Objavljeno:
10. 05. 2021. 16:45

Dok promatra prirodu, čovjek treba dopustiti da mu njezine ljepote i njezina uređenost usmjere pogled prema Bogu koji je stvoritelj svega i koji uzdržava sve. Takva slika Boga oslobađa čovjeka od tjeskobne zabrinutosti.

Fra Darko Tepert

Prema životopiscima svetoga Franje, jedan od biblijskih tekstova koji je asiškome svecu, čini se, bio osobito drag i prirastao srcu, bio je onaj u kojem Isus govori o pticama i ljiljanima za koje se Bog svojom providnošću brine. Tako već u Prvom životopisu Tome Čelanskoga koji nastaje oko 1228. godine, u vrijeme kad je sveti Franjo proglašen svetim, kad se opisuje Franjino propovijedanje pticama, čitamo njegove riječi: „Sestre moje ptice, mnogo morate hvaliti svoga Stvoritelja i uvijek ga ljubiti. Zaodjenuo vas je perjem, dao vam krila za let i sve ostalo što vam je potrebno. Bog vas je među stvorovima učinio plemenitima i odredio da boravite u čistu zraku. Premda ne sijete niti žanjete, ipak vas on, a da se ništa ne brinete, zaštićuje i upravlja” (1 Čel 58). Franjo pritom podsjeća na dio Isusova Govora na gori u kojem je riječ o pticama i o ljiljanima (Mt 6,25-34).

Otprilike iste godine kad nastaje ovaj životopis papa Grgur IX., veliki zaštitnik svetoga Franje i čovjek koji je izvrsno poznavao karizmu novoga Reda, slijedi istu misao kad 1228. godine piše bulu Sicut manifestum kojom svetoj Klari i njezinim sestrama daje takozvanu povlasticu siromaštva. U ovoj buli između ostaloga piše: „Napokon, Onaj koji hrani ptice nebeske i odijeva ljiljane poljske (usp. Mt 26.28) neće vas iznevjeriti ni u hrani ni u odjeći, sve dok vam u vječnosti ne daruje samoga sebe, onda kada vas njegova desnica zagrli još većom radosti, u punini Njegova motrenja. Stoga, kako ste nas zamolile, svojom apostolskom naklonošću potvrđujemo vašu odluku o najuzvišenijem siromaštvu i snagom ovoga spisa odobravamo da vas nitko ne može prisiliti da primite posjede.”

Što je važnije?

Nakon što je u Govoru na gori izložio temelje kraljevstva nebeskoga putem Blaženstava i govora o većoj pravednosti te potaknuo učenike na prisan odnos s Ocem, Isus govori o pravim vrijednostima. Valja ih promotriti detaljnije.

On ondje kaže: „Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vrjedniji od jela i tijelo od odijela?” (Mt 6,25). Ono što se obično u društvu shvaća kao vrijednosti nije među pravim vrijednostima kraljevstva nebeskoga i ne predstavlja ono pravo blago. Zemaljske su vrijednosti prolazne, a kraljevstvo je nebesko neprolazno. Zato srce treba biti usmjereno na Boga, što odgovara zapovijedi koju je Isus još u kušnji u pustinji naglasio: ljubiti Boga svim srcem.

Isus zapravo govori o onoj zapovijedi koju je naglasio i u svojoj kušnji u pustinji: ljubiti Boga svom dušom, to jest cijelim svojim životom. Zato i kaže: „Ne budite zabrinuti za život svoj.”

Ključni pojam za razumijevanje odlomka jest „zabrinuti” i „zabrinutost”, a ponavlja se čak šest puta. Grčka riječ koja se skriva iza ovoga pojma označava i zabrinutost i tjeskobu.

Primjeri iz prirode

Zabrinutost o kojoj Isus govori jest zabrinutost za jelo, piće i odijelo. Riječ je o samom preživljavanju. Zato njegove riječi i jesu tako zahtjevne, pa Isus daje primjere iz prirode: „Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vrjedniji od njih? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest, a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?” (Mt 6,26-30).

Sijanje, žetva i sabiranje u žitnicu bili su muški poslovi, dok je predenje bilo ženski posao. Tako Isus dotiče životna iskustva svakoga od svojih slušatelja. Salomon je, zbog opisa u Prvoj knjizi o Kraljevima, bio uzor mudrosti i bogatstva (usp. 1 Kr 3,13; 10,14-27). On, dakle, sa svim svojim bogatstvom nije mogao postići ono što je Bog učinio u prirodi.

Već su drevni židovski tumači Svetoga pisma u Talmudu, tumačeći odlomak iz Knjige Izlaska o mani s neba kojom je Bog hranio Izraelce, zaključili da ne smiju dopustiti da ih svakodnevne brige oko hrane, pića i odijevanja udalje od proučavanja Zakona.

Vrhunac Isusovih riječi nalazi se pri kraju odlomka: „Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati” (Mt 6,33).Dok promatra prirodu, čovjek treba dopustiti da mu njezine ljepote i njezina uređenost usmjere pogled prema Bogu koji je stvoritelj svega i koji uzdržava sve. Takva slika Boga oslobađa čovjeka od tjeskobne zabrinutosti.

Sloboda od tjeskobe

Svaka zabrinutost i tjeskoba umanjuje kvalitetu čovjekova života. Zabrinutost šteti zdravlju, i duhovnom i psihičkom; smanjuje čovjekovu učinkovitost i uopće volju za poslom; pogoršava čovjekove odnose s drugim ljudima; umanjuje njegovu sposobnost da vjeruje Bogu i da se u njega pouzdaje. Zato Isus ovo govori za čovjekovo dobro.

Dobro je da svatko katkad promisli koje su njegove brige i tjeskobe. Pritom valja razlikovati zabrinutost od brižnosti. Zabrinutost čovjeka koči, zaustavlja i guši, a brižnost ga pokreće.

Isus svakomu ponavlja da je vrjedniji od ptica i da je vrjedniji od poljskoga cvijeća. Dobro je sjetiti se bilo čega što ti je lijepo i vrijedno u ovome svijetu, osobito prirodnih ljepota. Potom se treba sjetiti: Bogu je čovjek, svaki čovjek vrjedniji od svega toga. Naš nas nebeski Otac ljubi beskonačno i zato se brine za nas. On poznaje sve naše potrebe. On zna koje su od njih istinske, a koje umišljene. Stoga valja Ocu prepustiti svu svoju brigu.

Tražiti najprije Kraljevstvo znači staviti Boga na prvo mjesto. Ovaj odlomak potiče čitatelja da si stalno postavlja pitanje je li mu Bog doista najvažniji. Je li on važniji od toga što će i kada će jesti, što će i kada će piti, što će i kada će odjenuti? Ako je čovjek zbog hrane, pića ili odijela spreman narušiti svoje odnose s drugim ljudima, onda mu Bog nije važniji od toga.

Je li Bog važniji od visine plaće, od položaja na radnom mjestu, od toga koji netko posao treba obavljati? Ako je čovjek zbog plaće, položaja ili konkretnoga posla spreman narušiti svoje odnose s drugim ljudima, Bog mu nije na prvom mjestu.

Je li Bog važniji od onoga što netko posjeduje, od njegova zemljišta, kuće ili stana? Ako je čovjek zbog uređenja granice svoga posjeda ili zbog zajedničkih poslova i obaveza u zgradi spreman narušiti svoje odnose s drugim ljudima, Bog mu nije na prvom mjestu.

Kad nam Isus kaže da ne budemo zabrinuti za sutra, on nam ne kaže da ne smijemo planirati svoj život, planirati primitke i izdatke. Naprotiv, to je sastavni dio života. Isus nam, međutim, kaže da ne smijemo biti zabrinuti. Planiranje je dobro utrošeno vrijeme. Tjeskobno se brinuti jest izgubljeno vrijeme.

Božja ljepota i dobrota u prirodi

Ono o čemu Isus govori u svome Govoru na gori, služeći se ljepotom i uređenošću prirode, sveti Franjo prihvaća i prenosi. O tome lijepo govori papa Franjo u svojoj enciklici Laudato si': „Sveti Franjo, vjeran Pismu, predlaže nam da prepoznamo prirodu kao divnu knjigu u kojoj nam Bog govori i prenosi tračak svoje ljepote i svoje dobrote: „Jer prema veličini i ljepoti stvorova možemo, po sličnosti, razmišljati o njihovu Tvorcu” (Mudr 13,5) i „vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire” (Rim 1,20). Zato je Franjo tražio da se u samostanu uvijek ostavi dio vrta neobrađen, da u njemu raste poljsko cvijeće, kako bi oni koji bi mu se divili mogli uzdići misao Bogu, tvorcu tolike ljepote (usp. 2 Čel 165)” (Laudato si', 12).

Izvor:
Svjetlo riječi