Objavljeno:
13. 05. 2021. 09:00

Četrdeset dana nakon Uskrsa Crkva slavi Uzašašće Kristovo, odnosno Spasovo. Četrdeset dana nakon svoga uskrsnuća Isus je, kažemo, uzašao na nebo. Evo što o tome kaže Sveto pismo u Djelima apostolskim:

„I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego neka čekaju Obećanje Očevo 'koje čuste od mene: Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim.' Nato ga sabrani upitaše: 'Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?' On im odgovori: 'Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.' Kada to reče, bi uzdignut njima naočigled i oblak ga ote njihovim očima. I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeći i rekoše im: 'Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo.'”

Crkva slavi Kristovu pobjedu nad grijehom i smrću. Isusovi su neprijatelji mislili da će ga ukloniti ako ga osude i dadu razapeti, ali je on iz tog prividnog poraza izišao kao pobjednik: uskrsnuo je od mrtvih. Uskrsnuo da više nikada ne umre. Nije više podložan nevoljama ovoga svijeta. Prelazi u nebesku slavu. I onda, četrdesetog dana se samo naizvan pokazalo ono što je započelo uskrsnućem: Isus ulazi u nebesku proslavu.

Važno je shvatiti kako je Gospodin Isus Krist doista bio među nama i nakon uskrsnuća. Isus je došao promijeniti ne zemlju nego ljude, a po ljudima se preobražava sve stvorenje. S Isusom je započelo bitno novo razdoblje. Ako se doista prepuštamo Kristu, ne možemo ostati nepreobraženi. Po krštenju, po vjeri u njega mi smo već sada bitno drugačiji. U nama struji božanski život. Dopustimo Bogu da nas mijenja već ovdje na zemlji kako bismo osjetili onu duboku nebesku radost u sebi koja će nam dati snage za sve ono što život nosi. Krist nas nije napustio nakon uskrsnuća, ne napušta nas ni nakon uzašašća. Daje nam snagu Duha Svetoga koji može činiti u nama ono za što je duh voljan, ali tijelo slabo. Dopustimo Bogu da svakim danom sve više preobražava naše srce kako bi bilo spremno na dan Njegova dolaska.

Izvor:
Svjetlo riječi