Objavljeno:
08. 07. 2021. 08:45

Novicijat je vrijeme intenzivnijeg uvođenja u redovnički život i vrijeme obostrane kušnje, u kojem redovnička zajednica upoznaje nove kandidate i kandidati upoznaju zajednicu. Novicijat kao vrijeme formacije imaju sve monaške i redovničke zajednice u Crkvi. Obično traje jednu do dvije godine. U Franjevački red uveden je 22. rujna 1220. godine bulom pape Honorija III. „Cum secundum consilium“ kojom zabranjuje pripuštanje bilo kojeg kandidata na zavjetovanje ako nije proveo godinu kušnje. Novicijat je u prvo vrijeme mogao biti u svim samostanima, a kasnije je određeno da novaci moraju biti smješteni u samostanima koje odredi Sveta stolica, u kojima se Pravilo bolje opslužuje, gdje se redovnički život provodi na uzorniji način i koji su udaljeniji od svjetske buke.

Sve do Drugoga vatikanskoga sabora (1962. - 1965.) latinski jezik bio je službeni jezik Crkve. Sva su liturgijska slavlja bila na latinskom pa je jedna od dužnosti mladih redovnika bila njegovo svladavanje.

Predavanja su također bila na latinskom, a od kandidata se zahtijevalo da latinski govore i u svakidašnjem sporazumijevanju. Komunikacija na maternjem jeziku bila je strogo zabranjena. Da bi se jezik što bolje usavršio uvedena je i „ferula.” Ferula je označavala drveni štapić koji je kružio među novacima. Novak koji bi čuo kako mu subrat govori maternjim jezikom, bio mu je dužan dati drveni štapić s riječima: „Accipe ferulam! – Uzmi ferulu!” Onaj kod kojega bi se ferula našla na kraju dana, morao se ispričati meštru (odgojitelju), a on bi mu za kaznu odredio dodatnu zadaću.

Novicijati Bosne Srebrene kroz povijest bili su smješteni u: Fojnici, Kreševu, Kraljevoj Sutjesci, Gučoj Gori, na Bistriku u Sarajevu, na Humcu kod Ljubuškog, Visokom, Monopoliu i Belmonteu (Italija). Danas se novicijat Bosne Srebrene nalazi u samostanu svetog Petra i Pavla na Gorici u Livnu.

Izvor:
Svjetlo riječi