U Brigiti prepoznajemo ideal srednjovjekovne žene: suosjećajne supruge i majke, plemkinje u duhu talijanske renesanse, prirodno vesele, ljubiteljice glazbe, neustrašivoga duha u čijim venama teče krv Vikinga sa sjevera te, povrh svega, veoma učene, vrijedne i pobožne. Razumjeti njezin život i djelo možemo samo promatrajući je kao sveticu, jer pogonska snaga njezina života bila je nadnaravnoga karaktera. Već kao djevojčica pokazivala je visoku inteligenciju i izrazitu pobožnost. Iako je ljubila samoću i nikada se nije htjela udati, učinila je to po očevoj želji rodivši osmero djece. Kasnije će joj u objavama Krist reći: „Draža mi je ponizna i pobožna supruga nego ohola djevica.”

            U vremenu u kojemu je živjela Brigita je bila strastvena hodočasnica. Na jednom hodočašću sa svojim mužem u svetište Santiago di Compostella ostala je udovica u četrdeset drugoj godini života. Ubrzo nakon toga započinju objave i zapovijed da proročki nastupi na političkoj i vjerskoj sceni. Sigurno je da nitko u povijesti Crkve nije tako žestokim riječima udario po iskvarenim političkim i vjerskim strukturama kao što je to učinila švedska svetica. S njome se može usporediti jedino Katarina Sijenska koja je nakon Brigitine smrti jednako tako neustrašivo prozivala sve moralne izopačenosti.

            Početak njezinoga proročkog djelovanja sličan je Mojsijevom. I ona se opirala smatrajući se nedostojnom poći na dvor švedskoga kralja i koriti druge. Umirio ju je glas koji je čula u svome srcu: „Ne boj se, ja sam s tobom!”, kao i Isusove riječi pojašnjenja u njezinim sumnjama: „Đavao sprječava dobre ljude u tome da zlima navijeste kako se trebaju pokajati i popraviti.” Iako je težila općem dobru zauzimajući se za jedinstvo državnoga, socijalnoga i crkvenoga života u skladu s Božjim zapovijedima, politički i crkveni velikodostojnici su je nazivali luđakinjom pa čak i opsjednutom. Pojedinci su čak pozivali da ju se spali kao vješticu. Nije ni čudo kada čitamo da je knezove nazivala ubojicama, a prelate životinjama. Nekoga nemoralnog biskupa usporedila je s kornjačom koja sjedi u blatu. Jedan redovnik, pozivajući se na sv. Pavla kako žena u crkvi treba šutjeti, propovijedao je ovako: „Tko tako oštro nastupa protiv klera, ne može ljubiti Crkvu. Brigita je pobunjenica.”

            Njezino veliko trpljenje bilo je u tome što je u vizijama predviđala buduće događaje upozoravajući da ih se može izbjeći jedino obraćenjem Bogu. Najprije je odvraćala od rata u koji je krenuo švedski kralj pod krinkom križarskoga pohoda. Nije uspjela. Prijeteći kaznama, poziva pape da se vrate iz Avignona. Nisu poslušali. Papi Klementu VI. Isus po Brigiti izriče riječi: „Stigao je čas gnjeva. Sudit ću ovome Papi jer je raspršio Petrovo stado.” Umro je istoga mjeseca. Predvidjela je strašnu kugu u Europi 1348. godine. Nitko nije mario. Na svome putu u Svetu Zemlju na obraćenje poziva raskalašenu napuljsku kraljicu Ivanu I. Nije vrijedilo. Svrgnuta s vlasti, skončala je nasilnom smrću u tamnici. Na Cipru je također pozvala kraljicu Eleonoru na obraćenje i upozorila da će otok propasti poput Gomore. Izrugali su je, a otok je ubrzo postao plijenom Đenove i Turaka. U Napulju, u prisutnosti nadbiskupa, kleru i narodu prorokovala je ovako: „Na odgovornost ću pozvati zle crkvene knezove i izreći nad njima osudu, izbrisati ih iz knjige života u nebu i poslati ih mome neprijatelju Luciferu u pakao!”

            Umrla je tijekom pretvorbe na svetoj misi s riječima: „Oče, u ruke Tvoje predajem duh svoj”, utješena da će njezina poslušnost biti nagrađena tek poslije smrti.

Objava Sveta Brigita Švedska: Neustrašiva krv sjevera pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.