Objavljeno:
03. 06. 2020. 09:00

Nije lijepo nekoga u oči gledati, a iza leđa zlo o njemu govoriti. Neki prijatelj jednom reče Voltaireu: Ti o X. Y. govoriš uvijek dobro, a on o tebi često govori vrlo loše stvari. Možda se obojica varamo. – odgovori Voltaire.

Posjetio župnik svoga župljanina Marka, koji je bio jedan od „ zgodnijih” ljudi u selu. Razgledajući po dobro uređenoj sobi opazi svećenik poveći zidni sat s njihalom pa će domaćinu: Vidi kako divan sat imate. On samo lijepo izgleda, dok u stvari ništa ne valja! – odgovori mu Marko. Kako to da ne valja, kada vidim da radi? Ne valja stoga što jedno vrijeme pokazuje, a drugo otkucava. Evo vidite, velečasni, sada je 11 sati, a on će otkucati 3 sata. Ne znam što mu je i nikako da mu uskladim hod sa otkucavanjem.

Trebalo bi ga odnijeti u grad do urara. Taj će sigurno znati što mu nedostaje, – odgovori mu župnik. S tim riječima se taj razgovor o satu završio, ali je župnik kasnije još mnogo mislio o njemu… Mnogo ljudi ima koji su kao i taj sat! Jedno vrijeme pokazuju, a drugo otkucavaju. Jedno misle, drugo govore! Baš kao i taj pokvareni, neusklađeni sat! … I već je u glavi spremao propovijed za iduću nedjelju: Kod nas ljudi treba da bude kao kod ispravnoga sata: kakvo vrijeme pokazuje takvo i otkucava… Ono što mislimo, to treba i da govorimo… Naše govorenje mora odgovarati našem mišljenju… Inače kako da se oslonimo na tuđu riječ? Kako bi drugi mogli da nam vjeruju, ako i kod nas neće biti tako?

Ako usta govore, što srce osjeća – tada je sve u redu, tada smo iskreni. Ali ako je obrnuto: ako usta drugačije govore, nego što srce osjeća, tada postajemo lašci. To je neiskrenost. To je pretvaranje. To je zlo.

„Kloni se svaki laži, jer od nje dobra nikakva!” (Sir 7,13)

Izvor:
Kalendar Dobri pastir (1971.)