Objavljeno:
16. 04. 2021. 11:15
Piše: Leona Sabolek

Počitelj je pitoreskni stari grad u čapljinskome kraju na jugu Hercegovine. Najstariji dio potječe s kraja 14. stoljeća. Smatra se da ga je izgradio kralj Tvrtko I. Kotromanić 1383. a utvrđivao kralj Matija Korvin. Pisani povijesni izvori ga spominju 19. veljače 1444. u povelji kralja Alfonsa V. Osmanlije ga osvajaju 19. rujna 1471. i od tada dobiva prepoznatljivu vizuru. Kao rijedak spoj orijentalne i mediteranske arhitekture 2003. proglašen je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Nominiran je 2007. na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi i nalazi se na Tentativnoj listi.

Hercegovački biser uz smaragdno zelenu rijeku Neretvu, kameni grad uzdignut na stijeni, plijeni pažnju svakom prolazniku, a osobito nadahnjuje umjetničke duše. Zato nije čudo što u Počitelju stoluje međunarodna likovna kolonija. Smještena je u rezidencijalnom kompleksu obitelji Gavrankapetanović. U organizaciji Udruženja likovnih umjetnika BiH umjetnici se okupljaju prve nedjelje u lipnju na manifestaciji nazvanoj Trešnjeva nedjelja. Slijede pripreme za koloniju koja se obično održavala u srpnju, ali je prošle godine morala biti odgođena zbog pandemije koronavirusa.

Generalni sekretar ULUBiH-a Denis Jeina kaže: „Međunarodna kolonija postoji od 1964. i održava se u ljetnim mjesecima. Umjetnici su ostavljali dva rada od kojih je jedan išao u nacionalni fundus bivše države. ULUBiH bi osiguravao radni materijal, hranu i spavanje, a putne troškove ako je moguće. Prošle godine, kad je bilo najteže, organizirali smo je na radost svih umjetnika koji su mogli doći iz BiH, Hrvatske, Crne Gore i Srbije, dok su ostali poslali radove. Zastupljena su 23 umjetnika s 46 djela. Idejni sam tvorac Počiteljske priče. Došao sam na ideju da se radovi prezentiraju na Dan nezavisnosti u Galeriji Roman Petrović koju vodi ULUBiH i to je prihvaćeno.”

Izložba Počiteljska priča s 56. saziva međunarodne likovne kolonije otvorena je 1. ožujka u Galeriji Roman Petrović u okviru 37. festivala Sarajevska zima. Ona promovira bosanskohercegovačko kulturno naslijeđe i umjetničko stvaralaštvo kao i interkulturalnu i međunarodnu razmjenu i suradnju.

Nažalost, stari počiteljski grad koji tako nadahnjuje umjetnike nagriza više zub nebrige od zuba vremena. Treba se nadati da će se ovaj arhitektonski dragulj ipak sačuvati budućim naraštajima kako ga ne bi gledali samo kao virtualno kulturno naslijeđe.

A postoji grupa entuzijasta koja se upravo bavi digitalizacijom i vizualizacijom kulturne građe. Sve je pokrenula profesorica Selma Rizvić kroz vježbe sa studentima na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu. Još 2005. godine kao prvi je digitaliziran glasoviti stećak iz Donje Zgošće koji se nalazi u Zemaljskom muzeju. Radili su sa Sarajevskom školom za nauku i tehnologiju i tvrtkom 5D-CADD d. o. o., a svoje rezultate objavljivali na međunarodnim seminarima.

Prof. dr. Selma Rizvić redovna je profesorica na Odsjeku za računarstvo i informatiku Elektrotehničkoga fakulteta u Sarajevu. Jedna je od osnivača i predsjednica Upravnoga odbora Udruženja za digitalizaciju i informatizaciju kulturne baštine DIGI.BA. koje je službeno registrirano u rujnu 2010. godine. Članovi Udruženja su vrhunski eksperti iz područja računarske grafike, informatike, kulture i marketinga. U projektima sudjeluju glumci, glazbenici, snimatelji, redatelji, programeri kao pioniri u ovome dijelu Europe. Bosna i Hercegovina je bogata kulturnim naslijeđem, a različite etničke i vjerske posebnosti stvorile su sklad jedinstva u razlikama. Digitalizacija, virtualna rekonstrukcija i multimedijska prezentacija omogućava zaštitu objekata i elemenata kulturnoga naslijeđa, a kreirani digitalni sadržaj ostaje budućim generacijama i ako stvarni objekti nestanu. Muzeji surađuju u procesu izrade radi promoviranja svojih sadržaja. Virtualni muzeji i virtualne kolekcije ne mogu biti zamjena za stvarne, ali mogu motivirati ljude da ih obiđu i pogledaju.

Jedno od najizvođenijih djela svjetske sakralne i kulturne baštine Stabat Mater Giovannija Battiste Pergolesija izvedeno je 14. ožujka 2021. godine kao centralna manifestacija Vrhbosanske nadbiskupije u godini svetoga Josipa u crkvi sv. Josipa u Zenici. Koncert je uz godišnjicu pandemije posvećen žrtvama koronavirusa i svima koji se bore da ga suzbiju i ublaže njegove posljedice: liječnicima i medicinskom osoblju, pripadnicima MUP-a kao i svim onim osobama čije patnje ne primjećujemo dovoljno, migrantima i zatvorenicima. Svojom su ga nazočnošću uveličali uzoriti Vinko kardinal Puljić, vrhbosanski nadbiskup, apostolski nuncij nadbiskup Luigi Pezzuto, pokrovitelj Marinko Čavara, predsjednik Federacije BiH i lokalni dužnosnici. Nastupili su Komorni gudački orkestar iz Zenice i solistice: Katarina Kikić, sopran i Monija Jarak Mikulić, mezzosopran uz ravnanje maestra Darija Vučića. Koncert je bio dostupan široj javnosti u izravnom prijenosu na BHT 1 i portalu Nedjelja.ba.

Stabat Mater govori o patnji majčinskoga srca koje gleda umiranje nevinoga sina. Čarobna je to glazba patnje, ljubavi, ali i nade. Don Davor Topić župnik Župe sv. Josipa u Zenici i inicijator koncerta izrazio je zadovoljstvo što se javnosti mogao darovati ovaj kulturno-duhovni događaj kao izazov za rast u zajedništvu.

U vremenu neizvjesnosti koje uzrokuje Covid-19 pozvani smo uz ostalo stvarati prostore za susrete koji nas ujedinjuju. Koncert je naš odgovor i na encikliku pape Franje Fratelli tutti (Svi smo braća) i Deklaraciju o ljudskom bratstvu za mir u svijetu i zajednički suživot koji su potpisali papa Franjo i veliki imam Ahmad Al-Tayyeb.

Umjetnost sa svojim humanističkim porukama i zajedništvo među ljudima mogli bi poslužiti kao lijek za pandemiju koja se nadvila nad cijelim svijetom.

Izvor:
Svjetlo riječi