Objavljeno:
01. 02. 2022. 09:15

Neke večernje molitvice u različitim su verzijama raširene po cijeloj  Bosni, a zacijelo bi ih se moglo naći i drugdje. Začuđuje i podudarnost među nekim molitvicama koje potječu od kazivača iz posve različitih krajeva. 

San je slika smrti. Čovjek je u snu posve bespomoćan pred opasnostima koje vrebaju iz noćnog mraka… Stoga će pobožan vjernik pred odlazak na noćni počinak ispitati savjest, zamoliti od Boga zaštitu kroz noć i milost za novi dan. Usput će se za pomoć obratiti još anđelu čuvaru, Gospi i svecima.

Neke večernje molitvice u različitim su verzijama raširene po cijeloj  Bosni, a zacijelo bi ih se moglo naći i drugdje. Usmeno prenošenje ih je obogatilo uvijek novim pojedinostima i zazivima tako da je u nekima molitveno ozračje uzmaklo pred pripovjedačkim. Neke su opet nastale spajanjem više kraćih molitvica i zaziva, tako da je završetak molitvice ostao tematski prilično udaljen od početka. Začuđuje i podudarnost među nekim molitvicama koje potječu od kazivača iz posve različitih krajeva.

 

Baka N. N. (1924.), izbjeglica iz okolice Brčkog, od svoje majke i bake naučila je i svaki dan prebirala sljedeću večernju molitvicu:

Sada liježem u ložnicu,

u ložnicu u grobnicu.

Ako umrem i priminem,

primi, Bože, moju dušu.

Ak ostanem i osvanem,

fala tebi, Bože moj!

Sveti Vide, vidi mene,

sveta Gospo, krili mene,

svi anđeli, čuvajte me

da mi tijelo otpočine,

da mi duša ne pogine!

O predobri moj Isuse,

ti mi budi na pomoći

nastajući ove noći

da me svaka bijeda mine

i opeta sunce sine.

 

Rado se i često sjeti i ove molitvice iz djetinjstva:

Kad ja, mama, pođem spavat,

nek mi bude laka noć,

svi anđeli iznad mene

nek mi dođu u pomoć.

Ja te molim, Isuse,

oprosti mi pogreške,

ja te ljubim srcem svim

kad sam budna i kad spim.

O anđele sveti moj,

uz postelju moju stoj,

prijatelju premili,

ovu noć me čuvaj ti!

Tiha noć se eto spušća,

na počinak sad ću poć.

zadnja riječ neka bude:

Moj Isuse, laku noć!

Podaj svojim blagoslovom

mojoj duši laku noć,

a kad sutra dan osvane,

opet ću ti, Bože, doć.

 

I Janja Debeljak (1940.), izbjeglica iz župe Petrićevac kod Banje Luke, s ljubavlju je čuvala svoje večernje molitvice. Neke su dosta kratke kao:

Anđele lijepi moj,

uz postelju moju stoj.

Prijatelju premili,

ovu noć me čuvaj ti.

 

Ili:

 

Fala Bogu, prođe danak,

dolazi mi slatki sanak.

ali prije neg ću spati,

Bože, tebe prizivati

da mi budeš na pomoći

nastajući ove noći

da me svaka bijeda mine

i opet mi sunce sine.

 

Sljedeća je duža i složenija:

Prvi pijevci zapjevaše,

svi anđeli poklekoše,

svetu Gospu dozivaše:

«Ustaj gori, sveta Gospe!

Tudan Đidi projdoše,

sinka tvoga provedoše,

na muku ga odvedoše,

zlatnu krunu skidoše,

a trnovu mećoše!»

Kudan sveta krvca kapljala,

tudan cvijeća cvatijala,

dva anđela s neba siđoše

i to cvijeće berjaše,

u kitu ga kitiše,

u kalež ga metoše,

prid Boga ga nosiše,

prid Bogom se pokloniše.

Sam Bog dragi govori:

«Ko ovu malu molitvicu prigovori

uvečer liježući, jutrom ustajuć,

prije smrti na petnest dana

ukazat će mu se sveta Gospe.»

Opremaj se, putniče,

oružaj se grješniče!

S anđelom ćem' putovati,

sa Isusom u vijeke vjekova.

Amen.

 

Sljedeću molitvicu kazivala nam je baka Janja Kuna (1911.), s Kupresa:

Pojdo spati, Boga zvati,

i Mariju milovati.

Marija je Božja Mati.

Bog se dižĕ na nebesa,

nebesa se otvoriše,

Božja zvona zazvoniše,

mlade mise govoriše.

Svi kršćani pristupajte,

nekršćani odstupajte!

Sidi kruna okrunjena,

Svetog Duva napunjena,

ona viče: «O čoviče!

O čoviče, o grišniče!

Na te Božje pismo viče:

Ti se pokaj, ispovidi,

jer od grija duša blidi!

Što l' odića, što l' obuća,

što li dika ovog svita

kad od smrti nema lika!?»

Izvor:
Svjetlo riječi