Objavljeno:
08. 07. 2020. 09:00

Oduvijek je od politike bilo nemoguće pobjeći. Ona je posvuda: na televiziji, radiju, u kući. I to ne zanima samo odrasle, nego i djecu. Trebaju li roditelji o politici razgovarati s njima?

Demonstracije, izbori i razni govori vlade nerijetko su česta tema u obitelji nakon čega se postavlja pitanje što reći svojoj djeci i kakav stav bi oni trebali usvojiti? Trebaju li čuti baš sve? Naime, nije sve što odrasli kažu i gledaju na ekranima neutralno za djecu koja su također prisutna u tom trenutku. Štoviše, oni upravo tada najviše „upijaju”.

Pažnja mališana

Kada su u tijeku određena politička događanja, iznimno je važno djeci objasniti prednosti i nedostatke takvih društvenih zbivanja, te im pomoći da osposobe svoju inteligenciju. Pomoći djeci da formiraju svoje stavove znači dopustiti im da razumiju složenost situacija. Potrebno ih je osposobiti da osuđuju zlo, a ne ljude jer svaki je čovjek dostojan poštovanja.

Istina, danas odgoj postaje sve teži ako uzmemo u obzir činjenicu kako smo bombardirani informacijama, a mediji nam se sve više nameću – Odmah sve znamo! A što je s pažnjom mališana? Je li potrebno da budu svjesni svih najnovijih katastrofalnih vijesti: potresa, napada, pucnjave, nasilja raznih vrsta? Prije svega toga, djecu je potrebno emocionalno i psihološki odgajati, a takav se odgoj često narušava ranim sučeljavanjem sa svim nedaćama koje muče ovaj svijet.

Formirati kritički duh i podići svijest

Naravno da je važno s djecom razgovarati o politici, ali razgovarati o stvarnoj ulozi politike. Djeci je potrebno usaditi svijest kako je politika lijepa funkcija u službi naroda i da je njezina prvotna misao i misija služiti dobru. Naše razlučivanje i naši izbori mogu se izvršiti samo u svjetlu ovih univerzalnih predodžbi koje bi trebale biti osnova razmišljanja. Odgajanje djece u tome smjeru znači oblikovanje inteligencije i srca djeteta, poticanje na razmišljanje i dijalog.

Ostaviti svoju djecu pred televizijom i ponuditi im samo besplatne novine kao izvor informacija koje neće formirati njihovu pravilnu prosudbu, znači riskirati da će oni usvojiti samo jedno mišljenje. To bi također značilo preuzeti rizik da se svi događaji ostave na istoj razini.

Na kraju, između prekomjerne zaštite i prekomjernoga izlaganja, obrazovanje i odgoj ostaje osjetljiva ravnoteža za svakoga roditelja.

Inès de Franclieu

Izvor:
Svjetlo riječi/Aleteia