Objavljeno:
05. 09. 2019. 10:15

On ovo nije samo propovijedao, on je ovo živio.

Papa sv. Ivan Pavao II. vodio je izvanredan život. Još otkako je postao svećenik 50-ih godina prošloga stoljeća u Poljskoj privlačio je mase, a onda je postao omiljeni papa koji je svakodnevno okupljao tisuće ljudi, bio je jedan od najpoznatijih i najutjecajnijih ljudi svoje generacije.

No i pored svega toga nikada nije izgubio svoju osobnost i jedinstvenost. Primjerice, kada je u njega pucao Mehmet Ali Agca 1981. godine u pokušaju atentata, sveti Ivan Pavao II. ga je kasnije posjetio u zatvoru kako bi mu osobno priopćio da mu je oprostio. Poznat je i po tome kako je u mladosti često išao na izlete u planine sa skupinom prijatelja ili župljana gdje su imali dovoljno vremena za zajednička druženja. To dokazuje da je posvećivao svoje vrijeme održavanju osobnih kontakata čak i onda kada je bio vrlo opterećen rastućim odgovornostima koje su nosile službe u Crkvi. Nije li divno znati da je veliki čovjek kao što je bio Ivan Pavao II. uspio pronaći vrijeme za osobne susrete i prijateljstva koja se vrlo lako mogu izgubiti u cijeloj žurbi karakterističnoj za Vatikan.

Čini se kako je danas spremnost za stvaranje i održavanje prijateljstva vrlo opala. Naravno, društveni mediji nas povezuju na neki svoj način, ali, budimo realni, razgovor na društvenim mrežama nije isto što i živi razgovor. Upravo je to razlog zbog kojega mnogi ljudi tvrde kako nas tehnološko doba sve više i više dehumanizira. Nažalost, mnogo je čimbenika koji nas udaljuju od povezivanja s drugima i zbog kojih se tako često dijelimo u grupe „mi” i „oni”, osobito na društvenim mrežama. Nije rijetkost da nam tako prođu dani bez stvarne, ljudske komunikacije.

Zbog toga je Ivan Pavao II. bio tako fascinantan. Toliko je bio pametan i zauzet da biste pomislili kako ima samo nekoliko bliskih prijatelja ili da se pak morao boriti kako bi mogao piti povezan s ljudima. No, čini se kako to kod njega nije bio slučaj jer se svatko nakon susreta s njim osjećao ispunjeno tvrdeći kako mu je posvetio potpunu pažnju. Ispod ovoga genija kojega susrećemo u njegovim mnogobrojnim knjigama i učenjima, ovaj veliki čovjek stvarao je i živio jednu vrlo jednostavnu poruku – svaka osoba zaslužuje biti voljena. U svojoj knjizi Ljubav i odgovornost piše kako svaku osobu treba tretirati kao predmet ljubavi, a ne kao objekt koji se koristi. To vrijedi za svaki susret s drugom osobom, bez obzira je li ona član obitelji, suradnik, prijatelj, stranac ili neprijatelj.

Način na koji je Ivan Pavao II. živio vlastiti život bio je primjer njegovoga, ali jednako tako i današnjega vremena. On nije vidio problem u usponu tehnologije, politiziranju ili ulaganju previše vremena u rad, nego u tome što se time sve više nastoji ljude promatrati kao objekt. Da bismo istinski upoznali osobu, moramo zastati i odvojiti vrijeme za osobno povezivanje. Život svetoga Ivana Pavla II. pokazuje kako sretan život nije stvar pridržavanja bilo koje ideologije ili dokazivanja da smo uspješni i uvijek u pravu. Važno je shvatiti da je svaka osoba važna i vrijedna, a povezanost i prijateljstvo su načini na koje te osobe poštujemo.

Izvor:
Svjetlo riječi