U Svetom pismu Bog se predstavlja kao strpljivi Bog. Naizgled se to Božje svojstvo prihvaća bez puno poteškoća, ali zapravo i nesvjesno čovjek neprestano prigovara Bogu što je strpljiv. Koliko li se puta znamo naljutiti i biti ogorčeni što Bog dopušta zlo u svijetu, što nevini pate, što se možda i sami nalazimo u nekoj nevolji, bolesti, a neki drugi, zli ljudi, čak naši znanci i susjedi, uživaju u uspjehu, sve im dobro ide u životu. Najradije bismo, poput Jakova i Ivana, poželjeli da Bog odmah ognjem uništi takve ljude (Lk 9,54-56).
No, Bog je strpljiv, dopušta da sunce izlazi nad zlima i dobrima, da kiša pada pravednicima i nepravednicima (Mt 5,45). Strpljiv je Bog, ukoliko je savršeno dobar: zlo ovoga svijeta ne može poremetiti njegovu dobrotu koja se odnosi i na dobre i na zle. Jer zlo, odnosno činiti zlo, nije ništa drugo doli nedostatak strpljivosti u dobroti. Bog je strpljiv u dobroti, stalo mu je i do dobrih i do zlih, u strpljivosti traži zle, traži izgubljenu ovcu, tako da strpljivost rađa milosrđem. Stoga je Bog milosrdan jer je strpljiv. U Isusu Kristu na najizvrsniji i najočitiji način saznajemo kako i koliko je Bog strpljiv spram zala ovoga svijeta, kao i zala nas, zlih ljudi. Isus Krist najstrpljiviji je čovjek jer je on savršeno strpljiv Bog. On je savršeno strpljiv jer je savršeno dobar. To ne znači da je njegovo strpljenje beskrajno. Njegovo strpljenje nije ovisno o zlu, ne dopušta zlu da ono upravlja njegovom dobrotom, ali i to će strpljenje doći kraju kad on bude sudio i dobre i zle.
Iz svega toga proizlazi da je kršćanin pozvan biti strpljiv poput strpljivoga Boga u Isusu Kristu. Kršćanin bi trebao biti najstrpljiviji čovjek na ovomu svijetu jer on vjeruje u strpljivoga Isusa Krista, jer je s njim jedno u vjeri, jer se daje podučiti i voditi njegovom strpljivošću. Kršćanin, dakle, koji je u Isusu Kristu, čvrsto je sjedinjen s Božjom dobrotom tako da ga zlo ne može poremetiti u njegovoj dobroti. Zato on strpljivošću spašava svoju dušu, kako stoji u latinskom prijevodu (Lk 21,19). Da, strpljivost spašava dušu jer strpljiva duša ne odustaje od dobrote, hrabro podnosi udarce različitih zala (bolesti, raznih patnja) i zlih ljudi koji salijeću dušu. Kršćanin je također strpljiv i s Bogom, strpljivo podnosi i zla ovoga svijeta (patnja, bolesti, progonstva) koje Bog daje ili dopušta da mu se događaju u životu. Dakle, spram svega u svijetu, strpljiv vjernik podvrgava samoga sebe Božjoj dobroti, drži sebe čvrsto pod nadzorom dobrote da ne bi pao pod utjecaj zla koje je oko njega i u njemu samom. Zato je strpljivost teška, ona zahtijeva od nas veliki napor podvrgavanja samoga sebe Božjoj dobroti jer bismo najradije odustali od Božje dobrote naočigled moći zala i zla ovoga svijeta. A time samo gubimo svoju dušu.
U Isusu Kristu na najizvrsniji i najočitiji način saznajemo kako i koliko je Bog strpljiv spram zala ovoga svijeta, kao i zala nas, zlih ljudi. Isus Krist najstrpljiviji je čovjek jer je on savršeno strpljiv Bog. On je savršeno strpljiv jer je savršeno dobar. To ne znači da je njegovo strpljenje beskrajno. Njegovo strpljenje nije ovisno o zlu, ne dopušta zlu da ono upravlja njegovom dobrotom, ali i to će strpljenje doći kraju kad on bude sudio i dobre i zle.
Uzmimo dva primjera. Postoje ljudi koji nas namjerno izazivaju svojim prigovorima, koji najviše uživaju u tomu da nestrpljivo reagiramo. U nama žele pobuditi nemir i bijes spram njihove kritike kako bismo na taj način pali pod njihov utjecaj. Upravo u tim trenutcima strpljivost je najbolji način obrane od takvih zlih prigovora. Strpljivost čuva našu dušu, daje unutarnji mir, a time i krajnju neovisnost o prigovorima koji dolaze od zlih ljudi. Drugi pak primjer strpljivosti jest strpljivost u gubitcima. Često nam se dogodi da nešto izgubimo; neku stvar, neki novac, nešto što nam je u određenom trenutku jako važno. Strpljivost pak u tim gubitcima jest ona koja nas treba osposobljavati za stav opuštenosti, nenavezanosti na sve stvari. Štoviše, strpljivost u gubitcima čini nas darežljivima. Jer, samo onaj tko zna opušteno gubiti, znat će i opušteno darivati.
Naposljetku, strpljivost nije samo svojstvo duha, nego i tijela. I tijelo treba učiniti strpljivim, učiniti ga otpornim na zlo, a to su posebno post i svako drugo mrtvljenje tijela u askezi. Jer, kako ćemo biti tjelesno strpljivi spram zala (bolesti, starosti, progonstava) ako svojemu tijelu neprestance ugađamo, ako ga činimo mekušastim, neotpornim na zlo. Zato kršćani i tijelo čine strpljivim, i tijelo spašavaju strpljivošću, odnosno i tijelo učvršćuju u Božjoj dobroti spram sadašnjih i budućih zala. Duša strpljena, duša spašena, tijelo strpljeno, tijelo spašeno.