Početna stranica » Nepoznate Konavle

Nepoznate Konavle

198 pregleda

Konavle su smještene na krajnjem jugu Hrvatske, površine su 209,25 km2 i po posljednjem popisu stanovništva iz 1991. broje 8.250 stanovnika. Obuhvaćaju područje od Duboke Ljute blizu mjesta Plat, te se protežu jugoistočno do Rta Kobila u Bokokotorskom zaljevu, s rtom Ponta Oštra ili Prevlaka kao najjugoistočnijom točkom Hrvatske. U Konavle se ubrajaju Cavtat s otocima Mrkan i Bobara, Supetar te Mali i Veliki Škoj ispred Molunta, koje je ujedno posljednje naseljeno mjesto na dugoj hrvatskoj obali. Radi se o području koje je za vrijeme srpsko-crnogorske agresije na Hrvatsku doživjelo okupaciju i teška razaranja, a postoje indicije da je bilo predviđeno i za nemoralnu trgovinu teritorijima koja je obilježila ratne sukobe 90-ih.

Bogata kulturna i politička prošlost

Oko samog naziva Konavle postoje različita tumačenja; najuvjerljivije je pak ono da toponim vuče korijen od latinske riječi canalis, tj. vodovod, a naziv je zacijelo nastao nakon izgradnje vodovoda za drevni Epidaur (Cavtat). I danas su vidljivi ostaci vodovoda iz rimskog vremena koji je vodio vodu iz istočnog dijela Konavala do starog Epidaurusa. Pitoma Konavoska dolina često je privlačila osvajače, koji su se pojavljivali iz zaleđa Dubrovnika i Konavala, i to uvijek u povijesnim okolnostima kada je slabila politička vlast na tom području. Ono što nas se svih posebno dojmilo bili su brojni arheološki nalazi i spomenici prisutni na ovako malom području, tako da se obilaskom Konavala i posjetom spomenicima i ostacima nekadašnjih građevina, stječe dojam o vrlo bogatoj kulturnoj i političkoj prošlosti ovoga kraja.

Na poziv Vlaha Bogišića, potpredsjednika Matice hrvatske i ravnatelja Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, nekoliko profesora Franjevačke teologije iz Sarajeva i ravnatelj SR uputili su se 24. ožujka 2007. godine na kratko putovanje po Konavlima, u kraj odakle potječe i sam Bogišić. Ova je kratka reportaža plod toga putovanja.

Treba spomenuti da su Konavle u srednjem vijeku bile dio moćne bosanske države kralja Tvrtka I. Ovo je područje došlo zatim pod upravu dviju bosanskih plemenitaških obitelji Hranića i Pavlovića. Dubrovačka Republika otkupila je istočni dio Konavala od Sandalja Hranića god. 1419. To je prostor od sela Popovići prema utvrdi Soko i na istoku Sutorine i Rta Oštro na ulasku u Bokokotorski zaljev. Braća Hranić su dobili palaču u Gradu, česticu zemlje u Župi dubrovačkoj vrijednu 3.000 perpera (novčana jedinica Dubrovačke Republike), godišnji danak od 500 perpera te 36.000 perpera ili 12.000 dukata u gotovini. Od toga je odmah isplaćena polovica, a druga je ostala kao polog u Gradu uz 5% kamata. One će biti isplaćene kada se Dubrovčanima osigura potpuno vlasništvo nad tim dijelom Konavala. Nakon nekoliko godina, točnije 1425, Dubrovčani su sa Cavtatom i Obodom kupili i zapadni dio Konavala uz jednake uvjete kao i istočni dio i to od vlasnika Radoslava Pavlovića. Dubrovačka vlada proglasila je Konavle svojim dobrom – feudom. Starosjedioci su tako postali dubrovački podanici. Kada je vlada učvrstila svoju moć, pristupila je raspodjeli zemlje. Ovim prostorom upravljao je knez preko kancelara, potknezova, seoskih glavara i kapetana koji su provodili upravnu, nadzornu i regulativnu vlast te obranu teritorija. Dubrovačka Republika je kupnjom Konavala zaokružila svoj državni teritorij. Dubrovnik je stoljećima provodio državno-pravnu vlast nad Konavlima, potičući ili ograničavajući pojedinim odredbama razvitak poznatih ili novih kultura.

Do danas sačuvan folklor

Konavle su sa sjevera zatvorene kršnim pojasom s brdom Sniježnica koje se izdiže 1.234 m iznad mora. Na samom vrhu izgrađena je mala kapelica sv. Ilije, u kamenoj stijeni. Sa Sniježnice puca prekrasan pogleda na Konavle; mogu se vidjeti dalmatinski otoci i grad Dubrovnik, kao i Bokokotorki zaljev. Kroz Konavle protječu i dvije rječice Konavočica i Ljuta koje se spajaju u Lugu i utječu u Jadransko more. Ljuta, koja silovito izvire u blizini istoimenog sela, pokreće nekoliko starih i obnovljenih mlinova koji svojom ljepotom i jednostavnošću privlače znatiželjne posjetitelje, a izgrađeni su pokraj njezina gornjeg toka.

O kulturi prostora Konavala svjedoče mnogi segmenti života, od obrade zemlje, preko kulture stanovanja do vrsnog vezilačkog umijeća stanovnika ovoga kraja. Veliku važnost ima konavoski folklor sačuvan do danas, posebice narodne nošnje na kojima su, uz prevladavajuće dinarske elemente, vidljivi i sredozemni (ženske) i orijentalni (muške) utjecaji. Konavle obiluju povijesnim spomenicima. Poznat je antički spelej u Močićima s kultnim prikazima Silvana i Mitre. U Moluntu su ostaci rimskoga kazališta, ribnjaka i mozaika. U Gornjim Konavlima pronađeni su dijelovi vodovoda kojim se opskrbljivao Epidaurus (Cavtat). Crkvica sv. Dimitra u Gabrilima je iz ranoromaničkoga doba. Kraj Dunave su ruševine utvrđenoga grada Sokola iz XIV. stoljeća, koji je bio vrlo važna srednjovjekovna utvrda, smještena u brdskom prijevoju prema hercegovačkom zaleđu. U Pridvorju se nalazi renesansno-barokni knežev dvor i franjevački samostan iz XV. st, u kojemu je kasnogotičko raspelo, rad Jurja Petrovića iz sredine XV. stoljeća.

U toploj atmosferi urbane cjeline stare jezgre Cavtata ističe se kuća Vlaha Bukovca, muzej ambijentalnog gradskog prostora, atelijer i galerija umjetnina najznačajnijeg hrvatskog slikara akademskog realizma. Mauzolej obitelji Račić, na groblju sv. Roka u Cavtatu, remek djelo je kipara Ivana Meštrovića. Knežev dvor, uz samu cavtatsku rivu, palača iz XVI. stoljeća, nekada sjedište dubrovačkog kneza, danas je galerija i zbirka umjetnina zaklade Baltazara Bogišića, pravnika i pisca iz 19. stoljeća. Pinakoteka župne crkve sv. Nikole čuva vrijedno sakralno blago koje je prikupljano stoljećima. Našu najveću pozornost zaokupljale su nekropole stećaka u konavoskim brdima, u Gabrilima, Mihanićima i Dunavama. Stećak koji svojom ljepotom i impozantnošću odudara od svih koje smo dotad vidjeli nalazi se u Brotnicama, na lokalnom groblju. Impozantno se uzdižući iznad svih spomenika na spomenutom groblju, ovaj stećak kao da želi svakom posjetitelju ispričati barem dio bogate konavoske prošlosti. Jedan od zanimljivih prizora koji se ne viđaju baš često na ovim našim područjima dočekao nas je u podnožju utvrde Soko, gdje na jednom zajedničkom grobu petorici poginulih partizana mirno koegzistiraju križ i petokraka. Sličan prizor se mogao naći na još nekoliko pojedinačnih grobova u Konavlima.

Zavičaj poznatih ljudi

Pitoma konavoska dolina iznjedrila je i mnoge poznate ličnosti koje su pružile ili još uvijek pružaju veliki doprinos hrvatskoj kulturi uopće. Izdvojit ćemo samo neke: Vlaho Bukovac – slikar, Frano Supilo – političar, Baltazar Bogišić – publicist i pravnik, Luko Paljetak – pjesnik, Tereza Kesovija – estradna umjetnica, Rafo Bogišić – sveučilišni profesor i znanstveni radnik, Ivo Banac – znanstvenik i povjesničar, Vlaho Bogišić – književni kritičar i ravnatelj Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža u Zagrebu i dr. Upravo Vlahu Bogišiću dugujemo zahvalnost što nas je pozvao u Konavle i učinio sve da ih bolje upoznamo. Hvala i Miljenku Jergoviću, književniku i našem sugrađaninu koji nas je pratio u obilasku ovog kraja kao i Niki Kapetaniću, vrsnom poznavatelju konavoske povijesti koji nas je upoznao s najvažnijim znamenitostima ovog kraja. Na koncu posebna hvala Bogišićevoj obitelji, ocu, majci i sestri Ani koji su svojim gostoprimstvom pokazali ljubaznost konavoskih ljudi.