Temu broja otvara Boris Beck tekstom „Spasonosna pripovijest”, u kojem promišlja o dubokoj ljudskoj potrebi za pričom i o snazi pripovijedanja koje oblikuje zajednice i prenosi iskustva kroz generacije. O umijeću pripovijedanja govori i profesionalna pripovjedačica Jasna Held u razgovoru u kojem otkriva tajne i važnost ove drevne umjetnosti. Ivan Prskalo piše o ljekovitosti bajki, dok Ankica Baković promišlja o moći osobnih priča i važnosti prenošenja iskustava i sjećanja mladim naraštajima.

Dio broja posvećen je i novozaređenom vojnom biskupu u Bosni i Hercegovini, mons. Miri Reloti, njegovu poslanju i biskupskom geslu „Sluga Božjega mira” pa je i naslovnica ovoga broja usklađena upravo s našom željom da istaknemo važnost njegova poslanja, a na stranicama revije objavljujemo i razgovor s mons. Mirom.

Revija obiluje i drugim tekstovima s područja vjere, društva i kulture. Fra Danijel Nikolić piše o tome kako je sveti Franjo otkrio evanđelje, a fra Goran Azinović donosi zanimljivo promišljanje o Carlu Gustavu Jungu. Marko Karamatić predstavlja umjetničke darovnice Bosni Srebrenoj, dok Dražen Janko donosi povijesni prikaz pada Smedereva, događaja koji je označio kraj jedne epohe. Stjepan Lice piše o tome kako dobrota pronalazi svoj put, a Hrvoje Kalem promišlja o zlu i njegovoj mimikriji.

U reviji možete pročitati i o neobičnim i zanimljivim lokacijama u Bosni i Hercegovini i svijetu. Fra Damir Pavić ovoga puta vodi čitatelje u Bjelorusiju, predstavljajući marijansko svetište Budslau, a Dalibor Ballian piše o zanimljivom prirodnom fenomenu u Bosni i Hercegovini – Mijatovom prolazu, poznatom i pod nazivom Hajdučka vrata, dok reportaža vodi čitatelje u Župu sv. Josipa u Trnu, a tekst Ane Bagarić u Podmilačje, gdje, pod okriljem sv. Ive, već dvadeset godina djeluje Frama Podmilačje.

Uz navedene tekstove, revija donosi i brojne druge sadržaje: vijesti, savjete iz bontona, biljnu ljekarnu, rubriku za djecu, humor te nagradnu križaljku, zato požurite i svoj primjerak revije potražite u najbližem župnom uredu ili u knjižarama Svjetla riječi u Vitezu i Livnu. Možete ga naručiti i pozivom na broj telefona 033 726 200 ili e-mailom na pretplata@svjetlorijeci.ba.

Ukoliko već niste pretplatnik na reviju koju jednom mjesečnom pripremamo za vas s velikom pažnjom i ljubavi, posjetite web-knjižaru Svjetla riječi i postanite dio ove velike obitelji: pretplatite se na digitalno ili tiskano izdanje i svakoga mjeseca čitajte o aktualnim temama s područja vjere, društva i kulture. Širimo svjetlo.

Objava Što nudi revija „Svjetlo riječi” u mjesecu ožujku? pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Mons. Miro Relota je drugi vojni ordinarij u BiH od njegova utemeljenja 2011. godine i na tom mjestu je naslijedio sadašnjeg vrhbosanskog nadbiskupa. Na slavlju je sudjelovalo 27 biskupa, provincijali i svećenici iz BiH, Hrvatske, Italije, Austrije, Slovenije, Makedonije, Srbije, Crne Gore, Albanije i Slovačke, redovnice, djelatnici Oružanih snaga i Ministarstva obrane BiH, obitelj i prijatelji biskupa Relote te brojni vjernici.

Svečana procesija prema katedrali Presvetoga Srca Isusova krenula je iz Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa. U njoj su sudjelovali svi svećenici, biskupi i nadbiskupi, kao i predstavnici Ministarstva obrane i Oružanih snaga BiH.

Na početku misnog slavlja nadbiskup Vukšić pozdravio je sve prisutne, kardinala Puljića, apostolskog nuncija nadbiskupa Francisa Assisija Chullikatta, nadbiskupe, biskupe, provincijale i svećenike iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije, Srbije, Crne Gore, Makedonije, Italije, Austrije, Albanije i Slovačke. „Pozdravljam i dragu rodbinu i prijatelje mons. Mire, vjernike iz Busovače gdje je on rođen, predstavnike drugih vjerskih zajednica i državnih vlasti, posebice Ministarstva obrane i Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, te predstavnike diplomatskoga zbora i snaga NATO-a i EUFOR-a. Radujemo se vašemu dolasku.

Dragi mons. Miro, došli smo s tobom sudjelovati u molitvi i posvjedočiti, da ti želimo biti podrška u tvom budućem služenju narodu milosrdnoga Gospodina. Njega molimo, da nas sve nastavi podržavati u onomu što smo činili dobro i da nam oprosti slabosti, kako bismo mogli biti na slavu Boga i dobro svih njegovih stvorenja,“ kazao je u uvodnom obraćanju vrhbosanski nadbiskup te je iskazao sućut za stradale ovog tjedna u prometnoj nesreći u glavnom gradu BiH.

Prvo čitanje je pročitao general bojnik Tomo Kolenda, psalam je otpjevao Siniša Markanović, dok je drugo čitanje pročitala satnica Tea Papić. Evanđelje je proglasio fra Robert Bašić.

Nakon naviještenih liturgijskih čitanja uslijedilo je uvodni dio ređenja, predstavljanje izabranika te je nuncij Chulikatt pročitao Apostolski nalog pape Lava XIV. o imenovanju mons. Mire Relote za vojnog biskupa u BiH.

Pratitelji mons. Mire Relote, koje izabire sam ređenik, bili su fra Petar Karajica, ravnatelj Kruha sv. Ante i don Žarko Relota, predstojnik ureda Zadarske nadbiskupije za pastoral obitelji i župnik rođenja BDM u Privlaci.

Budi uzor vjernicima u riječi, vladanju i ljubavi

Na početku propovijedi biskup zareditelj nadbiskup Vukšić je kazao: „Radujemo se što je naša pokrajinska Crkva dobila novoga biskupa, koji će danas, po primanju svetoga reda biti pridružen dugom nizu nasljednika apostolâ, koje je Isus poslao da kroza sva vremena u narodu Božjemu nastavljaju djelo Krista, vječnoga Pastira naroda Božjega.“ Potom se propovjednik zadržao na tumačenju liturgijskih čitanja tog dana.

„Red biskupa je u Crkvi naslijedio kolegij apostola u učiteljstvu i pastirskoj upravi. Štoviše, u biskupskom redu, čijem podjeljivanju ćemo svjedočiti, apostolski zbor neprestano traje (usp. CD 4). Pri tomu, služba apostolstva uvijek je jednaka: Navješćivati ljudima da je Bog s njima i da im je blizu kraljevstvo Božje. To znači da čovjek treba rasti u onomu što je već dobro, da mu je žurno potrebno obraćenje od lošega i primjena Božjih pravila, kako bi u svom životu prispio ‘do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove’ (Ef 4,13),“ kazao je vrhbosanski nadbiskup.

Dodao je da je biskup poslan biti svjedok nade primjerom vlastitoga života čvrsto ukorijenjenog u Bogu i potpuno predanoga službi Crkvi. „Pri tomu on zna, da je Kristovo evanđelje iznad svake službe u Crkvi. Ono svima njima ravna i svaku usmjerava. U tu svrhu, zadaća biskupa je navješćivati cjelovito evanđelje, odnosno izlagati čitav misterij Krista i vječno blaženstvo, i pozivati ljude da žive u skladu s pravilima evanđelja. Istovremeno, njihovo je poslanje svojim životom pokazivati i riječima tumačiti volju Božju, da treba poštivati svaku ljudsku osobu i njezinu slobodu, pogotovo čovjekov život, obitelj, njezino jedinstvo i čvrstoću, rađanje i odgoj djece; da svatko treba aktivno doprinositi zajednici i izgrađivati društvenu slogu; da se ljudima mora osigurati uvjete za dostojan život, pravedno vrednovati rad, omogućiti odmor te podržavati prosvjetu, umjetnost i tehnička dostignuća; isto tako, ovisno o okolnostima, liječiti siromaštvo i osmišljavati blagostanje.“

Mons. Vukšić je rekao da svjedočenje nade ima mnogo područja, sredstava i načina. „A u vremenu kad se množe pojedinci i sustavi što neodgovornim ponašanjem i teškim riječima kradu nadu ljudima, siju strah, izbjegavaju dijalog, ne potiču gospodarski razvitak, ili kad otežavaju poštivanje prava čovjeka i naroda, kad većinska skupina zlorabi zakon protiv dostojanstva manjinske zajednice te se, zbog svega toga, odgađa izgradnja pravednoga društva, mora se u ime Božje dobrim primjerom pokazivati što je volja Božja i kako bi trebalo biti te radi toga i javno podizati glas. To je jedna od moralnih obveza svih crkvenih službenika, a posebice biskupa i dio je njegova poslanja.“

Naglasio je da kršćanski navjestitelj svoju službu vrši radi slave Boga i poštivanja čovjeka. „Dapače, ta uloga svjetionika, posebice u razdobljima moralnoga mraka, poseban je Božji blagoslov i privilegij navjestitelja evanđelja koji ga, dok trpi za Božju stvar, pretvara u svjedoka nade za ljude.“

Vrhbosanski nadbiskup kazao je da je služba vojnoga biskupa obilježena potrebom izravne suradnje s odgovornima u državnim ustanovama, osobito radi izgradnje i jačanja pravednoga mira. „Taj mir nikako nije samo odsutnost sukoba, nego je autentičan i djelotvoran ako je, nadahnut i vođen pravilima Božjeg mira, utemeljen na uzajamnom oprostu i pomirenju, društvenoj pravdi i solidarnosti te na dobrim odnosima među ljudima, narodima i državama. I upravo u skladu s tim poslanjem, naš novi biskup za geslo svoje službe izabrao je riječi: Sluga Božjega mira koje su inspirirane molitvom svetoga Franje Asiškog. Taj mir je Božji dar i zadatak povjeren da ga šire koji žive evanđelje s poniznošću, krotkošću i u duhu bratstva. Geslo tako sažima duhovni i pastoralni program te poručuje, da je biskupska služba usmjerena na izgradnju mira, pomirenja i jedinstva među ljudima.

Na kraju, riječima apostola Pavla, koje je uputio svetom biskupu Timoteju (usp. 1 Tim 4,12-16), želimo ti, dragi Miro, Božji blagoslov da u budućem služenju budeš uzor u riječi, vladanju, ljubavi, vjeri i čistoći. Njeguj milosni dar koji ti je dan polaganjem ruku prisutne braće biskupa“, kazao je na kraju propovijedi mons. Vukšić.

Potom je uslijedio nastavak obreda biskupskog ređenja kojeg je predvodio nadbiskup Vukšić: obećanja izbornika, litanijska prošnja, polaganje ruku biskupa zareditelja, suzareditelja i ostalih prisutnih biskupa, posvetna molitva ređenja te mazanje glave i predaja evanđelistara i znamenja.

Nakon toga se katedralom prolomio dugotrajni pljesak, a prisutni biskupi su biskupu Miri uputili cjelov mira čime se nadasve ističe jedinstvo Katoličke crkve.

Nuncij mons. Chullikatt: „Blista biskupsko geslo koje ste izabrali – Sluga Božjeg mira“

Na kraju misnog slavlja svoje pozdravne riječi su uputili apostolski nuncij mons. Francis A. Chullikatt, u ime biskupa mons. Dražen Kutleša, nadbiskup metropolit zagrebački i predsjednik HBK; u ime provincije, redovnika i redovnica fra Zdravko Dadić, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene; u ime klera Vojnog ordinarijata mons. Željko Čuturić, generalni vikar Vojnog ordinarijata u BiH te u ime Ministarstva obrane Slaven Galić, zamjenik ministra obrane BiH.

Apostolski nuncij mons. Francis A. Chullikatt je u svom pozdravu zahvalio bivšem vojnom biskupu te je istaknuo: „Poziv na biskupsku službu, a osobito na služenje povjereno Vojnom ordinariju, smješta se u osjetljiv ljudski i povijesni kontekst koji traži razlučivanje, blizinu i jasno svjedočanstvo Evanđelja, ondje gdje su u pitanju dostojanstvo osobe i nastojanje oko mira. U tom obzoru osobitom snagom blista biskupsko geslo koje ste izabrali: Servus Dei Pacis – Sluga Božjeg mira.

Biti sluga mira znači preuzeti zahtjevno i nadasve suvremeno poslanje: naviještati i graditi mir koji se ne nameće, nego predlaže; mir koji nastaje iz nutarnjeg obraćenja, dozrijeva u istini i stvara pomirenje. Prisutnost Crkve uz one koji su pozvani jamčiti sigurnost snažno podsjeća da se istinski mir ne temelji na suprotstavljanju, nego na pravdi i pravednosti, prosvijetljenima moralnom savješću, osjećajem etičke odgovornosti i poštovanjem nepovredivoga dostojanstva svake osobe,“ kazao je, između ostaloga, apostolski nuncij u BiH.

Mons. Kutleša: Pastirska vlast je nerazdvojiva od darivanja samoga sebe

U svom obraćanju mons. Kutleša je kazao da „današnji čin nadilazi osobni trenutak i biografiju jednog čovjeka. On je duboko crkveni događaj.

Zagrebački nadbiskup je istaknuo: „Biskup nije samoprozvani vođa, ni neovisni djelatnik, nego čovjek Crkve, poslan od Crkve i za Crkvu. Kao vojni ordinarij Vi niste pozvani stajati izvan stvarnosti svijeta kojemu ste poslani, nego biti pastir usred njega, među vojnicima i njihovim obiteljima. U prostorima vojne službe, odgovornosti, ranjivosti i moralnih dilema Vaše poslanje bit će trajno i prisutno, ne kao prolazna riječ, nego kao pastirska prisutnost i blizina. Ta blizina traži duboku ukorijenjenost u evanđelju i trajnu budnost duha.“

„Biskup koji prestane učiti, koji se zadovolji površnošću i ponavljanjem, polako prestaje biti pastir. Pastirska služba traži trajno produbljivanje, kako intelektualno, duhovno i ljudsko. Ona istodobno traži i jasno razlučivanje bitnoga. Opasnost svake odgovorne službe jest raspršenost. Mnoštvo obveza, zahtjeva i očekivanja može zasjeniti ono što je središnje u biskupskoj službi. No biskup je pozvan čuvati ono presudno: evanđelje, sakramente, savjest čovjeka i nepovredivo dostojanstvo osobe.“

Na kraju je mons. Kutleša rekao: „U ime braće biskupa obećavam Vam bratsku blizinu i molitvu, a Vi osnaženi Duhom Svetim hrabro kročite putem koji Vam je povjeren na spasenje Vaše osobno i onih kojima ste poslani.“ Dodao je da mons. Reloti u ime biskupa daruje križ s hrvatskim pleterom, lanac i prsten. „Križ neka vas uvijek podsjeća da je pastirska vlast nerazdvojiva od darivanja samoga sebe. Lanac neka bude znak Vaše trajne povezanosti s Kristom i njegovom Crkvom kojoj ste služitelj, a ne gospodar. Prsten nosite kao znak vjernosti zaručnici Kristovoj kojoj se bez pridržaja darujte. Neka Vas ovi znakovi prate u svakodnevnici Vaše službe i budu tihi, ali snažni podsjetnik komu pripadate i komu služite.“

Provincijal Dadić: „Neka te u svemu vodi Krist, Knez mira“

Provincijal Dadić je u svom govoru posebno istaknuo da je to biskupsko ređenje fra Mire za vojnog biskupa u BiH za Provinciju Bosnu Srebrenu poseban znak Božje blizine i povjerenja Crkve. „Iz bratstva Bosne Srebrene, koje stoljećima dijeli sudbinu ovoga naroda i ovih prostora, Gospodin danas šalje jednoga brata u novu i zahtjevnu službu Crkvi i društvu. Dragi brate Miro, u franjevačkom si Redu učio hoditi putem poniznosti, blizine čovjeku i služenja miru. Vjerujemo da ćeš upravo u tomu duhu vršiti svoje biskupsko poslanje – među vojnicima i svima koji su pozvani čuvati mir, često u teškim i osjetljivim okolnostima. Neka te u svemu vodi Krist, Knez mira, a franjevački pozdrav ‘Mir i dobro’ neka bude pečat tvoga služenja, kao što i tvoje geslo poručuje; Servus Dei Pacis! Ovaj svijet treba ljude koji će biti; Sluge Božjeg mira! U ime Provincije zahvalio je Svetom Ocu na povjerenju iskazanom subratu, svima onima koji su ovaj dan pratili molitvom i djelom te pripadnicima Oružanih snaga i sigurnosnih službi BiH. Riječi zahvale je uputio i bivšem vojnom biskupu mons. Vukšiću.

„Dragi brate fra Miro, Bosna Srebrena ostaje uz tebe. Pratit ćemo te molitvom i bratskom blizinom, da u svome poslanju uvijek ostaneš čovjek evanđelja, brat među ljudima i pastir otvorena srca“, kazao je provincijal Dadić.

Mons. Čuturić: Veliko polje pastirskog rada

Mons. Željko Čuturić je u ime svih djelatnika u Vojnom ordinarijatu i svih vojnih kapelana OS BiH u svom obraćanju zahvalio prvom vojnom biskupu u BiH i vrhbosanskom nadbiskupu mons. Vukšiću na punih 15 godina vođenja Vojne biskupije. Potom je kazao, u osvrtu na izjavu jedne vjernice u Zagrebu poslije tamošnjeg, nedavnog, biskupskog ređenja: „Biskupe Miro, Vaš budući rad u složenim institucijama kao što su MO i OS BiH, nažalost, tražit će od Vas da ponekad budete i ‘birokrata’, ali s druge strane pružit će Vam veliko polje pastirskog rada s povjerenim Vam vjernicima u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama BiH. Neka Vas u Vašem budućem radu prati Božji blagoslov i zagovor sv. Franje“, kazao je mons. Čuturić.

Zamjenik ministra obrane Slaven Galić: Znak nade, duhovne snage i pouzdan oslonac

U svom govoru zamjenik ministra obrane Slaven Galić je kazao da se s ponosom prisjeća službe mons. Tome Vukšića te je dodao: „Fra Miro, neka Vaš rad bude znak prisutnosti Božje pažnje, poticaj na dobro i inspiracija svima koji traže smjernice, podršku i ohrabrenje u svakodnevnom životu. Neka nam ovo slavlje biskupskog ređenja bude spomen-čin, ali i ohrabrenje. Ohrabrenje da i u suvremenom dobu, unatoč nemirima i nejasnoćama, ostanemo postojani u vjeri, povezani u zajedništvu i odgovorni u služenju. Neka nam na tom putu biskupska služba mons. Relote bude znak nade, duhovne snage i pouzdan oslonac svima kojima je povjeren.“

Mons. Relota: „Svoju biskupsku službu želim živjeti kao služenje – u poniznosti, blizini svakom čovjeku i vjernosti Evanđelju“

Na kraju pozdravnih govora okupljenim se obratio i vojni ordinarij mons. Miro Relota: „S dubokom zahvalnošću i poniznošću srca stojim pred vama u ovom svetom prostoru sarajevske katedrale, svjestan veličine dara koji mi je danas povjeren i odgovornosti službe na koju me Gospodin poziva. Posebno pozdravljam pripadnike vojske – vaše prisustvo danas duboko me veseli, jer služba koju primam ima posebno poslanje među vama: biti pastir, duhovni oslonac i pratilac onima koji su pozvani služiti miru i sigurnosti našega naroda.

Potom je uputio riječi zahvale počevši od pape Lava XIV. do svih prisutnih na današnjem slavlju. „Draga braćo i sestre, svoju biskupsku službu želim živjeti kao služenje – u poniznosti, blizini svakom čovjeku i vjernosti Evanđelju. Posebno ću nastojati biti blizu pripadnicima Oružanih snaga, pružajući im duhovnu podršku, ohrabrenje i molitvu u njihovoj časnoj službi za mir i sigurnost. Molim vas: pratite me svojom molitvom, kako bih, oslonjen na Božju milost, bio dobar pastir povjerenom mi stadu. Na kraju, još jednom – hvala svima vama koji ste danas ovdje. Neka nas sve prati zagovor Blažene Djevice Marije, svetoga Franje Asiškoga, blaženog Alojzije Stepinca i blaženog Jakova iz Bitetta, a Gospodin neka dovrši u nama djelo koje je započeo.“

Nakon završnih govora otpjevan je himan Tebe Boga hvalimo, dok je novozaređeni biskup, u pratnji biskupa suzareditelja, prolazio katedralom i svima udijelio blagoslov. Poslije završnog blagoslova okupljeni su još jednim pljeskom ispratili mons. Relotu i sve ostale biskupe.

Ceremonijar misnog slavlja je bio vlč. Ivan Rako. Asistirali su bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i bogoslovi Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Liturgijsko pjevanje je animirao Zbor Magnificat pod dirigentskim ravnjanjem mr. art. fra Emanuela Josića. Solisti su bili Jovana Pavlović, Veronika Kolak, Zana Staniškovska, Siniša Markanović, Josip Katavić i Edi Ćefo. Na orguljama je svirao Marko Spajić, trube Benjamin Drijenčić i Edita Strnad.

Zajednički ručak za sve goste priređen je u franjevačkom centru na Nedžarićima.

Misno slavlje su izravno prenosili Radiotelevizija Herceg-Bosna, Laudato TV, Radio Mir Međugorje, Radio Marije BiH te pojedine lokalne radio i televizijske postaje.

Objava Mons. Miro Relota zaređen za vojnog ordinarija u BiH pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Na završetku ovog svečanog euharistijskog slavlja, u ime redovnika i redovnica, osobito Franjevačke provincije Bosne Srebrene i u svoje osobno ime, zahvaljujem Bogu koji u svakom vremenu vodi  svoju Crkvu, pozivajući i darujući joj pastire prema svome srcu.

Današnje biskupsko ređenje našega brata fra Mire za vojnog biskupa u Bosni i Hercegovini za našu je Provinciju poseban znak Božje blizine i povjerenja naše Crkve. Iz bratstva Bosne Srebrene, koje stoljećima dijeli sudbinu ovoga naroda i ovih prostora, Gospodin danas šalje jednoga brata u novu i zahtjevnu službu Crkvi i društvu.

Dragi brate Miro, u franjevačkom si Redu učio hoditi putem poniznosti, blizine čovjeku i služenja miru. Vjerujemo da ćeš upravo u tomu duhu vršiti svoje biskupsko poslanje – među vojnicima i svima koji su pozvani čuvati mir, često u teškim i osjetljivim okolnostima. Neka te u svemu vodi Krist, Knez mira, a franjevački pozdrav „Mir i dobro“ neka bude pečat tvoga služenja, kao što i tvoje geslo poručuje; Servus Dei Pacis! Ovaj svijet treba ljude koji će biti Sluge Božjeg mira!

U ime Provincije zahvaljujem Svetom Ocu na povjerenju iskazanom našem bratu, hvala i svima onima koji su ovaj dan pratili molitvom i djelom.

Poseban pozdrav upućujem i pripadnicima Oružanih snaga i sigurnosnih službi Bosne i Hercegovine koji u svojoj službi nose veliku odgovornost za mir i sigurnost svih ljudi u ovoj zemlji.

Dragi brate fra Miro, Bosna Srebrena ostaje uz tebe. Pratit ćemo te molitvom i bratskom blizinom, da u svome poslanju uvijek ostaneš čovjek evanđelja, brat među ljudima i pastir otvorena srca.

Dragi brate od svega ti srca čestitam!

Mir i dobro svima!

fra Zdravko Dadić, provincijal

Objava Govor mnp. oca provincijala fra Zdravka Dadića prigodom biskupskog ređenja fra Mire Relote pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Draga braćo u episkopatu i svećeništvu,
uvažene vlasti,
draga braćo i sestre,

Ovo liturgijsko slavlje pruža prikladnu prigodu da se ponajprije uputi misao duboke zahvalnosti nadbiskupu Tomi Vukšiću za petnaest godina velikodušne i vjerne službe obavljane u Vojnom ordinarijatu.

Vaše služenje, življeno s pastirskom predanošću i dosljednim crkvenim svjedočanstvom, ostavilo je dubok i trajan trag u duhovnoj skrbi onih koji su pozvani služiti sigurnosti i miru Domovine. Iskrena hvala, Preuzvišeni Vukšiću.

Preuzvišeni gospodine biskupe Miro Relota,
Mir i dobro!

S dubokom radošću i iskrenom zahvalnošću Gospodinu okupljamo se danas kako bismo Vam uputili svoje najsrdačnije čestitke u povodu početka Vaše službe kao Vojnoga ordinarija u Bosni i Hercegovini.

Poziv na biskupsku službu, a osobito na služenje povjereno Vojnom ordinariju, smješta se u osjetljiv ljudski i povijesni kontekst koji traži razlučivanje, blizinu i jasno svjedočanstvo Evanđelja, ondje gdje su u pitanju dostojanstvo osobe i nastojanje oko mira.

U tom obzoru osobitom snagom blista biskupsko geslo koje ste izabrali: Servus Dei Pacis – Sluga Božjeg mira. Ono priziva franjevačku duhovnu mudrost, po kojoj se mir nikada ne može odvojiti od Božje prisutnosti u čovjekovu srcu, jer je istinski mir uvijek znak Njegove prisutnosti.

Biti sluga mira znači preuzeti zahtjevno i nadasve suvremeno poslanje: naviještati i graditi mir koji se ne nameće, nego predlaže; mir koji nastaje iz nutarnjeg obraćenja, dozrijeva u istini i stvara pomirenje.

Prisutnost Crkve uz one koji su pozvani jamčiti sigurnost snažno podsjeća da se istinski mir ne temelji na suprotstavljanju, nego na pravdi i pravednosti, prosvijetljenima moralnom savješću, osjećajem etičke odgovornosti i poštovanjem nepovredivoga dostojanstva svake osobe.

Ova plemenita zemlja Bosna i Hercegovina duboko poznaje vrijednost mira: krhko, ali nezamjenjivo dobro koje se gradi tijekom vremena strpljenjem i ustrajnošću, ukorijenjeno u oprostu i u pomirenom sjećanju.

U takvom kontekstu, Preuzvišeni Miro, Vaš ljudski, duhovni i pastoralni put pokazuje se osobito rječitim. Iz Vašega redovničkog života izranja jasna vizija kršćanskoga poziva, shvaćena kao poziv na svetost i služenje, koji se živi u konkretnim okolnostima svakodnevnog života.

Ukorijenjen u Evanđelju i karizmi svetoga Franje Asiškoga, Vaš redovnički poziv može preobraziti običan život u prostor istinskoga evanđeoskog svjedočanstva.

Preuzvišeni Miro, Vaš franjevački put dragocjen je dar za službu koja Vam je danas povjerena. Kao sin svetoga Franje, u času kada se približava osamstota obljetnica smrti toga velikog Sveca, pozvani ste svakoga dana biti oruđe mira, dijaloga i jedinstva, ne kao apstraktan ideal, nego kao konkretan stil života i svakodnevno zauzimanje. Upućujući Vam svoje najiskrenije čestitke, jamčimo Vam svoju molitvu. Molimo da Vas Duh Sveti prati, podupire i prosvjetljuje.

Neka Vas Presveta Marija, Kraljica Mira, čuva u Vašoj službi i učini Vas što vjerodostojnijim Servus Dei Pacis – Slugom Božjeg mira, na slavu Božju te za dobro Crkve i cjelokupnoga društva u Bosni i Hercegovini.

„Gospodin Vam dao mir“, draga Ekselencijo Miro!

Sve najbolje! Neka Vas Bog blagoslovi!

Objava Govor mons. Francisa Assisi Chullikatta prigodom biskupskog ređenja mons. Mire Relote pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Ovom sjednicom provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić i ostali članovi Definitorija željeli su se u ime cijele Provincije zahvaliti fra Miri za sve dobro što je učinio na dobrobit naše Provincije. Službu definitora Provincije Bosne Srebrene, uz brojne druge službe u franjevačkoj zajednici, fra Miro je obnašao od 2022. godine.

Braća su fra Miri poželjela mir i dobro i svaki Božji blagoslov u budućoj službi i za uspomenu mu darovali umjetničku sliku s franjevačkim motivom. Na koncu je fra Miro zahvalio braći na riječima podrške, preporučio se u molitve braće da može povjerenu biskupsku službu vršiti Bogu na slavu i dobrobit povjerenih duša te naglasio da će franjevačka zajednica uvijek biti u njegovim molitvama. 

Objava Oproštajna sjednica Definitorija Bosne Srebrene u čast mons. fra Mire Relote pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Svečano euharistijsko slavlje i obred biskupskoga ređenja predvodit će vrhbosanski nadbiskup metropolit mons. Tomo Vukšić, a suzareditelji će biti vrhbosanski nadbiskup emeritus kardinal Vinko Puljić i zagrebački nadbiskup metropolit mons. Dražen Kutleša.

Zbog predviđenoga većeg broja sudionika ovoga svečanog slavlja, svi koji dolaze osobnim vozilima mole se da koriste javna gradska parkirališta, budući da će parkirališni prostori Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa biti namijenjeni organizacijskim i protokolarnim potrebama.

Slavlje biskupskoga ređenja slavi se u bijeloj liturgijskoj boji. Svećenici koji sudjeluju u slavlju mole se da sa sobom ponesu vlastito liturgijsko ruho (albu, cingulum i štolu), jer na sam dan slavlja neće biti mogućnosti osigurati dodatno liturgijsko ruho.

Svečana procesija prema katedrali Presvetoga Srca Isusova kreće iz Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u 9.45 sati, u kojoj sudjeluju svi svećenici, biskupi i nadbiskupi, kao i predstavnici Ministarstva obrane i Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Svećenici će u prostorijama Sjemeništa moći ostaviti svoje privatne stvari, budući da se procesija po završetku euharistijskoga slavlja ponovno vraća u VBS.

Za sudionike slavlja koji su prijavljeni na zajednički ručak, po završetku euharistijskoga slavlja, ručak je predviđen u ulici Aleja Bosne Srebrene 111 (Nedžarići), Sarajevo, Bosna i Hercegovina – 71 101.

„Pozivaju se svi sudionici da svojim pravodobnim dolaskom, dostojanstvenim sudjelovanjem i poštivanjem uputa organizatora doprinesu molitvenom, svečanom i zajedničkom ozračju ovoga velikog crkvenog događaja“, ističu iz Liturgijsko – organizacijskog odbora.

Molitva Crkve uoči biskupskog ređenja

Bože, izvore apostolskog poslanja i jedinstva Crkve,
ti po službi biskupa u svakom vremenu nastavljaš Kristovo pastirsko djelo.

Pošalji Duha Svetoga na mons. Miru Relotu,
koji se pripravlja primiti puninu svetoga reda,
da u apostolskom nasljedstvu
vjerno čuva polog vjere,
gradi zajedništvo i pastirskom ljubavlju služi povjerenom narodu.

Po zagovoru Blažene Djevice Marije
daruj mu mudrost i snagu Duha,
postojanost u vjeri i gorljivost u služenju,
da, povjeren njegovoj pastirskoj skrbi,
u vjeri, jedinstvu i ljubavi raste
i napreduje prema punini tvoga Kraljevstva.
Amen.

Objava Informacije o biskupskom ređenju mons. Mire Relote pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Vaša ekselencijo nuncije Francis, preuzvišeni nadbiskupe Tomo, dragi biskupe fra Miro i draga braćo!

Sveti Otac, papa Lav, imenovao je našega brata fra Miru Relotu vojnim biskupom u Bosni i Hercegovini. Tu vijest primili smo s velikom radošću i zahvalnošću dragom Bogu i Svetom Ocu papi Lavu XIV koji je izabrao ne samo člana naše Provincije Bosne Srebrene nego i jednoga od članova našeg provincijskog Definitorija. Ovaj izbor doživljavamo kao čin priznanja svima nama te kao znak da Crkva na čelu sa Svetim Ocem prepoznaje doprinos braće franjevaca u radu s povjerenim im vjernicima.

Zahvaljujem apostolskom nunciju u Bosni i Hercegovini nadbiskupu Francisu Assissiju Chulikattu na zauzetosti kojom prati život naše mjesne Crkve i na pravi način vrednuje doprinos franjevaca Bosne Srebrene njezinom poslanju.

Ovaj događaj ispunja nas ponosom i dubokom duhovnom radošću, jer Gospodin još jednom pokazuje koliko blagoslova izlijeva na našu franjevačku zajednicu i na Crkvu u našoj domovini. Izbor našega brata za službu vojnog biskupa znak je povjerenja Crkve, ali i potvrda da franjevačka prisutnost, ukorijenjena u jednostavnosti i blizini narodu, i danas rađa dobrim plodovima.

Dragi brate biskupe fra Miro, uime Franjevačke provincije Bosne Srebrene upućujem Ti iskrene čestitke i obećavam molitvu da te u Tvojoj novoj službi uvijek prate Božja milost, snaga Duha Svetoga i zagovor svetoga Franje Asiškoga. Neka Tvoja riječ i primjer budu svjetlo onima koji u vojnoj službi nastoje živjeti vjeru i služiti miru.

Dok Ti izričem svoje čestitke ujedno Ti i zahvaljujem za sve godine služenja braći, provinciji, Crkvi i Božjem puku na raznim službama i mjestima, od Italije do Sarajeva. Molim i potičem svu braću da Te se sjete u svojim molitvama.

Neka Gospodin blagoslovi Tvoj hod, našu Crkvu i našu domovinu.

Fra Zdravko Dadić, provincijal Bosne Srebrene

Objava Obraćanje provincijala fra Zdravka Dadića na svečanosti u prigodi imenovanja novog vojnog biskupa u BiH pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Biskupsko ređenje fra Mire Relote bit će održano 14. veljače 2026. godine u sarajevskoj katedrali.

Vijest o imenovanju objavljena je danas u podne Rimu, a u Sarajevu ju je, u isto vrijeme, na prigodnoj svečanosti objavio apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini i vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić, koji službu vojnoga biskupa obnaša od 2011. godine.

Donosimo životopis imenovanog vojnog ordinarija u BiH mons. Mire Relote koji je uputila Apostolska nuncijatura u Bosni i Hercegovini.

Fra Miro Martin Relota, iz Reda manje braće (O.F.M.), rođen je 1. srpnja 1965. u Gustom Grabu, u župi sv. Antuna Padovanskog u Busovači (Bosna i Hercegovina). Nakon završetka osnovne škole i dvije godine srednje škole u rodnom gradu, nastavio je školovanje u srednjoj školi sjemeništa u Visokom, gdje je i maturirao. Nakon toga je završio filozofsko-teološki studij u Nedžarićima, Sarajevo, a posljednju godinu studija završio je u Bariju, Italija, u Bogosloviji Santa Fara.

Svečane zavjete položio je 22. rujna 1990., a zaređen je za đakona 1. listopada iste godine. Za svećenika je zaređen 19. ožujka 1991., pripadajući Franjevačkoj provinciji sv. Mihaela Arkanđela u Pulji i Molisu, u biskupiji Bari Bitonto.

Tijekom dvadeset i šest godina službe u Italiji, fra Miro je obnašao brojne važne dužnosti: bio je odgojitelj klerika, župnik u Luceri i Foggi, gvardijan i provincijski definitor, kao i tajnik za formaciju i studije. Također je obnašao dužnost prorektora za Svetu zemlju i delegata za apulijske iseljenike u Torontu i New Yorku. Tijekom tog razdoblja, vodio je i kauzu kanonizacije blaženog Jakova Zadarskog, hrvatskog fratra iz 15. stoljeća, čije se neraspadnuto tijelo štuje u crkvi sv. Franje u Bitettu.

Godine 2015. fra Miro se vratio u Franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu gdje je nastavio svoju pastoralnu službu prvo kao kapelan, a zatim kao župnik i gvardijan u samostanu i župi Duha Svetoga u Fojnici, i istovremeno obavljajući službu ispovjednika u Bogosloviji u Sarajevu (Nedžarići). Trenutno je duhovnik bogoslova i član provincijske uprave kao definitor.

Tijekom svoje službe, fra Miro je također bio generalni vizitator Franjevačke provincije u Hercegovini, misionar milosrđa dekretom Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije, vanjski ispovjednik biskupijskih bogoslova i redovnica u Sarajevu.

Uz ove službe je i zamjenik voditelja za đakonsku godinu fratara i dijecezanskih kandidata za svećeništvo u Bosni i Hercegovini, navodi se u službenom životopisu koji je uputila Apostolska nuncijatura.

Objava Papa Lav XIV. imenovao fra Miru Relotu, O.F.M., vojnim ordinarijem u BiH pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Moderatori susreta bili su brat Marijan Begić, područni ministar i fra Miro Relota, područni duhovni asistent i definitor provincije Bosne Srebrene. Predavanja na teme: služenje u bratstvu, formacija, vođenje, radost življenja i oprosta, zahvaljivanje Bogu i kreposti, pripremili su fra Stjepan Antolović, duhovni asistent u Busovači, područni ministar Marijan Begić, područna učiteljica formacije Ružica Čelan iz Kreševa, sestra Ljerka Mikić iz Tolise i sestra Jelena Tirić iz Uskoplja. Bio je to još jedan u nizu aktivnosti članova područnog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda Bosne Srebrene.

(Z. Š.)

Objava Duhovno-edukativni seminar za učitelje formacije pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Objasnite nam na svoj način što je Franjevački svjetovni red (OFS)? Tko sve može i kako postati svjetovni franjevac?

Već za života sv. Franje Asiškog bilo je ljudi u svijetu, laika, koji su htjeli slijediti njegov primjer, to jest da žive evanđelje u svom životu po primjeru sv. Franje. Nisu svi mogli slijediti sv. Franju poput prve braće fratara, ili sestara klarisa, u zajednicama i samostanima. Oni su ga željeli slijediti i živjeti po načelima sv. Franje u svojim obiteljima, u svakidašnjem životu. Tako je i danas.

Važnost duhovnog asistenta

Duhovni ste asistent OFS-a. Što to znači? Koja je Vaša uloga i dužnost?

Biti duhovni asistent Franjevačkoga svjetovnog reda (OFS-a), ili kako se još kod nas u narodu kaže Trećega reda, za mene je jedna od ljepših službi koju može obavljati jedan svećenik fratar, jer na neki način svi smo mi jedna velika franjevačka obitelj. Duhovni asistent je osoba koja već živi svoj franjevački i svećenički poziv, ali isto tako nadograđuje i obogaćuje život naše braće i sestara koji žive u svijetu. Duhovni asistent je, kao što sama riječ kaže, asistent – pomagač, ili bolje rečeno duhovni pratitelj članova OFS-a, koji ih duhovno prati na njihovu ljudskom, kršćanskom i franjevačkom putu. OFS je red u Crkvi i kao takav ima svoga izabranog ministra (poglavara), svoje vijeće na svjetskoj, nacionalnoj i lokalnoj razini. Članovima OFS-a jako je važno da imaju duhovnog asistenta koji je onda prisutan u njihovu životu i koji može puno doprinijeti u životu jednoga bratstva OFS-a za njegovo normalno funkcioniranje.

Vršili ste službu nacionalnoga duhovnog asistenta OFS-a BiH. Kakva je dinamika odnosa između OFS-a BiH i druga dva franjevačka reda u BiH? Na koji način se oni nadopunjavaju u svojim misijama u BiH?

OFS u BiH nije nastao u novije vrijeme. Imamo svjedočanstva o prisutnosti OFS-a još od najranijih vremena kada su franjevci došli na ovo područje pa su tako stoljećima sva tri franjevačka reda živjela i djelovala zajedno. Možemo reći da je danas jedan lijep povijesni trenutak jer su braća fratri ponovno otkrili svoju ulogu da pomažu Trećem redu, a pogotovo što se Treći red preko Frame dosta obnavlja i pomlađuje. Nisu to više samo neke male zajednice starijih osoba koje mole krunicu, nego je to stvarno Franjevački red, laički red, koji je jako aktivan i u Crkvi i u društvu.

Koje su najčešće aktivnosti OFS-a na lokalnoj razini?

Lokalne zajednice su naša bratstva koja najčešće djeluju na području naših župa. Bratstva su jako aktivna u Bosni, a u Hercegovini još i više, na pastoralnom planu. To znači da su velika pomoć župnicima u radu s vjernicima na župama. Pomažu na liturgijskim slavljima kao čitači, kao predmolitelji, kao organizatori. Posebno pomažu karitativno kroz konkretnu pomoć ljudima u nevolji. Prednjače nadalje u duhovno-molitvenim akcijama, kada organizirano mole, poste i čine pokoru na nakanu za bolesnu braću i sestre u župama i općenito ljude u potrebi.

Duhovno praćenje

Vi duhovno pratite ljude. Koje su to osobine koje osoba treba u sebi prepoznati i na koji način ih njegovati kako bi postala i rasla kao član OFS-a?

Ovdje možemo slobodno upotrijebiti riječ poziv. Kao što mi kažemo da smo postali fratri ili časne sestre zato što smo dobili poziv od Boga i na taj poziv odgovorili svojim životom, tako je i za Franjevački svjetovni red. To je jedan poziv koji određeni ljudi osjete u srcu i onda po primjeru drugih trećoredaca, a naravno i po primjeru života fratara i časnih sestara, odgovaraju na taj poziv od Gospodina svojim konkretnim životom. Osnovna karakteristika članova OFS-a jest da su to ljudi vjere. Mi kažemo da smo katolici, da smo vjernici. A onda postoji poziv i želja da se taj život živi što konkretnije i što ljepše.

Koliko je uopće danas u ovom modernom vremenu, vremenu individualizma u kojem živimo, teško pa i izazovno kao duhovni asistent pratiti druge ljude u njihovu duhovnom rastu?

Sigurno je da je duhovno pratiti ljude jedna velika odgovornost i jedna velika zadaća. Ta pratnja može se poistovjetiti s onom Isusovom riječi: Tko hoće, neka me slijedi. Isus nikoga ne prisiljava, ali on je uvijek tu prisutan da pomogne. Tako i duhovni asistent uči od Isusa Krista da bude prisutan u životu ljudi. Ovo sigurno nije tako teško. Zbog čega? Nije teško jer ljudi puno traže, traže da fratar, svećenik, duhovnik bude blizu i da pomaže ljudima u razlikovanju (discernimento) zvanja, u odabiru životnoga poziva i zvanja kako bi se kao pravi Kristovi učenici odgovorno uključili u život Crkve i društva.

OFS BiH danas

Ima li dosta mladih ljudi koji žele biti dio OFS-a i opada li njihov broj ili raste?

Hvala Bogu, ima lijep broj mladih ljudi u OFS-u. I možemo reći da taj broj godinama raste. Dolazi dosta mladih iz Franjevačke mladeži (Frame). Ali ne samo iz Frame. Kao što sam već rekao, OFS je jako aktivan u župama i daje lijepo svjedočanstvo. Zato se drugi vjernici, kada ih vide, zapitaju zašto su tu neki vjernici koji se više Bogu mole i čine više dobra djela. Često onda u susretu s članovima OFS-a, koji im objasne razlog svoga djelovanja, i sami zažele tako živjeti svoj poziv. U ovom trenutku u BiH vidi se rast broja članova OFS-a. Postoje naravno neke poteškoće. Npr. neki članovi sve su stariji, neki odlaze iz BiH jer je to sad neki trend zbog raznoraznih razloga. Međutim, generalno na razini BiH primijeti se ipak rast članova i kanonskih bratstava OFS-a, a što je naravno pozitivno i lijepo.

Koji su danas najveći izazovi ali i prilike za ostvarivanje misije OFS-a u BiH?

Kao prilike mogu izdvoji npr. to da svećenici i fratri na župama trebaju dati još više prostora OFS-u, da mi članovi Prvoga i Drugoga reda, tj. fratri i časne sestre, otkrijemo još više vrijednosti Trećega reda, tj. na ljude laike trećorece, i da im dadnemo prostor da djeluju, da se oslonimo na njih u svom pastoralnom djelovanju. Tu mislim npr. na kateheze za mlade, ili kao ispomoć za vjeronauk za djecu u župama. Oni mogu dati nadalje svoj veliki doprinos u župnim pastoralnim vijećima, te u misijskom djelovanju Crkve. Već sam spomenuo da su jako aktivni na karitativnom području u samoj župi, ali mogu puno karitativno pomoći općenito Crkvi u misijskim područjima.

Koje su poteškoće s kojima se najviše suočavate u svom radu?

A poteškoće su čini mi se slične onima u našoj mjesnoj Crkvi u BiH. Vidimo sve veći odlazak mladih iz BiH, napose iz Bosne. To često zna biti veoma obeshrabrujuće i Crkvi ali i društvu. Često i određene poruke i situacije u Crkvi, od opće do lokalne razine, koje nisu baš jasne mogu utjecati i na članove OFS-a, mogu ih zbuniti. Tada posebno traže duhovne savjete i smjernice kako bi živjeli katolički pravovjerno.

Nasljeđe kraljice Katarine

Na koji način je bosansko područno bratstvo OFS-a vezano za kraljicu Katarinu Kotromanić, koju franjevci časte kao blaženu?

Naše područno bosansko bratstvo OFS-a BiH izabralo je za svoju nebesku zaštitnicu bosansku kraljicu Katarinu Kotromanić jer je i ona sama bila trećoredica. Kraljica Katarina još uvijek utječe na ljude u BiH. Ostala je ljudima u lijepom sjećanju i njezine vrline i blizina sa svojim narodom prenose se kroz priču s koljena na koljeno evo skoro 600 godina. Ljudi se još uvijek spominju njezina boravka na Bobovcu i posebno u Kraljevoj Sutjesci. Ono što je karakteristično i specifično u tom sjećanju jest to da je ona kao kraljica, dakle veoma moćna žena na položaju i vlasti, spojila u svome životu moć i poniznost na jedan kršćanski i franjevački način i tako živjela i pristupala običnom narodu. Tako da je ona lijep uzor kako se u životu može, bez obzira na životni stalež, živjeti u kršćanskoj i franjevačkoj jednostavnosti.

Na koji način bi današnji Franjevački svjetovni red u svom djelovanju mogao učiti iz nasljeđa kraljice Katarine?

Pa evo, upravo sam na neki način već odgovorio. Možemo učiti da svatko od nas kaže mogu nešto uraditi. Nisam nevažan. Po milosti Božjoj i po zvanju mogu doprinijeti posveti i sebe, ali ne samo sebe nego i župne zajednice i cijele Crkve. A onda, naravno, ako tako radimo i djelujemo, na korist smo cijelom našem društvu u BiH. Jer mi smo dio ove države, mi smo dio ove Crkve, i ako smo mi posvećeni, onda naravno da će i naša zemlja rasti i napredovati u miru i ljubavi.

Primjer drugima

Koja su to specifična iskustva i aktivnosti OFS-a u BiH koja mogu biti primjer drugim bratstvima OFS-a u Europi i svijetu?

Prvi primjer je taj da su članovi OFS-a jako uključeni u život Crkve i angažirani su u društvu. Nadalje, lijep je primjer da se svake godine organiziraju na nacionalnoj razini velike humanitarne akcije kojima se konkretno pomaže u konkretnim situacijama i ljudima u nevolji. Prošle smo godine smo imali humanitarnu akciju u kojoj smo skupljali sredstva za časne sestre Majke Terezije u Banjoj Luci koje tamo rade i djeluju. Na nacionalnoj razini kao OFS BiH skupili smo za njih više od pedeset tisuća KM i to im osobno uručili. Ove godine imamo dva projekta. Pomoći ćemo tako dvije humanitarne organizacije, jednu u Tomislavgradu a drugu u Livnu i Kupresu. Dakle, konkretne akcije, konkretna skupljanja i osobno uručivanje ljudima u potrebi.

Za kraj, je li poruka sv. Franje Asiškog aktualna i danas u BiH? Može li sv. Franjo svima nama danas biti inspiracija, posebno mladima?

Čini mi se da su lik, djelo i poruka sv. Franje više nego ikada aktualni danas u cijelome svijetu, a pogotovo su aktualni kod nas u BiH. Što god radimo danas po uzoru ili na način sv. Franje, ljudi odmah to prihvaćaju. Sv. Franjo Asiški je još uvijek aktualan i privlačan. Ljudi to osjete i veoma cijene kada franjevci bilo kojega reda nešto čine. Ponajprije zato što su mnogi franjevci i franjevke istinski živjeli i još uvijek mnogi žive karizmu sv. Franje u BiH. Čini mi se, kada franjevci ili franjevke u BiH, pa i svijetu, nešto čine ili poduzimaju neku akciju, onda su im kod ljudi otvorena sva vrata. Sv. Franjo uzor je mnogim mladima, ali i onima nešto starijima, kako se, bez obzira na stalež u Crkvi ili društvu, može živjeti u miru, ljubavi, jednostavnosti, poniznosti i u dobrom odnosu s Bogom i ljudima.

(Razgovarali: fra Danijel Nikolić i Ivana Pekušić)

Objava Živo nasljeđe kraljice Katarine pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.