Nakon svečano proglašenog evanđelja mons. Sudar nazočnima je uputio homiliju. Osvrnuvši se na evanđeoski ulomak, u kojem je bilo opisano Navještenje Isusova rođenja Josipu. „Važno je reći kako je kod slavljenja svih velikana vjere, svetaca, uvijek Bog u središtu. I čovjek je samo onoliko svet i velik koliko je blizu Bogu. Bez obzira koliko mi mogli biti plemeniti pametni, veliki, značajni, bez Boga nema niti života. A onda, ništa u životu s njegove pozitivne strane nije moguće bez Boga. I zato i ovaj veliki svetac danas, zaštitnik svete Crkve velik je zato što je bio blizu Bogu, blizu Isusu”, objasnio je mons. Sudar i nastavio kako Crkva vjeruje kako je sveti Josip kruna patrijarha i proroka, vrhunac svih onih koji su najavljivali, očekivali, živjeli za taj događaj Božjeg obećanja da će čovjeku poslati Spasitelja.
U nastavku je spomenuo kako je sveti Josip bio velik zbog svoga služenja velikomu Bogu. Naime, kako je rekao biskup Pero, Josip, muž pravedan, bio je najuži član ljudske obitelji koju je Bog kroz čitavu povijest spasenja pripremao i na taj način poslužio je Božjemu planu da spasi čovjeka. Mons. Sudar objasnio je: „Ljudska pravednost bez Boga završava u nepravdi. Zato nas ovaj veliki svetac kojega je Crkva uzela za svoga zaštitnika, poziva da vjerujemo u Boga. On je bio dostojan da zamijeni njega, pravednoga Boga, da bude poočim njegovu Sinu.“ Istaknuo je zaključno i to da čovjek služeći čovjeku služi Bogu, poput svetoga Josipa: „To je poruka ovoga sveca. On je služio djetetu Isusu, ženi Mariji. Služeći tako služio je Kristu, Sinu Božjem i Mariji, Majci Božjoj. Čudnovat, veličanstven je Bog. Skriva se u malenima i spašava ovaj svijet upravo tim životom.
Unatoč tomu što je bio radni dan, marindvorska je crkva bila ispunjena vjerničkim pukom koji je došao kod Boga izmoliti prošnje po zagovoru svetoga Josipa. Misno slavlje animirao je župni pjevački zbor, a kod oltara služila su dvojica svećeničkih kandidata Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa.