Objavljeno:
12. 01. 2021. 09:30

O onima koji čine pokoru

U ime Gospodnje! Svi koji Gospodina ljube iz svega srca, iz sve duše i razuma, iz sve snage (usp. Mk 12,30) i koji ljube bližnje svoje kao sebe same, a mrze svoja tijela s manama i grijesima, i primaju tijelo i krv Gospodina našega Isusa Krista, i donose plodove dostojne pokore (usp. Lk 3,8): O, kako su blaženi i blagoslovljeni oni i one, dok to čine i u tome ustraju, jer počivat će na njima duh Gospodnji (usp. Iz 11,2) i kod njih će načiniti sjenicu i nastaniti se (usp. Iv 14,23); sinovi su Oca nebeskoga (usp. Mt 5,45) čija djela čine, i zaručnici su, braća i majke (usp. Mt 12,50) Gospodina našega Isusa Krista. Zaručnici smo, kad se vjerna duša po Duhu Svetomu sjedinjuje s Gospodinom našim Isusom Kristom; braća smo njegova, kad vršimo volju Oca koji je na nebesima (usp. Mt 12,50). Majke, kad ga nosimo u svome srcu i tijelu (usp. 1 Kor 6,20) po božanskoj ljubavi i čistoj i iskrenoj savjesti (usp. 1 Tim 3,9), rađamo ga svetim djelom, koje mora svijetliti drugima za primjer (usp. Mt 5,16). 11O, kako je slavno imati sveta i velika Oca na nebesima! O, kako je sveto i utješno imati tako lijepa i divna zaručnika! O, kako je sveto i kako milo imati tako dobrostiva, ponizna, miroljubiva, slatka, ljubljena i nada sve poželjna brata i sina: Gospodina našega Isusa Krista, koji život [svoj] položi za ovce svoje (usp. Iv 10,15) i pomoli se Ocu govoreći: Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu (Iv 17,11), koje si mi dao u svijetu; tvoji bijahu, a ti ih meni dade (Iv 17,6). I riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu povjerovaše da sam od tebe izišao i spoznaše da si me ti poslao (usp. Iv 17,8). Molim za njih, a ne za svijet (usp. Iv 17,9). Blagoslovi i posveti ih (Iv 17,17) i za njih posvećujem samog sebe (Iv 17,19). Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene (Iv 17, 20), da budu posvećeni u jedno (usp. Iv 17,23) kao mi (Iv 17,11). I hoću, Oče, gdje sam ja da i oni budu sa mnom, da gledaju moju slavu (Iv 17,24) u tvome kraljevstvu (Mt 20,21). Amen.

O onima koji ne čine pokore

A svi oni i one koji ne čine pokore i ne primaju tijela i krvi Gospodina našega Isusa Krista i čine opačine i grijehe, i koji slijede zlu požudu i zle žudnje svoga tijela, a ne opslužuju što su obećali Gospodinu, i tjelesno robuju svijetu putenim željama, svjetovnim brigama i poslovima ovoga svijeta, zavedeni od đavla čiji su sinovi i čija djela čine (usp. Iv 8,41), slijepci su jer ne vide svjetlo istinito, Gospodina našega Isusa Krista. Nemaju duhovne mudrosti jer nemaju Sina Božjega, koji je istinita Mudrost Očeva. O njima se veli: Mudrost je njihova ishlapila (Ps 106,27) i Prokleti koji odstupaju  od zapovijedi tvojih (Ps 118,21). Vide, a ne znaju, znaju, a čine zlo i sami svjesno upropaštavaju svoje duše. Gledajte, slijepci, prevareni od neprijatelja svojih: tijela, svijeta i đavla, kako je tijelu slatko griješiti, a gorko Bogu služiti, kako svi poroci i grijesi iz srca čovječjega izlaze i nastaju, kako Gospodin kaže u evanđelju (usp. Mk 7,21). I ništa nemate ni na ovom svijetu ni u budućem. I mislite da ćete dugo posjedovati ispraznosti ovoga svijeta, ali ste se prevarili, jer doći će dan i sat o kojima ne mislite, ne poznajete ih i ne shvaćate: tijelo slabi, smrt se približava i tako se umire gorkom smrću. A gdje god, kad god i kako god umire čovjek u smrtnom grijehu bez pokore i zadovoljštine, ako može dati zadovoljštinu, a ne daje, đavao grabi dušu njegovu iz njegova tijela uz takvu tjeskobu i muku, koje ne može znati nitko osim tko iskusi. I svi talenti, moć, znanje i mudrost (usp. 2 Ljet 1,12) koje su mislili da imaju oduzet će se od njih (usp. Lk 8,18; Mk 4,25). A rođacima i prijateljima ostavljaju svoje imanje, oni ga uzeše, podijeliše i poslije rekoše: Prokleta bila duša njegova, jer nam je mogao više dati i steći nego što je stekao. Tijelo izjedaju crvi, i tako upropastiše tijelo i dušu u ovom kratkom životu i otići će u pakao gdje će se mučiti bez prestanka (usp. Lk 16,24). U ljubavi koja je Bog (usp. 1 Iv 4,16) molimo sve one do kojih dođe ovo pismo da ove mirisave riječi Gospodina našega Isusa Krista prime dobrohotno s božanskom ljubavlju. A oni koji ne znaju čitati neka ih često daju čitati; i neka ih do svršetka čuvaju uza se pri svetome radu, jer one su duh i život (Iv 6,64). A oni koji to ne budu činili morat će dati račun na Dan sudnji (usp. Mt 12,36) pred sudištem Gospodina našega Isusa Krista (usp. Rim 14,10).

Izvor:
Franjevački izvori