Brankica Lukačević novinarsku je karijeru započela u županijskom tjedniku Posavska Hrvatska, gdje je pisala o važnijim vjerskim događanjima u Slavonskobrodskom dekanatu. Danas redovito surađuje s Glasom Koncila, Hrvatskim katoličkim radiom, Kanom, Informativnom katoličkom agencijom, Vjesnikom Đakovačko-osječke nadbiskupije kao i brojnim vjerskim portalima. Istodobno, njezini su tekstovi prisutni i u Bosni i Hercegovini u medijima kao što su Svjetlo Riječi, Naša ognjišta, Katolički tjednik, Katolička tiskovna agencija, Plehanski glasnik, Radio MIR Međugorje i drugima. Većinu svoga rada obavlja volonterski, a nagrada je priznanje njezinu dugogodišnjem, samozatajnom i posvećenom djelovanju.

Ovogodišnji dobitnici Grba Grada Slavonskog Broda su: Željka Vučinić, prof. defektolog, Hrvatska udruga leukemija i limfomi, Podružnica Slavonski Brod, dr. sc. Danko Relić, Zdenko Jambrešić i Goran Kljufas. Javno priznanje i nagrada Štit Berislavića dodijeljen je Igoru Kovačeviću, Gabrijelu Veočiću, Dubravki Ergović, dr. med., Zvonku Coti i Boži Kevi.

Laureatima su priznanja uručili gradonačelnik Mirko Duspara i dosadašnji predsjednik Gradskog vijeća Slavonskog Broda Stribor Valenta.

Uime nagrađenih zahvalila je Brankica Lukačević, napomenuvši da je to velika čast, ali i odgovornost da nastave tako i dalje, te naglasila: „Spomenula bih događaj otprije desetak godina kada je tadašnji dekan mons. Stjepan Belobrajdić pokrenuo veliku dekanatsku duhovnu obnovu nazvavši je ‘Moj kršćanski grad’. Znakovito je bilo geslo uzeto iz Ps. 127.: ‘Ako Gospodin grad ne čuva, uzalud stražar bdi.’ Želio je time posvijestiti da iza svih naših nastojanja, zauzimanja, svih naših djela stoji Gospodin. A vidljivo je to bilo za vrijeme Domovinskog rata, za vrijeme onih veliki poplava, nevremena. Gospodin je čuvao naš grad od većih stradanja. Mi smo svi na čelu s gradonačelnikom Mirkom Dusparom stražari našega grada. Pozvani smo na budnost, pozvani smo dati ono najbolje od sebe, a vjerujem da je to želja svakog stanovnika ovoga lijepoga grada. A doista je lijep, usuđujem se reći – Grad po mjeri čovjeka. Zajedničkim zauzimanje, čuvajmo ga! Čestitajući svima nama, a na poseban način predstavnicima našega Grada ovaj veliki dan – Dan grada, koji se na blagdan sv. Ivana Nepomuka slavi još od 1997. godine, molimo Gospodina da nas i dalje po zagovoru ovoga velikog svećenika, mučenika i sveca, zaštitnika Češke i Praga, zaštitnika ispovjednika, graditelja mostova, kraljica, siromašnih, protiv poplava, a i zaštitnika našega grada, čuva i prati svojim blagoslovom”.

Zahvalni za nesebičnu i dugogodišnju suradnju, čestitamo gospođi Brankici na ovom zasluženom priznanju i želimo joj svako dobro i blagoslov od Boga.

Objava Zlatna čaplja Brankici Lukačević za predani rad u katoličkom novinarstvu pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

O knjizi su govorili autor pogovora knjige fra Mirko Filipović, župnik župe sv. Franje Asiškog u Žeravcu u Bosanskoj Posavini, i dugogodišnji novinar i kulturni djelatnik u Derventi, sada u mirovini Fadil Pelesić.

Kao predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak (HKD) Derventa, koje je izdalo tu knjigu, fra Mirko je prenio pozdrave autora Ilije Zirduma, bivšeg predsjednika HKD i voditelja obnove napretkova doma u Derventi, koji iz zdravstvenih razloga nije mogao biti na predstavljanju. Govoreći o bogatstvu koje knjiga donosi fra Mirko je pojasnio kako je tiskana na kvalitetnom kunsdruck papiru zbog 1329 vrijednih fotografija koje je sam autor zabilježio.

„Knjiga ima 364 stranice i opremljena je međunarodnim knjižnim oznakama u izdanju Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine. Tiskana je u 400 primjeraka u formatu 240×240, ima tvrde korice plastificirane mat folijom. Autor je, nakon predgovora, u prvom poglavlju dao kratki preglede povijesti derventske općine s osnovnim lokacijskim podacima, potom podacima o općinskim naseljima kojih ima 56 seoskih i jedno gradsko naselje, od čega su – prema popisu stanovništva iz 1991. – njih 29 bila većinski naseljena Hrvatima, a u još 11 naselja Hrvati su činili značajan broj, ali ispod 50% stanovnika. U uvodnom dijelu kratko je obrađen derventski kraj kroz povijest i kretanje broja i vrste stanovništva od 16. stoljeća do danas.

U drugom poglavlju, glavnom dijelu knjige, pojedinačno je obrađeno 29 većinskih hrvatskih sela. U tabelarnom pregledu je popis stanovništva od austrougarskog razdoblja do danas, popisi hrvatskih i drugih katoličkih prezimena prema izvorima iz župnih ureda kojima sela pripadaju, i još poneki podaci do kojih se dalo doći. Priča o svakom selu završava nizom fotografija sadašnjeg aktualnog stanja, koje je autor zabilježio obilaskom područja, čiji su dijelovi često nepristupačni.

U trećem poglavlju autor obrađuje 11 naselja s manjinskim brojem hrvatskog stanovništva, s posebnom pažnjom posvećenom općinskom gradskom naselju. Posebno su zanimljivi jer donose podatke o imenima, povijesti, demografskim obilježjima, zdravstvu, kulturi i vjerskim građevinama.

Knjiga završava pogovorom, osnovnim podacima o autoru i popisom korištene literature te zahvalom onima koji su autoru pomogli da obiđe sva ta naselja te onima koji su novčanim darovima poduprli izdanje ove knjige. Na predzadnjoj stranici donesen je pregled fotografija u ratu porušenih župnih crkava derventskog dekanata, od kojih su većina do danas obnovljene“, rekao je o knjizi fra Mirko.

Novinar Pelesić je ustvrdio kako bi, kako što bi Biblija trebala biti u svakoj katoličkoj kući, i ta knjiga trebala biti u svakoj kući Hrvata derventskog kraja napose jer je, kako je istaknuo, svjedok jednoga vremena napose budućim generacijama.

U ime franjevaca iz Slavonskog Broda pohvalu autoru i franjevcima Bosne Srebrene uputio je na kraju i fra Domagoj Šimunović, svećenik u brodskom franjevačkom samostanu.

Uz zahvalu nazočnima na predstavljanju fra Mirko je posebno zahvalio Posavljacima: Marici Manot i mladima Eni Mrkalj, Antoniu Kataviću i Šimi Joziću koji su za tu prigodu odjenuli narodnu nošnju, ustvrdivši da i tako pokazuju da čuvaju i njeguju tradiciju svog derventskog kraja.

Svi koji žele tu vrijednu knjigu mogu je nabaviti preko župe sv. Franje Asiškog u Žeravcu. (Mob župnika fra Mirka je 00387 61172512)

Objava Predstavljena knjiga “Hrvatska naselja Derventske općine” pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Misno slavlje predvodio je fra Anto Tomas, plehanski gvardijan. Suslavili su fra Ivan Marić, župni vikar na Plehanu, fra Domagoj Šimunović, svećenik u Slavonskom Brodu, preč. Mladen Kalfić, kancelar Vrhbosanske nadbiskupije, fra Pero Karajica voditelj Kruha sv. Ante u Sarajevu, fra Franjo Dalibor Stjepanović, župni vikar na Plehanu i župnik u Foči i mons. Pero Zeba umirovljeni svećenik Riječke nadbiskupije, povratnik u Bijelo Brdo. Slavlje su pjevanjem animirale Katarina Čančar i Iva Bilušić.

Fra Anto, koji je osmu godinu gvardijan na Plehanu, na početku je mise zahvalio nazočnima među kojima su bili visoki dužnosnici – predstavnici društveno – političkih vlasti u Bosni i  Hercegovini i Hrvatskoj na prijateljstvu koje pokazuju, kako je rekao svojim konkretnim djelima te pomažu opstanak plehanske župe i njihovih povratnika.

“Plehanski kraj mjesto je vjere i kulture Hrvata katolika u ovom dijelu Bosanske Posavine. Opstali smo ovdje jer smo jedna velika obitelj. Moji su povratnici, a ima ih stotinu, apostoli mira i dobra. Unatoč svim nevoljama ‘minama zla’ koje su ovdje još prisutne oni zajedno s nama svećenicima čineći mir i dobro razminiravaju ‘mine zla’.  

Pozvani smo činiti mir i dobro i širiti tu snagu Božju koja je prisutna u nama. Prije zadnjega rata u ovoj je župi bili 8.500 tisuća Hrvata katolika, a danas ih je tek stotinu – stotinu apostola mira i dobra – stotinu junaka. Oni potpomažu nas svoje franjevce. Nošnja koju su danas odjenuli naši Posavljaci naša je zastava, naša kulturna baština s kojom se dičimo”, rekao je uz ostalo fra Anto. Nazočne je pozvao da ih ne zaobilaze, ne zaborave, nego pomažu u svojim mogućnostima da Plehan opet bude kako je to bio prije zadnjega rata Vjersko kulturno središte Bosanske Posavine.

Dodao je kako imaju poštovanje i razumijevanje i od drugih vjerskih zajednica da tu stvaraju mir i dobro.

Drugi dio manifestacija nastavljen je kulturno umjetničkim programom u Napretkovom domu u Derventi.

Voditelji programa Anto Prankić i Nada Koturić istaknuli su na početku kako se ta manifestacija priređuje s ciljem međusobnog povezivanja Hrvata u BiH i matičnoj domovini Republici Hrvatskoj i šire, upoznavanju zajedničke tradicije, obrazovnih, gospodarskih-socijalnih i drugih životnih zanimanja raseljenih bosansko-hercegovačkih Hrvata.

“Cilj je ove manifestacije pružanje potpore Hrvatima u BiH, posebice u jačanju i očuvanju nacionalnog, vjerskog i kulturnog identiteta . Do sada je održana u Zagrebu, Jajcu, Livnu i Rami i sada po prvi puta na Plehanu i Derventi”, rekao je na početku programa  voditelj Pranjkić. Voditeljica Koturić najavila je potom kratki video kojim su se prisjetili pok. fra Stipe Karajice, koji je tu manifestaciju započeo, a zapažen je još od ratnih dana kada je taj kraj kao voditelj Kruha sv. Ante pomagao dovozeći humanitarnu pomoć, a poslije na mnoge načine zalagao se vratiti nadu u te ratom opustošene krajeve.

Potom je pročitano pismo koje je u nemogućnosti dolaska skupu uputio provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić. Kao glavni domaćin skupu se obratio i svoju zahvalu svim sudionicima uputio je plehanski gvardijan fra Anto Tomas, a u ime organizatora Mijo Marić, ravnatelj Hrvatske matice iseljenika.

U nastavku prigodnim su se riječima obratili neki od  visokih dužnosnika društveno-političkih vlasti iz BiH i Hrvatske obećavši svoju daljnju podršku i pomoć Plehanu i njegovim povratnicima.

Na kraju manifestacije nastupili su članovi HKUD “Tamburica” koji su izveli tradicionalno posavsko kolo i nekoliko izvornih pjesama. Da vole svoju tradiciju i običaje pokazali su i Dražen Ćorluka i Jurica Gogić otpjevavši dvije posavske izvorne pjesme. Kako zvuči jednoglasno posavsko pjevanje pokazao je na kraju Ante Galić Gala koji je o tome napisao nekoliko knjiga. Zajedno sa sudionicima Katarina Čančar i Iva  Bilušić otpjevale su pjesmu “Ne dirajte mi ravnicu”. Druženje su nastavili uz zajedničku večeru.

Objava “Vratimo nadu zavičaju Plehan 2024.” pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Svečano misno slavlje predvodio je fra Anto Tomas, plehanski gvardijan. Uz domaćeg župnika fra Ivana Marića i slavljenika fra Velimira suslavili su mons. Pero Zeba, umirovljeni svećenik Riječka nadbiskupije, povratnik u Bijelom Brdu, te okolni svećenici fra Mirko Filipović, fra Zlatko Matanović, vlč. Antonio Čutura i fra Domagoj Šimunović, svećenik u Slavonskom Brodu.

U prigodnoj homiliji gvardijan fra Anto je ukazao na važnost prisutnosti i djelovanja franjevaca u tim ratom razrušenim krajevima te za primjer stavio slavljenika fra Velimira, njegovo vjerno služenju Bogu i povjerenom mu puku kao i mons. Zebu, koji se po umirovljenu vratio u svoj rodni kraj svjedočeći tako svoju konkretnu ljubav i brigu za njega. Ustvrdio je kako su ta dva primjera kao i primjeri ostalih svećenika koji djeluju na tim prostorima pokazatelj da je moguće na njima lijepo živjeti, širiti mir i dobro, doprinos da se ti ratom porušeni prostori mogu zvati uskrsni, unatoč tome što su još uvijek minirana zlom, te poticaj drugima da se vrate i tu žive.

Kako je sa slavljenikom u toj župi od 2005. na službi župnika fra Ivan je čestitajući mu rođendan istaknuo kako je temelje svojih kršćanskih stavova ponio prije svega iz svoje vjerničke obitelji u kojoj se rodilo 11-ro djece, od koji je troje odabralo duhovni poziv te su mu: starija sestra Veljka, sada pokojna bila redovnica Milosrdnih sestara sv. Križa, a mlađi brat pok. dr. fra Andrija Zirdum također svećenik franjevačke provincije Bosne Srebrene, i veliki zaljubljenik u svoj rodni zavičaj.

Navodeći njegove dosadašnje službe istaknuo je kako je najviše služio baš u Koraću te su zajedno tu bili od 1982. do 1983, a potom od 2005. pa do danas.

Slavlje su zajedno s nekoliko vjernika nastavili uz zajednički ručak gdje mu je prigodnim riječima čestitku uime svećenika i vjernika uputio mons. Zeba.

Fra Velimir je svoju zlatnu misu slavio u svojoj rodnoj župi sv. Franje Asiškog u Žeravca 2006., a dijamantnu misu 2020. godine.

Za svećenika je zaređen 1960. u sarajevskoj katedrali, a mladu misu slavio u Žeravcu pred starom crkvom na latinskom jeziku, jer je to bilo prije Drugog Vatikanskog sabora kada je uvedeno slavljenje mise na narodnom jeziku.

Prva mu je služba bila u Foči u kojoj je služio oko 16 godina, potom, Vareš Tuzla, Žeravac, Jajce, Gornji Vakuf, Gornja Dubica, Plehan, Foča, Koraće, Breške, Svilaj, te Žeravac do rata. U Biloj kod Livna služio je za vrijeme rata 1992. do 1997., potom u Foči, u Slavonskom Brodu, Sivši, Potočanima, a sada je već 19. godinu na službi župnog vikara u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Koraću.

Ni njegovo narušeno zdravlje nije ga sprečavalo te je donedavno  pomagao svojim starijim i nemoćnim župljanima. Sa svojim automobilom stizao je on u susjedne gradove gdje im je plaćao režije, kupova potrebne lijekove i ostale namirnice i u najteže vrijeme pandemije koronavirusa. U svakoj je kući on dobro došao, te i sada automobilom svojim župljanima, a i rodbini u Slavonskom Brodu svakoga dana dođe na kavu. 

Objava Rođendansko slavlje najstarijeg franjevca Bosne Srebrene pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.