Mali grad Santo Domingo de la Calzada nalazimo u regiji La Rioja, u poznatoj staroj pokrajini Castila i Leon, na sjeverozapadu Španjolske. Gradić ima oko 6500 stanovnika, a poznat je po stalnoj migraciji stanovništva k industrijskim centrima. Smjestio se u velikoj dolini na obali rijeke Oja, sjeverno od šumovitoga gorja Stare Castille. Inače, rijeka Oja koja protječe uz gradić teče najpoznatijim poljoprivrednim, odnosno vinogradarskim područjem ove velike zemlje. Nadmorska visina grada je znatno viša od Sarajeva, a iznosi 621 m. Gradić se nalazi na poznatoj unutarnjoj visoravni Španjolske, poznatoj kao Meseta Central. To je područje sa suhim i toplim ljetima te dugim hladnim zimama, s malom količinom padalina koja doseže do 600 mm. Zime znaju biti snježne, te se tada na okolnim brdima zabijeli snijeg koji je čest i u samom gradiću.
Arhitektura grada
Povijest je ovoga gradića zanimljiva. Ime nosi po svome utemeljitelju Dominicu de la Calzadu. On je ovdje na rijeci sagradio most, bolnicu i smještaj za hodočasnike koji stižu preko Pirineja iz Francuske na hodočasničkom putu, poznatom Putu svetoga Jakova, a koji završava u gradu Santiago de Compostela. Tada je započeta i izgradnja gradske katedrale koja do danas nije u potpunosti završena. Poznata je po tome što je u njoj pokopan Santo Domingo de la Calzada kojem je i posvećena. Katedrala je zanimljiva po svom kićenom tornju te iako je gotička, ima primjese španjolske raskošnosti. Za razliku od drugih gotičkih katedrala ova je građena od poroznoga materijala, pješčara, koji se lako obrađuje i dostupan je jer tada u okolini nije bilo vapnenačkih kamenoloma. Pored katedrale tu su i brojne crkve uz nekada stare samostane, dok samostalne crkve nalazimo u skoro svakoj ulici. Gradić pak svoj uspon duguje ranom srednjem vijeku kada kraljevstvo Castile vodi stalne ratove s Mavarima koji su jednu od prijestolnica imali u Segoviji. Tada se dodatno utvrđuje i širi oko katedrale, a stanovništvo se povećava. Ipak, gradić je nastao u području kojim su nekada upravljali stari Rimljani koji su ostavili neizbrisiv trag tijekom 5 stoljeća. O tome svjedoče i brojni arheološki nalazi u okolini grada.
Da bi se razumjelo o kakvom je gradu riječ, treba ga posjetiti i osjetiti njegov duh. Čak ni danas grad ne izlazi mnogo iz svojih starih zidina koje ga djelomično okružuju, iako neki njihovi dijelovi danas predstavljaju zidove stambenih objekata, starih i novih. Time grad ne gubi svoju fizionomiju. U kulama starih zidina danas gospodare rode koje se tu gnijezde, a nekada davno je na kulama stražarila poznata španjolska pješadija. U centru grada nalazi se pravokutni trg koji okružuju dvokatne građevine u kojima je smještena gradska uprava. Na tim objektima ocrtava se stari stil masivne španjolske gradnje koja svoje korijene ima u romanici. Kasnije se razvija gotski stil, sa značajnim španjolskim kitnjastim utjecajem. Inače, u starom dijelu grada je vrlo malo višekatnica, a ako ih i nađemo u pitanju su objekti novije gradnje. Stari objekti građeni su od smeđega pješčara koji je dosta porozan te ta boja i poroznost daje malo sumornu sliku grada. Od te smeđe boje odudaraju crveni krovovi na kojima dominira stara kanalica koja upotpunjuje sliku grada te mu daje specifičnu patinu. Odmah u blizini gradskoga trga nalazi se i nekoliko samostana koji su danas izgubili svoju prvotnu namjenu. Danas su to objekti koji su preuređeni za smještaj sve brojnijih hodočasnika. Ranije je za tu namjenu bila predviđena samo jedna velika građevina u glavnoj ulici, gdje su i danas kreveti na kat. Unutar nje nalaze se velika zajednička spavaonica i blagovaonica, a izgrađena je za vrijeme Dominica de la Calzade.
Prilagođen za hodočasnike
Do gradskoga trga vode pravolinijske gradske prometnice koje su danas pješačke zone prilagođene velikom broju pješaka, posebice tijekom sezone hodočašćenja. Inače, sve su ulice popločane kamenom, danas većinom vapnencem koji pristiže s udaljenih planina. Na kamenim pločama su urezane slike školjke koje pokazuju pravce kretanja hodočasnika. Nekada su ulice bile pokrivene sitnim kamenom s mozaičkom strukturom, ali se to još može vidjeti samo na nekoliko mjesta u gradu. Također, danas se ulice pokušavaju dendrološki urediti, sade se i oblikuju platane koje trebaju dati što više hlada za prolaznike.
Spomenute prometnice dijele gradsku cjelinu na kvartove, a prema ulicama su samo mali prozorski otvori i velika drvena vrata koja zatvaraju i štite mir unutrašnjih dvorišta. U dvorištima se odvija najviše aktivnosti, posebno za ljetnih vrućina. Dvorišta su uređena, a dodatnu hladovinu im daje zasađeno drveće ili vinova loza. Ipak, u mnogim prizemljima tih starih, a posebno novih objekata otvorene su prodavaonice koje nude raznovrsnu robu, a brojne su one sa suvenirima koji pokazuju hodočasnički put. Pored ovih, tu su i prodavaonice prehrambenih artikala. Kavane u gradu su veoma zanimljive, a u njima će se prije popiti čaša dobroga vina i pojesti pršuta nego popiti kava jer u ovom mjestu nema tradicije ispijanja kave.
| Santo Domingo de la Calzada također je mjesto gdje je bio obješen „nevini” hodočasnik koji je krivo optužen za krađu te naknadno pomilovan kada je za njega već bilo kasno. Dokaz njegove krađe predstavlja nekoliko obezglavljenih, navodno kuhanih kokoši. |
