Početna stranica » Šestorica franjevaca Bosne Srebrene potječu iz iste loze

Šestorica franjevaca Bosne Srebrene potječu iz iste loze

864 pregleda

Nije rijetkost da iz iste (rodbinske) loze potekne više duhovnih zvanja, svećenika ili redovnika i redovnica

Nije rijetkost da iz iste (rodbinske) loze potekne više duhovnih zvanja, svećenika ili redovnika i redovnica. O jednom takvom slučaju, a radi se o lozi Pavla Radmana i Anastazije r. Lovrinović (Andrijević), doseljenim u Šargovac, u župi Petrićevac kod Banje Luke, iz Šimića, župa Ivanjska. Oni su imali sinove Stjepana, Josipa i Ivana, a svaki od njih je imao sina svećenika franjevca, člana ili pripadnika provincije Bosne Srebrene. Ovdje je o njima riječ.

Fra Stipo Radman

Petar (fra Stipo) Radman, sin Stjepana i Franciske r. Klečina, rođen je 15. veljače 1824. u Šimićima. Odlučivši se za redovnički život u franjevačkom redu, stupio je u novicijat u Fojnici 4. studenoga 1839., uzevši redovničko ime fra Stipo, a sljedeće godine istoga dana položio je redovničke zavjete. Gimnaziju i filozofsko-teološki studij svršavao je u samostanskoj školi provincije Bosne Srebrene, za fojnički distrikt u ono vrijeme u samostanu u Livnu. Za svećenika je zaređen 16. prosinca 1848. godine. Kao kapelan služio je sljedećih godina na više župa, među drugima i u Ivanjskoj i Bugojnu, a kao župnik u Staroj Rijeci (1856. – 1857.), Ivanjskoj, dva puta (1859. – 1860.; 1872. – 1878.) i Banjoj Luci (1865. – 1868.).

Zajedno s fra Franjom Ćurićem i fra Stipom Orlovcem kupio je g. 1865. zemljište zvano Dudić na Petrićevcu, kada počinju i pripreme za podizanje franjevačkoga samostana na tom mjestu. Gradnja samostana, pod vodstvom fra Stipe Radmana koji je u to vrijeme bio predsjednik rezidencije u Ivanjskoj, počela je g. 1873. i trajala dvije godine.

Fra Stipo, narušenoga zdravlja, g. 1878. povlači se u samostan na Petrićevac, a posljednje dane života proveo je u župi Barlovci kod svoga stričevića fra Joze Radmana, i tu umro 7. prosinca 1887. Po vlastitoj želji pokopan je na groblju Crkvene.

Fra Jozo Radman

Marko (fra Jozo) Radman, sin Josipa i Marije r. Vukadinović, rođen je u Šargovcu 29. kolovoza 1858. godine. Kao 15-godišnjak stupio je u franjevački red i 12. studenoga 1873. započeo godinu novicijata u Fojnici, uzevši redovničko ime fra Jozo. Svečano se zavjetovao 1. travnja 1880. Gimnaziju i filozofsko-teološki studij svršavao je u samostanskoj školi provincije Bosne Srebrene u Livnu. Za svećenika je zaređen 16. siječnja 1881. Kapelansku službu je vršio nekoliko godina, a župnik je bio u Barlovcima (1887. – 1888.), Bihaću (1889. – 1891.), Volaru/Šurkovcu (1891. – 1894.; 1896. – 1897.), i u Bosanskoj Gradišci (1895. – 1896.). Umro je vrlo mlad u Volaru/Šurkovcu 4. siječnja 1897. godine te pokopan na mjesnom groblju župe Volar.

Fra Ambrozije (Ambroža) Radman

Juro (fra Ambrozije) Radman, sin Ive i Marije r. Anušić, rođen je 23. travnja 1844. u Šargovcu. U franjevački novicijat stupio je 16. srpnja 1861., a svečane zavjete položio je 10. rujna 1866. godine. Zaređen je za svećenika 22. prosinca 1867. Nekoliko godina vršio je kapelansku službu na nekoliko župa, a potom je bio župnik u Bihaću (1884. – 1886.), gvardijan i župnik na Petrićevcu (1886. – 1891.), župnik dvaput u Ivanjskoj (1893. – 1894. i 1897. – 1898.) te u tri navrata župnik u Bosanskoj Gradišci (1894.; 1896. – 1897.; 1898. – 1912.) i isto toliko u Barlovcima (1882. – 1884.; 1891. – 1893.; 1913. – 1918.).

Kao gvardijan na Petrićevcu dao je da se poruše svi unutarnji zidovi dotrajale i ruševne samostanske zgrade koju je 1873. – 1874. gradio fra Stipo Radman te da se ozidaju novi. Kao župnik u Bosanskoj Gradišci sazidao je g. 1899. župni stan, a g. 1912. lijepu crkvu.

Poslije župničke službe u Barlovcima još je pastoralno djelovao u nekim župama, a zatim se povukao u miran život u samostan na Petrićevcu gdje je 26. ožujka 1924. i umro. Sahranjen je na samostanskom groblju sv. Franje.

Fra Ivo Radman

Sin je Petra i Ruže r. Lipovac, rođen 12. travnja 1955. u Šargovcu, župa Petrićevac. Nakon završene osnovne škole u rodnom mjestu, četverogodišnju gimnaziju pohađao je u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, a petogodišnji filozofski i teološki studij na Franjevačkoj bogosloviji u Sarajevu. U franjevački red, kao član provincije Bosne Srebrene, stupio je ulaskom u novicijat 15. srpnja 1973., svečane zavjete položio 13. travnja 1980., a za svećenika zaređen 29. lipnja 1981. Poslije filozofsko-teološkoga pohađao je i završio i studij biologije na Prirodno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu, a zatim bio profesor biologije u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom. Iznenada je preminuo u bolnici u Zenici 16. siječnja 2007. i sahranjen je na groblju Gorica u Livnu.

*          *          *

Potomci Pavla Radmana i Anastazije Lovrinović (Andrijević) su i fra Vili Radman, sin Petra i Ruže r. Lipovac, rođen u Šargovcu 16. siječnja 1968., rođeni brat fra Ive, i fra Mario Radman, sin Stipe Radmana i Milke r. Dizdar, rođen u Šargovcu 18. svibnja 1973. Za fra Franju Radmana, sina Mate i Slavke r. Šimić, rođenoga u Šimićima 7. kolovoza 1964., člana franjevačke provincije Bosne Srebrene, kao i fra Marija Radmana, sina Josipa i Josipe r. Laštro, rođenoga u Šargovcu 25. veljače 1982., člana provincije Presvetoga Otkupitelja, pouzdano ne znam, ali je moguće da su i njih dvojica potomci Pavla Radmana i Anastazije Lovrinović.