Početna stranica » Vrijeme za smijeh

Vrijeme za smijeh

219 pregleda

Moja kolegica odgojiteljica koja vodi skupinu trogodišnjaka u vrtiću, prije nekoliko dana dok je dijelila užinu djeci blago ih je prekorila jer na njezino izvoli nitko nije odgovorio hvala.

Kako to često biva, djeca su se nastavila ponašati kao da nisu čula prijekor. Onda ih je utišala i opet ponovila: „Pa gdje je hvala”, pa se lupila po čelu i uz osmijeh rekla: „Ja uporno govorim izvoli, a oni hvala sakrili u džepu.” Njoj samoj spontana šala je bila simpatična pa se počela smijati, na što je cijela grupa mališana prihvatila smijeh i zarazno se i nezaustavljivo počeli smijati. Promatrala sam situaciju i sama se smijući i uživajući u trenutku glasnoga i srčanoga smijeha, ne pitajući se što je uopće toliko smiješno, pomislila sam kako takav iskreni smijeh kod ljudi, posebno djece, ima veze s vječnošću koju nam je Isus navijestio.

Prema istraživanjima dijete se u prosijeku nasmije 150 puta tijekom dana, dok se odrasli jedva uspiju šest puta nasmijati u jednom danu. Kada se počnemo smijati? Novorođenče će već gotovo od prvoga dana po rođenju raznježiti i oduševiti svoju obitelj kada mu na licu uoče nešto kao smiješak. Nerijetko kreće prava rasprava je li to smiješak ili nije jer ako se druge bebe i nisu smijale, naša sigurno jest jer smo vidjeli. Prema D. Morrisu svaka beba razvije tri tipa osmijeha: refleksni smiješak koji se pojavljuje već oko trećega dana života. To nije pravi osmijeh, već reakcija na glasove, škakljanje ili strujanje zraka po licu. Uopćeni smiješak koji se pojavljuje oko četvrtoga tjedna života. Smiješak je potpuno formiran i pojavljuje se kao reakcija na ugodne situacije, ali nije namijenjen nikome posebno. Specifičan smiješak pojavljuje se u dobi između četiri i sedam mjeseci i namijenjen je samo komunikaciji s vrlo bliskim osobama (roditelji, braća i sestre).

Sposobnost smijanja je vrijedan dar. Smisao za humor nalazi se među nekoliko osobina koje bi svaki roditelj poželio svom djetetu. Djeca već od najranije dobi mogu imati izražen smisao za humor. Istraživanja pokazuju kako mlađa djeca poprimaju od svojih roditelja način na koji će se šaliti. Međutim, smisao za humor nema snažnu genetsku osnovu te se stoga može snažno poticati, razvijati i biti pod snažnim utjecajem okoline. Znači, hoćemo li znati biti zabavni u društvu možemo razviti pa ako i potječemo i iz obitelji najvećih mrguda. Humor kod djece se počinje razvijati s razvojem mašte i uživljavanja u drugom dijelu druge godine života, a opisuje se kroz ove tri faze: u prvoj 18. – 24. mjeseca dijete će se smijati malim šalama (ako tijekom odijevanja čarapicu umjesto na nogu stavimo na ruku); u drugoj između 2. i 3. godine javljaju se prve verbalne šale (ako za mačku kažemo pas, doći će do smijanja) i u trećoj između 3. i 5. godine kada smijeh izazivaju složenije verbalne šale. U šestoj godini djetetov smisao za humor počinje nalikovati odraslom.

Kako kod djece razvijati smisao za humor?

Osim što će dijete otkriti da njegovo ludiranje i pretvaranje može nasmijati druge i da mu omogućuje prihvaćanje u društvu, ono će početi shvaćati da svojim ponašanjem može utjecati na druge ljude pa će ga u skladu s tim i kontrolirati. Oko 18. mjeseca, kako rastu njegova samostalnost i socijalne vještine, smijeh će postati dobar način kojim će dijete pokušati zadobiti pozornost odraslih. Važno je da roditelj prihvaća dječji humor, ohrabruje djetetove šale, pohvaljuje ga i uključuje se i nadovezuje na šalu. Na taj način dijete upoznaje da je humor pozitivan i prihvatljiv u društvu. Od najranije dobi čitajte djeci šaljive priče. Preporučujem knjigu autorice Ivanke Borovac Naopačke bajke. Važno je kako se šaljive priče ili pjesme čitaju. Uočila sam da djeca najviše vole kada im čitam šaljivu pjesmu onako kako sam je ja doživjela. Na primjer, meni, kao odrasloj osobi, pjesma Zvonimira Baloga naslova Iduskara nije smiješna, ali kada je čitam šestogodišnjacima jako je smiješna pa im je i moja interpretacija s iskrenom dosadom u glasu super zabavna. Zvonimir Balog najnagrađivaniji je hrvatski dječji pisac uz čije knjige priča i pjesama nećete pogriješiti ako ih budete čitali svojoj predškolskoj djeci osobito kada želite dobru zabavu uz puno zdravoga smijeha. Uz ovakve priče i pjesme lako ćete početi uočavati na koji način se vaše dijete voli šaliti. U vrtiću ili školi kada su djeca u grupi, često će biti povučena u smijeh iako je možda samo jednom djetetu nešto uistinu jako smiješno dok će se drugi smijati jer je zabavno zajedno biti u smijehu. Međutim, treba dati priliku svakom djetetu da otkrije svoj izvor iskrenoga smijeha, a to će najbolje učiniti roditelji. Mi odgojitelji, što preporučujem i roditeljima, u situacijama kada je dijete ozlijeđeno ili uplašeno često uz malu šalu pokušavamo nasmijati, a zatim pristupamo rješavanju problema. Smijeh može biti vrlo koristan jer kao što smanji stres, on može biti vrlo učinkovito oružje u situacijama kontrole ponašanja. Nasmijati dijete u napetim situacijama, kao primjerice kada ima napad bijesa, daje vam dovoljno vremena i prostora da smislite rješenje situacije, kao i da dijete navedete na prihvatljivije ponašanje, uz manju količinu napetosti i stresa.

Osobe s manjkom smisla za humor imaju jedan izvjestan nedostatak. Riječ je o manjku perspektive ili sposobnosti vidjeti nešto iz više kutova. Osoba kojoj manjka smisao za humor vidi tako stvari samo u jednom vrlo uskom, uokvirenom obliku te upravo zbog toga nije sposobna na određenu promjenu. Kako naš duhovni kršćanski život podrazumijeva stjecanje iskustva kršćanske poniznosti, ona nam pomaže da u istini sagledamo stvarnost, svoje sposobnosti, sami sebe i vlastitu važnost. Humorom ne odvraćamo pogled od često problematične i teške stvarnosti. Štoviše, opažamo njezine granice. Postajemo svjesni svojih sposobnosti, ali uviđamo do koje mjere smo se socijalizirali. Sposobnost da razvijamo smisao za humor od najranije dobi izazov je koji nam daje mogućnost za ne samo dobar položaj u društvu nego da upoznajemo svoje granice i mogućnosti. Uskrs je blagdan smijeha jer nam predočava kako je briga koju imamo oko našega tijela ustvari bila komična jer nam o uskrsnuću neće više biti potrebno. Radost koju smo doživjeli iskreno se smijući u društvu s voljenim osobama, prijateljima ili sami vjerujem da nam daje malo od osjećaja duše koja će imati svoje mjesto kod nebeskoga Oca.