Zlatni cekin osnovan je 1993. godine uz pomoć franjevaca iz Bologne i njihova karitativnog društva Antoniano, odnosno preko njihova dječjeg festivala Zecchino d’oro (Zlatni cekin) čije ime, u znak zahvalnosti, ovaj centar i nosi. Zgradu Centra je projektirao ugledni arhitekt, prof. Zlatko Ugljen. U razdoblju kada je polikliniku u Centru vodio pedijatar Antun Jelić, u Zlatnom cekinu je neko vrijeme proveo i dr. Theodor Hellbrügge, osnivač Kinderzentruma u Münchenu, koji je dao prijedlog organizacije rada u ustanovi po kojoj ona funkcionira i danas. Tako Centar objedinjuje polikliniku za rehabilitaciju, ustanovu socijalne skrbi i dječji vrtić. Na jednom mjestu susreću se zdravstvo, odgoj, obrazovanje i socijalna briga što Zlatni cekin čini jedinstvenom ustanovom koja kroz svoje programe i usluge pruža djeci sigurno, poticajno i stručno okruženje za razvoj, rast i učenje.

U sklopu poliklinike djeluju dvije specijalističke ambulante: pedijatrijska i fizijatrijska. Liječnik fizijatar, kao voditelj tima, surađuje s pedijatrom, defektologom, logopedom, psihologom, radnim terapeutom i drugim zdravstvenim osobljem. Oni provode cjelovitu rehabilitaciju djece koja dolaze na ambulantno liječenje. Terapije se provode individualno.

U okviru socijalnih usluga nudi se poludnevni, dnevni boravak i tjedni smještaj za djecu predškolskoga uzrasta radi rehabilitacije kao i pružanje stručne pomoći u obitelji (patronaža). Roditelji djece s teškoćama u razvoju predškolske dobi iz udaljenih mjesta i zbog socijalnih problema imaju mogućnost u Zlatnom cekinu s rješenjem Zavoda za socijalni rad koristiti usluge dnevnoga i tjednog boravka kao i koristiti sve usluge poliklinike. Troškove boravka uz Rješenja Centra za socijalnu skrb plaća socijalna skrb, a usluge poliklinike podmiruje HZZO preko uputnice djetetova liječnika.

Pružanje socijalnih usluga vodi Antonija Alfeldi, prvostupnica radne terapije koja nam je pojasnila: „Osnovni cilj našega rada s djecom je rana, multidisciplinarna i sveobuhvatna rehabilitacija i habilitacija, a u samom procesu je važno i aktivno sudjelovanje roditelja. Stoga se uvijek uz terapije namijenjene djeci provodi i edukacija roditelja, što je dodatan izazov ovoga posla. Ali za nagradu dobijemo to da svaki dan provodimo s ovom divnom djecom.”

Dječji vrtić Cekin trenutno se brine o 125 djece. Program rada dječjega vrtića usmjeren je na odgoj i socijalizaciju djece s teškoćama u razvoju kojih je u vrtiću oko 40 i koja, pored vrtićkoga programa, imaju mogućnost koristiti i rehabilitacijske vježbe u Poliklinici. Ovakav multidisciplinarni rad s djecom velika je prednost kako za djecu tako i za roditelje kojima je omogućeno da na jednom mjestu dobiju sve usluge potrebne za tretiranje problema s kojim se dijete nosi.

Posao koji se radi dušom i srcem

Ukupno 65 zaposlenika svakodnevno skrbi o djeci od dojenačke dobi do 18 godina.

U Centru nas je ugostio fra Ilija Jerković, svećenik član Franjevačke provincije Bosne Srebrene, koji vrši službu ravnatelja Centra od samoga osnutka. Fra Ilija je samozatajan i skroman iako je očito da je Centar izgrađen i opstaje zahvaljujući upravo njegovoj nepokolebljivoj vjeri, jasnoj viziji i snažnoj želji da pomogne djeci kojoj je pomoć potrebna. Godine 2023. dodijeljen mu je Zlatni grb Brodsko-posavske županije za životno djelo i dugogodišnji rad s djecom.

Ipak, fra Ilija zasluge za tu nagradu pripisuje drugima i smatra da nagrada pripada osoblju koje iz dana u dan radi s jednakom posvećenošću unatoč svim zahtjevima i izazovima svoga posla, osoblju koje svakodnevno radi u Centru, često daleko od očiju javnosti, ali nikada daleko od djece.

Iako Centar neupitno puno toga nudi, fra Ilija smatra da je još uvijek „jako malo učinjeno u odnosu na to kolike su potrebe”. Usluge Centra dnevno koristi oko 400 djece. Ipak, atmosfera ne djeluje kaotično. Naprotiv, osjećaju se mir, toplina, sigurnost i obiteljska atmosfera. Onaj utješni faktor koji roditelji traže kada s knedlom u grlu ostavljaju dijete nepoznatim rukama, nadajući se da će te ruke biti nježne, strpljive i stručne. A u ovom slučaju to upravo i jesu, jer ovaj se posao ne može raditi drukčije.

Katarina Jerković Gavran, magistra sestrinstva i zamjenica ravnatelja, to sažima jednostavno i iskreno: „Osjećam da smo na neki način odabrani za ovo što radimo. Ovo nije posao koji možeš samo doći i odraditi. On je i fizički i emotivno zahtjevan. Ovo je posao koji se radi dušom i srcem jer drukčije ne možeš. Ovo moraš voljeti, živjeti i htjeti to raditi.”

Prostor Centra je uredan i bogato opremljen spravama i pomagalima potrebnima za realizaciju brojnih sadržaja koji se nude djeci u okviru terapijskih procesa. Tako Centar ima senzornu i snoezelen sobu te provodi neurofeedback i stohastičku rezonancnu terapiju, a uvedene su i Vojta i Maes terapije. Dječji radovi izloženi posvuda… na zidovima, vratima, hodnicima… svjedoče o svakodnevnom radu i malim, ali neizmjerno važnim pomacima koji za dijete znače cijeli svijet.

Zadovoljstvo rada s djecom

U vrtiću, kojim upravlja Antonija Domorad, magistra predškolskog odgoja i obrazovanja, zajedno borave djeca s razvojnim teškoćama i ona bez. Svi u istoj skupini. Svi zajedno. Prema Montessori modelu, uče jedni od drugih.

„Mlađi gledaju starije, stariji preuzimaju odgovornost. Razlike se ne skrivaju, ali se ne ističu kao prepreka, već postaju prostor učenja, empatije i bliskosti. Djeca se raduju svakom, pa i najmanjem napretku bio njihov osobni ili tuđi.” – naglašava ravnateljica vrtića.

S nama je podijelila i brojne priče o vrtićkoj djeci i načinima na koje je djeca svakodnevno pozitivno iznenađuju i njezin posao, na kraju dana, čine jednim velikim zadovoljstvom. Tako smo saznali i za „svečani ručak” koji se, jednom mjesečno, organizira u vrtiću. Djeca, zajedno s odgojiteljima, taj dan postavljaju stolove sa stolnjacima, cvijećem i svijećama. Uče kako se ponašati za stolom, kako biti pažljiv, tih, uredan. Taj dan se ne mrvi, ne prosipa, ne žuri. Jede se s poštovanjem prema hrani, prema drugima, prema trenutku. Dogodilo se da su se jednom prilikom djeca s odgojiteljima zatekla na ručku izvan vrtića u hotelskom restoranu i „svečani ručak” je zaživio u „stvarnim” okolnostima. Dovoljno je bilo da im odgojiteljica izgovori šifru koju su svi prepoznali: „Svečani ručak!” Djeca su, na ponos i oduševljenje svih prisutnih, primijenila sve naučeno i pokazala da su lekciju usvojila. Ta priča mi je nametnula pitanje: Što mi možemo naučiti iz priče o „svečanom ručku”? Je li možda naš posjet Zlatnom cekinu za nas bio jedan takav „svečani ručak”. Edukativan. Otrježnjujući. Lekcija iz poniznosti, zahvalnosti i umjerenosti u vlastitim željama. Lekcija pred djecom koja se svakodnevno suočavaju s izazovima koje često uzimamo zdravo za gotovo. Lekcija pred ljudima koji taj težak, zahtjevan posao rade srcem, jer drukčije ne znaju. Možda bismo i mi trebali, barem jednom mjesečno, imati svoj „svečani ručak” kao trenutak u kojem zastanemo. Uozbiljimo se. Prisjetimo se vrijednosti koje lako zaboravljamo. Pogledamo oko sebe i zapitamo se činimo li dovoljno?

Zlatni cekin, kao sufinancirana ustanova uz veoma skromnu podršku države, uvelike ovisi o dobročiniteljima i donatorima. Svatkood nas se može uključiti i dati doprinos radu Centra bilo volontiranjem, donacijama ili širenjem svijesti o važnosti rada ovakvih ustanova. Svaka pomoć, ma koliko mala nam se činila, može imati velik i dugoročan učinak, a na mrežnoj stranici Zlatnog cekina www.zlatni-cekin.hr mogu se saznati točne informacije o tome kako pomoći njihov rad.

Centar smo napustili puni dojmova i s unutarnjom zapovijedi koja se sama nametnula i vrisnula u nama „Šifra: svečani ručak!” I od dana posjeta, kada se aktivirala, još uvijek u mislima glasno odjekuje kao tajni kod kojim smo dobili jasna uputstva za život koja kažu: Usredotoči se,budi zahvalan, budi pažljiv i budi najbolja verzija sebe jer djeca bar toliko od nas zaslužuju!

Objava Šifra: svečani ručak pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Ministarstvo zdravstva dosta je bolje pratilo rad Poliklinike, koja se brine za djecu s raznim: motoričkim problemima, intelektualnim, govornim teškoćama i znakovima autizma. Kako u zadnje vrijeme i u ovom kraju ima dosta djece sa znakovima autizma, Poliklinika želi povećati broj usluga i uvesti nove oblike rada i za njih te zaposliti još nekoliko novih stručnih osoba. Unatoč problemima ona se i dalje trudi nošena vjerom koja ih potiče da liječe bolesne i one koji su u nevolji kao što ih uči Evanđelje (Mt 25,31-46). Nošeni nadom očekuju da će dobri Bog preko dobrih ljudi pomoći ovaj rad, kao što pomaže slične ovakve ustanove u SAD-u, Europi i svijetu, koje pripremaju ovakvu djecu za školu i život. Da bi Poliklinika s ovim poslom krenula, tri godine čeka novo ugovaranje s HZZOm. Pripremili su prostor i opremu: dobro uređenu sobu za senzornu integraciju, nabavili novi uređaj neurofeedback, uredili još nove kabinete i školovali stručno osoblje. Nije ovo lak posao, ali najviše žale što za ovakvu djecu vrijeme rane intervencije prolazi pa će im biti sve teže pomoći. 

Ovakvim poslovima i problemima bavi se i danas ovaj Centar. Na početku njegovog rada rekao je pokojni P. Ernesto Caroli (osnivač dječjeg zbora „Zecchino d`oro” i Antonianuma u Bologni): „Treba dobro paziti na kvalitetu rada i uzdati se u Božju providnost!” Ove savjete nitko ne zaboravlja. Svaki put nakon dugogodišnjeg rada ovoga Centra treba reći: velika hvala svima (donatorima, djelatnicima Centra i brojnim prijateljima!) koji su pomogli u gradnji, opremanju i njihovom radu! Oni su spasili tisuće djece s teškoćama i pomogli da se pripreme za školu i život! Pitat će dragi Bog svakoga od nas: „Kad sam bio bolestan, u nevolji… jeste li mi pomogli?” (Mt 25, 31-46). Za Vašu pomoć „Zlatni cekin” će biti svima jako zahvalan. Svaka pomoć ovdje je dragocjena.

(fra Ilija Jerković)

Objava Centar “Zlatni cekin” ušao u tridesetu godinu rada pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

U sklopu svečanog programa u prostoru Glazbene škole u Slavonskom Brodu nagrada za životno djelo – Zlatni grb Brodsko-posavske županije dodijeljena je svećeniku Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Iliji Jerkoviću, ravnatelju Zlatnog cekina, ustanove koja u Slavonskom Brodu djeluje od 1993. godine.

U obrazloženju stoji da je nagradu dobio za iskazano zalaganje i rezultate u radu s djecom s teškoćama u razvoju, organizaciju i upravljanje Zlatnim cekinom, poliklinikom i dječjim vrtićem te skrb i pomoć djeci poginulih branitelja i iz obitelji slabijeg imovinskog stanja, javlja IKA.

Nagradu mu je uručio župan Danijel Marušić i potpredsjednik županijske skupštine Berislav Balen.

U ime laureata pozdravni govor održao je fra Ilija. Naglasivši na početku kako ta nagrada, koju je on dobio, za rad i vodstvo Zlatnog cekina pripada zapravo svim djelatnicima i stručnom osoblju Zlatnog cekina, fra Ilija je uz ostalo rekao: „Njihov rad, edukacije, strpljenje i stručnost za rad s djecom najveći su razlog da se sve ovo održalo i radi do danas. Sve što je do sada postignuto zahvala je njima i našim donatorima, a ja sam samo pazio i borio se da imaju što bolje uvjete za rad te bih se osjećao ‘krivim’ ako nešto nije dobro. Svima nam je od početka bio cilj pomoći djeci s teškoćama u razvoju. Bogu hvala, svaki dan naš je Centar pomalo rastao te je u njemu sada više od 250 djece s teškoćama s kojima dan i noć radi sedamdesetak djelatnika. Naši pacijenti na fizikalnoj terapiji su djeca sa šireg područja istočne Hrvatske koja imaju problema s blagim neurorazvojnim odstupanjima, ali i djeca s teškim i višestrukim oštećenjima, rijetkim sindromima i dijagnozama, poremećajima ponašanja iz autističnog spektra te poremećajima govora i glasa. Od iznimne su važnosti rana intervencija, dobri uvjeti za rad, dobra oprema te stalna stručna usavršavanja koja pohađaju naši djelatnici.“

Zahvalivši svima koji su dosad pomagali rad toga plemenitog Centra prisjetio se samih početaka osnivanja Centra u onim ratnim uvjetima posebno te posebno istaknuo vjeru u Božju providnost glavnog donatora i osnivača dječjeg festivala „Zecchino d’Oro“ iz Bologne o. Ernesta Carolija.

„Danas, nakon 31 godine rada, možemo sa sigurnošću reći da je Zlatni cekin opstao i postao tražena ustanova za rehabilitaciju djece s teškoćama u razvoju ove i okolnih županija zahvaljujući najviše veličanstvenoj Božjoj providnosti, koja je nadahnjivala i radnike i pomagače – pojedince i institucije, pa i one koji su dobronamjerno kritizirali naš rad da bi mogao biti još bolji nego što jest. Zato ipak: najveća hvala i zahvala dobroti Božjoj kojom smo blagoslovljeni i onda kada toga nismo svjesni“, zaključio je fra Ilija te zahvalio društveno-političkim organizacijama, Brodsko-posavskoj županiji, gradu Slavonskom Brodu te OB „Dr. Josip Benčević“ što je prepoznala rad Centra.

Svečanosti su uz fra Iliju nazočili i svećenici Bosne Srebrene fra Stipo Karajica ravnatelj Kruha sv. Ante, osnivača Zlatnog Cekina i fra Ivan Marić, derventski dekan koji je predsjednik upravnog vijeća Zlatnog Cekina.

Fra Ilija je u Slavonski Brod došao u jeku Domovinskog rata 1992. zajedno sa svojim župljanima iz susjedne Bosne i Hercegovine iz Koraća u kojem je bio župnik te je prepoznavši potrebe brojnih izbjeglica i prognanika preporučio svojoj Provinciji osnivanje toga Centra baš u Slavonskom Brodu.

Objava Fra Iliji Jerkoviću nagrada za životno djelo pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.