Početna stranica » Putovanje kroz biblijsku antropologiju: „Što je čovjek?” (Ps 8,5)

Putovanje kroz biblijsku antropologiju: „Što je čovjek?” (Ps 8,5)

220 pregleda

Papinska biblijska komisija, koja se sastoji od dvadeset katoličkih internacionalnih egzegeta, radila je na ovom dokumentu pet godina. Dokument je objavljen na talijanskom jeziku u prosincu 2019., a puni naslov izvornika glasi: „Pontificia Commissione Biblica, ‘Che cosa è l’uomo?’ (Sal 8,5). Un itinerario di antropologia biblica”. Hrvatski prijevod ovoga dokumenta, u izdanju Kršćanske sadašnjosti, izišao je u prvoj polovici ove godine. Uz četiri glavna poglavlja, dokument ima još predstavljanje, uvod i zaključak te sadrži 350 brojeva (paragrafa).

Na samom početku kardinal Luis Ladaria, pročelnik Kongregacije za nauk vjere i ujedno predsjednik Papinske biblijske komisije, predstavio je ovaj dokument (str. 5-8). Pomoću pastoralne konstitucije Drugoga vatikanskog sabora Gaudium et Spes, koju u predstavljanju dokumenta citira šest puta (GS 1, 4, 10, 12 <2x>, 22), kardinal Ladaria je skrenuo pozornost na važnost i aktualnost teme koju je obradio ovaj dokument Biblijske komisije, a to je pitanje: „Što je čovjek?”.

Kardinal Ladaria podsjetio je da je ovaj dokument Biblijske komisije o biblijskoj antropologiji nastao na poticaj pape Franje i da želi pomoći Crkvi vršiti svoje poslanje u službi ljudi, donoseći ljudskim pitanjima i ljudskom istraživanju onu svjetlost koja dolazi od Svetoga pisma koje je od Boga nadahnuto i stoga predstavlja „vrhovno pravilo vjere” (Dei Verbum 21) i „dušu svete teologije” (DV 24).

Prema riječima kardinala Ladarie ovaj dokument o biblijskoj antropologiji predstavlja novost i u pogledu sadržaja i u pogledu načina izlaganja. Naime, još nije bilo obavljeno istraživanje koje bi na organski način izložilo sve glavne elemente koji zajedno doprinose da se definira što je čovjek u Starom i u Novom zavjetu.

Na kraju kardinal Ladaria navodi da je nakana ovoga dokumenta da pomogne uočiti ljepotu i složenost božanske Objave o čovjeku. Ljepota potiče na cijenjenje Božjega djela, a složenost poziva na trajno istraživanje i produbljivanje. Predavačima teoloških fakulteta, ali i katehetama i studentima svetih predmeta ovdje je ponuđeno pomagalo, prikladno za promicanje sagledavanja cjelokupnoga božanskog plana, koji je otpočeo činom stvaranja i ostvaruje se u slijedu vremena, sve do ispunjenja u Kristu, novom čovjeku, koji je „ključ, središte i svrha svekolike ljudske povijesti” (GS 10). Doista, „otajstvo čovjeka stvarno postaje jasnim jedino u otajstvu utjelovljene Riječi” (GS 22).

Struktura i glavni dijelovi dokumenta

Ovaj dokument Biblijske komisije artikuliran je u četiri poglavlja. Za polazni tekst i programski temelj svakoga od četiriju poglavlja uzeto je pripovijedanje u Post 2-3 (zajedno s Post 1) koje novozavjetna literatura i dogmatska predaja Crkve smatraju temeljnim i normativnim. U svakom poglavlju ovoga dokumenta donesen je odlomak iz Post 2-3 (tiskan podebljano), zatim slijedi kratki egzegetski komentar (tiskan u kurzivu) kojemu je cilj ukazati na glavne tematske motive. Često su u obradu pojedinih tema ovoga dokumenta umetnute neke dopunske razrade (tiskane manjim slovima), a namijenjene su čitateljima koji žele produbiti dotičnu temu (br. 12).

Uvodna poglavlja Biblije (Post 2-3) na egzemplaran način, iako uglavnom jezgrovito, prikazuju konstitutivna obilježja ljudske osobe kao i Stvoriteljev plan s ljudskim bićem. Ova pripovijedanja s početka Biblije trebaju biti čitana kao figura (typos), tj. kao (po)svjedočenje jednoga događaja simbolične vrijednosti koji proročki naviješta smisao povijesti sve do njezina savršenoga ispunjenja (br. 6).

Svaki od važnih elemenata najavljenih u temeljnom pripovijedanju (Post 2-3) razrađen je potom u cijeloj biblijskoj literaturi. Različite predaje Staroga zavjeta (u Tori, u mudrosnim spisima, Psalmima i u proročkim zbirkama) i one Novoga zavjeta (u evanđeljima i u poslanicama apostola) zajedno doprinose, svaka na specifičan način, prikazivanju složenosti ljudskoga lika koji je predstavljen kao otajstvo koje treba istraživati i kao jedna od divota božanskoga djelovanja koje nadahnjuje neprestano veličanje Stvoritelja (Ps 8).

Prvo poglavlje (br. 14-68) predstavlja čovjeka kao stvorenje Božje (Post 2,4-7; Post 1,26-27). Ovo je prva i temeljna „relacija” koja daje vrijednost i činjenici da je ljudsko biće načinjeno od „praha” (tj. da je smrtno, prolazno) i njegovu biću živom po božanskom „dahu” (tj. da posjeduje duhovne sposobnosti i da je određeno za besmrtnost). Iz Biblije se ne dobiva definicija čovjekove biti, nego više artikulirano promišljanje njegova bića kao subjekta mnogostrukih relacija. Drugim riječima, to što Sveto pismo objavljuje o čovjeku može se razumjeti samo ako se istražuju relacije koje ljudsko stvorenje ima s cijelom stvarnošću. Dokument se pritom poziva na encikliku Laudato si’ pape Franje koja govori (§ 66) o tri temeljne relacije: o onoj s Bogom, s bližnjim i sa zemljom. Ostale relacije izviru iz ovih, kao ona u odnosu na vrijeme, rad, zakon, društvene institucije itd. (br. 10).

Drugo poglavlje (br. 69-149) pojašnjava stanje čovjeka u vrtu (Post 2,8-20). Ovdje su tematizirani aspekti prehrane, rada i odnosa prema drugim živim bićima. Niz važnih relacija doprinosi dakle opisu odgovornosti ljudskoga bića da prihvati božanski plan.

Treće poglavlje (br. 150-265) ima kao opću temu među-osobni odnos koji svoju temeljnu jezgru ima u bračnom odnosu (Post 2,21-25) i razvija se u složenom spletu obiteljskih i društvenih veza. Ovo poglavlje obrađuje pitanja kao što je vrijednost spolnosti i njezini ponekad nesavršeni i neispravni oblici, odnos između roditelja i djece, etika bratstva, nasuprot prepotentnosti i ratovima. Neke suvremene teme, kao što je tzv. „gender/rodna teorija” potpuno su odsutne iz kulturnoga svijeta Biblije.

Tema četvrtoga poglavlja (br. 266-346) jest povijest čovjeka koji krši božansku zapovijed i tako odabire put smrti (Post 2,16-17; Post 3,1-7; 3,8-24). Ovaj događaj povezan je s božanskim zahvatom koji ljudsku povijest čini događajem spasenja, odnosno poviješću spasenja.

Uvod (br. 1-13) donosi neka načela na kojima se temelji plan i nakana dokumenta da vjerno izloži tumačenje cijeloga Pisma o antropologiji (br. 4), dok Zaključak (br. 347-350) kompletira prijeđeni put s napomenom da je čovjek otajstvo, čudesni Božji naum koji je svatko osobno pozvan pomno istraživati, prihvatiti i živjeti (br. 347), a da su brojni citati iz Pisma u ovom dokumentu poput vrata koja uvode u razmatranje utješne istine o čovjeku u Božjem svjetlu (br. 348), u srcu križa Kristova (br. 350).

Zašto riječ „čovjek”, a ne izričaj „ljudsko biće”

U naslovu ovoga dokumenta o biblijskoj antropologiji nije upotrijebljen za suvremeni mentalitet očito prihvatljiviji inkluzivni izričaj „ljudsko biće”, nego je upotrijebljena riječ „čovjek” koja može imati reducirano značenje, posebno kao dio binarnoga izričaja: čovjekžena (usp. engl. manwoman; tal. uomodonna; njem. MannFrau).

Biblijska komisija u dva broja pojašnjava zašto je u naslovu ipak upotrijebljena riječ „čovjek”. Prema tumačenju u br. 8 pitanje „Što je čovjek?” (Ps 8,5) stavljeno je kao naslov ovoga dokumenta zato što je Biblijska komisija željela na taj način izreći vjernost biblijskom tekstu, prihvaćajući jedan od njegovih izraza, kao i poziv biblijskoga teksta upućen čitatelju da si postavi to isto pitanje: „Što je čovjek?”.

U br. 19 Biblijska komisija dodatno precizira da se u ovom dokumentu termin „čovjek” često upotrebljava kao sinonim za „ljudsko biće” i da stoga označava i muškarca i ženu. Kontekst u pravilu pojašnjava koje značenje treba pripisati ovoj riječi „čovjek”.

U istom broju 19 Komisija skreće pozornost da je ova potencijalna dvoznačnost pojedinih hebrejskih riječi prisutna i u hebrejskoj Bibliji. Tako primjerice riječ ’ādām ponekad označava ljudsko biće općenito (Post 1,27), a ponekad muškarca (Post 2,19-23). To vrijedi i za imenicu ’îš koja uglavnom označava čovjeka (’îš) za razliku od „žene” (’îššāh), ali u nekim slučajevima hebrejska riječ’îš ima značenje „tko god/ma tko” i stoga označava svaku ljudsku osobu, odnosno svako ljudsko biće (usp. Post 9,5).

Ova sinonimna upotreba termina „čovjek” i „ljudsko biće” u tekstu dokumenta nema polemičku intonaciju, nego se doima spontano i varijacijski-komplementarno, u smislu da Biblijska komisija na više mjesta u dokumentu i to u glavnim naslovima upotrebljava izričaj „ljudsko biće” (npr. u glavnom naslovu prvoga, drugoga i četvrtoga poglavlja dokumenta) i na taj način izričaju „ljudsko biće” daje određenu preferencijalnu prednost u odnosu na riječ „čovjek”.

Putovanje kroz biblijsku antropologiju

U podnaslovu ovoga dokumenta Biblijske komisije navedeno je da ovaj dokument obrađuje temu biblijske antropologije. U izvornom, talijanskom, izdanju ispred izričaja „biblijska antropologija stavljena je riječ „itinerario” i na taj način ovaj dokument je predstavljen kao itinerario u odnosu na biblijsku antropologiju.

Talijanska riječ itinerario – prema standardnom talijansko-hrvatskom rječniku – označava putni plan (ili: vodič); opis putovanja. Ta talijanska riječ itinerario upotrebljava se i u kroatiziranom obliku. Tako Hrvatski enciklopedijski rječnik donosi dva kroatizirana oblika ove riječi. Jedan oblik je itinerar, a drugi je itinerarij. Riječ je zapravo o dva sinonimna kroatizirana oblika (itinerarij/itinerar) koji imaju dva ista moguća značenja. Prema prvoj definiciji riječ itinerar/itinerarij označava „putni vodič s geografskom kartom i potrebnim podacima”, dok prema drugoj definiciji riječ itinerar/itinerarij označava „razrađen plan putovanja”. Prema tome, u hrvatskom prijevodu podnaslova dokumenta bilo je moguće upotrijebiti kroatizirani oblik itinerar/itinerarij ostavljajući mogućnost čitatelju da se odluči za jedno od dva moguća značenja ove riječi.

Međutim, sama Biblijska komisija je na nekoliko mjesta u ovom dokumentu skrenula pozornost na njezin specifični pristup obradi teme biblijske antropologije, pa iz toga proizlazi i specifično značenje riječi itinerar/itinerarij u odnosu na biblijsku antropologiju koja je izložena u ovom dokumentu.

Tako, primjerice, Biblijska komisija ustvrđuje u br. 11 da nije primjereno predstaviti biblijsku antropologiju prema statičnoj shemi zato što Biblija pripovijeda povijest čovjeka s Bogom, ili bolje povijest Boga s čovjekom, odnosno povijest Saveza između Boga i čovjeka. Stoga je potrebno gledati čovjeka kao protagonista jednoga procesa u božanskoj izgradnji novoga Saveza, gdje božansko djelovanje ostvaruje svoje remek-djelo, kada čovjek slobodno pristaje postati sudionikom božanske naravi. Biblija doista nema samo zadaću opisati stvarnost ili definirati istinu na apstraktan način nego se ona obraća ljudima da bi donijeli odluke, usmjeravajući svoj život prema dobru koje jest sam Bog.

Biblijska komisija još izričitije tumači vlastito shvaćanje primjerenoga izlaganja teme biblijske antropologije u br. 348: „Htjeti jednom formulom definirati što je čovjek jest kao snimiti fotografiju pojedinca u određenom trenutku njegova života i misliti da ta ‘slika’ može biti primjerena izreći cijelu njegovu povijest, položiti račun o sveukupnosti njegova življenja. Stoga bismo možda mogli reći da su različita poglavlja i odjeljci ovog dokumenta predočavanja ljudskoga bića, donesena u slijedu, s posebnim kutovima gledanja i fokusiranjima, u nakani da predstave biblijsku antropologiju… Na ovim našim stranicama, osim toga, umjesto statične slike, stalno smo izlagali putovanje, ‘itinerar’, utemeljen na spomenu početaka i nastavljen u slušanju povijesnog svjedočanstva, s mnogostrukim i šarolikim doprinosima, ne poistovjećujući istinu sa samo jednom točkom, čak ni s onom završnom, koja, između ostalog, ne bi imala smisla bez onoga što joj prethodi.”

Iz prethodno navedenih brojeva dokumenta Biblijske komisije jasno proizlazi da je cilj ovoga dokumenta bio izložiti ne statičnu nego dinamičnu, poliedarsku i relacijski otvorenu biblijsku antropologiju. Iz perspektive ovoga načina prikaza teme biblijske antropologije može se reći da je ovaj dokument Biblijske komisije uistinu „putovanje kroz” biblijsku antropologiju.

Iako hrvatski izričaj „putovanje kroz” nije doslovni nego parafrazirani prijevod talijanske riječi „itinerario”, ipak se može reći da je ovaj hrvatski prijevod podnaslova dokumenta („putovanje kroz biblijsku antropologiju”) kontekstualno utemeljen jer ukazuje na koji koncepcijski način je Biblijska komisija pristupila obradi teme biblijske antropologije.

Vrednovanje dokumenta

Ovaj dokument Biblijske komisije je i privlačan i poticajan jer govori o Riječi Božjoj kao svjetlu koje „otvara obzore nade, otkriva Boga koji djeluje u povijesti svojom beskonačnom snagom dobra. Kada opominje, Riječ čini ozdravljenja; kada zapovijeda, preobražava srca; kada obećava, razveseljava. Tko god prihvati Riječ Božju, preplavljen je dakle utjehom” (br. 13).

Riječ je o vrlo korisnom dokumentu zato što na razumljiv i uvjerljiv način izlaže trajno aktualnu spasenjsko-orijentacijsku mudrost biblijske poruke za čovjekove brojne konkretne životne situacije. Sljedećih nekoliko primjera može to ilustrirati.

Dokument tumači ulogu čovjeka kao čuvara stvorenoga svijeta uz pomoć dviju malih zapovijedi Tore (Pnz 22,6-7: pusti majku na slobodu, a ptiće uzmi; Pnz 20,19-20: Možeš im jesti plod, a nemoj ih sjeći) koje simbolično označavaju granicu između potrošnje i očuvanja, između razorne radnje i one zaštitne (br. 106-107).

Dokument izlaže komplementarnost različitoga shvaćanja čovjekova rada u različitim dijelovima Biblije. Tako, primjerice, mudrosna literatura snažno preporuča radinost i prekorava nerad (br. 123), dok u Tori središnje mjesto ima subotnja zapovijed koja nalaže uzdržavanje od manualnoga rada u sedmom danu, a u cilju čovjekove proslave božanskoga dara počinka, slobode i zajedništva (Saveza) s Gospodinom (br. 113-116).

Dokument kontekstualno tumači Knjigu Postanka 19 i Knjigu o Sucima 19 i tako korigira tradicionalno povezivanje ovih tekstova (Post 19; Suci 19) s grijehom homoseksualnosti (usp. 2 Pt 2,6-10; Jd 1,7). Biblijska komisija, naime, skreće pozornost da je težište pripovijedanja u Postanku 19 i u Sucima 19 na neprijateljskom stavu prema strancima, gdje spolno nasilje nad gostima jest izraz širega ponašanja zlih ljudi, a spolni prijestup je sredstvo za ponižavanje i ugrožavanje stranca (br. 186-188).

Dokument ukazuje na razliku između trajne vrijednosti (Ef 5,25-27) i vremenske uvjetovanosti (1 Kor 11,5-9; 14,33-35; Ef 5,23-24) određenih Pavlovih tvrdnji o odnosu između muža i žene, odnosno o ženidbi i djevičanstvu (1 Kor 7) (br. 179; 201-207).

Dokument proročki snažno i na suvremen način razotkriva strategiju hegemonije svjetskih imperija koji zahvaljujući političkoj organizaciji i osobito tehnološkim i vojnim sposobnostima nameću drugim narodima svoju prevlast i svoju samovolju, uz propagandno obrazloženje da im donose mir i napredak (br. 241).

Dokument unosi sustavnost i preglednost u stvarnost biblijskih zapovijedi jer govori o mnoštvu pravila i jedinstvu Zakona (br. 279), o hijerarhiji zapovijedi i njihovoj svrhovitosti (br. 280).

Ovaj dokument Papinske biblijske komisije naišao je također na prihvaćanje i pozitivno vrednovanje i izvan katoličkih krugova. Tako, primjerice, poznati engleski anglikanski bibličar John Barton u prikazu ovoga dokumenta za Church Times piše: „Ovim vodičem, veličine knjige, u biblijske ideje o tome što znači biti čovjek Papinska biblijska komisija napravila je veliku uslugu svim kršćanima, ne samo rimokatolicima… Svaki čitatelj može vidjeti da je riječ o bogatom, obuhvatnom i otvorenom istraživanju biblijskog prikaza ljudskog u njegovim različitim aspektima koji zaslužuje da se o njemu pažljivo razmisli… Riječ je više o djelu koje opisuje nego što propisuje.”