Razumijevanje i dobra organizacija ljudi mogu pružiti veliku pomoć. Međutim, iako imamo vlastitu kuću ili stan, iako imamo hranu i piće, imamo i odjeću i mnoge druge dobre stvari – ipak nema nikoga kome ništa ne nedostaje. Nekome nedostaje zdravlje, nekome roditelj, nekome dijete, nekome muž ili žena, nekome drug i prijatelj, netko je izgubio svaku nadu u bolji život. Svi, pa čak i oni koji su najsretniji, žele biti još sretniji. To jest, i njima nešto nedostaje.

Sam Bog se pobrinuo za većinu dobrih stvari. Dao nam je svima život, razum, volju, sposobnost za rad, da još više uljepšamo svoje živote. Dao nam je zemlju, vodu, zrak, sunce i sva dobra potrebna za život. Moramo se samo ispravno služiti dobrima koja nam je Bog dao – pa ako ih budemo pravedno dijelili, i ako mudro postupamo, nitko ne bi trebao ni u čemu oskudijevati.

Ali, nažalost, mi smo nepravedni! Svatko žudi za sebe i za svoju obitelj. Svatko želi imati više od drugih, biti iznad drugih, vladati nad njima i iskorištavati druge za vlastite interese. I zbog toga nastaju neprijateljstva, svađe i ratovi. Došli smo u nezavidan položaj, iz kojeg ljudi više ne vide izlaz. Međutim, svaki je vjernik svjestan da je Bog sveznajuć i svemoguć, te da Bog može vratiti mir, razumijevanje i blagostanje svijetu.

Da, istina je da samo Bog može učiniti ovo čudo, nemoguće za čovjeka. Ali, kao što smo čuli u današnjem Evanđelju, Bog zahtijeva našu suradnju za takvo čudo. On od nas ne traži da činimo čuda. Mi nismo sposobni za takvo što. Krist od nas ne traži da činimo velika djela. On traži samo ono što možemo učiniti, samo ako to hoćemo.

Krist ne traži 5000 kruhova, ali traži sve kruhove koje učenici imaju. Jednom su imali 5 kruhova, a Krist je umnožio tih 5 kruhova kako bi nahranio 5000 ljudi. Drugi put su imali 7 kruhova. S onim što su imali, Krist je nahranio sve one kojima je bilo potrebno – i svaki put je bilo više nego dovoljno hrane.

Ovo je vrlo važna pouka za nas! Nemojmo se uzalud žaliti! Nemojmo gubiti nadu! Bog se brine za nas. Bog ima cijeli svijet u svojim rukama. Ali Bog također zahtijeva našu suradnju, naš doprinos. Ne bez mjere, već koliko imamo. Ne mnogo, ali ipak sve što imamo. I tada nikome neće nedostajati ništa što je potrebno za ovaj život, niti za vječni život.

Ne štedi svoga kruha, ako njime možeš nahraniti gladnoga! Ne štedi odjeće svoje, ako možeš odjenuti gologa. Ne štedi usta svoja, ako možeš posavjetovati neodlučnog ili poučiti neukog. Ne štedi riječi svoje, ako moraš ukoriti grešnika. Ali još više, budi velikodušan i darežljiv u davanju podrške, pohvale i zahvale za dobra djela koja vidiš oko sebe. Ne štedi svoga vremena, ako možeš utješiti ožalošćenoga ili pratiti napuštenoga. Uključite i svoje prijatelje da i oni sudjeluju za dobro bližnjega.

Tada će cijela zajednica biti radosnija, zdravija i sretnija. Nitko neće nepotrebno patiti, a onaj tko nema drugog izlaza, prihvatit će svoj križ s radošću, sretan što mu cijela zajednica braće i sestara pomaže u nošenju križa.

Nema veće radosti od pomaganja bližnjima u nošenju križa. Ta pomoć stvara i razvija ljubav među ljudima i istovremeno je izvor obilnog Božjeg blagoslova i za darovatelja, i za primatelja.

Dao Bog da svatko od nas surađuje s Božjom milošću u iskorjenjivanju gladi i žeđi u svijetu i u podizanju blagostanja svih ljudi s kojima živimo! Amen.

Objava 18. nedjelja kroz godinu: Dajte im vi jesti pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.