Početna stranica » O redovniku koji je postao rob

O redovniku koji je postao rob

189 pregleda

Živimo u mizernom vremenu. Ekonomija je nestalna, šake nam se stišću čim imamo neki suvišak, a sve manje dajemo udovicama, siročadi i strancima. Ta zloba ne zaustavlja se na našem novcu – naša škrtost se vidi i u davanju našeg vremena, snage i dobre volje. Ovakva vremena pozivaju na razmatranje o redovnicima iz 5. stoljeća.

Teško je raspoznati da mi, koji smo prezasićeni znanjem (ako ne mudrošću), možemo nešto naučiti od muškaraca koji su hodali pustinjom tisuću godina prije nego je izumljen stroj za tisak, ali nikad nisam upoznala sveca koji je bolje utjelovljivao evanđeosku darežljivost od sv. Serapija Sindonita. Nadimak „Sindonit” dobio je po komadu platna koji je bio sva njegova odjeća (sindon). Serapije je bio eremit pustinje u Egiptu, čovjek čija su djela pokore i mrtvljenja bila natprirodna. No nakon nekoliko godina osamljenosti i molitve, Serapije se odazvao na Božji poziv da iz pustinje ode u grešni grad Korint. Ondje je upoznao poganina koji, kao ni njegova cijela obitelj, nije znao ništa o evanđelju. Seraprije ga je htio evangelizirati, ali nije imao načina, jer se nisu poznavali. Znao je da se ne može jednostavno sprijateljiti s njim, pa je odlučio postati njegov rob, kako bi na taj način imao utjecaja na obitelj. I tako se slobodnjak Serapije prodao u roblje kako bi evangelizirao svoje vlasnike.

Serapije je odmah prionuo uz širenje evanđelja, uglavnom šuteći. Izvršavao je najteže zadatke bez riječi, mnogo je postio, malo je spavao, a još manje govorio. I kad bi progovorio, njegova je mudrost bila uočljiva i najtvrdokornijim članovima kućanstva. Malo-pomalo, njegov je tihi primjer osvojio vlasnika, koji je s cijelom obitelji bio pokršten i započeo krepostan život.

Zahvalan za sve što mu je rob učinio, vlasnik mu je ponudio da ga pusti na slobodu. I tek je tad Serapije objasnio da je on postao sličan Isusu Kristu, koji je uzeo lik sluge za spas duša. Dok je odlazio, Serapije je došao do Sparte, gdje je sreo udovicu u velikoj potrebi. I opet se učinio slugom: prodao se heretiku i novac dao udovici. Za dvije godine cijela se obitelj vratila pravoj vjeri i Serapije je opet pušten na slobodu. Ovaj put s ogrtačem, kaputom i primjerkom evanđelja.

No Serapije to nije mogao zadržati za sebe. Kad je vidio polugologa prosjaka, dao mu je svoj ogrtač. Nešto dalje na putu dao je svoj kaput promrzlomu starcu. Nastavio je putovati prekriven samo sindonom. Kad su ga upitali tko mu je ukrao odjeću, on je podignuo evanđelje i zavapio: „Ova mi je knjiga to učinila!” Nedugo zatim prodao je i svoj primjerak evanđelja kako bi spriječio da nekoga čovjeka bace u tamnicu. Rekao im je: „Čini mi se da mi je evanđelje stalno govorilo da odem i razdijelim sve što imam i dam siromasima. Ova je knjiga bila sve što posjedujem, pa sam je prodao.”

Serapije je bio tako zauzet potrebama drugih, da je drugom redovniku, koji je imao mnoštvo knjiga, upitan o mudrosti, rekao: „Što da ti kažem? Ti si uzeo sredstva za život udovicama i siročadi i stavio ih na policu.”

Ipak, čak je i Serapije razumio da posjedovanje može biti korisno. Jedne noći otišao je u javnu kuću i zamolio da mu dovedu prostitutku. Objasnio joj je da se mora pomoliti prije nego što bude s njom, pa je Serapije naglas počeo moliti iz svoga molitvenika, neka Gospodin obrati tu ženu. I dok je on molio, Duh je potaknuo srce žene, pa je ona do kraja molitve bila sasvim obraćena i konačno je postala žena duboke molitve i kreposti.

Serapije je proputovao sve zemlje Mediterana, postio je i molio sve do smrti. Za spasenje duša, Serapije bi posjedovao sve knjige svijeta; za spasenje duša on bi isto tako mogao ne posjedovati ništa, pa ni svoju slobodu. Za Serapija su sve dobre stvari ovoga svijeta postojale samo za vječnost.

Molimo 21. svibnja, na spomendan sv. Serapija u Katoličkoj Crkvi, da po njegovu zagovoru živimo neograničenu darežljivost za spasenje duša. Sveti Serapije Sindonitu, moli za nas!