U pokorničkom duhu kretala se velika povorka hodočasnika od postaje do postaje i uz pučke napjeve polako se udaljavala od župne crkve. Još jednom se pokazalo kako je pobožnost puta križa omiljena u narodu i koliko vjenike ujedinjuje u pokorničkom korizmenom hodu prema svetkovini Uskrsa. Došavši na vrh drjenačke kalvarije, hodočasnici su primili blagoslov, nakon čega je započelo euharistijsko slavlje koje je predvodio preč. Oliver Jerković, dekan Tuzlanskog dekanata. U propovijedi je govorio o važnosti vjernikove povezanosti s Bogom. „Često kao vjernici upadamo u zamku da nam ne treba promjena, da nam ne treba obraćenje, ali na taj način kažnjavamo sami sebe“, poručio je okupljenim vjernicima preč. Oliver Jerković i dodao kako je potrebno mijenjati se kako bi čovjek bio blizu Bogu. „Tko hoće doći do Boga, mora proći ovim putom kojim smo i mi simbolično prošli, putom križa, mora ići za Isusom Kristom. Samo jedan put vodi onamo, a to je prihvatiti Njegovu riječ, vjerovati mu svim srcem i to živjeti. Ako se želimo obratiti, trebamo biti pripravni na odricanje, biti pripravni  na žrtvu. To znači da se često trebamo odreći sebe, a to znači odreći se svoje volje, svojih ludih želja, svoga egoizma i svega što nas udaljuje od žrtve. Ako želimo vršiti Božju volju i živjeti punim plućima kao kršćani, trebamo se odreći samih sebe, žrtvovati sve Bogu – poput svetog Franje čiju godinu u Crkvi posebno obilježavamo. On je bio spreman žrtvovati cijeli život, svoju lagodnost i bogatstvo,  kako bi se zaodjenuo siromaštvom i bio slobodan za Boga, te na taj način druge oduševiti za Boga i izvršiti svoju životnu zadaću“, promišljao je preč. Oliver Jerković i dometnuo kako vjernik pred sobom treba imati cilj. „Pred sobom trebamo imati cilj, a naš cilj je Uskrs, u toj nadi čovjek sve podnosi i zbog toga ima smisla sva žrtva i odricanje“, promišljao je preč. Jerković.                                  

Na kraju svete mise okupljene je vjernike pozdravio župnik fra Franjo Martinović, a posebno je zahvalio predvoditelju misnog slavlja i svećenicima koji su sa svojim župljanima došli na zajedničku korizmenu pobožnost puta križa. Zahvalio je i skupini mladih hodočasnika koji su pješačili od Brežaka do Drijenče. Na kraju je sve pozvao u Hrvatski dom na zajedničku okrjepu.

M. B.

Objava Put križa u Drijenči – Obnova duhovnog zajedništva pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Ovogodišnju pobožnost puta križa svojim aktivnim sudjelovanjem potmoglo je nekoliko framaša. Njih devetero je, zajedno s još četvero vjernika, predvođeni župnikom fra Markom Antićem,  pješačilo od Brežaka do Drijenče. Pokornički duh vodio je vjerničku povorku dok je, obasjana proljetnim suncem, odmicala od župne crkve, uz molitvu i pojedinačne nakane. 

Nakon pobožnosti puta križa je u kapeli svetog Marka Evanđelista slavljena sveta misa koju je predvodio gvardijan fra Željko Nikolić. U propovijedi je podsjetio na čovjekovu narav koja nije samo tjelesna, nego je i duhovna. „Samo zato što u čovjeku stanuje duh Božji ili duša, čovjek je živo i besmrtno biće. S dušom i tijelom dolazimo na ovaj svijet, ali mi nismo stvoreni za ovaj svijet. Naša domovina nije ovdje, ma kako ona lijepa bila, naša je domovina na nebesima. Zato se čovjek ne smije previše zaljubiti u ovaj svijet u kojem stvari ovoga svijeta nikada nikoga nisu ni usrećile ni zadovoljile“, propovijedao je fra Željko i na koncu zaključio kako samo onaj čovjek, ili bilo tko od nas, koji uspije spasiti svoju dušu, odnosno dokopati se „sretne obale“, može se smatrati da je uspio u životu.

Na kraju euharistijskog slavlja vjernike je pozdravio domaći župnik fra Franjo Martinović i zahvalio svima na sudjelovanju na zajedničkoj duhovnoj pripravi za svetkovinu Uskrsa. Posebno je spomenuo hodočasnike koji su pješačili od Brežaka do Drijenče i zahvalio im na tome. Potom je sve pozvao na zajednički objed koje se tradicionalno priprema i održava u prostoru Hrvatskog doma.

(M. B.)

Objava Puta križa u Drijenči pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.