Objavljeno:
19. 08. 2021. 10:00

Bolnica Santo Spirito u Rimu otvorena je nakon što je papa Inocent III. odlučio stvoriti mjesto za brigu o teškim bolesnicima i neželjenoj djeci. Danas su bolnice obilježja svakog naprednoga društva. Ideja o ustanovi za smještaj bolesnika u Rimu, u 12. stoljeću bila je pionirski poduhvat. Iako su i tada postojale neke vrste „hitnih službi”, nije bilo organizirane zdravstvene njege teških bolesnika.

Papina noćna mora – Inspiracija za osnutak bolnice

Papa Inocent III. 1198. godine pokrenuo je osnivanje prve europske bolnice na mjestu nekadašnjega hospicija iz 727. godine, za smještaj saskih hodočasnika koji su dolazili častiti grobove apostolskih prvaka Petra i Pavla. Prema legendi papa je odlučio osnovati bolnicu nakon što je imao mučan i težak san. U noćnoj mori sanjao je lokalne ribare kako iz rijeke Tiber hvataju mrtve bebe. U to vrijeme bilo je uobičajeno da su žene djecu za koju se nisu mogle brinuti napuštale i ostavljale na ulici. Papinskom bulom „Inter opera pietatis” iz 1204. godine osnovana je zdravstvena ustanova sa 100 pravila, uključujući pravila o medicinskoj praksi i higijeni. Guy de Montepellier, osnivač Reda Duha Svetoga imenovan je upraviteljem prve rimske bolnice zbog svoga iskustva u radu s bolesnicima, u francuskom Montepellieru.

Bolnica Santo Spirito ili Bolnica Sveti Duh bila je također mjesto gdje su žene mogle anonimno ostaviti djecu za koju nisu mogle brinuti. Bolnica je bila utočište siročadi i teških bolesnika. Jednom tjedno braća redovnici iz bolnice izlazili bi na ulice grada tražeći ljude potrebite njihove brige.

Tijekom stoljeća postala je jedan od najvažnijih istraživačkih centara u Europi i jedan od prvih centara koji se bavio skupljanjem i obradom znanja iz područja medicine. Dio toga uspješnoga rada temeljio se na 100 pravila dobre medicine pape Inocenta III., koje ja kasnije ratificirao papa Grgur IX. Neka istraživanja u bolnici Santo Spirito bila su ključna za otkrivanje bolesti malarije, koja je sve do 19. stoljeća bila među vodećim uzrocima smrti.

Sikstinski odjel

Jedna od impresivnijih značajki bolnice danas jest za posjetitelje otvoreni „Corsie Sistine” (Sikstinski odjel). Nazvan je po papi Sikstu IV. istom onome papi po kojem je Sikstinska kapela dobila ime. Odjel je izgrađen 1471. godine. Njegov dugi hodnik ogledni je primjer renesansne arhitekture u Rimu. Urešen je renesansnim oltarom umjetnika Palladia kao i pokretnim umjetničkim djelima njegovih studenata Ghirlandia i Pinturichia koji prikazuju važne događaje iz Sikstova života.

Kotač ostavljenih

Jedna od najzanimljivijih značajki bolnice nalazi se s vanjske strane zgrade, točnije u njezinu zidu. Kotač ostavljenih složeno je dizajniran sustav u kojem su roditelji mogli redovnicima predati dijete bez da otkriju svoj identitet. Malenu djecu moglo se staviti u sigurni okretni cilindar i okrenuti u unutrašnjost zgrade gdje im se pružala sigurna njega i zaštita.

Bolnica Santo Spirito radila je do 1970. godine. Danas se smatra dijelom katoličke kulturne baštine Rima. Nedavni restauratorski radovi oživjeli su i uljepšali unutrašnjost „Corsie Sistine” koju se može svakodnevno posjetiti u određenom vremenskom terminu.

Izvor:
Aleteia/Svjetlo riječi