Kada je papa Inocent III. 1209. odobrio Franjino pravilo života započeo je franjevački pokret čiju 800. obljetnicu upravo slavimo. Bila je to za strogo strukturiranu i umornu Crkvu, za ondašnju sveukupnu društvenu stvarnost i svijest srednjovjekovnog čovjeka neka vrsta kopernikanskog obrata na svim područjima života. Franjina kritika kretala se na rubu tadašnjih hereza. Ipak, Franjo se bitno razlikovao od ondašnjih dualističkih hereza: najprije što je želio Kristovu Crkvu obnoviti i ostati u njoj, a potom što je u evanđelju Kristovu vidio poruku radosti i ljubavi prema stvorenjima, a ne poruku straha i prezira prema stvorenjima.
Teško da u našem svijetu stalnih i radikalnih promjena ima nešto staro 800 godina, a da mu mimo muzeološke vrijednosti pripisujemo važnost i aktualnost.
Možda pokoja maslina živi iz toga doba. Pred njima zastajemo s mješavinom čuđenja, zahvalnosti i divljenja.
Slično se moderni čovjek osjeća pred Franjom iz Asiza (1182-1226). Malo je reći da je Franjo religiozni genij. Francuski mislilac Renan svrstava Franjinu pojavu među tri najznačajnija događaja ljudske povijesti, uz pojavu kršćanstva i Francusku revoluciju.
O Franji postoji opsežna literatura, koja ga oslikava kao Božjeg trubadura, zaljubljenika u Božji svijet, kao slobodna čovjeka, najvećeg teologa Utjelovljenja, pokretača povjerenja u smislenost svijeta pa prema tome i znanosti, autentičnog kršćanina, pokretača ideje emancipacije siromašnih, rubnih, manjina, žena, poklonika biblijske slike čovjeka i bezuvjetnog dostojanstva po stvorenosti na sliku Božju, zaljubljenika u Isusa Krista. Isus je za Franju ljubav koja nikada ne može biti dovoljno ljubljena.
Franjo i njegov pokret
Već osam stoljeća oduševljavaju se muškarci i žene Franjinom vizijom života, originalnim radosnim življenjem evanđelja na Franjin način, te postaju dio Franjina pokreta u povijesti Crkve i svijeta.
Sada su to možda i mimo Franjine nakane previše organizirani veliki redovi i kongregacije s različitim zauzetostima na planu pastorala, evangelizacije, teologije socijalne pravde, kulture, skrbi za siromašne, obrazovanja, medija, emancipacije svih diskriminiranih i potlačenih…
Danas Franjina obitelj broji oko 200.000 članova. Mi postajemo zanimljivi ljudima ondje gdje uspijemo na Franjin način postati slobodni za drugoga. Zanimljivo je i logično prema tome da se franjevački pokret preseljava u zemlje Afrike, Azije, Latinske Amerike, onamo gdje ljudi čeznu za oslobođenjem od bijede, poniženja, neznanja, straha… Siromasi su izvorno franjevačka opcija: mjesto susreta s Gospodinom, mjesto vlastitog obraćenja i mjesto promijene svijeta.
Zato navještaj evanđelja u zapadnom svijetu, Europi i Americi, nije prestao biti aktualan, jer i bogati pate od siromaštva, nedostatka cjelovitih odnosa i slobode. Samo se traže svjedoci, oni koji su uspjeli sačuvati slobodu, koji će zapadnom čovjeku povratak evanđelju predstaviti ne kao povratak u predmoderne odnose i prošlost već kao susret sa svojom vlastitom dušom.
Ubrzo nakon početka Franjin pokret se ukorijenio i na istočnoj obali Jadrana i našao poglavito odjeka u hrvatskom narodu, te tako postao bitan čimbenik oblikovanja njegove povijesti, kulture, duhovnosti, njegov suputnik i supatnik. Bio je to zagrljaj koji nije gušio, već sve do danas uzajamno davao krila.
Ad fontes: susret s milošću početaka
Milost početaka je radni naslov proslave 800. obljetnice franjevačkog pokreta. Smisao svih susreta, analiza, manifestacija ovim povodom jest susresti se s onim počecima i iskustvima koja su u Franjinu životu napravila radikalan zaokret: učinila ga slobodnim, radosnim čovjekom i sve do danas nepotrošenom inspiracijom.
Podrijetlo Franjine slobode jest susret s raspetim Isusom Kristom. Franji se svijet slobode otkrio u tajni Utjelovljenja, u tajni Božje ljubavi u Isusu Kristu. Sve postaje Franjin život: Asiz, Sv. Damjan, Carcceri, Rivo Torto, Porcijunkula, La Verna, Greccio imaju Krista kao glavnu temu: zahvale, divljenja, čuđenja, utemeljenja čovjekova dostojanstva i dostojanstva svega stvorenog u tajni stvaranja i otkupljenja. Ova Franjina teologija, razvijena osobito kod franjevačkih mislilaca Bonaventure i Duns Scota, zapravo se nalazi u temelju mnogih modernih ideja i pokreta. Ona sačinjava zdravi temelj čitave zapadne moderne, znanstvene i osloboditeljske tradicije.
Zato je bavljenje milošću početaka zapravo prigoda da u moderne teme našeg vremena vratimo onaj impuls koji ih je izvorno omogućio:
– Autoritet siromaha, gubavca, svakog poniženog čovjeka dolazi odatle što se Krist s njim poistovjetio: zauzetost za pravedni svijet jest tako izraz ljubavi prema Kristu;
– Autoritet žene, svih diskriminiranih dolazi iz njihove stvorenosti na sliku Božju: sudjelovanje u oslobađanju poniženih jest sudjelovanje u Kristovom programu. Tako se i sv. Klara nalazi na čelu pokreta oslobođenja žene na cjelovit način;
– Autoritet neprijatelja temelji se na Božjem planu spasenja i ljubavi koju čovjek ne može ograničiti: pomirenje i pripitomljavanje gubijskog vuka zoran je primjer ozdravljujuće snage ljubavi, a Franjin prelazak bojišnice i razgovor sa sultanom Melek-el-Kamelom u Egiptu i danas nadilazi snagom i sigurnošću evanđeoske istine sve strategije i teorije dijaloga.
Autoritet stvorenja, istine, znanosti, svekolikog tehnološkog napretka, nije kod Franje zanemaren. Sve je to divna igra ljubavlju zaštićena djeteta. Nije slučajno Franjo zaštitnik ekologije, a utemeljitelj eksperimentalnih znanosti upravo franjevac Roger Bacon iz 13. stoljeća.
Franju nikada, pogotovu danas ne smijemo shvaćati kao zanosnog romantičara koji ne vidi patnju stvorenja. Upravo obrnuto, on je vječno moderni svjedok da Ljubav jedina omogućuje pravo znanje stvari, pravu zauzetost i pravu slobodu.
Moderni čovjek izgleda preko Franje može ponovno komunicirati s evanđeljem.
Zato je ovaj jubilej trenutak susreta s milošću početaka: Franjinih i naših.
