Objavljeno:
13. 04. 2022. 08:30

Neraskidivo je jaka veza koja povezuje crk­vene običaje s običajima puka koji je na najljepši mogući način stvorio uspomenu na Isusovu muku

Ana Papić

Nakon Cvjetnice i Isusova ulaska u Jeruzalem počinje vrhunac njegove muke koja ispunja naš život i povijest cijeloga čovječanstva. Crk­va u Vazmeno trodnevlje ulazi na Veliki (Sveti) četvrtak kada je Isus posljednji put večerao sa svojim učenicima te ustanovio svetu misu po kojoj je Crk­vi i svijetu ostavio trajni znak svoje prisutnosti u kruhu i vinu. Čovjek toga dana pada u bezdanu zamku svoje oholosti i pokazuje najmračniju stranu svoje duše te izdaje Onoga koji je činio samo dobro. Tajnovitost liturgijskoga iščekivanja uskrsnuća počinje na Veliki četvrtak "šutnjom" crk­venih zvona koja traje sve do bdijenja na Veliku subotu. Taj dan se od tri sata poslijepodne ne bi ništa radilo jer se vjerovalo da od tada počinje Kristova osuda i muka. Djeca bi na taj dan pravila čegrtaljke (čekrkaljke, krčala) i hodajući u skupinama, umjesto crk­venih zvona, najavljivala početak liturgijskih obreda. Čegrtaljke su slične glazbalima od nazubljenoga koluta koji se okreće i drvene letvice koja udara zupce koluta i izaziva buku (klaparanje) koja simbolizira galamu kojom su džudije pratile Isusa dok je nosio križ prema Kalvariji. Na taj se dan molila molitva Križića:

O, dušice grišna, budi u viri kripna,

kada budeš putovati dugim putim,

tisnim klancim,

sriš će tebe duh nemili, duh nečisti,

pita' će te, dušo moja:

"Il' si moja, il' Božja?"

"Nisam tvoja, već Božja.

Obećala Bogu doći na blagdanak

na Veliki četvrtak."

Sto Jezusa, sto amena, sto se puta prikrstiti.

Ova molitva ponavljala se stotinu puta. Naime, vjerovalo se da poslije stotinu ovih molitvica jedna duša prelazi iz čistilišta u raj.

Veliki petak je dan žalovanja. Sve utihne i obvezan je post i nemrs. Karakteristično jelo nekih dijelova BiH na ovaj dan je popara koja se pravila od kruha prelivenoga vrućom vodom uz dodatak ulja. I dok je u nekim krajevima strogo zabranjeno dirati u zemlju taj dan, ponegdje se na Veliki petak (i na Blagovijest) oralo njive siromašnim susjedima. No, to je dan molitve, pjevanja Muke Gospodinove i suosjećanja s Kristom koji nevin podnosi tešku muku. U nekim se domovima križ prekrije tamnim platnom te se moli Isusova krunica. Običaj je bio moliti i sto pedeset Zdravo Marija i Slava Ocu, a među našim je pukom raširena i ova molitva:

Petak je rečen, Isus je mučen,

o, Isuse, muke Tvoje, na spasenje duše moje.

Molitva se ponavljala trideset i tri puta u čast isto toliko Isusovih godina ovozemaljskoga života. U ramskom kraju molila se molitva Pođe Gospe tužnim putem koja govori o Gospinom hodu za Isusom tijekom njegova križnoga puta, njezinoj boli te Kristovoj žalosti zbog patnji njegove majke. Kraj ove molitve obećava spas onome tko ju moli, a običaj je bio izmoliti ju pedeset puta do podne. Slična verzija ove molitve molila se i u livanjskome kraju:

Priđe Diva priko greba

uzdišući, vapijući:

Ajme meni, drvo križa,

tko ukrade sinka moga?

Tud poteče, Isus reče:

'Ko bi ovu molitvicu

izmolio na Veliki petak do podne

tri bi duše spasio:

očevu, materinu, sam svoju.

Na Veliki petak pravilo se posvetališ­će (pogača ukrašena križem) koje se na Veliku subotu nosilo u crk­vu na posvetu i kao takvo se blagovalo na uskrsno jutro. Osim posvetališ­ća nosila su se i kuhana jaja, sir, a netko bi stavljao i komad mesa. Uobičajeno je bilo ponijeti i nekoliko jaja na dar svećenicima. Domaćice bi znale staviti i šibice kojima bi na uskrsno jutro zapalile vatru.

Za vrijeme ručka pilo se crno vino za koje se vjerovalo da se na Veliki petak pretvara u krv. Znalo se reći da ne valja na Veliki petak prati robu kako ne bi bila zamazana krvlju.

Velika (Bijela) subota dan je šutnje i pripremanja za vazmeno veselje. Najpoznatiji običaj na ovaj dan je bojanje jaja (pisanica), simbola Uskrsa kao novoga rađanja. Prije umjetnih bojila naš je narod pronalazio prirodne načine za ukrašavanje jaja. Tako se crvena boja pisanica dobivala od korijena cikle i ljuske luka, crna boja dobivala se od bobica bazge, duda ili pak od čađi, a zelena boja dobivala se od korijena špinata ili poriluka. Nerijetko se jaja ukrašavalo i pisaljkom koju se umakalo u pčelinji vosak.

Na uskrsno jutro, središnji događaj povijesti spasenja, obvezan je bio odlazak na misu i zajednički doručak na Veliku subotu blagoslovljenoga jela.

Na uskrsno jutro molilo se 63 puta:

Gospe čista, plemenita, daj Ti meni dobar dar,

ja ću Tebi bolji glas.

Sinak Ti je uskrsnuo na jutrošnji dan,

Gospe mi Ga daj na umrli dan

da ja pođem s Njim u raj.

Nezaobilazno je bilo natjecanje u tome čija je pisanica jača, a pobjednici bi znali i varati jer su se umjesto pravih natjecali drvenim jajima.

Crk­veno-pučki običaji ovoga razdoblja nisu samo puko sjećanje na Kristovu muku nego duboka uživljenost s pretrpljenom patnjom Stvoritelja kojega slijepi puk pribija na križ.

Neraskidivo je jaka veza koja povezuje crk­vene običaje s običajima puka koji je na najljepši mogući način stvorio uspomenu na Isusovu muku sačuvavši u svojoj baštini najveće događaje iz Isusovoga života i njegovih djela za spasenje svijeta.


Ulomak je preuzet iz knjige "Tragom narodne baštine". Knjigu možete naručiti na linku; pozivom na broj telefona 033 726 200; e-mailom na: redakcija@svjetlorijeci.ba; ili nas posjetite u našim knjižarama u Vitezu i Livnu. 

Izvor:
Svjetlo riječi