Početna stranica » Opaka retorika

Opaka retorika

135 pregleda

To što se s bošnjačke strane nudi „građanska opcija” za BiH, koju na poseban način utjelovljuje spomenuta trojka, zapravo je retrogradna ideja stvaranja unitarne Bosne i Hercegovine

Društveni ustroj Bosne i Hercegovine invalidan je već od samoga svoga utemeljenja prije četvrt stoljeća. Djeluje kao kompliciran i loše konstruiran stroj o kojemu brigu vode nacionalne političke kaste i međunarodna zajednica. Umjesto da ga učine funkcionalnim, oni ga demontiraju, razvaljuju! Nekima je to, izgleda, tek dobro plaćen posao kojemu se zdušno predaju! I to je Bosna i Hercegovina!

Nedavno je u srpskom entitetu pompozno obilježen 9. siječnja kao Dan Republike utemeljene godine 1992, iako je poznato da je Ustavni sud BiH taj datum proglasio neustavnim. No, to ništa ne znači tamošnjoj vladajućoj klasi. S političkoga vrha opet su se prigodno mogle čuti izjave direktno uperene protiv ove zemlje i njezine budućnosti. Nitko otvorenije i grublje ne radi protiv ove države od Milorada Dodika koji je, kakve li ironije, član tročlanoga predsjedništva BiH. Za njega postoje samo Srbi. Zna se, kaže, čiji je grad Banja Luka: „Floskula da Banja Luka pripada svima je laž. Banja Luka pripada onim koji žive ovdje, a ovdje žive Srbi i ovo je srpski grad šta god ko rekao.” Oni su se „borili za slobodu da bismo imali državu”, „to nama pripada, ovo je naše, mi smo se za ovo borili stotinama godina”! Osobno je, kaže, „ponosan što je bio akter događanja u vrijeme stvaranja” te tvorevine, 9. siječnja 1992, tada nazvane Republika srpskog naroda Bosne i Hercegovine. Bio je to, kako je vrijeme pokazalo, projekt osvajanja bh. teritorija i protjerivanja nesrpskoga stanovništva, ali i nemilosrdnih likvidacija. Nekoliko mjeseci kasnije, u srpnju 1992, u dva dana ubijeno je 67 Hrvata u samo jednom selu i time je trasiran genocidni put republike, utemeljene „na istini Božijoj, na pravdi Božijoj” – kako reče nedavno preminuli patrijarh Irinej. Na toj istini i pravdi, uz tisuće i tisuće ubijenih, iz entiteta je protjerano više od 200 tisuća Hrvata i Bošnjaka. Zaista Dodik ima na što biti „ponosan”! Istina, ovaj put na obilježavanje „rođendana” Dodikove Republike nije otišao čelnik stožerne stranke HDZ BiH Dragan Čović, kako je to učinio prije dvije godine s jakom delegacijom i doživio kritike svih iole zdravoga političkog uma. No, ako već na svečanosti ne sudjeluje hrvatski politički vrh, tu se prazninu efektno pokriva trbuhozborstvom uz sve čestitke i pohvale za „rođendan” voždove Republike. Naime, u objavi na jednoj hercegovačkoj mrežnoj postaji saznajemo da su Hrvati, četvrt stoljeća nakon Daytona, izuzetno zadovoljni u Dodikovoj republici. „Hrvati se u BiH sigurnije osjećaju na prostoru Republike Srpske nego na prostoru Federacije”, iz koje „ljubomorno gledaju” u taj entitet gdje „se nikome ne moraju pravdati što su Hrvati” i veoma su „zadovoljni svojim izborom za člana Predsjedništva – Dodikom”. Čudan pogled iz tobože hrvatske perspektive! Ovdje se ne radi tek o subjektivnoj interpretaciji činjenica, nego o svjesnom izokretanju stvarnosti naglavačke! Ovo trbuhozborstvo i nije slučajno, ono je izraz bh. hrvatske politike u BiH koja se ne odmiče ispod Dodikovih skuta. Stoga se izmišljaju priče o besprijekornoj poziciji Hrvata u Republici Srpskoj. Zaista grub prijezir stvarnosti! Odatle više razumijemo zašto nikada nema bh. hrvatskoga političkog vrha na obilježavanju obljetnica hrvatskoga stradanja u Dodikovoj republici: ustručavaju se otići u voždov atar i, nedajbože, glasno progovoriti o odgovornosti za zlodjela – zna se čijoj. Poltronstvo na bh. hrvatski način! S druge strane Dodik, bez ikakva obzira prema bh. hrvatskom političkom vrhu, ponavlja ogromnu brojku jasenovačkih žrtava, nametnutu u vrijeme komunističke vlasti, i naziva fašistima sve one koji komemoriraju i izražavaju pijetet prema pobijenim zarobljenim vojnicima i civilima 1945. godine! Ne priznaje BiH i na svaki je način destruira. Ponaša se kao da mu ništa ne znači to da je osobno usred međunarodnoga skandala u svezi s vjerojatno ukradenom starom i vrijednom ikonom iz Ukrajine koju je darovao ruskom ministru vanjskih poslova. Zbog toga se u ozbiljnim demokracijama podnosi ostavka! S hrvatske strane o tome ni glasa. Samonametnuta šutnja – naplata je za lažnu političku idilu.

Ustaljena konstanta

Bošnjačka politička klasa korespondira s općim političkim stanjem. Njihova politika igra na brojčanu nadmoć svoje nacionalne zajednice zbog čega inzistiraju na „građanskoj opciji” uređenja države, pa i otvoreno govore o majorizaciji malobrojnijih Hrvata u Federaciji BiH. Ako hrvatska strana bude tvrdo zastupala Bošnjacima neprihvatljiva politička gledišta, Bakir Izetbegović, čelnik stranke SDA, zaprijetio je „kako će bošnjački birači” na sljedećim izborima „Hrvatima nametnuti političke predstavnike”, kao što su nametnuli Željka Komšića za člana Predsjedništva. Skandale u svom političkom dvorištu Izetbegović nastoji prikriti ili jednostavno presjeći autoritetom političke moći. Poznata je „afera respiratori” zbog koje je državno tužiteljstvo uhitilo i premijera Vlade. Izetbegović ubrzo potom intervenira, posve otvoreno i javno, i iz pritvora izvlači osumnjičenika. Čemu sudstvo, čemu argumenti – dovoljna je politička moć! To je samo jedan primjer. Za „pokrivanje” afera i  stvarnih ekonomskih i društvenih problema poslužila je i izjava hrvatskoga predsjednika Zorana Milanovića da je građanska BiH „daleki san, i to je lijepa stvar, ali prvo sapun, a onda parfem” (11. 12. 2020). Svakom tko trijezno rasuđuje razvidno je da se izjava odnosi na sve u BiH u smislu da se do takvoga cilja ne stiže preko noći. Na bošnjačkoj strani izjavu su međutim protumačili u najmanju ruku kao rasističku i fašističku uperenu protiv Bošnjaka. Takvo tumačenje je uistinu nesuvislo! Ipak je uslijedila politička hajka i lavina huškačkih osuda. Svoj obol tomu je dao i Željko Komšić, član Predsjedništva BiH „iz reda hrvatskoga naroda”. Izjavu je grubo ocijenio kao „smrad truleži šovinizma i fašizma”, a za Milanovića ustvrdio da je „sklon übermenschovskom fašizmu” i da je „psihički nestabilna osoba”, dok je bošnjački član Predsjedništva Šefik Džaferović za izjavu rekao da „zaudara na šovinizam i ksenofobiju”. Sve teške riječi, tipična čaršijska retorika – ovdje dobrano udomaćena! Izgleda da je lakše pokrenuti halabuku i baviti se krivo protumačenom izjavom nego stvarnim problemima Bosne i Hercegovine. To je ovdje već konstanta!

Kratko pred izbore u prosincu 2020, Komšić je u pratnji svoga savjetnika, čelnika Liberalno-demokratske partije Srbije Čedomira Jovanovića, prošetao istočnim/bošnjačkim dijelom grada zazivajući pobjedu bošnjačke Koalicije za Mostar, jer je hrvatska „politika šovinistička” koja „nažalost traje na ovim prostorima predugo i evo vam ljudi prilike na izborima da je okončate”. On zajedno s Reufom Bajrovićem i Emirom Suljagićem tvori jezgru tzv. „građanske opcije” u BiH koji, kao salonski antifašisti, često na društvenim mrežama iskazuju svoj protuhrvatski animozitet: „Hrvate treba majorizirati nakon izbora 2022”, treba im „uzeti Predsjedništvo i Dom naroda”, kaže „građanski demokrat” Bajrović. A drugoga „građanskog demokrata” E. Suljagića, koji Hrvate nikada ne spominje u pozitivnom kontekstu, ponajbolje profilira izjava o likvidacijama bleiburških zarobljenika – vojnika i civila (1945) bez osobne identifikacije i suđenja, izvršenih po nalogu komunističkoga vodstva: „Uzdignute glave, halal svaki metak Titu i partizanima!ˮ Euforično, dakle, halali metke ubojicama, a da ironija bude potpuna, on vodi Memorijalni centar u Srebrenici/Potočarima a i sam je neposredni svjedok srebreničkoga genocida! To što se s bošnjačke strane nudi „građanska opcija” za BiH, koju na poseban način utjelovljuje spomenuta trojka, zapravo je retrogradna ideja stvaranja unitarne Bosne i Hercegovine!