Objavljeno:
18. 05. 2020. 10:00

Na današnji dan prije 100 godina rođen je jedan od najvećih papa u povijesti kršćanstva sv. Ivan Pavao II. Tim povodom Benedikt XVI. napisao je pismo u kojemu se sjeća svoga prethodnika na mjestu Rimskoga biskupa. Njegovo je pismo objavljeno u njegmačkim novinama Die Tagespost.

Između ostaloga, napisao je kako papa Ivan Pavao II. za njega nije nekakav moralni rigorist, kakvim ga se ponekad želi opisati. Naprotiv, između pape Ivana Pavla II. i sadašnjega pape Franje postoji kontinuitet u naglašavanju Božanskoga milosrđa. Naglasio je djelatnost svetoga pape u svjetlu njegova poljskoga podrijetla, Drugoga vatikanskog sabora i poruke Božanskoga milosrđa krakovske redovnice Faustine Kowalske. Istaknuo je tako kako je, stavljajući Božansko milosrđe u središte stvarnosti, „moralni napor“ čovjeka dobio novi smisao, ozdravljajuću snagu za ljudsku nemoć.

Pontifikat Ivana Pavla II., prema Papi emeritusu, bio je prožet pastoralnom konstitucijom Gaudium et Spes, baš kao i vrijeme njegova episkopata. U dramatičnoj situaciji nakon Drugoga vatikanskog sabora, koja je bila prožeta nesigurnošću, postavljalo se pitanje liturgijske reforme u Crkvi, a papa Ivan Pavao II. dao je odgovor: „Ne bojte se! Otvorite širom vrata Kristu!”. I doista, već je na početku papinstva bio „osloboditeljski obnovitelj”. Nije tu bilo mjesta za sumnju u sve što je postojalo, nego radosna obnova svega, kako tvrdi Benedikt XVI. koji za takvu djelatnost temelje vidi u njegovu podrijetlu.

Umirovljeni papa osim toga je iznova predložio da se Ivanu Pavlu II. doda pridjev „Veliki“, koji do danas nose samo dvojica papa – Leon I. (400-461) i Grgur I. (540-604). Upućuje na činjenicu da obojica ovu titulu nose na osnovu svoje djelatnosti u svijetu: Leon I. odvratio je hunskoga kralja Atilu da ne uništi Rim, a Grgur je Rim obranio od Langobarda. Obojica su se svojim djelovanjem suprotstavili sili i nadjačali je duhom. Slično i s Ivanom Pavlom II. u završnoj etapi Hladnoga rata i u posredovanju kraja Sovjetskoga saveza. „Neosporno je da je vjera Pape imala ključnu ulogu u obratu sila. Tako se i kod Ivana Pavla II. vidi ista veličina kakva je na vidjelo izašla kod Leona I. i Grgura I.”

Papa Benedikt XVI. govorio je u svom tekstu i o izravnoj suradnji s Ivanom Pavlom II. Kao pročelnik Kongregacije za nauk vjere kardinal Joseph Ratzinger dva puta se protivio želji Ivana Pavla II. da se nedjelja nakon Ukrsa proslavi kao Nedjelja Božanskoga milosrđa. To je činio zbog toga što „Bijela nedjelja“ ne bi trebala biti pretrpana novim idejama. „Papi uopće nije bilo lako prihvatiti naše ne, ali učinio je to dva puta, u svojoj poniznosti”, objasnio je Benedikt XVI. Tako se danas na Bijelu nedjelju doista slavi i Nedjelja božanskoga milosrđa – Ivan Pavao II. predložio je da se istovremeno slave ove dvije velike svetkovine, kao što je i ranije bilo slučajeva. A Benedikta XVI. posebno se u tom slučaju dojmila njegova velika poniznost, koji je uvijek djelovao u okvirima uputa koje su mu davali mjerodavni te je ponekad morao odustati od nekih lijepih zamisli. Koje su to zamisli, to Benedikt nije naglašavao.  

Pismo koje je je objavila gore spomenuta njemačka novinska agencija nastalo je na molbu kardinala i umirovljenoga nadbiskupa Krakova Stanislava Dziwisza. Potpisano je 4. svibnja i objavljeno je i u drugim medijima na poljskom jeziku.

Izvor:
Svjetlo riječi