto posvećeno sv. Franji u bilo kojem dijelu svijeta. U skladu s tim, u dogovoru s mnogopoštovanim provincijalom Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravkom Dadićem, ovime odlučujem da franjevačka samostanska crkva sv. Franje Asiškog u Gučoj Gori bude posebna jubilarna crkva za sve vjernike, svećenike, redovnike i redovnice u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Ovu odluku donosim također u spomen na 170. obljetnicu početka gradnje samostanske crkve u Gučoj Gori u kojoj ćemo, ako Bog da, kao nadbiskupijska zajednica na blagdan sv. Franje, u nedjelju 4. listopada 2026., slaviti svečanu svetu misu“, navedeno je u proglasu uz zaključak: „U ovoj Godini sv. Franje molimo da bi svaki član franjevačkih obitelji, svaki svećenik i vjernik kršćanin na području Vrhbosanske nadbiskupije, po primjeru Sveca iz Asiza, i sam postao uzor svetosti života i postojan svjedok mira.“

Guča Gora naselje je smješteno na obroncima Vlašića, 9 km sjeveroistočno od Travnika. Franjevci su tu samostan podigli još u 14. stoljeću, ali je on dolaskom Osmanlija srušen. Sadašnja crkva i samostan građeni su od 1856. do 1857. i do sada su više puta obnavljani. U veljači 1945. partizani su zapalili obje zgrade, a sličnu sudbinu doživjeli su i u posljednjem ratu kada su crkva i samostan devastirani te demolirani. Samostan je u lipnju 1993. okupirala Armija BiH i od njega napravila zapovjedno mjesto za ratne operacije 1993.-1994. U sjećanju žitelja Lašvanske doline ostale su slike demoliranja crkve kojega su napravili pripadnici odreda El-mudžahid.

Danas župa broji oko 600 vjernika.

Objava Crkva u Gučoj Gori proglašena jubilarnom pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Na završetku ovog svečanog euharistijskog slavlja, u ime redovnika i redovnica, osobito Franjevačke provincije Bosne Srebrene i u svoje osobno ime, zahvaljujem Bogu koji u svakom vremenu vodi  svoju Crkvu, pozivajući i darujući joj pastire prema svome srcu.

Današnje biskupsko ređenje našega brata fra Mire za vojnog biskupa u Bosni i Hercegovini za našu je Provinciju poseban znak Božje blizine i povjerenja naše Crkve. Iz bratstva Bosne Srebrene, koje stoljećima dijeli sudbinu ovoga naroda i ovih prostora, Gospodin danas šalje jednoga brata u novu i zahtjevnu službu Crkvi i društvu.

Dragi brate Miro, u franjevačkom si Redu učio hoditi putem poniznosti, blizine čovjeku i služenja miru. Vjerujemo da ćeš upravo u tomu duhu vršiti svoje biskupsko poslanje – među vojnicima i svima koji su pozvani čuvati mir, često u teškim i osjetljivim okolnostima. Neka te u svemu vodi Krist, Knez mira, a franjevački pozdrav „Mir i dobro“ neka bude pečat tvoga služenja, kao što i tvoje geslo poručuje; Servus Dei Pacis! Ovaj svijet treba ljude koji će biti Sluge Božjeg mira!

U ime Provincije zahvaljujem Svetom Ocu na povjerenju iskazanom našem bratu, hvala i svima onima koji su ovaj dan pratili molitvom i djelom.

Poseban pozdrav upućujem i pripadnicima Oružanih snaga i sigurnosnih službi Bosne i Hercegovine koji u svojoj službi nose veliku odgovornost za mir i sigurnost svih ljudi u ovoj zemlji.

Dragi brate fra Miro, Bosna Srebrena ostaje uz tebe. Pratit ćemo te molitvom i bratskom blizinom, da u svome poslanju uvijek ostaneš čovjek evanđelja, brat među ljudima i pastir otvorena srca.

Dragi brate od svega ti srca čestitam!

Mir i dobro svima!

fra Zdravko Dadić, provincijal

Objava Govor mnp. oca provincijala fra Zdravka Dadića prigodom biskupskog ređenja fra Mire Relote pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Pristigli gost je bratski susret iskoristio da se informira o braći iz ove Kustodije koja studiraju teologiju zajedno s kandidatima Bosne Srebrene, ujedno zahvalivši provincijalu i braći Bosne Srebrene za nesebičnu pomoć koju pružaju u odgoju mlade braće iz Afrike.

Objava Posjet kustosa “Naše Gospe od Kibeha” provincijalu Bosne Srebrene pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Svetu misu u crkvi u Novoj Biloj predvodio je provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, u koncelebraciji s više svećenika, uz sudjelovanje vjernika, predstavnika institucija, udruga i građana koji su se okupili kako bi odali počast ovom povijesnom činu pomoći i nade.

U svojoj propovijedi fra Zdravko Dadić podsjetio je na važnost „Bijelog puta“ kao simbola zajedništva, vjere i hrabrosti ljudi koji su, unatoč ratnim opasnostima, krenuli pomoći opkoljenom stanovništvu Lašvanske doline. Istaknuo je kako sjećanje na ovaj događaj nije samo čin prošlosti, već trajna obveza da se čuvaju vrijednosti solidarnosti, mira i čovjekoljublja.

Dolazak konvoja „Bijeli put“ u prosincu 1993. godine ostao je duboko upisan u kolektivno pamćenje ovoga kraja, jer je donio prijeko potrebnu medicinsku, humanitarnu i moralnu pomoć bolnici i stanovništvu Nove Bile i okolnih mjesta.

Priie svete mise položeni su vijenci i zapaljene svijeće kod biste pokojnog Ante Vlaića.

Obilježavanje godišnjice završeno je u ozračju molitve i zahvalnosti, uz poruku da se žrtva i dobrota sudionika „Bijelog puta“ nikada ne smiju zaboraviti.

Objava Obilježena 32. godišnjica dolaska humanitarnog konvoja „Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu“ pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Vaša ekselencijo nuncije Francis, preuzvišeni nadbiskupe Tomo, dragi biskupe fra Miro i draga braćo!

Sveti Otac, papa Lav, imenovao je našega brata fra Miru Relotu vojnim biskupom u Bosni i Hercegovini. Tu vijest primili smo s velikom radošću i zahvalnošću dragom Bogu i Svetom Ocu papi Lavu XIV koji je izabrao ne samo člana naše Provincije Bosne Srebrene nego i jednoga od članova našeg provincijskog Definitorija. Ovaj izbor doživljavamo kao čin priznanja svima nama te kao znak da Crkva na čelu sa Svetim Ocem prepoznaje doprinos braće franjevaca u radu s povjerenim im vjernicima.

Zahvaljujem apostolskom nunciju u Bosni i Hercegovini nadbiskupu Francisu Assissiju Chulikattu na zauzetosti kojom prati život naše mjesne Crkve i na pravi način vrednuje doprinos franjevaca Bosne Srebrene njezinom poslanju.

Ovaj događaj ispunja nas ponosom i dubokom duhovnom radošću, jer Gospodin još jednom pokazuje koliko blagoslova izlijeva na našu franjevačku zajednicu i na Crkvu u našoj domovini. Izbor našega brata za službu vojnog biskupa znak je povjerenja Crkve, ali i potvrda da franjevačka prisutnost, ukorijenjena u jednostavnosti i blizini narodu, i danas rađa dobrim plodovima.

Dragi brate biskupe fra Miro, uime Franjevačke provincije Bosne Srebrene upućujem Ti iskrene čestitke i obećavam molitvu da te u Tvojoj novoj službi uvijek prate Božja milost, snaga Duha Svetoga i zagovor svetoga Franje Asiškoga. Neka Tvoja riječ i primjer budu svjetlo onima koji u vojnoj službi nastoje živjeti vjeru i služiti miru.

Dok Ti izričem svoje čestitke ujedno Ti i zahvaljujem za sve godine služenja braći, provinciji, Crkvi i Božjem puku na raznim službama i mjestima, od Italije do Sarajeva. Molim i potičem svu braću da Te se sjete u svojim molitvama.

Neka Gospodin blagoslovi Tvoj hod, našu Crkvu i našu domovinu.

Fra Zdravko Dadić, provincijal Bosne Srebrene

Objava Obraćanje provincijala fra Zdravka Dadića na svečanosti u prigodi imenovanja novog vojnog biskupa u BiH pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

U prigodnoj homiliji propovjednik fra Danijel je istaknuo kako je sv. Nikola postigao krunu mučeništva i time postao slika svog hrvatskog naroda koji će kroz stoljećima proživljavati mučeništvo zbog svoje vjere, protjerivan i ubijan. Ali „zahvaljujući svojoj čvrstoj vjeri u Boga, hrvatski i katolički narod je i opstao u Bosni i na ovim područjima”, naglasio je propovjednik.

U nastavku prigodne propovijedi fra Danijel je govoreći o mučeništvu istaknuo: „Mučeništvo je dar, nezasluženi dar koji Bog ne daje svima. Mučenik je, nadalje, uvijek mučenik iz ljubavi i s ljubavlju, za razliku od fanatika i zanesenjaka koji srljaju u smrt jer nekoga mrze te ubijaju i drugoga i sebe u ime Boga. Mučenik ne mrzi, nije slabić, uzda se u snagu same istine, u snagu milosti same, u snagu ljubavi same. Mučenik ne umire za produbljivanje mržnje, nego za uspostavljanje ljubavi, kao i Krist. Krist je bio nadahnuće sv. Nikoli u njegovu životu, doslovno ga je nasljedovao slijedeći onu Isusovu iz današnjeg evanđelja: Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom….Tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.”

Potom je fra Danijel dodao: „Mi možda nećemo biti mučenici kao sv. Nikola Tavelić i drugovi, ali možemo biti mučenici na drugi način. Sv. Augustin kaže: ‘Borimo se protiv zlih strasti, znajući da je to za kršćanina dnevno mučeništvo.’ Isto tako, samo vršenje svakodnevnih kršćanskih dužnosti može se nazvati nekom vrstom mučeništva. Mučenici svojom krvlju svjedoče svoju vjernost Kristu. A mi možemo i moramo svoju vjernost Kristu zasvjedočiti pravim kršćanskim životom, tj. revnim vršenjem svojih svakodnevnih kršćanskih dužnosti u obitelji, u društvu, na poslu, svugdje.” Pred kraj je propovjednik potaknuo sve prisutne da nauče cijeniti svoju katoličku vjeru, te po vjeri žive i drugima naviještaju Evanđelje.

Na kraju mise sve prisutne pozdravio je upravitelj svetišta fra Damir Pavić izrazivši radost zbog ovoga događaja i zajedništva. Sveto misno slavlje glazbeno su ga animirali bogoslovi Franjevačke bogoslovije u Sarajevu. a po završetku mise uslijedilo je zajedničko druženje i zakuska u predvorju svetišta.

Proslavi blagdana sv. Nikole Tavelića prethodile su mise trodnevnice koje je predvodio fra Damir Pavić.

Iz života sv. Nikole Tavelića

Fra Nikola Tavelić, prvi kanonizirani hrvatski svetac, rođen je u okolici Šibenika polovicom 14. stoljeća. Nakon stupanja u franjevački red, fra Nikola je poslan u Bosnu kako bi naviještao evanđelje. Ondje je proživio 12 godina, pozivajući pripadnike Crkve Bosanske natrag u krilo Katoličke Crkve. Potom je pošao u misije u Palestinu, gdje je zajedno sa još trojicom braće franjevaca umro mučeničkom smrću 14. 11. 1391. u Jeruzalemu. Blaženikom ga je proglasio 1889. godine papa Lav XIII., a 21. lipnja 1970. godine proglašen je prvim službenim svecem hrvatskoga naroda. Do danas su svetima proglašeni još fra Leopold Bogdan Mandić i Marko Križevčanin, uz to je još 16 njih u stupnju blaženika, a za mnoge se u ovom trenutku vode postupci za proglašenje blaženima i svetima.

Objava Proslavljen blagdan sv. Nikole Tavelića u svetištu u Sarajevu pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Svečanu misu predvodio je veliki kancelar KBF-a, nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH Tomo Vukšić uz koncelebraciju svećenika – profesora na KBF-u i odgojitelja bogoslovne zajednice te drugih misnika i uz sudjelovanje bogoslova, studenata i studentica na KBF-u, redovnica i drugih vjernika.

Sve nazočne na početku je pozdravio dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu izv. prof. dr. sc. Mario Bernadić koji je primijetio kako je mudra bila odluka da se za zaštitnika ove akademske ustanove izabere upravo sv. Luka koji je, kako je kazao, uspješno zagovara i čuva već 135 godina i kroz pet različitih država.

Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Vukšić potaknuo je nazočne da mole Božji blagoslov za uspješan nastavak funkcioniranja Fakulteta. „Sveti Luka, koji je svojim propovijedanjem i svojim spisima širio istinu o kraljevstvu Božjemu, vrlo je sretno pogođen – što je i dekan na početku kazao – kao zaštitnik našeg Fakulteta. Propovijedanje, odnosno misionarsko djelovanje i spisi, dva su načina na koje Crkva od početka širi istinu o Kristu Gospodinu, Spasitelju svijeta“, kazao je nadbiskup Tomo potaknuvši sve da se u svojim službama nadahnjuju primjerom sv. Luke i tako doprinose širenju Kraljevstva nebeskoga.

U propovijedi je nadbiskup Vukšić pozvao okupljene studente, nastavnike i sve ostale djelatnike da upute zahvalu Gospodinu Bogu za blagoslove kojima je pratio njihov rad kroz proteklu akademsku godinu.

Osvrnuo se potom na pročitani odlomak iz Lukina evanđelja (10,1-9) u kojemu je Isus prekorio svoje učenike jer su se htjeli svetiti seljanima koji prema njemu nisu bili prijateljski raspoloženi. Kazao je da je Isus tom prigodom svoje učenike poučio o teškim zahtjevima apostolskoga poziva i nelagodama koje bi mogli doživjeti zbog nasljedovanja njegova primjera. Svoj govor – podsjetio je nadbiskup Vukšić – Isus je zaključio riječima: „Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje” (Lk 9,62).

Progovorio je potom i o izvještaju sv. Luke prema kojemu je Isus odredio još jednu skupinu od sedamdesetdva učenika i poslao ih po dvojicu pred sobom u gradove i sela u koje je kanio doći. „Iz ovog odlomka, koji je sastavni dio opisa Isusova puta na Kalvariju, jasno proizlazi da je njegova osnovna oznaka misionarsko poslanje učenika. Odnosno da su samo oni koji se uspiju odvojiti od dosadašnjih interesa, zemaljskih vrednota i običnih navezanosti, posvema u stanju naviještati istinu Božjega kraljevanja“, naglasio je nadbiskup Tomo pojasnivši da je iz zapisa sv. Luke jasno kako se Isusovo djelo svjedočenja i naviještanja Božje ljubavi nastavlja i ostvaruje posredstvom i djelovanjem njegovih učenika.

„Sedamdesetdvojica učenika iz današnjeg odlomka jesu vezani za određeno povijesno vrijeme i kraj, ali su također naznaka svih radnika na njivi Gospodinovoj što ih On šalje, u kasnijem razdoblju što se naziva Crkva, koju se ovdje razumije kao zajednicu u službi misionarskoga poslanja i djelovanja“, istaknuo je vrhbosanski nadbiskup te naglasio da će upravo posredstvom ove vrste Isusovih učenika „Crkva stići do svih krajeva, ljudi i vremena i svoju puninu doseći u eshatološkom ubiranju, prikupljanju i vrednovanju plodova“.

Podsjetivši da je sedamdesetdvojicu Isus ovlastio da svakoj kući, u koju uđu, navijeste mir i da svima kazuju kako im se približilo kraljevstvo Božje, pojasnio je da misionarsko djelovanje ne označuje početak kraljevanja Božjega, već da kraljevanje Božje potiče Isusova učenika da ga osobno prihvati. „To jest, kraljevstvo Božje potiče i misionara, koji ga naviješta, da ga prihvati i u životu ostvaruje. Tako dokraja autentično misionizira onaj tko se trudi sam biti misioniziran. Na pravi način obraća druge tko želi biti osobno obraćen. Odnosno, od pravog Isusova učenika se očekuje da bude ‘evangelizirani evangelizator’“, ističe nadbiskup Vukšić.

Kazavši kako svako vrijeme i svako društvo sa svojim okolnostima predstavljaju prigode u koja su Isusovi učenici poslani i u koja trebaju doći da naviještaju i svjedoče, istaknuo je da su stoga akademski obrazovani članovi naroda Božjega, kao i oni koji su na putu takva odgoja i izobrazbe, „ne samo vrlo važan dio tog Isusova plana, nego se od njih s pravom očekuje više“.

Na kraju je pozvao sve – profesore, odgojitelje, svećeničke kandidate triju bogoslovija (nadbiskupijske, franjevačke, neokatekumenske) i studente laike – da se nadahnjuju primjerom te zagovaraju kod sv. Luke. „Budite jedni prema drugima otvoreni i uključivi, strpljivi i puni razumijevanja, također zato što dolazite iz različitih naroda, jezika, rasa, kontinenata i kultura. I po toj širini vi ste u ovom gradu vidljiv znak katoličke širine i univerzalnosti. Sve vas srdačno pozdravljam i svima se radujem“, kazao je u zaključku nadbiskup Vukšić.

Nakon misnog slavlja uslijedio je svečani akademski čin koji je započeo studentskom himnom „Gaudeamus igitur“ koju je otpjevao Zbor bogoslova Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa pod ravnanjem profesora vlč. dr. sc. Ivana Rake.

Uvodnu riječ uputio je dekan Bernadić koji je pozdravio sve nazočne među kojima su bili predstavnici akademske zajednice i civilnih vlasti.

Osvrćući se na rad KBF-a u protekloj akademskoj godini, podsjetio je da je Fakultet u studenom protekle godine bio domaćini međunarodnog znanstvenog simpozija „Odgovornost za stvoreni svijet“, zatim Europske radionice za suočavanje s nasilnom prošlosti Bosne i Hercegovine, kao i Europske ljetne škole međureligijskih studija i izgradnje mira. Pored toga, KBF je organizirao nekoliko međunarodnih znanstvenih simpozija, te i jedan domaći u suradnji s Pravoslavnim bogoslovnim fakultetom „Sveti Vasilije Ostroški“. U izdanju KBF-a ove godine objavljena su dva naslova. Prof. Dubravko Turalja je u svojstvu urednika obradio vrlo vrijedno djelo „Sovićeva gramatika hebrejskog jezika“, a prof. Drago Župarić, inače suradnik KBF-a, objavio je „Duhovna teologija: razumijevanje i praksa“. Pritom je istaknuo je da su profesori s KBF-a objavljivali knjige i u izdanju drugih izdavačkih kuća. Znanstveni časopis „Vrhbosnensia“ izlazio je redovito, kako je i predviđeno. Također, zabilježene su i mobilnosti studenta i nastavnog osoblja u okviru Erasmus programa. Fakultet je uspješno nastavio s realizacijom više ključnih projekata među kojima su projekt unošenja bibliotečke građe u sustav COBISS uz pomoć Renovabisa koji, kako je kazao, ulazi u svoju završnu fazu. Također, uspješno je realiziran projekt stipendiranja studenata KBF-a preko Američke biskupske konferencije. Najavio je i da su od svibnja ove godine krenuli pregovori i s Franjevačkom provincijom Bosnom Srebrenom o pridruživanju njihovovih studenta i profesora KBF-u. Zahvalio je tom prigodom i svim našim dobročiniteljima i partnerima.

Veliki kancelar KBF-a nadbiskup Vukšić uputio je srdačan pozdrav svima nazočnima te potaknuo na zahvalu Gospodinu Bogu za sve blagoslove koje pruža kroz njihov rad.

Izrazio je radost zbog Božjeg dara prisutnosti na ovom skupu uzvanika raznih službi, bilo iz društveno-političkog života ili akademske zajednice, osobito s Islamskog i Pravoslavnog fakulteta, te je kazao da „samo kroz zajedničku suradnju, ne samo na ovom fakultetu, nego na bilo kojemu drugom, možemo biti na uslugu i za dobro svih naših studenta i svih zaposlenika“. Osobito je pozdravio provincijala Dadića te se osvrnuo na novonastali oblik međusobne suradnje između Vrhbosanske nadbiskupije i Provincije Bosne Srebrene čiji su bogoslovi ove godine upisali prvu godinu studija. „Našoj generaciji je providnost predvidjela da započnemo novu stranicu ove krajevne Crkve, pa želimo to raditi na najkorisniji način Božjoj stvari u ovome svijetu, na korist Nadbiskupiji i na korist Provinciji, iznad svega, na korist svih članova Nadbiskupije, svih članova Provincije i svih onih kojima će ovaj Fakultet biti na uslugu“, kazao je nadbiskup Vukšić.

Nakon što je uputio srdačan pozdrav svima, provincijal Dadić progovorio je o „ozračju zajedništva“ spomenuvši kako su ove godine, po prvi puta u novijoj povijesti, bogoslovi Provincije Bosne Srebrene upisali akademsku godinu sa studentima KBF-a.

„Taj korak za nas ima osobitu važnost, ne samo kao čin integracije u zajednički crkveno-odgojno obrazovni prostor, nego i kao znak naše otvorenosti i spremnosti na suradnju na opće dobro Crkve u Bosni i Hercegovini“, kazao je provincijal Dadić te izrazio iskrenu zahvalnost vodstvu KBF-a, Rektoratu Sveučilišta, Vrhbosanskoj nadbiskupiji kao i svima koji su poduprli ovu prijelomnu odluku.

Pozdravni govor uputio je i županijski premijer Nihad Uk, a potom je uslijedio čin ispraćaja u mirovinu dugogodišnjeg profesora i prvog dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta prof. dr. sc. Pave Jurišića. O njemu je tom prigodom progovorio prodekan na KBF-u prof. dr. Darko Tomašević, a zahvalnicu mu je uručio dekan Bernadić. U svom oproštajnom govoru mons. Jurišić zahvalio je kolegama na lijepom ispraćaju te zaželio da Gospodin svojim blagoslovom prati i ovu ustanovu i njen rad.

Uslijedio je svečani čin promocije studenata koji su nakon petogodišnjeg integriranog filozofsko-teološkog studija stekli zvanje magistar teologije. Tijekom akademske godine 2024./2025. trojica studenata su uspješno priveli kraju integrirani filozofsko-teološki studij: Marko Ljubić, Miroslav Petrić i Dario Adžić. Zamolbu za podjelu diploma izrekao je magistar Adžić, a obećanja sve trojice magistara primio je i pročitao tekst proglašenja magistrima teologije prodekan izv. prof. dr. sc. vlč. Oliver Jurišić. Svoje diplome magistri su preuzeli iz ruku i uz čestitku dekana Bernadića.

Dekan Bernadić također je dodijelio priznanje studentici Nikolini Jukić za najbolji ostvareni uspjeh u prethodnoj akademskoj godini s prosjekom 9,64, koja ovu nagradu preuzima četvrti put zaredom.

Nagrada za najbolji pisani rad u protekloj akademskoj godini „Mjesto pneumatologije u teologiji Josepha Ratzingera“, koji je napisao pod vodstvom izv. prof. dr. Hrvoja Kalema, dodijeljena je magistru Adžiću.

Nagrade za nenastavno osoblje primili su: Sanja Bajkuša, Josip Večerko i Bernard Vasilj.

Zahvalnice za doprinos vezan uz integraciju bogoslova Provincije Bosne Srebrene u akademski krug KBF-a uručene su provincijalu Dadiću i nadbiskupu Vukšiću.

Proslava Dana Fakulteta završila je zajedničkim fotografiranjem te prigodnim domjenkom u prostorijama KBF-a

Objava Proslavljen Dan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Tumačeći svetopisamske tekstove, nadbiskup je u svojoj homiliji istaknuo da je molitva lice duše onoga koji moli. Molitva, osim što je razgovor s Bogom, ona nas drži u stalnom odnosu s Bogom. Nadbiskup je rekao da su službe đakona, svećenika i biskupa u izravnom osobnom odnosu s Bogom, te da se služba đakonata ne prima prvenstveno radi svoga posvećenja, nego radi posvećenja drugima. Pozvao je novozaređene đakone da svoje prošnje uvijek upućuju Bogu. Nadbiskup je nadalje pojasnio važnost misionarskog djelovanja u naviještanju Radosne vijesti u današnjem svijetu koji sve manje zna za Krista te je sve manje onih koji su ga spremni nasljedovati. Također je naglasio da na današnji dan moramo sebi posvijestiti da i naši krajevi sve više postaju misionarski, iako se tradicionalno nazivaju kršćanskim. Na koncu je nadbiskup potaknuo đakone da se trude da Kristova riječ što više bude prisutna u njihovom naviještanju i svjedočenju kako bi bili autentični navjestitelji i sluge Kristova oltara u životu.Nakon homilije uslijedio je sam obred đakonskog ređenja polaganjem nadbiskupovih ruku i posvetnom molitvom. Potom su novozaređeni đakoni obukli službenu liturgijsku odjeću: štolu i dalmatiku, a u čemu su im pomogli njihovi župnici. Na kraju obreda od nadbiskupa su primili evanđelistar a potom pristupili služenju kod oltara.

Misno slavlje animirao je zbor franjevačkih bogoslova „Fra Nenad Dujić“ pod ravnanjem maestra fra Emanuela Josića.

Marko Tunjić rođen je 21. studenoga 1994. u Goslaru (Njemačka), kao prvo od troje djece od oca Josipa i majke Ljiljane rođ. Ostojić. Kršten je 1994. u Goslaru, u Hrvatskoj katoličkoj misiji Göttingen- Braunschweig, a sakrament potvrde primio je 2008. u župi BDM-a Majke Crkve, Trnovčica-Zagreb. Osnovu i srednju Elektrotehničku školu završio je u Zagrebu. U župi Krista Kralja u Zagrebu upoznao je Neokatekumenski put te je u listopadu 2016. ušao je u NMM sjemenište Redemptoris Mater u Vogošći. Filozofsko-teološki studij završio je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu gdje je magistrirao 21. rujna 2021. Kandidaturu je primio 2. svibnja 2023., a lektorat 12. prosinca 2024. i akolitat 7. srpnja 2025. u crkvi Sv. Majke Terezije u Vogošći.

Fra Robert Bašić rođen je 14. veljače 2000. u Novoj Biloj, a dolazi iz župe Sv. Ante Padovanskog Busovača. Sin je Ante i Ivane rođ. Bartulović. Osnovnu i osnovnu glazbenu školu, odsjek gitara, završio je u Busovači, a Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom. Nakon uspješne godine novicijata položio je prve privremene zavjete 2020., a svečane 3. listopada 2025. u Sarajevu. Primio je službe lektorata i akolitata. Filozofsko-teološki studij završio je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu gdje je diplomirao 26. lipnja 2025.

Tekst i foto: fra Filip Jakov Šero

Objava Đakonsko ređenje u sarajevskoj katedrali pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.