U vrijeme Isusa Krista većina Izraelaca živjela je od stočarstva i bili su pastiri, uglavnom ovaca. Ne samo gospodarstvo, već i cijeli život obitelji ovisio je o stadu ovaca. Stoga je svaki dobri pastir činio sve što je mogao da dobro čuva i pase svoje stado, da ga zaštiti od vukova, grabežljivaca i kradljivaca, te ga poveća u broju i kvaliteti života.

U Svetom pismu Isus se predstavlja kao Dobri Pastir, koji daje svoj život za svoje ovce – a njegove ljubljene „ovce”, za koje on daje svoj život, jesu njegovi vjernici. On želi da i nakon njegove smrti i uskrsnuća, te nakon njegovog uzašašća na nebo, njegove ovce imadnu dobre pastire, koji će nastaviti njegovo djelo spašavanja njegovih ovaca od gladi, žeđi, bolesti, kradlljivaca i svih vrsta opasnosti.

Ali Isus je vrlo dobro znao da će nakon njega doći mnogi sebični ljudi, koji će se predstavljati kao pastiri ovaca i kao vođe naroda, ali to neće biti. Dolazit će zbog vlastitog interesa, a ne za dobro naroda. Iskorištavat će narod da bi se obogatili i vladali nad narodom, a ne da bi mu pomogli i spasili ga.

Zbog toga nam u današnjem Evanđelju Isus pokazuje kriterij po kojem ćemo moći razlikovati tko je dobri pastir, a tko kradljivac, razbojnik ili varalica. Kaže: Tko ulazi na vrata u ovčinjak, on je pastir ovaca. Njemu vratar otvara vrata i ovce idu za njim jer ga poznaju. Naprotiv, onome tko nije pravi pastir, nego kradljivac ili razbojnik – vratar ne otvara vrata, nego on preskače ogradu negdje drugdje. Ovce bježe od njega jer ga ne poznaju, ali on ipak šteti stadu koliko god može.

Kako ljudi nisu razumjeli što im Isus želi reći, on im otvoreno reče: “Ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici, ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu naći. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.”

Kroz povijest je bilo mnogo osnivača raznih religija, koji su se predstavljali kao spasitelji naroda, ali su bili varalice i rušitelji. Što ih je narod više slijedio, to su mu više nanosili štetu i to se više udaljavali od pravog Boga i od Isusa Krista, jedinog dobrog Pastira vjernika.

Danas smo ovdje da uđemo k Bogu kroz jedina vrata spasenja, po Isusu Kristu, koji je dao svoj život za naše spasenje i uskrsnuo od mrtvih, kako bismo i mi imali sigurnost uskrsnuća, ako mu ostanemo vjerni do kraja.

Ovdje smo i da molimo Krista, Dobrog Pastira, da pošalje svete i marljive radnike na svoja polja, u svoju žetvu.

Ali gdje će Krist naći te radnike koji su mu potrebni, da ih pošalje kao pastire svog naroda? – Ne, neće ih tražiti u Švicarskoj, niti u Njemačkoj, niti u Americi, niti u Italiji – već u našim obiteljima, ovdje među nama!

Krist upravo sada pita: ima li ovdje među nama dječaka ili djevojčica, koji ga želi slijediti, živjeti s njim kao što je on živio, raditi s njim, žrtvovati se s njim i dati svoj život za njegove ideale: za čast i slavu dragoga Boga i za spasenje svoje braće i sestara? – Ako ih ima, Krist će takvog dječaka ili djevojčicu prihvatiti u svoju službu i poslati ih da pasu njegove ovce – ne da ih strižu i iskorištavaju, već da ih štite i spašavaju, vodeći ih kroz vrata spasenja, tj. kroz Isusa Krista, u Kraljevstvo Božje, gdje će uživati život u punini, za svu vječnost.

Daj, Gospodine, Ti što upućuješ svoj poziv mnogima – da Ti mnogi i odgovore, da svi svećenici, redovnici i redovnice budu sveti i postojani u svom pozivu i da njihov broj raste iz dana u dan, na čast i slavu Boga Oca i za spasenje i posvećenje Tvoga naroda! Amen.

Objava 4. uskrsna nedjelja: Ja sam vrata… pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.