Objavljeno:
27. 05. 2020. 09:15

Duboko je bio ganut duhovnim siromaštvom među kršćanskim pukom te je odlučio učiniti sve što je u njegovoj moći da u francuskim selima i gradovima ponovno navijesti snagu i silu Krista Gospodina

Piše: fra Damir Pavić

Živimo u vremenu kada su ljudska srca ispunjena različitim strahovima: od ratova, bolesti, epidemija, kataklizmi, imigracija, terorizma, neimaštine, tajnih društava, gubljenja osobne slobode, straha od onoga što nam donosi sutrašnjica… Mogli bismo nabrajati unedogled!? Međutim, što učiniti da oslobodimo srce od svakoga straha? Jer, ljudsko srce nije stvoreno za strah, nego da živi bezbrižno u slobodi, ispunjeno mirom i ljubavlju. Možda je najjednostavniji odgovor na ovo pitanje, već stoljećima ranije, dao jedan francuski svetac nudeći svakom ljudskom srcu jednostavnu pobožnost: štovati dva najveća i najčistija srca koja su ikada kucala na ovom svijetu – Srce Isusovo i Srce Marijino! Njegovo ime je bilo Ivan Eudes.

Ovomu svecu će sv. papa Pio X. dodijeliti sljedeći naslov: „Začetnik, učitelj i apostol liturgijskoga čašćenja Srca Isusova i Srca Marijina”. I doista, prije nego se po sv. Margareti Mariji Alacoque u čitavoj Crkvi raširilo štovanje Srca Isusova, Ivan Eudes je bio onaj koji se istinski zauzimao ne samo za pobožnost prema Srcu Isusovu nego isto tako prema Srcu Marijinu, pokazujući kako ova dva presveta srca kucaju kao jedno te ih je potrebno i častiti zajedno.

O svom podrijetlu i povezanosti s Isusom i Marijom svetac je u autobiografskom spisu Sjećanja na Božja dobročinstva jednostavnim riječima zapisao ovako: „Bog mi je udijelio milost da sam potjecao od roditelja srednjeg staleža koji su živjeli u strahu Božjem i za koje s dobrim razlogom mogu pretpostaviti da su umrli u njegovoj milosti i ljubavi. Moj otac i majka, koji su nakon tri godine braka bili bez djece, učinili su zavjet u čast Blažene Djevice. Kada je majka ostala trudna hodočastila je s mojim ocem u Gospino svetište, gdje su me prikazali našem Gospodinu Isusu Kristu i našoj dragoj Majci.” Vjerujem kako bi mnogim kršćanskim očevima i majkama, koji nerijetko svoju djecu doživljavaju kao privatno vlasništvo praveći od njih male bogove, itekako mogle poslužiti spomenute riječi da u slobodi srca učine istu stvar kao i svečevi roditelji: prikazati svoju djecu Isusu i Mariji!

Ivan je školovanje započeo kod isusovaca. Ondje je još više produbio marijansku pobožnost koju je ponio iz obiteljske kuće. Kao zreo mladić pristupa redu oratorijanaca i biva zaređen za svećenika. Njegov veliki učitelj i uzor od kojega je i preuzeo te produbio svoju duhovnost, napose onu o čašćenju dvaju srdaca, bio je veliki kardinal Pierre de Bérulle.

Ono što je vrijedno divljenja kod ovoga sveca jest činjenica da njegova duhovnost nije bila privatnoga karaktera, sklopljenih ruku daleko od surove svakodnevnice. To je pokazao kada je u ono vrijeme harala strašna pošast kuge. Kao mladi svećenik, s gorućom brigom i dušobrižničkom ljubavlju, brinuo se za oboljele od kuge. Nadalje, druga stvar koju je predano činio cijeloga života bilo je održavanje pučkih misija diljem Francuske. Duboko je bio ganut duhovnim siromaštvom među kršćanskim pukom te je odlučio učiniti sve što je u njegovoj moći da u francuskim selima i gradovima ponovno navijesti snagu i silu Krista Gospodina. Tako je do svoje smrti 1832. godine održao više od 110 pučkih misija koje bi obično trajale od šest do osam tjedana!

Uz održavanje pučkih misija odmah je shvatio i važnost podizanja dobrih i pobožnih svećenika. To ga je potaknulo na osnivanje novih svećeničkih sjemeništa u duhu Tridentskoga koncila. Kako mu to nije bilo moguće u oratoriju kojem je pripadao, od njih se odijelio 1643. te osnovao svećeničku Družbu Isusa i Marije, koji se danas nazivaju eudisti. Drugo djelo koje je izraslo iz vođenja pučkih misija bila je kongregacija Sestre naše Gospe od milosrđa i utočišta, koje su brinule o posrnulim i siromašnim djevojkama.

Svojim svećeničkim djelovanjem na mnogim područjima sv. Ivan se trudio, unatoč brojnim osudama iz krugova sklonih jansenizmu, posvuda proširiti štovanje prema Presvetom Srcu Isusovu i Prečistom Srcu Marijinu. U svojim spisima teološki je obrazlagao ovaj kult, napisao tekstove za časoslov i misno slavlje te ga prvi uveo u liturgiju slaveći blagdane Srca Isusova i Srca Marijina.

Brojni su i sadržajem bogati njegovi spisi, stoga ne čudi suvremena inicijativa da Crkva sv. Ivana Eudesa treba proglasiti i crkvenim naučiteljem. Izdvojit ću samo neka djela različite tematike: Život i kraljevstvo Isusovo, Misijski katekizam, Savez između Boga i čovjeka po sakramentu krštenja, Dobar ispovjednik, Apostolski propovjednik, Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu i Presvetom Imenu Marijinu. U svome posljednjem djelu Predivno Srce Majke Božje na prekrasan način opisuje sjedinjenost Marijina Srca sa Srcem njezina Sina. Donosim samo izvadak: „Zdravo, ljubljeno Srce Isusa i Marije! Tebi se klanjamo, Tebe hvalimo, Tebe veličamo, Tebi zahvaljujemo, Tebe ljubimo čitavim svojim srcem, dušom i snagom! Tebi predajemo, darujemo, posvećujemo i žrtvujemo svoje srce. Uzmi ga i posvema posjeduj, očisti ga i posveti, da Ti u našim srcima živiš i vladaš, sada i kroz svu vječnost!”

 

Izvor:
Svjetlo riječi