Objavljeno:
08. 05. 2020. 14:45

Andrea Roncato (80) popularni je talijanski glumac. U tri desetljeća glumio je u mnoštvu talijanskih komedija poput Kamiondžije (1980) ili Rimini, Rimini (1983), poznatih po svom komprimitirajućem sadržaju koji nije primjeren mlađim gledateljima. Svojevremeno je sudjelovao i u talijanskim inačicama reality showova. Uz sve to, Roncato je talijanskoj i svjetskoj javnosti poznat i po burnome privatnom životu, zbog kojega je dobio „počasni” naslov talijanskoga playboya.

U zadnje vrijeme Roncato je poznat po svom humanitarnom angažmanu, osobito na području zaštite životinja, poglavito pasa, ali i kao pobornik pro-life pokreta. U duhu životnoga obraćenja gostovao je u jednom intervjuu za talijanski portal Cristiani Today (hrv. Kršćani danas). U njemu je, odgovarajući na pitanja o svom privatnom životu, javnosti prenio sasvim drukčiju sliku o sebi. 

Roncato se nedavno, nakon sedam godina veze, oženio 20 godina mlađom Nicole Mosciarello. Ranije je, dok je, kako kaže, živio životom žigola, jedna njegova partnerica zatrudnjela, a potom ju je nagovorio na abortus. Danas Roncato nema nijednoga potomka, ali tvrdi kako moli oprost od Boga i nada se da će mu u svom beskrajnom milosrđu oprostiti zbog toga čina. Objavio je 2008. godine zbirku pjesama naslovljenu Ti avrei voluto (hrv. Volio bih da sam). U istoimenoj pjesmi iz te zbirke, u zadnjem stihu, izražava žal zbog izgubljenoga života. „Ovaj je stih poruka za sve koji razmišljaju o pobačaju. Mnoge su mi se osobe javile s porukom da su bili na putu da izvrše abortus, ali su se predomislili nakon što su pročitali moju poeziju”, posvjedočio je Roncato.

Životnu priču ovoga poznatog talijanskog glumca prenio je i portal Aleteia. Njegovu pjesmu Volio bih da sam...  cjelovitu donosimo u hrvatskom prijevodu, imajući na umu misao pape Franje o abortiranoj djeci sa Svjetskoga dana mladih u Panami: „Tvoje je dijete u nebu, razgovaraj s njime. Pjevaj mu uspavanku koju mu nisi mogao pjevati.”

 

Volio bih da sam...

Volio bih da sam te kao maloga mogao zagrliti.
Volio bih da si me kao veliki mogao podupirati.
Volio bih da si zimi kroz prozor mogao gledati kako počinje padati snijeg.
Volio bih da si na olujnoj kiši u postelji mogao osluškivati kapi.
Volio bih da si bio dobar prema psima da ih možeš dragati i blag prema starima da ih možeš voljeti.
Volio bih da sam se tobom dičio, očiju velikih kao u tvoje majke.
Volio bih da sam ti pjevao pjesme, uspavljivao te i pomogao ti da nastaviš san od kojeg si se prenuo.
Volio bih da sam te gledao kako se stidljiv rumeniš i da sam se s tobom tvrdoglavim raspravljao i prepirao.
Volio bih da smo zajedno šetali i da smo, dok u tišini šećemo, razumijevali što je u nutrini drugoga, a ne može to izreći.
Volio bih da si me mogao poučiti sve stvari koje ne znam činiti.
Volio bih te u vrijeme tvoje prve ljubavi.
Volio bih da sam doživio dan tvoga odlaska zbog radosti koju bih doživio dok gledam kako se vraćaš.
Volio bih da si mogao biti sa mnom na dan kad budem morao otići.
Volio bih da sam te želio onda kad te nisam želio.

Izvor:
Svjetlo riječi