Na dan obilježavanja liturgijskog blagdana Preobraženja Gospodinova, 6. kolovoza 1945. godine razorna eksplozija atomske bombe odjeknula je iznad Hiroshime u Japanu. Od eksplozije i nastale vatrene oluje poginulo je između 70.000 i 80.000 ljudi, tj. oko 30 % stanovništva grada, a od posljedica ih je preminulo još 70.000. Temperatura na tlu u blizini središta eksplozije dosezala je i do 5000 °C, a snažni udarni val brzine 800 km/h i plamene oluje uništili su gotovo sve unutar 12 četvornih kilometara od mjesta udara.
Ipak, među svim tim razaranjima bilo je i čuda. Otprilike 4,5 km od epicentra eksplozije, zgrada isusovačkog novicijata Nagatsuka ostala je na svom mjestu. Nevjerojatno, ali su ti isusovci preživjeli eksploziju i ušli su u povijest kao hiroshimska osmorka .
Jedan od preživjelih isusovaca, p. Hubert Schiffer, imao je 30 godina na dan eksplozije. Ovaj događaj opisuje riječima: „Slavio sam svetu misu na blagdan Preobraženja i upravo sjeo doručkovati kada je, iznenada, užasna eksplozija ispunila zrak praskavim udarom groma. Nevidljiva me sila podigla sa stolice, bacila me kroz zrak, tresla me, tukla, zavrtjela ukrug kao list na naletu jesenjeg vjetra.”
Dana 9. kolovoza 1945. bačena je još jedna atomska bomba – ovaj put na Nagasaki, grad poznat kao japanska prijestolnica katolicizma jer je u njemu živjelo gotovo dvije trećine japanskih katolika. Nagasaki je bio razoren, ali je franjevački samostan kojeg je sagradio sv. Maksimilijan Kolbe ipak ostao stajati.
Poljski svetac Maksimilijan Kolbe, mučen u koncentracijskom logoru u Auschwitzu tijekom tog istog rata, odlučio je sagraditi samostan na mjestu za koje su mnogi mislili da je loše odabrano jer nije bilo blizu središta grada. Unatoč ovoj kritici, Maksimilijan je inzistirao na zemljištu koje se nalazilo iza planine, a upravo je ta planina zaštitila samostan kada je atomska bomba uništila grad, ubivši gotovo 70.000 ljudi.
Usred užasne smrti i razaranja izazvanih eksplozijama atomskih bombi, ove zajednice isusovaca i franjevaca bile su pošteđene najgorega. Bog je zaštitio te misionare, ali sigurno ne bez razloga. Živjeli su kako bi mogli služiti ozlijeđenima, bolesnima i umrlima od napada. Živjeli su kako bi svijetu mogli biti svjedoci užasa rata, posebice nuklearnog oružja, svjedoci Božje moći i milosrđa te svjedoci važnosti i snage molitve.
